Još na koktelu druženja povodom otvorenja Sarajevo Film Festivala, teško je bilo ne primjetiti snažnu karizmu i energiju koju ima Peter Kroyer. Peter je bivši generalni direktor ASA Holdinga, a uz 20 godina internacionalnog iskustva i rada s brendovima poput INTEL i Nemetschek, sjajan je sugovornik na temu marketinga, rukovodilačkih vještina, napretka, ali i svakodnevnog balansa. 

Petar nam je kroz razgovor na koktelu otkrio da sada ima svoj rock bend i da uskoro izlazi njihov prvi video, ali nas i nasmijao kroz zanimljive anegdote koje su ga pratile kroz karijeru.

Naime, priča o nastanku imena proizvoda 'Bluetooth' o kojoj detaljnije pišemo u nastavku, ali i savjeti o uspjehu koje nam je otkrio, potaknuli su nas da jedno poslijepodnevne provedemo s njim i uz kreiranje jako cool street style fotki u kojima je pokazao kako frajerski nositi majicu rock benda (da, njegovog rock benda, naravno), razgovaramo o poslu, karijeri i obitelji.

Najvažnija lekcija koju sam naučio o marketingu je: 

Prije svega, najvažniji zadatak marketinga je izgraditi, njegovati i kultivirati brend vaše kompanije. Kako biste sada odredili „brend“? Jednostavno rečeno: Brend je obećanje! To je najvažnija lekcija. Snažan brend podiže očekivanja koja morate dosljedno ispunjavati, kako bi vaši kupci i dalje cijenili vaše proizvode i usluge, te kako bi vrijednost kompanije rasla, a vaš brend postao snažan temelj za budućnost kompanije.

Najveći kreativni izazov u mom životu bio je:

Moram se vratiti nekoliko godina unazad... Bio sam mladi menadžer u Intelu zadužen za "Bluetooth" projekat. Projekat je u to vrijeme bio zajedničko uvezivanje i ulaganje u firme koje su uključivale Intel, IBM, Toshiba, Nokia i Ericsson. Tri dana prije svjetskog predstavljanja sreli smo se u Londonu i shvatili smo da se još uvijek nismo konačno dogovorili o službenom nazivu proizvoda. „Bluetooth“ je zapravo bilo samo tajno kodno ime te razvojne tehnologije! Dakle, u ta tri dana, svi mozgovi kompanija su bili uključeni, danonoćno su se raspravljali i borili za ideju i prijedloge za službeno ime proizvoda. Da skratim priču… Nismo se mogli dogovoriti oko imena! Iz tog razloga sam rekao, to je... "Bluetooth"! I stvarno kodno ime pretvorilo se u pravo ime proizvoda koje je danas širom svijeta poznato kao "Bluetooth".

Odlika uspješnog čovjeka u poslu je: 

Iskrenost i ukazivanje poštovanja prema svim ljudima. Biti otvoren za nove ideje. Kao što je mudar čovjek rekao: „Um je poput padobrana. Ne radi ako nije otvoren. "

Moj lični savjet sebi na početku karijere je:

Ne zadovoljavaj se najboljim rješenjem. Naporno radi, budi spreman za kilometre i... ispuni svoja obećanja.

Kod zaposlenika najviše cijenim:

Proaktivnost i hrabrost. Da ne govore ono što želim čuti, već ono što misle da je najbolje za firmu.

Ključ za napredak kompanije je u:

Da ne postanemo zadovoljni zbog uspjeha iz prošlosti. Stoga su za mene stav i motivacija uposlenika jako važni. Oni su DNK uspješne firme.

Moja jutarnja rutina sastoji se od:

Ne bih nikome preporučio svoju jutarnju rutinu. Sastoji se od ispijanja kafe i cigareta.

Inspiraciju pronalazim u:

Iskreno, to je muzika. I za mene se muzika sastoji od ritma i tekstova. Sve u životu prati ritam i dobri muzički tekstovi su poput pjesama. Inspirisan sam tekstovima koji sadrže poruku, kao i jednostavnom, ali autentičnom pričom. Tako je muzika postala svjetski jezik.

'Jacka & The Schott of Love' je naziv Peterovog rock benda
 

Ponosan sam na:

Općenito, ponosan sam što imam dugotrajne veze i prijateljstva s ključnim ljudima koje sam upoznao tokom svog profesionalnog života. Privatno sam ponosan na svoju djecu, ne samo zbog njihovih osobina, već i zbog ličnosti kakva su postala.

Ključ za ravnotežu između poslovnih i privatnih odgovornosti je:

Dobro se organizirati u poslu i provoditi svoje slobodno vrijeme s ljudima koje cijenite.

Peter sa suprugom Heike

Za dobru organizaciju radnog dana važno je:

Da imate jasne ciljeve i dnevni red. Morate razlikovati ono što je bitno i hitno. Često su to dvije različite stvari. I na kraju, najvažnija je samodisciplina, uvijek uraditi sve na vrijeme i držati se svog rasporeda.

Moj najdraži hobi je:

Moj najdraži hobi je... opet muzika. Također volim i planinarenje, tenis i volim skijati! Pored toga, volim gledati filmove. Mislim na pravo kino u kojem se ljudi okupljaju, zajedno gledaju film i dijele svoje utiske nakon toga.

Rock bend sam osnovao jer:

To je bio jedan od mojih snova još od mladosti. Svirao sam u bendu kada sam bio student, ali sam morao odlučiti: bend ili studiji. Još uvijek mislim da sam u to vrijeme donio ispravnu odluku da se usredotočim na svoj studij i poslovnu karijeru. Ali, nikada nije kasno živjeti svoj san.

https://www.youtube.com/watch?v=dk71mEOsBiI

Moji privatni i poslovni ciljevi koje još uvijek želim postići su:

Kao što sam rekao, ne treba ostati zadovoljan već razvijati nove ideje ili posao. Bend je za mene na neki način nešto poput start-up kompanije: "Jacka & The Schott of Love". Čak štoviše, pomaže mi povezati svoje lične i poslovne ciljeve koje i dalje želim postići.

Sada čitam:

„Američki bogovi“ od Neila Gaimana. Neke dobre kritike učinile su me znatiželjnim u vezi ove knjige. Tek sam na 64. stranici, tako da još uvijek nisam formirao mišljenje. Prije nje sam pročitao autobiografiju Brucea Springsteena "Rođen da bih pobjegao“. Iako nisam veliki ljubitelj biografija, ova je zaista dobra. A nedavno sam pročitao „Sleepwalkers“ od Christophera Clarka, sjajan historijski dokument.

Grad / zemlja koju želim posjetiti:

Pa, proputovao sam svijet i radio u mnogim različitim zemljama, ali još uvijek postoji toliko mjesta koje bih volio posjetiti. Međutim, postoji jedno mjesto kojem ću se vraćati uvijek i iznova. A to je Sarajevo!

Moje najdraže odredište za opuštanje i punjenje baterija u Sarajevu je:

Općenito, volim planinarenje i planine. Dakle, Jahorina i Bjelašnica su moje omiljene destinacije. Ali čak i šetnju gradom Sarajevom smatram vrlo šarmantnom. Imam običaj reći da je Sarajevo jedini grad na svijetu koji ima pet godišnjih doba: proljeće, ljeto, jesen, zima ... i "SFF", Sarajevo Film Festival! Pogotovo, tokom festivala grad je pun energije i života. I, što je najvažnije, Sarajevo Film Festival pruža izvanredan izbor filmova, naime međunarodnih i regionalnih filmova, u čemu posebno uživam!

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club