TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 24.8.2019.
Sarajevo Film Festival potaknuo nas je da adresu našeg uredništva na osam dana preselimo u Sarajevo. Prije početka Festivala marljivo smo radili na osmišljavanju kreativnih reportaža koje će vam u potpunosti dočarati njegov šarm.
Uz svakodnevne izvještaje s crvenog tepiha, organizirali smo intervjue s poznatima i manje poznatim licima koja ga čine još posebnijim, razgovarali s domaćim dizajnerima o njihovim kreacijama koje su birali gosti crvenog tepiha, često do kasno u noć, ali i pazili da vam predstavimo i zanimljiva događanja te gastro lokacije koje vrijedi posjetiti tijekom trajanja Festivala.
Naši dani bili su pomno isplanirani i užurbani, no, nismo mogli odoljeti da vam ne dočaramo koje sve obveze i aktivnosti staju u jedan dan BONJOUR.uredništva.
Ono što nam se posebice dopada tijekom trajanja Festivala, šarenilo je boja koje vlada na ulicama grada. Sarajevo dobije festivalski makeover, a crvene zastavice unesu poseban šarm u svaki kvart. Naše društvene mreže krasili su zanimljivi kvadrovi snimljeni duž Obale Kulina bana, ali i najvedrijeg open air kina. To nas je i potaknulo da i ove godine dočaramo festivalsku atmosferu kroz fotografije snimljene iz zraka koje možete pogledati ovdje.
Naša jutra započinjala su uz fotografije s crvenog tepiha Festivala nastale ispred objektiva našeg fotografa Marka Jovančića i pisanje članaka BONJOUR.uredništva o svim detaljima modnih odabira koje su birali gosti Festivala.
Već tri godine Marko potpisuje foto materijale kreirane tijekom Festivala, ali i brojne druge koje zajedno kreiramo tijekom godine.
Naša Festivalska priča započela je na zabavi Story Hall of Fame, kada je naša urednica Dijana pokazala kako nastaje te kako ona nosi dizajnersku haljinu bh.brenda La Jupe, ali nas i provela kroz šetnju Zemaljskim muzejom. U kreiranju ove reporaže, njeni partners in crime bili su upravo Marko Jovančić i Ervin Golubović.
Marko, Dijana i Ervin na Story Hall of Fame zabavi
Upravo je Ervin tijekom trajanja Festivala asistirao Marku prilikom fotografiranja. Naime, kako nam je Marko otkrio, njihova profesionalna suradnja započela je još prije godinu dana dok je Ervin išao u srednju školu kada je i pokazao svoj interes za učenje o fotografiji i videu.
Marko i Ervin na Festivalskom trgu
Uz osvrt na crveni tepih, svaki dan Festivala podrazumijevao je i autorske reportaže kroz koje smo željeli pokazati i drugu stranu SFF-a. Prva od njih bila je upravo jedna posebna priča o Made in BiH naušnicama koje je nosila naša Ana na otvorenje Festivala, a koju možete pročitati ovdje. Kada u jednom danu pokušavate organizirati sve poslovne i privatne obveze, nije iznenađujuće što se na snimanju nađe i jedan dječak koje sve nasmijava svojim radoznalim upitima.
Upravo smo na koktel druženju upoznali sjajnog Petera Croyera, bivšeg CEO Asa holdinga s kojim smo kreirali zabavne street style fotografije dok nosi majicu svog benda (jesmo spomenuli da je jako cool manager?), popraćene opuštenim razgovorom i intervjuom koji trebate pročitati.
Zavirili smo i na izložbu godine u Sarajevu fotografkinje Brigitte Lacombe, kao i na probu odvažne Marko Feher kreacije koju je Martina Saira nosila na zatvaranje Festivala, a jedan dan smo proveli i sa stylish novinarkom i voditeljicom Aidom Jokanović.
Istražili smo i gdje trebate svratiti na slatku pauzu i ručak tijekom trajanja Festivala, a nerijetko smo i sami nakon objave reportaža, obrade fotografija i odgovora na xy emailova, slobodno vrijeme koristili za punjenje baterija uz zdrave sokove i ukusne slastice. Ipak, Festival treba iskoristiti i za upoznavanje gastro ponude grada.
Naša Marija je glavni krivac zašto ste na našim društvenim mrežama mogli pratiti baš sve detalje s crvenog tepiha, Instagram Stories koje prenose atmosferu i duh Festivala, ali i odgovarati na zabavne ankete i upitnike. Kroz osam dana trajanja Festivala BONJOUR društvene mreže bile su mjesto na kojem ste mogli naći lijepe domaće priče.
Marija Perić
Poslijepodnevni sati bili su rezervirani za druženje na Festivalskom trgu, razgovor s dragim kolegama, nova poznanstva, umrežavanje, a često i stvaranje novih BONJOUR.reportaža i fotografiranje.
Osmijeh na lice su nam izvukli personalizirani clip 3D bedževi koji su stigli kao malo iznenađenje na adresu uredništva, dodatno nam dali boost za sve projekte koji su nas čekali kroz naredne dane i postali neizostavan dio naših modnih odabira kroz sve dane trajanja Festivala. Sjajni Emir Salkić još jednom nas je iznenadio kreativnošću s kojom pristupa svakom svom projektu.
A sada ovi bedževi imaju posebno mjesto u našoj ladici s nakitom.
Naš radni dan završio bi se fotografiranjem crvenog tepiha te razgovorom o gostima te pričama koje ćemo objaviti dan kasnije.
Pozitivni komentari koje smo dobili na BONJOUR.reportaže bili su najveća prednost ovog osmodnevnog druženja, zbog kojih jedva čekamo naredno izdanje Festivala i nove #bonjourzaviruje reportaže. Hvala vam što ste se družili s nama.
Until next time,
xoxo
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
