Društvene mreže su glavni 'krivac' našeg susreta s brandovima iza koji stoji kreativni Emir Salkić. Arhitekt koji za sebe kaže da je i 'maker' (onaj koji pravi stvari), radoznao je i staložen, što je vjerojatno i razlog zašto uz vlastiti arhitektonski studio, ima i 3D radionicu, ali i potpisuje dizajn drvenog bicikla koji će vaši klinci obožavati. U razgovoru s Emirom saznali smo kako izgleda njegov radni dan, pričali o izazovima modernih tehnologija u arhitekturi, ali se i osvrnuli na nastanak #DoYouBONJOUR bedža koji je proizveden u clip3D radionici.

***

Naše druženje započeli smo kroz vaš brand clip3D. Upravo je #DoYouBONJOUR bedž nastao u vašoj radionici. Možete li nam detaljnije pojasniti kako teče sam proces izrade 3D bedža (izrada vizualnog rješenja, priprema printa, sam print…)?

Da, u mojoj 3D radionici je nastao bedž. Proces je prilično jednostavan, dovoljno je izraditi 3D model i pustiti ga na print. Naravno, ako poznajete ove tehnologije, ali da probam približiti čitaocima šta smo mi uradili. Na vaš zahtjev napravio sam prijedlog dizajna od logotipa koji ste mi poslali. Nakon usaglašavanja izradio sam 3D model u jednom od softvera te smo ga ponovo usaglasili u 3 dimenzije te sam izradio probne uzorke koje sam vam poslao. Javili ste se s povratnom informacijom oko izmjene boja i još nekoliko detalja te smo usaglasili da bedž ide u dvije boje, crna slova na bijeloj podlozi. Svi koji se razumiju u 3D print znaju da su trenutno najzastupljeniji 3D printeri u tako zvanoj FDM tehnologiji koja baš i ne omogućava printanje u više boja simultano ukoliko ne pribjegnete nekom od trikova. Jedan od printera koji ja posjedujem ima mogućnost printanja u 5 boja od kojih smo mi iskoristili dvije. Dakle, nakon usaglašavanja izgleda bedža i izrade modela isti se provlači kroz softver koji od modela pravi kod/(code) koji razumije printer te pišući sloj po sloj, gradi 3D model. Zamislite to kao da redate providne listove papira jedan preko drugog na kojem crtate određene oblike. Kada to poredate, dobijete visinu i iskružite li sve što je transparentno, dobićete trodimenzionalan model. Printer to radi topeći plastiku i pišući sloj preko sloja.

{gallery}2019/2019-4/bedzanstajanje{/gallery}

Koliko su danas mlađe generacije u prednosti upravo zbog prisutnosti modernih tehnologija i softvera u arhitekturi?

Tehnologije u velikoj mjeri mogu olakšati i zakomplikovati život, ne samo studenta, već i edukovanog arhitkete. Rekao bih da prepreka ili olakšanje nije u tehnologijama, već u znanju primjene istih. Ukoliko ovladate tehnologijama jako dobro, onda vam to može biti od velike pomoći jer znate koji put da birate da bi što efikasnije došli do željenog cilja bez da upadnete u zamku neograničenog broja mogućnosti koje vam nudi tehnologija. Ovim se najviše referiram na softvere koji pomažu pri dizajnu u arhitekturi.

Uz clip3D, bh.javnosti ste poznati i kroz projekte koje potpisuje normal arhitektura. Kada je osnovan vaš arhitektonski ured i tko čini vaš tim?

Atelje je osnovan neformalno 2002. godine dok je svoju formalnu potvrdu dobio 2006. Kroz isti je prošlo mnogo arhitekata i studenata iz BiH i onih koji su našli za interesantno da rade internship kod nas iz drugih država, uglavnom Evrope i jedan slučaj iz Amerike. Trenutno tim čini 6 osoba (tri dječaka i tri djevojčice).

Kako je uređen vaš ured? Koliko pažnje posvećujete atmosferi i ambijentu koji vlada u prostoru u kojem radite?

U ateljeu vlada neka vrsta kreativnog nereda, vjerojatno iz razloga što uglavnom mojom krivicom volimo (ili barem ja), da experimentišemo s mnogo stvari istovremeno, pa se tu mimo projekata mogu naći i uzorci određenih arhitektonskih elemenata, fasada, stropova ili zidova i slično. Između svih ovih stvari, atmosfera među ljudima u timu je najbitnija te ona diktira kakav će biti i ambijent u kome radimo bez obzira na njegov fizički opseg.

Najzahtjevniji i najdraži projekt na kojem ste do sad radili?

Pod pretpostavkom da se radi o arhitektonskom projektu rekao bih da mi je projekat Roditeljske kuće u Sarajevu najdraži jer je kud ikamo više od samog arhitektonskog dizajna. Ovo je projekat koji direktno utiče na živote klinaca i inspiriše. Posebno mi je drago što smo uspjeli da okupimo jedan čitav «community» kreativnih ljudi koji su podržali ovaj projekat. U uskoj konkurenciji je i projekat letećeg ćilima koji smo uradili od 5025 drvenih kockica za ZANAT, upravo zbog njegove efektne jednostavnosti.

_{Foto: Eldin Hasanagić}

Što je po vama ključno za postizanje balansa i kompromisa s investitorom?

Nisu svi investitori jednaki tako da ne postoji jedan odgovor na ovo pitanje, ali ako bih trebao sumirati rekao bih da je to strpljenje i argumentacija, jer ako ste dovoljno strpljivi da uspijete prikupiti i iznijeti argumente u korist svojih ideja, kompromis je nepotreban.

Uz Zanat ste dobili i brojna priznanja za najbolje uređen štand na brojnim sajmovima. Kako je započela vaša suradnja?

S trenutnim vlasnicima brenda ZANAT se poznajem još iz svojih studentskih dana. ZANAT je bh.brend formiran na stogodišnjoj porodičnoj tradiciji firme Rukotvorine iz Konjica i predstavlja drveni dizajnerski namještaj. Vlasnici su planirali da lansiraju ZANAT na sajmu u Kelnu 2015.godine te su nas zamolili da im pomognemo i da dizajniramo izložbeni štand. Mi smo odgovorili kreirajući stilizirano drvo s krošnjom ispod koje se nalazio namještaj. Već sljedeće godine smo izradili leteći ćilim, a isti je publikovan u knjizi svjetskih najboljih sajamskih štandova. Ove godine će biti pet godina kako pratimo ZANAT na sajmovima u Kölnu, Milanu, Parizu i izložbama u Stockholmu.

_{Foto: Eldin Hasanagić}

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Nepredvidivo. Obzirom da sam generalno radoznao, često mijenjam fokus svog rada jer stvari na kojima radim, ako nisu mnogo zanimljive, budu zamijenjene onim koje to jesu, a mogu reći da uživam da eksperimentišem.

Kako kreirate balans između raznih projekata na kojima radite? Što vas čini produktivnima i što je ključ vaše kreativnosti?

Balans je teško održati, jer su razni pritisci, pogotovo vremenski, jer naše tržište ne poznaje pojam planiranja unaprijed, već se klijenti sjete da je arhitekt potreban kada ostane premalo vremena. Onda na scenu stupa kreativnost kako uskladiti sve zahtjeve koji su postavljeni pred vas. Mislim da se kreativnost razvija od malih nogu i da nije generalno vezana za jednu granu. Vjerujem da ako je neko kreativan u jednom polju, može biti isto tako i u nekom drugom, samo je pitanje koliko je neko polje zanimljivo da izvuče kreativnost iz vas.

I na kraju, TOCHAK – kako se rodila ideja za izradu ovog bicikla i što ga čini posebnim?

TOCHAK je jedan od rezultata moje radoznalosti. Ideja se rodila kao rođendanski poklon i prerasla u biznis. Za one koji ne znaju, TOCHAK je drveni balans bicikl za klinceze i klince uzrasta od 2 do 6 godina. Idealan je kao sredstvo za učenje kontra upravljanja, tj. okretanja upravljača suprotno od strane na koju se pada radi održavanja balansa što i jeste najveći problem učenja vožnje bicikla. Autor dizajna, razvoja i proizvodnje sam ja, a sve se proizvodi u BiH. Po čemu je poseban. osim toga što je izrađen od drveta kao prirodnog materijala, je to što je zglob koji veže tijelo, kao i upravljač izrađen na 3D printeru, kao i to da je kompletan bicikl moguće reciklirati.

_{Foto: Aida Redžepagić}

Poslovni savjet za BONJOUR.čitatelje?

Work, work, work. Neko je talentovan više, a neko manje, ali nitko nas ne može spriječiti da radimo kako bi kompenzirali druge nedostatke. I naravno, nikada ne prestajte da učite.

Naslovna fotografija: Eldin Hasanagić

Amina Efendić svoj stil ne veže za jednu estetiku. 

Jednako joj prirodno stoje nježnije, elegantne kombinacije i nešto odvažniji izbori, a danas mnogo lakše spaja i komade koje nekada vjerovatno ne bi nosila zajedno.

Taj kontrast bio je dobar razlog da zavirimo u njen proces spremanja za večer gledanja filmova u sklopu Sarajevo Film Festivala.

Pred njom su bila dva outfita: roza i plavi, dovoljno različiti da svaki odvede look u sasvim drugom smjeru.
 

Make-up je, po običaju, došao prvi. 

Odluka o haljini mogla je još malo sačekati jer je falio dio koji je na kraju povezao cijelu priču: nakit iz Pandora Essence kolekcije.
 

Od ogrlice i naušnica do prstenja koje je preuzelo glavnu ulogu, zajedno smo prošle kroz Aminin GRWM i pokušale odgovoriti na najvažnije pitanje večeri: roza look ili plavi?

Prva odluka večeri? Zapravo nije outfit.

Aminino spremanje za odlazak na filmske projekcije počinje make-upom. To je dio koji joj oduzima najviše vremena, pa dvije haljine još neko vrijeme mogu ostati po strani.

Jedna opcija je duga roza haljina, nježnijeg karaktera i jednostavne siluete.
 

Druga je kratka plava haljina s naglašenim ramenima, koja već na prvi pogled djeluje odvažnije.

Dvije potpuno različite energije, ali s jednim zajedničkim kriterijem: Amini je važno da se u onome što obuče može osjećati ugodno cijelu večer.
 

Dok traje make-up, stiže i pitanje koje bi možda moglo riješiti dilemu mnogo brže: koga bi povela kao plus one na jednu festivalsku večer?

Odgovor je Sarah Jessica Parker.

Ne samo zbog društva. 

Amina računa da bi joj mogla pomoći izabrati između ova dva outfita, a možda usput posuditi i cipele.

Roza look tražio je više nakita

Uz dugu ružičastu haljinu otvorile smo prostor za više komada iz kolekcije Pandora Essence.

Ogrlica, naušnice, narukvice i nekoliko prstenova ne djeluju kao dodaci koji su došli na samom kraju. Ovdje su ravnopravan dio stylinga.
 

Posebno nam se dopada način na koji različite forme nakita funkcioniraju zajedno, bez potrebe da sve bude strogo upareno.

Roza haljina je dovoljno jednostavna da nakit može biti izraženiji, pa cijeli look dobija više karaktera upravo kroz detalje.
 

A uz plavu? Prstenje preuzima glavnu ulogu.

Promjena haljine potpuno mijenja i način na koji gledamo nakit.

Plava boja, kraća silueta i naglašena ramena već nose dosta vizuelne energije, pa ovdje nije trebalo graditi look na isti način.
 

Kada smo Aminu pitale šta bi te večeri trebalo imati glavnu ulogu – ogrlica, naušnice ili prstenje – odgovor je bio jasan.

Prstenje.

Nekoliko prstenova zajedno postaje detalj koji primijetimo tek nakon haljine, ali mu se pogled vrlo brzo vrati.

I upravo tu se najbolje vidi koliko isti tip nakita može imati potpuno drugačiju ulogu u zavisnosti od outfita.

Final touch? Prsten koji najviše izgleda kao Amina.

Pred kraj spremanja ostalo je još jedno pitanje.

Koji komad od svega što je odabrala najviše odgovara njenom stilu?

Amina bira prsten i dodaje ga kao posljednji detalj cijelog looka.
 

Outfit je tada završen.

Dilema, ipak, nije.

Roza ili plava kombinacija?

Mi smo odgovor ostavile za kraj, a vi provjerite koji je look Amina na kraju odabrala za svoju festivalsku večer.

Sav Pandora nakit koji je Amina nosila tokom ovog GRWM-a dio je Essence kolekcije, a kompletnu ponudu možete pogledati ovdje.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Pandora

Bonjour.ba produkcija

Voditeljica projekta: Semra Manjura
Autorica & vizualni dizajn članka: Ilda Lihić-Isović
Grafički dizajn: Marija Perić
Foto i video: Marko Jovančić
Sagovornica: Amina Efendić