TEKST: Bonjour.ba

DATUM OBJAVE: 12.4.2019.

Društvene mreže su glavni 'krivac' našeg susreta s brandovima iza koji stoji kreativni Emir Salkić. Arhitekt koji za sebe kaže da je i 'maker' (onaj koji pravi stvari), radoznao je i staložen, što je vjerojatno i razlog zašto uz vlastiti arhitektonski studio, ima i 3D radionicu, ali i potpisuje dizajn drvenog bicikla koji će vaši klinci obožavati. U razgovoru s Emirom saznali smo kako izgleda njegov radni dan, pričali o izazovima modernih tehnologija u arhitekturi, ali se i osvrnuli na nastanak #DoYouBONJOUR bedža koji je proizveden u clip3D radionici.

***

Naše druženje započeli smo kroz vaš brand clip3D. Upravo je #DoYouBONJOUR bedž nastao u vašoj radionici. Možete li nam detaljnije pojasniti kako teče sam proces izrade 3D bedža (izrada vizualnog rješenja, priprema printa, sam print…)?

Da, u mojoj 3D radionici je nastao bedž. Proces je prilično jednostavan, dovoljno je izraditi 3D model i pustiti ga na print. Naravno, ako poznajete ove tehnologije, ali da probam približiti čitaocima šta smo mi uradili. Na vaš zahtjev napravio sam prijedlog dizajna od logotipa koji ste mi poslali. Nakon usaglašavanja izradio sam 3D model u jednom od softvera te smo ga ponovo usaglasili u 3 dimenzije te sam izradio probne uzorke koje sam vam poslao. Javili ste se s povratnom informacijom oko izmjene boja i još nekoliko detalja te smo usaglasili da bedž ide u dvije boje, crna slova na bijeloj podlozi. Svi koji se razumiju u 3D print znaju da su trenutno najzastupljeniji 3D printeri u tako zvanoj FDM tehnologiji koja baš i ne omogućava printanje u više boja simultano ukoliko ne pribjegnete nekom od trikova. Jedan od printera koji ja posjedujem ima mogućnost printanja u 5 boja od kojih smo mi iskoristili dvije. Dakle, nakon usaglašavanja izgleda bedža i izrade modela isti se provlači kroz softver koji od modela pravi kod/(code) koji razumije printer te pišući sloj po sloj, gradi 3D model. Zamislite to kao da redate providne listove papira jedan preko drugog na kojem crtate određene oblike. Kada to poredate, dobijete visinu i iskružite li sve što je transparentno, dobićete trodimenzionalan model. Printer to radi topeći plastiku i pišući sloj preko sloja.

{gallery}2019/2019-4/bedzanstajanje{/gallery}

Koliko su danas mlađe generacije u prednosti upravo zbog prisutnosti modernih tehnologija i softvera u arhitekturi?

Tehnologije u velikoj mjeri mogu olakšati i zakomplikovati život, ne samo studenta, već i edukovanog arhitkete. Rekao bih da prepreka ili olakšanje nije u tehnologijama, već u znanju primjene istih. Ukoliko ovladate tehnologijama jako dobro, onda vam to može biti od velike pomoći jer znate koji put da birate da bi što efikasnije došli do željenog cilja bez da upadnete u zamku neograničenog broja mogućnosti koje vam nudi tehnologija. Ovim se najviše referiram na softvere koji pomažu pri dizajnu u arhitekturi.

Uz clip3D, bh.javnosti ste poznati i kroz projekte koje potpisuje normal arhitektura. Kada je osnovan vaš arhitektonski ured i tko čini vaš tim?

Atelje je osnovan neformalno 2002. godine dok je svoju formalnu potvrdu dobio 2006. Kroz isti je prošlo mnogo arhitekata i studenata iz BiH i onih koji su našli za interesantno da rade internship kod nas iz drugih država, uglavnom Evrope i jedan slučaj iz Amerike. Trenutno tim čini 6 osoba (tri dječaka i tri djevojčice).

Kako je uređen vaš ured? Koliko pažnje posvećujete atmosferi i ambijentu koji vlada u prostoru u kojem radite?

U ateljeu vlada neka vrsta kreativnog nereda, vjerojatno iz razloga što uglavnom mojom krivicom volimo (ili barem ja), da experimentišemo s mnogo stvari istovremeno, pa se tu mimo projekata mogu naći i uzorci određenih arhitektonskih elemenata, fasada, stropova ili zidova i slično. Između svih ovih stvari, atmosfera među ljudima u timu je najbitnija te ona diktira kakav će biti i ambijent u kome radimo bez obzira na njegov fizički opseg.

Najzahtjevniji i najdraži projekt na kojem ste do sad radili?

Pod pretpostavkom da se radi o arhitektonskom projektu rekao bih da mi je projekat Roditeljske kuće u Sarajevu najdraži jer je kud ikamo više od samog arhitektonskog dizajna. Ovo je projekat koji direktno utiče na živote klinaca i inspiriše. Posebno mi je drago što smo uspjeli da okupimo jedan čitav «community» kreativnih ljudi koji su podržali ovaj projekat. U uskoj konkurenciji je i projekat letećeg ćilima koji smo uradili od 5025 drvenih kockica za ZANAT, upravo zbog njegove efektne jednostavnosti.

Foto: Eldin Hasanagić

Što je po vama ključno za postizanje balansa i kompromisa s investitorom?

Nisu svi investitori jednaki tako da ne postoji jedan odgovor na ovo pitanje, ali ako bih trebao sumirati rekao bih da je to strpljenje i argumentacija, jer ako ste dovoljno strpljivi da uspijete prikupiti i iznijeti argumente u korist svojih ideja, kompromis je nepotreban.

Uz Zanat ste dobili i brojna priznanja za najbolje uređen štand na brojnim sajmovima. Kako je započela vaša suradnja?

S trenutnim vlasnicima brenda ZANAT se poznajem još iz svojih studentskih dana. ZANAT je bh.brend formiran na stogodišnjoj porodičnoj tradiciji firme Rukotvorine iz Konjica i predstavlja drveni dizajnerski namještaj. Vlasnici su planirali da lansiraju ZANAT na sajmu u Kelnu 2015.godine te su nas zamolili da im pomognemo i da dizajniramo izložbeni štand. Mi smo odgovorili kreirajući stilizirano drvo s krošnjom ispod koje se nalazio namještaj. Već sljedeće godine smo izradili leteći ćilim, a isti je publikovan u knjizi svjetskih najboljih sajamskih štandova. Ove godine će biti pet godina kako pratimo ZANAT na sajmovima u Kölnu, Milanu, Parizu i izložbama u Stockholmu.

Foto: Eldin Hasanagić

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Nepredvidivo. Obzirom da sam generalno radoznao, često mijenjam fokus svog rada jer stvari na kojima radim, ako nisu mnogo zanimljive, budu zamijenjene onim koje to jesu, a mogu reći da uživam da eksperimentišem.

Kako kreirate balans između raznih projekata na kojima radite? Što vas čini produktivnima i što je ključ vaše kreativnosti?

Balans je teško održati, jer su razni pritisci, pogotovo vremenski, jer naše tržište ne poznaje pojam planiranja unaprijed, već se klijenti sjete da je arhitekt potreban kada ostane premalo vremena. Onda na scenu stupa kreativnost kako uskladiti sve zahtjeve koji su postavljeni pred vas. Mislim da se kreativnost razvija od malih nogu i da nije generalno vezana za jednu granu. Vjerujem da ako je neko kreativan u jednom polju, može biti isto tako i u nekom drugom, samo je pitanje koliko je neko polje zanimljivo da izvuče kreativnost iz vas.

I na kraju, TOCHAK – kako se rodila ideja za izradu ovog bicikla i što ga čini posebnim?

TOCHAK je jedan od rezultata moje radoznalosti. Ideja se rodila kao rođendanski poklon i prerasla u biznis. Za one koji ne znaju, TOCHAK je drveni balans bicikl za klinceze i klince uzrasta od 2 do 6 godina. Idealan je kao sredstvo za učenje kontra upravljanja, tj. okretanja upravljača suprotno od strane na koju se pada radi održavanja balansa što i jeste najveći problem učenja vožnje bicikla. Autor dizajna, razvoja i proizvodnje sam ja, a sve se proizvodi u BiH. Po čemu je poseban. osim toga što je izrađen od drveta kao prirodnog materijala, je to što je zglob koji veže tijelo, kao i upravljač izrađen na 3D printeru, kao i to da je kompletan bicikl moguće reciklirati.

Foto: Aida Redžepagić

Poslovni savjet za BONJOUR.čitatelje?

Work, work, work. Neko je talentovan više, a neko manje, ali nitko nas ne može spriječiti da radimo kako bi kompenzirali druge nedostatke. I naravno, nikada ne prestajte da učite.

Naslovna fotografija: Eldin Hasanagić


Bonjour

Sarajevo i priče koje ostaju: Intervju sa kustoskinjom koju ste morali upoznati

TEKST: Bonjour.ba - PR

Sarajevo i priče koje ostaju: Intervju sa kustoskinjom koju ste morali upoznati Sarajevo i priče koje ostaju: Intervju sa kustoskinjom koju ste morali upoznati

Na Bonjour.ba uvijek rado pišemo o umjetnosti, fotografiji i Sarajevu, a upravo jedna ovakva priča, jedan razgovor sa kustoskinjom i galeristicom iz Atine, zaslužuje svoje mjesto među njima.

Kroz razgovor sa Sylviom Sachini, Vanja Ratković otvorila je teme koje fotografiju smještaju daleko izvan ekrana: od fotoknjiga koje pričaju vlastite priče, do prostora gdje umjetnost nastaje bez pritiska. Iz Vanjine perspektive, donosimo vam sve detalje ovog inspirativnog intervjua.

 

sarajevo-photography-festival-sylvia-sachini_01_bonjour_ba

Foto: Amina Alađuz-Lomigora  
 

Kustoskinja, izdavačica i edukatorica Sylvia Sachini:   

Tražim umjetnike koji preispituju vlastitu poziciju jednako kao i svijet oko sebe  

Na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu imala sam privilegiju upoznati Sylviu Sachini kustosicu, izdavačicu i edukatoricu čija strast prema fotografiji i knjigama prepliće granice kreativnosti i znanja.

Osnovala je savremenu umetničku galeriju MISC u Atini i bila suosnivačica Void-a (2016–2021), a trenutno vodi izložbe i edukativne programe na Atina Photo Festivalu. Njen rad istražuje preseke fotografije, štamparske kulture, materijalnosti i pripovijedanja. Također, vodi radionice o razvoju fotografskih narativa u formi knjige, sa posebnim naglaskom na eksperimentalne pristupe uređivanju, sekvenciranju i materijalnom oblikovanju.

 

sarajevo-photography-festival-sylvia-sachini_02_bonjour_ba

Solo Exhibition with Tamara Kametani - ALL UTOPIAS FAIL - MISC Gallery view - Athens - curated by Sylvia Sachini & Clemence Malleret  
 

Zajedno sa Clémence Malleret, na Sarajevo Photography Festivalu vodila je radionicu koja je učesnike vodila kroz čarobni proces od ideje do finalne publikacije, s posebnim osvrtom na emociju i materijalnost knjige kao umjetničkog djela. Bila je i jedna od recenzentkinja na portfolio reviewu.

U razgovoru s njom, zaronili smo u svijet gdje se fotografija, print i naracija stapaju, otkrivajući kako jedan projekt može živjeti i disati izvan okvira ekrana i virtuelnih galerija.

Duboko si angažirana u nezavisnom izdavaštvu i kustoskoj praksi kroz inicijative kao što je bio Void ranije, a sada MISC Athens. Šta te je motiviralo da stvaraš takve prostore i na koji način se oni međusobno nadopunjuju?

Sylvia: "Void je nastao kao odgovor na nedostatak platformi za savremenu fotografiju u Atini, posebno onih koje su bile otvorene za eksperimentisanje. Počeo je s fotoknjigama i brzo se proširio na alternativne načine izlaganja i edukacije. S druge strane, MISC je proizašao iz potrebe da se uspori, da se stvori prostor koji nije vezan za rokove proizvodnje, već za proces i razgovor, razmjenu i istraživanje. 

 

sarajevo-photography-festival-sylvia-sachini_03_bonjour_ba

Solo Exhibition with Enri Canaj - Tomorrow's Harvest - Harabel Gallery View - Tirana - curated by Sylvia Sachini  
 

Horizontalna praksa znači razbijanje tradicionalnih hijerarhija između kustosa, umjetnika i publike, što možda zvuči, a vjerovatno i jeste utopijski pristup. Sam proces pokušaja ovakvog ‘modela’ dovodi do zajedničke odgovornosti, dijeljenog autorstva i dopuštanja da projekat raste iznutra, umjesto da bude nametnut odozgo. Naravno, mi nikada nećemo biti umjetnici, a umjetnik neće biti galerista, ali težimo partnerstvima i saradnji. U MISC-u to često znači da sjedimo s umjetnicima u ranim fazama projekta, ne znajući kuda to vodi, ali zajedno vjerujući u proces. To je sporije, manje predvidivo, ali iskrenije.

Tvoj rad se često bavi raskršćem fotografije i materijalnosti. Šta te privlači fotoknjizi kao mediju i šta, po tvom mišljenju, ona nudi što tradicionalne izložbe ne nude?    
 

Sylvia: Fotoknjige omogućavaju vrstu intimnosti i narativne složenosti koju izložbe ponekad ne mogu priuštiti. Knjiga ostaje s posmatračem; ona je taktilna, vezana za vrijeme i demokratična. Ne treba ti karta niti bijeli zidovi. Možeš joj se vraćati, nositi je sa sobom, posuditi je. Postaje lično iskustvo. Također me privlači način na koji se forma i sadržaj prožimaju, kako uređivanje, redoslijed i izbor papira postaju dio same priče. 

 

sarajevo-photography-festival-sylvia-sachini_04_bonjour_ba

Sylvia Sachini at Solo Exhibition with Alix Marie - PERASMA - MISC Gallery view - Athens - curated by Sylvia Sachini

 

Kao kustoskinja Atina Foto Festivala, kako pristupaš kustoskom radu u kontekstu festivala, koji se razlikuje od rada u galeriji ili izdavaštvu?  

Sylvia: Festivali su dinamični i vremenski zgusnuti, pa im pristupam kao svojevrsnom privremenom gradu, punom raskršća, hitnosti i neočekivane publike. Za razliku od smirenosti galerije, festival donosi više vremenskih slojeva: razgovore, projekcije, slučajne susrete. Trudim se da osmislimo prostore koje možeš doživjeti, a ne samo pogledati. Moja uloga je da isprepletem različite glasove, čak i one koji su daleko od mojih ličnih preferencija, a da pri tome ne izravnam njihove posebnosti.

 

sarajevo-photography-festival-sylvia-sachini_05_bonjour_ba

Solo Exhibition with Nikolas Ventourakis - Unlikely Outcomes. The Exhibition - MISC Gallery view - Athens - curated by Christian Oxenus & Sylvia Sachini  
 

Možeš li podijeliti više o svojoj trenutnoj ulozi direktorice Makryammos Ephemeral Art  rezidencije? Kakve umjetničke prakse ili razgovore nastojiš tamo podsticati?   

Sylvia: Makryammos je mirno, primorsko mjesto koje poziva na usporenost i refleksiju. Rezidencija je završila svoj trogodišnji program, koji je bio fokusiran na prolaznost, prirodu i odsustvo; šta znači stvarati bez ostavljanja trajnih tragova. Dočekali smo umjetnike iz različitih disciplina i zamolili ih da slušaju mjesto umjesto da na njega djeluju. Riječ je o pomjeranju očekivanja proizvodnje ka praksi prisutnosti. Zanimaju nas gestovi, a ne spomenici.

Tvoja radionica o izradi fotoknjiga na Sarajevskom festivalu fotografije pružila je fotografima duboko uranjanje u proces. Koji dio ovog puta smatraš najtransformativnijim za učesnike i koje zajedničke prekretnice su oni doživeli tokom radionice?  

Sylvia: Trenutak kada učesnici shvate da ne prave samo knjigu, već grade strukturu značenja. Često dolaze sa razbacanim slikama i neizvjesnošću. Ali kroz proces, uređivanje, redoslijed, izbor materijala, počinju da vide projekat kao jedinstveni glas. Pojavljuje se dubok osjećaj vlasništva i jasnije razumijevanje šta žele reći, kome i zašto.

 

sarajevo-photography-festival-sylvia-sachini_06_bonjour_ba

Foto: Monika Andrić  
 

Kako vidiš ulogu nezavisnih izdavača u razvoju trenutnog globalnog umjetničkog ekosistema, posebno u vezi sa digitalnom zasićenošću i povratkom ka opipljivim formatima?  

Sylvia: Nezavisni izdavači sve više preuzimaju ulogu kulturnih proizvođača, a ne samo tvoraca. Oni kuriraju, podržavaju nove glasove, stvaraju zajednice oko knjiga i često djeluju brže i fleksibilnije od institucija. U svijetu koji djeluje previše digitalizovano, fizičnost knjige postaje gotovo radikalna, spor i promišljen gest u kontrastu sa skrolovanjem i prevlačenjem prstom.

Dolazeći iz Albanije, odrastajući u Atini i školujući se u Grčkoj i Španiji, kako tvoja lična kulturna iskustva oblikuju tvoju kustosku i uredničku viziju?  

Sylvia: Odrastati u Atini kao albanski imigrant nije bilo lako, ali me je naučilo da budem vrlo osjetljiva na pitanje pripadnosti, važnost jezika i stanje između dviju sredina. Zanima me ono što se ne može lako svrstati, priče koje prelaze granice, projekti koji odolijevaju definiciji. Ova translokalna osjetljivost čini me radoznalijom, otvorenijom za nejasnoće i pažljivijom prema onome što bi inače moglo ostati neprimijećeno.

 

sarajevo-photography-festival-sylvia-sachini_07_bonjour_ba

Foto: Monika Andrić

Kako biraš umjetnike i projekte za MISC? Koji kriteriji ili instinkti vode tvoje odluke?  

Sylvia: Ne postoji formula, ali privlači me hitnost i otvorenost. Tražim umjetnike koji preispituju vlastitu poziciju, jednako kao i svijet oko sebe. Projekte koji su u promjeni, koji pozivaju na dijalog, a ne zahtijevaju rješenje. Također obraćam pažnju na energiju, kako mi prijedlog djeluje, kakvu vrstu razgovora bi mogao pokrenuti unutar prostora.

Prema tvom iskustvu, koliki je potencijal manjih, umjetnički vođenih inicijativa da stvore trajne promjene u svijetu umjetnosti?  

Sylvia: Umjetnički vođene inicijative djeluju na marginama, gdje postoji veća sloboda za eksperimentisanje. One mogu preuzimati rizike, brzo reagovati i graditi zajednice bez potrebe za institucionalnim priznanjem. Mnogi važni pokreti su započeli upravo u takvim prostorima. Njihov potencijal nije samo u djelima koja prikazuju, nego i u tome kako redefinišu pojmove vidljivosti, vrijednosti i angažmana.

 

sarajevo-photography-festival-sylvia-sachini_08_bonjour_ba

Foto: Amina Alađuz-Lomigora  
 

Na kraju, kako lično ostaješ inspirisana u tako složenoj ulozi, balansirajući između izdavaštva, kustoskog rada, podučavanja i vođenja rezidencije?  

Sylvia: Inspiracija dolazi od ljudi s kojima se susrećem, njihovih pitanja, sumnji i eksperimenata. Također, pokušavam sebi dati dozvolu da zastanem. Rad u oblasti izdavaštva, kustoskog rada i podučavanja može biti intenzivan, pa sam naučila cijeniti tišinu i prazno vrijeme. Često ideje dolaze kad se udaljiš. Radi se o stvaranju prostora, unutarnjeg i vanjskog, za dolazak nečeg novog. Taj posljednji dio je više idealan pristup koji još uvijek pokušavam usvojiti.

 

Razgovor vodila: Vanja Ratković


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!