Društvene mreže su glavni 'krivac' našeg susreta s brandovima iza koji stoji kreativni Emir Salkić. Arhitekt koji za sebe kaže da je i 'maker' (onaj koji pravi stvari), radoznao je i staložen, što je vjerojatno i razlog zašto uz vlastiti arhitektonski studio, ima i 3D radionicu, ali i potpisuje dizajn drvenog bicikla koji će vaši klinci obožavati. U razgovoru s Emirom saznali smo kako izgleda njegov radni dan, pričali o izazovima modernih tehnologija u arhitekturi, ali se i osvrnuli na nastanak #DoYouBONJOUR bedža koji je proizveden u clip3D radionici.

***

Naše druženje započeli smo kroz vaš brand clip3D. Upravo je #DoYouBONJOUR bedž nastao u vašoj radionici. Možete li nam detaljnije pojasniti kako teče sam proces izrade 3D bedža (izrada vizualnog rješenja, priprema printa, sam print…)?

Da, u mojoj 3D radionici je nastao bedž. Proces je prilično jednostavan, dovoljno je izraditi 3D model i pustiti ga na print. Naravno, ako poznajete ove tehnologije, ali da probam približiti čitaocima šta smo mi uradili. Na vaš zahtjev napravio sam prijedlog dizajna od logotipa koji ste mi poslali. Nakon usaglašavanja izradio sam 3D model u jednom od softvera te smo ga ponovo usaglasili u 3 dimenzije te sam izradio probne uzorke koje sam vam poslao. Javili ste se s povratnom informacijom oko izmjene boja i još nekoliko detalja te smo usaglasili da bedž ide u dvije boje, crna slova na bijeloj podlozi. Svi koji se razumiju u 3D print znaju da su trenutno najzastupljeniji 3D printeri u tako zvanoj FDM tehnologiji koja baš i ne omogućava printanje u više boja simultano ukoliko ne pribjegnete nekom od trikova. Jedan od printera koji ja posjedujem ima mogućnost printanja u 5 boja od kojih smo mi iskoristili dvije. Dakle, nakon usaglašavanja izgleda bedža i izrade modela isti se provlači kroz softver koji od modela pravi kod/(code) koji razumije printer te pišući sloj po sloj, gradi 3D model. Zamislite to kao da redate providne listove papira jedan preko drugog na kojem crtate određene oblike. Kada to poredate, dobijete visinu i iskružite li sve što je transparentno, dobićete trodimenzionalan model. Printer to radi topeći plastiku i pišući sloj preko sloja.

{gallery}2019/2019-4/bedzanstajanje{/gallery}

Koliko su danas mlađe generacije u prednosti upravo zbog prisutnosti modernih tehnologija i softvera u arhitekturi?

Tehnologije u velikoj mjeri mogu olakšati i zakomplikovati život, ne samo studenta, već i edukovanog arhitkete. Rekao bih da prepreka ili olakšanje nije u tehnologijama, već u znanju primjene istih. Ukoliko ovladate tehnologijama jako dobro, onda vam to može biti od velike pomoći jer znate koji put da birate da bi što efikasnije došli do željenog cilja bez da upadnete u zamku neograničenog broja mogućnosti koje vam nudi tehnologija. Ovim se najviše referiram na softvere koji pomažu pri dizajnu u arhitekturi.

Uz clip3D, bh.javnosti ste poznati i kroz projekte koje potpisuje normal arhitektura. Kada je osnovan vaš arhitektonski ured i tko čini vaš tim?

Atelje je osnovan neformalno 2002. godine dok je svoju formalnu potvrdu dobio 2006. Kroz isti je prošlo mnogo arhitekata i studenata iz BiH i onih koji su našli za interesantno da rade internship kod nas iz drugih država, uglavnom Evrope i jedan slučaj iz Amerike. Trenutno tim čini 6 osoba (tri dječaka i tri djevojčice).

Kako je uređen vaš ured? Koliko pažnje posvećujete atmosferi i ambijentu koji vlada u prostoru u kojem radite?

U ateljeu vlada neka vrsta kreativnog nereda, vjerojatno iz razloga što uglavnom mojom krivicom volimo (ili barem ja), da experimentišemo s mnogo stvari istovremeno, pa se tu mimo projekata mogu naći i uzorci određenih arhitektonskih elemenata, fasada, stropova ili zidova i slično. Između svih ovih stvari, atmosfera među ljudima u timu je najbitnija te ona diktira kakav će biti i ambijent u kome radimo bez obzira na njegov fizički opseg.

Najzahtjevniji i najdraži projekt na kojem ste do sad radili?

Pod pretpostavkom da se radi o arhitektonskom projektu rekao bih da mi je projekat Roditeljske kuće u Sarajevu najdraži jer je kud ikamo više od samog arhitektonskog dizajna. Ovo je projekat koji direktno utiče na živote klinaca i inspiriše. Posebno mi je drago što smo uspjeli da okupimo jedan čitav «community» kreativnih ljudi koji su podržali ovaj projekat. U uskoj konkurenciji je i projekat letećeg ćilima koji smo uradili od 5025 drvenih kockica za ZANAT, upravo zbog njegove efektne jednostavnosti.

_{Foto: Eldin Hasanagić}

Što je po vama ključno za postizanje balansa i kompromisa s investitorom?

Nisu svi investitori jednaki tako da ne postoji jedan odgovor na ovo pitanje, ali ako bih trebao sumirati rekao bih da je to strpljenje i argumentacija, jer ako ste dovoljno strpljivi da uspijete prikupiti i iznijeti argumente u korist svojih ideja, kompromis je nepotreban.

Uz Zanat ste dobili i brojna priznanja za najbolje uređen štand na brojnim sajmovima. Kako je započela vaša suradnja?

S trenutnim vlasnicima brenda ZANAT se poznajem još iz svojih studentskih dana. ZANAT je bh.brend formiran na stogodišnjoj porodičnoj tradiciji firme Rukotvorine iz Konjica i predstavlja drveni dizajnerski namještaj. Vlasnici su planirali da lansiraju ZANAT na sajmu u Kelnu 2015.godine te su nas zamolili da im pomognemo i da dizajniramo izložbeni štand. Mi smo odgovorili kreirajući stilizirano drvo s krošnjom ispod koje se nalazio namještaj. Već sljedeće godine smo izradili leteći ćilim, a isti je publikovan u knjizi svjetskih najboljih sajamskih štandova. Ove godine će biti pet godina kako pratimo ZANAT na sajmovima u Kölnu, Milanu, Parizu i izložbama u Stockholmu.

_{Foto: Eldin Hasanagić}

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Nepredvidivo. Obzirom da sam generalno radoznao, često mijenjam fokus svog rada jer stvari na kojima radim, ako nisu mnogo zanimljive, budu zamijenjene onim koje to jesu, a mogu reći da uživam da eksperimentišem.

Kako kreirate balans između raznih projekata na kojima radite? Što vas čini produktivnima i što je ključ vaše kreativnosti?

Balans je teško održati, jer su razni pritisci, pogotovo vremenski, jer naše tržište ne poznaje pojam planiranja unaprijed, već se klijenti sjete da je arhitekt potreban kada ostane premalo vremena. Onda na scenu stupa kreativnost kako uskladiti sve zahtjeve koji su postavljeni pred vas. Mislim da se kreativnost razvija od malih nogu i da nije generalno vezana za jednu granu. Vjerujem da ako je neko kreativan u jednom polju, može biti isto tako i u nekom drugom, samo je pitanje koliko je neko polje zanimljivo da izvuče kreativnost iz vas.

I na kraju, TOCHAK – kako se rodila ideja za izradu ovog bicikla i što ga čini posebnim?

TOCHAK je jedan od rezultata moje radoznalosti. Ideja se rodila kao rođendanski poklon i prerasla u biznis. Za one koji ne znaju, TOCHAK je drveni balans bicikl za klinceze i klince uzrasta od 2 do 6 godina. Idealan je kao sredstvo za učenje kontra upravljanja, tj. okretanja upravljača suprotno od strane na koju se pada radi održavanja balansa što i jeste najveći problem učenja vožnje bicikla. Autor dizajna, razvoja i proizvodnje sam ja, a sve se proizvodi u BiH. Po čemu je poseban. osim toga što je izrađen od drveta kao prirodnog materijala, je to što je zglob koji veže tijelo, kao i upravljač izrađen na 3D printeru, kao i to da je kompletan bicikl moguće reciklirati.

_{Foto: Aida Redžepagić}

Poslovni savjet za BONJOUR.čitatelje?

Work, work, work. Neko je talentovan više, a neko manje, ali nitko nas ne može spriječiti da radimo kako bi kompenzirali druge nedostatke. I naravno, nikada ne prestajte da učite.

Naslovna fotografija: Eldin Hasanagić

Kada kažemo Sarajevo Film Festival, prvo pomislimo na filmove koji osvajaju publiku i slave umjetnost, a među onima koji festivalu daju poseban šarm nalazi se i Maja Čengić Miralem kao prepoznatljivo lice i osmijeh crvenog tepiha.

Godinama publiku pozdravlja u zanimljivim izdanjima i vodi program s elegancijom zbog koje je njen izlazak pred kamere postao drag i upečatljiv trenutak festivalskih večeri.

Zato je upravo ona prva osoba s kojom je Bonjour.ba želio napraviti festivalski throwback i to u saradnji s Perwollom, brendom koji već drugu godinu zaredom podržava Sarajevo Film Festival i vjeruje da odjeća ima priče vrijedne čuvanja. 
 

Njihova zajednička nit? Ljubav prema trenucima koji traju, bilo da su u pitanju besprijekorne haljine na crvenom tepihu ili sjećanja koja se prepričavaju i godinama kasnije. 
 

Kroz šest pažljivo odabranih lookova, Maja nam je otkrila anegdote, emocije i male modne tajne koje su obilježile njene festivalske noći, a mi ćemo ih, baš poput njenih haljina, sačuvati od zaborava. 

Kada smo Maju pitali kada je nosila ovaj outfit i kakva su joj prva sjećanja na tu noć, odgovorila je bez razmišljanja prošle godine.

 “Raznježi me svaki put kad ga vidim i i dalje mi izmami osmijeh na lice”, priznala nam je. Otkrila je i da su ovaj look birali oko dva mjeseca, a posebna atmosfera te večeri ostala joj je urezana u sjećanje.

Bijela odjeća na crvenom tepihu uvijek nosi dozu glamura, ali i izazova. Kada smo je pitali za ovaj look Maja nam je rekla da: “I sada sam oduševljena dizajnom ovog look-a.” 

Dodala je da je imala samo jednu probu za njega i da je, naravno, zahtijevao posebnu brigu i njegu.

Tada smo je pitali da nam otkrije trik koji koristi da odjeća izgleda besprijekorno i godinama nakon. “Meni je jako važna kvaliteta tkanine i samim tim ta tkanina zahtijeva posebnu njegu i brigu, pogotovo ljeti… Perwoll je moj vječni saveznik, deterdžent koji čuva boju, što je ljeti posebno važno s obzirom na češće nošenje svijetle i bijele tkanine.”

Ova izdanja su mali podsjetnik na to kako moda i sjećanja idu ruku pod ruku. Svaka haljina nosi trenutke iza kojih se kriju osmijesi, aplauzi i ona uzbuđenja tik prije izlaska na crveni tepih. Maja ih čuva s pažnjom, a uz njegu koja traje, ti komadi ostaju spremni za nove priče i neke buduće posebne prilike. 

Upravo tu ljubav prema trenucima koji traju dijeli i Perwoll jer odjeća vrijedi onoliko koliko vrijedi priča koju nosi. Ostatak priča kako su nastali ostali lookovi, koje anegdote Maja do sada nikada nije podijelila pogledajte u našem video formatu.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Perwollom

Produkcija: Bonjour.ba  
Fotografije/Video: Marko Jovančić za Bonjour.ba