Još na koktelu druženja povodom otvorenja Sarajevo Film Festivala, teško je bilo ne primjetiti snažnu karizmu i energiju koju ima Peter Kroyer. Peter je bivši generalni direktor ASA Holdinga, a uz 20 godina internacionalnog iskustva i rada s brendovima poput INTEL i Nemetschek, sjajan je sugovornik na temu marketinga, rukovodilačkih vještina, napretka, ali i svakodnevnog balansa. 

Petar nam je kroz razgovor na koktelu otkrio da sada ima svoj rock bend i da uskoro izlazi njihov prvi video, ali nas i nasmijao kroz zanimljive anegdote koje su ga pratile kroz karijeru.

Naime, priča o nastanku imena proizvoda 'Bluetooth' o kojoj detaljnije pišemo u nastavku, ali i savjeti o uspjehu koje nam je otkrio, potaknuli su nas da jedno poslijepodnevne provedemo s njim i uz kreiranje jako cool street style fotki u kojima je pokazao kako frajerski nositi majicu rock benda (da, njegovog rock benda, naravno), razgovaramo o poslu, karijeri i obitelji.

Najvažnija lekcija koju sam naučio o marketingu je: 

Prije svega, najvažniji zadatak marketinga je izgraditi, njegovati i kultivirati brend vaše kompanije. Kako biste sada odredili „brend“? Jednostavno rečeno: Brend je obećanje! To je najvažnija lekcija. Snažan brend podiže očekivanja koja morate dosljedno ispunjavati, kako bi vaši kupci i dalje cijenili vaše proizvode i usluge, te kako bi vrijednost kompanije rasla, a vaš brend postao snažan temelj za budućnost kompanije.

Najveći kreativni izazov u mom životu bio je:

Moram se vratiti nekoliko godina unazad... Bio sam mladi menadžer u Intelu zadužen za "Bluetooth" projekat. Projekat je u to vrijeme bio zajedničko uvezivanje i ulaganje u firme koje su uključivale Intel, IBM, Toshiba, Nokia i Ericsson. Tri dana prije svjetskog predstavljanja sreli smo se u Londonu i shvatili smo da se još uvijek nismo konačno dogovorili o službenom nazivu proizvoda. „Bluetooth“ je zapravo bilo samo tajno kodno ime te razvojne tehnologije! Dakle, u ta tri dana, svi mozgovi kompanija su bili uključeni, danonoćno su se raspravljali i borili za ideju i prijedloge za službeno ime proizvoda. Da skratim priču… Nismo se mogli dogovoriti oko imena! Iz tog razloga sam rekao, to je... "Bluetooth"! I stvarno kodno ime pretvorilo se u pravo ime proizvoda koje je danas širom svijeta poznato kao "Bluetooth".

Odlika uspješnog čovjeka u poslu je: 

Iskrenost i ukazivanje poštovanja prema svim ljudima. Biti otvoren za nove ideje. Kao što je mudar čovjek rekao: „Um je poput padobrana. Ne radi ako nije otvoren. "

Moj lični savjet sebi na početku karijere je:

Ne zadovoljavaj se najboljim rješenjem. Naporno radi, budi spreman za kilometre i... ispuni svoja obećanja.

Kod zaposlenika najviše cijenim:

Proaktivnost i hrabrost. Da ne govore ono što želim čuti, već ono što misle da je najbolje za firmu.

Ključ za napredak kompanije je u:

Da ne postanemo zadovoljni zbog uspjeha iz prošlosti. Stoga su za mene stav i motivacija uposlenika jako važni. Oni su DNK uspješne firme.

Moja jutarnja rutina sastoji se od:

Ne bih nikome preporučio svoju jutarnju rutinu. Sastoji se od ispijanja kafe i cigareta.

Inspiraciju pronalazim u:

Iskreno, to je muzika. I za mene se muzika sastoji od ritma i tekstova. Sve u životu prati ritam i dobri muzički tekstovi su poput pjesama. Inspirisan sam tekstovima koji sadrže poruku, kao i jednostavnom, ali autentičnom pričom. Tako je muzika postala svjetski jezik.

'Jacka & The Schott of Love' je naziv Peterovog rock benda
 

Ponosan sam na:

Općenito, ponosan sam što imam dugotrajne veze i prijateljstva s ključnim ljudima koje sam upoznao tokom svog profesionalnog života. Privatno sam ponosan na svoju djecu, ne samo zbog njihovih osobina, već i zbog ličnosti kakva su postala.

Ključ za ravnotežu između poslovnih i privatnih odgovornosti je:

Dobro se organizirati u poslu i provoditi svoje slobodno vrijeme s ljudima koje cijenite.

Peter sa suprugom Heike

Za dobru organizaciju radnog dana važno je:

Da imate jasne ciljeve i dnevni red. Morate razlikovati ono što je bitno i hitno. Često su to dvije različite stvari. I na kraju, najvažnija je samodisciplina, uvijek uraditi sve na vrijeme i držati se svog rasporeda.

Moj najdraži hobi je:

Moj najdraži hobi je... opet muzika. Također volim i planinarenje, tenis i volim skijati! Pored toga, volim gledati filmove. Mislim na pravo kino u kojem se ljudi okupljaju, zajedno gledaju film i dijele svoje utiske nakon toga.

Rock bend sam osnovao jer:

To je bio jedan od mojih snova još od mladosti. Svirao sam u bendu kada sam bio student, ali sam morao odlučiti: bend ili studiji. Još uvijek mislim da sam u to vrijeme donio ispravnu odluku da se usredotočim na svoj studij i poslovnu karijeru. Ali, nikada nije kasno živjeti svoj san.

https://www.youtube.com/watch?v=dk71mEOsBiI

Moji privatni i poslovni ciljevi koje još uvijek želim postići su:

Kao što sam rekao, ne treba ostati zadovoljan već razvijati nove ideje ili posao. Bend je za mene na neki način nešto poput start-up kompanije: "Jacka & The Schott of Love". Čak štoviše, pomaže mi povezati svoje lične i poslovne ciljeve koje i dalje želim postići.

Sada čitam:

„Američki bogovi“ od Neila Gaimana. Neke dobre kritike učinile su me znatiželjnim u vezi ove knjige. Tek sam na 64. stranici, tako da još uvijek nisam formirao mišljenje. Prije nje sam pročitao autobiografiju Brucea Springsteena "Rođen da bih pobjegao“. Iako nisam veliki ljubitelj biografija, ova je zaista dobra. A nedavno sam pročitao „Sleepwalkers“ od Christophera Clarka, sjajan historijski dokument.

Grad / zemlja koju želim posjetiti:

Pa, proputovao sam svijet i radio u mnogim različitim zemljama, ali još uvijek postoji toliko mjesta koje bih volio posjetiti. Međutim, postoji jedno mjesto kojem ću se vraćati uvijek i iznova. A to je Sarajevo!

Moje najdraže odredište za opuštanje i punjenje baterija u Sarajevu je:

Općenito, volim planinarenje i planine. Dakle, Jahorina i Bjelašnica su moje omiljene destinacije. Ali čak i šetnju gradom Sarajevom smatram vrlo šarmantnom. Imam običaj reći da je Sarajevo jedini grad na svijetu koji ima pet godišnjih doba: proljeće, ljeto, jesen, zima ... i "SFF", Sarajevo Film Festival! Pogotovo, tokom festivala grad je pun energije i života. I, što je najvažnije, Sarajevo Film Festival pruža izvanredan izbor filmova, naime međunarodnih i regionalnih filmova, u čemu posebno uživam!

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR