Sarajevo Film Festival potaknuo nas je da adresu našeg uredništva na osam dana preselimo u Sarajevo. Prije početka Festivala marljivo smo radili na osmišljavanju kreativnih reportaža koje će vam u potpunosti dočarati njegov šarm.

Uz svakodnevne izvještaje s crvenog tepiha, organizirali smo intervjue s poznatima i manje poznatim licima koja ga čine još posebnijim, razgovarali s domaćim dizajnerima o njihovim kreacijama koje su birali gosti crvenog tepiha, često do kasno u noć, ali i pazili da vam predstavimo i zanimljiva događanja te gastro lokacije koje vrijedi posjetiti tijekom trajanja Festivala.

Naši dani bili su pomno isplanirani i užurbani, no, nismo mogli odoljeti da vam ne dočaramo koje sve obveze i aktivnosti staju u jedan dan BONJOUR.uredništva. 

Ono što nam se posebice dopada tijekom trajanja Festivala, šarenilo je boja koje vlada na ulicama grada. Sarajevo dobije festivalski makeover, a crvene zastavice unesu poseban šarm u svaki kvart. Naše društvene mreže krasili su zanimljivi kvadrovi snimljeni duž Obale Kulina bana, ali i najvedrijeg open air kina. To nas je i potaknulo da i ove godine dočaramo festivalsku atmosferu kroz fotografije snimljene iz zraka koje možete pogledati ovdje. 

Naša jutra započinjala su uz fotografije s crvenog tepiha Festivala nastale ispred objektiva našeg fotografa Marka Jovančića i pisanje članaka BONJOUR.uredništva o svim detaljima modnih odabira koje su birali gosti Festivala. 

Već tri godine Marko potpisuje foto materijale kreirane tijekom Festivala, ali i brojne druge koje zajedno kreiramo tijekom godine. 

Naša Festivalska priča započela je na zabavi Story Hall of Fame, kada je naša urednica Dijana pokazala kako nastaje te kako ona nosi dizajnersku haljinu bh.brenda La Jupe, ali nas i provela kroz šetnju Zemaljskim muzejom. U kreiranju ove reporaže, njeni partners in crime bili su upravo Marko Jovančić i Ervin Golubović. 

Marko, Dijana i Ervin na Story Hall of Fame zabavi 

Upravo je Ervin tijekom trajanja Festivala asistirao Marku prilikom fotografiranja. Naime, kako nam je Marko otkrio, njihova profesionalna suradnja započela je još prije godinu dana dok je Ervin išao u srednju školu kada je i pokazao svoj interes za učenje o fotografiji i videu. 

Marko i Ervin na Festivalskom trgu

Uz osvrt na crveni tepih, svaki dan Festivala podrazumijevao je i autorske reportaže kroz koje smo željeli pokazati i drugu stranu SFF-a. Prva od njih bila je upravo jedna posebna priča o Made in BiH naušnicama koje je nosila naša Ana na otvorenje Festivala, a koju možete pročitati ovdje. Kada u jednom danu pokušavate organizirati sve poslovne i privatne obveze, nije iznenađujuće što se na snimanju nađe i jedan dječak koje sve nasmijava svojim radoznalim upitima. 

Upravo smo na koktel druženju upoznali sjajnog Petera Croyera, bivšeg CEO Asa holdinga s kojim smo kreirali zabavne street style fotografije dok nosi majicu svog benda (jesmo spomenuli da je jako cool manager?), popraćene opuštenim razgovorom i intervjuom koji trebate pročitati. 

Zavirili smo i na izložbu godine u Sarajevu fotografkinje Brigitte Lacombe, kao i na probu odvažne Marko Feher kreacije koju je Martina Saira nosila na zatvaranje Festivala, a jedan dan smo proveli i sa stylish novinarkom i voditeljicom Aidom Jokanović. 

Istražili smo i gdje trebate svratiti na slatku pauzu i ručak tijekom trajanja Festivala, a nerijetko smo i sami nakon objave reportaža, obrade fotografija i odgovora na xy emailova, slobodno vrijeme koristili za punjenje baterija uz zdrave sokove i ukusne slastice. Ipak, Festival treba iskoristiti i za upoznavanje gastro ponude grada.

Naša Marija je glavni krivac zašto ste na našim društvenim mrežama mogli pratiti baš sve detalje s crvenog tepiha, Instagram Stories koje prenose atmosferu i duh Festivala, ali i odgovarati na zabavne ankete i upitnike. Kroz osam dana trajanja Festivala BONJOUR društvene mreže bile su mjesto na kojem ste mogli naći lijepe domaće priče. 

Marija Perić

Poslijepodnevni sati bili su rezervirani za druženje na Festivalskom trgu, razgovor s dragim kolegama, nova poznanstva, umrežavanje, a često i stvaranje novih BONJOUR.reportaža i fotografiranje. 

Osmijeh na lice su nam izvukli personalizirani clip 3D bedževi koji su stigli kao malo iznenađenje na adresu uredništva, dodatno nam dali boost za sve projekte koji su nas čekali kroz naredne dane i postali neizostavan dio naših modnih odabira kroz sve dane trajanja Festivala. Sjajni Emir Salkić još jednom nas je iznenadio kreativnošću s kojom pristupa svakom svom projektu. 

A sada ovi bedževi imaju posebno mjesto u našoj ladici s nakitom. 

Naš radni dan završio bi se fotografiranjem crvenog tepiha te razgovorom o gostima te pričama koje ćemo objaviti dan kasnije.

Pozitivni komentari koje smo dobili na BONJOUR.reportaže bili su najveća prednost ovog osmodnevnog druženja, zbog kojih jedva čekamo naredno izdanje Festivala i nove #bonjourzaviruje reportaže. Hvala vam što ste se družili s nama. 

Until next time, 
xoxo

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR