Kroz prethodnih šest dana trajanja Sarajevo Film Festivala, na Festivalskom trgu smo redovito susretali i uvijek nasmijanu (i odlično odjevenu) voditeljicu i novinarku, Aidu Jokanović. 

Aida je mnogima poznata i kao dama koja se krije iza brenda Wholly Wear, koji je, kako nam je i sama otkrila nastao zanimljivim spletom događaja:
„Potpuno bez strategije, plana, a posebno bez vizije da će se ta priča pretvoriti u ono što danas jeste. Napravila sam mojoj kumi majicu na kojoj sam iscrtala balon i isjekla njegovu unutrašnjost, bez pretenzije da ona to nosi, već više kao fazon, pošto ona mnogo voli balone. Međutim, ona je poklon otvorila u kafiću i odmah obukla i već tada su svi odregovali sa “hoću i ja”. Već sljedećeg trenutka prštale su ideje šta bi tko iz mog okruženja mogao da nosi, pa su tako nastali motivi sunca, budilnika i sl. A onda su krenule narudžbe... I danas, nakon više od dvije godine, imamo ozbiljnu proizvodnju, nekoliko izvoza iza nas, mnogo vjernih mušterija i mislim da nas najbolje tek čeka.“


Upravo se ta spontanost, ležernost, ali i stav, odlična energija i osjećaj za dobar dizajn osjeti u svakom njenom televizijskom javljanju, što nas je potaknulo da jedan dan provedemo s njom i saznamo kako izgleda njen raspored za vrijeme SFF-a, što nosi, sluša i krije u svojoj torbici… 

Kako izgleda jedan tvoj radni dan tijekom Sarajevo Film Festivala? Koliko je bilo izazovno vratiti se ponovno ulozi novinarke i voditeljice nakon kraće pauze?

Dan počinje jutarnjim kolegijem zabavne redakcije Nove BH na kojem rezimiramo sve ono što je urađeno prethodne noći i pravimo novi plan. Zakazuju se snimanja, intervjui, gosti... Zatim se ekipa preseli na Festivalski trg i zabava počinje. Odluka da ponovo uzmem mikrofon i stanem pred kamere nije bila uopšte teška.

Pristup čelnih ljudi televizije NOVA BH je bio konkretan, precizan i što je meni najvažnije izuzetno profesionalan, pa nije bilo prostora za dvoumljenje. Ekipa koja me sačekala na ovom projektu, na čelu s Ajdinom Kulenovićem i novinarima emisije “Danas kod nas”, dodatno je učinila da se u ovoj priči osjećam sigurno i neizmjerno sam im zahvalna na tome. I njima i svima onima koje ne vidimo na ekranu, a koji daju sve od sebe da odgovore na zahtjeve emisije.

Aida Jokanović i Ajdin Kulenović

Na sve navedeno, ja sam faktički profesionalno “odrastala” prateći Sarajevo Film Festival i isti me posredno odveo u Beograd te je izazov samim time bio veći. 

Gdje pronalaziš inspiraciju za modna izdanja koja biraš tijekom snimanja?

Udobnost mi je na prvom mjestu. Termin u kojem se emituje emisija kao i koncept nisu zahtijevali klasičan “red carpet look”, ali je svakako bio izazov i u stilskom smislu pokazati uvertiru pred zvanično otvaranje crvenog tepiha i sve ono što slijedi nakon emisije. I Ajdin i ja smo i stilski htjeli pokazati koliko cijenimo Sarajevo Film Festival i priliku koju smo dobili da s lica mjesta izvještavamo o istom. U tom smislu, birala sam koloritna, jednostavnija i svedenija izdanja, jer se u njima najbolje osjećam. 

Aida nosi Milan Zejak haljinu, Zara cipele i Werkstatt naušnice

Bila sam svjesna da će se na SFF-u pojaviti kreacije mnogih bh. dizajnera, pa sam odlučila sa sobom ponijeti dio Beograda i beogradske modne scene. Beogradski “Fab Living by Una” i “Fond Fashion House” pažljivo brinu o lokalnoj modnoj sceni i kod njih mi nije bilo teško pronaći komade koji odgovaraju svim gore navedenim zahtjevima. Na sve to, u kreacije Milana Zejaka, Shash, Nine Milan, Daire World, Kota Way, Marte Jovanović u koje sam potpuno zaljubljena i tako se sve poklopilo. 

A kada nisi na setu, što najradije odijevaš?

Manje više slično. Neki od komada su dovoljno univerzalni da mogu podnijeti nastup pred kamerama, ali i šetnju po gradu i odlazak na koncert. U svojoj privatnoj kolekciji imam pet ili šest Shash haljina koje su toliko vanvremenske, ali opet toliko prilagodljive različitim prilikama i to je ono što mi je mnogo važno. I stilski i taj praktični efekat odjevnog komada.

Što za tebe znači biti osoba koja živi urban život?

Povezala bih urbanost sa sviješću o mjestu i vremenu u kom živimo i dala mu malo dublje značenje od bukvalnog prevoda. Mislim da je mnogo važno ponašati se odgovorno prema sredini i okruženju u kojem živimo. Biti empatičan i čuti ljude oko nas. Čuti šta nam poručuje priroda. Čistiti svoje dvorište i bukvalno i figurativno. Raditi na sebi, jer će jedino tada posljedice koje ostaju iza nas biti dobre i za društvo. 

Kakav nakit voliš?

Nakit u principu ne volim. Uvijek ga osjećam, a ja zapravo volim kad se ono što nosim “sjedini” sa mnom, postane dio mene i kad nema potrebe da o istom razmišljam da li je tu i kako stoji. Kad nosim nakit, konstantno sam ga svjesna i osjećam se kao da imam neki višak. Međutim, ovo ne važi za komade sarajevskog Werkstatt studija, koje obožavam bez obzira na njihovu masivnost i upečatljivost.

Aida nosi naušnice bh.brenda Werkstatt

A što se uvijek krije u tvojoj torbici?

Najmanje četiri labela čija je vlasnica moja ćerka Rima. :)

Najdraži TV prilog/intervju koji si radila tijekom ovogodišnjeg Festivala?

Intervju s Branislavom Trifunovićem nakon 10 godina. 

Tvoja omiljena lokacija tijekom trajanja Festivala?

Jedna Terasa. 

Koju kombinaciju biraš za zadnji dan Sarajevo Film Festivala?

S nestrpljenjem očekujem da ponesem Kaftan studio, a zadnji dan je savršena prilika za to. 

3 osobine koje te najbolje opisuju?

Sve moje osobine su kao moja djeca. :) Ako izdvojim tri, ostale će se naljutiti. 

A što čitaš i slušaš ovih dana? 

Slušam i fokusirana sam na glasine da nam stiže Tarantino, pa me poslije SFF-a očekuje plaža gdje ću slušati i čitati sve ostalo. 

Modna izjava koja te najbolje opisuje je…?

Neka bude “manje je više”.

U svijetu u kojem svjedočimo inflaciji fotografija, volimo trenutke kada fotografija uspije probiti površinu i zaustaviti nas da gledamo, ne samo da vidimo.

Sarajevo Photography Festival, jedan od najvećih u regiji posvećen isključivo fotografiji, uspijeva napraviti upravo to. Festival okuplja autore, mislioce i publiku oko jedne ideje, a to je da fotografija i dalje ima moć mijenjati perspektivu, potaknuti razgovor te zabilježiti duh jednog vremena.
 

4. izdanje Sarajevo Photography Festivala dolazi s jasnim porukama i ambicioznim iskoracima. Stoga smo ispred Bonjour.ba odlučili razgovarati s osnivačicom i direktoricom Festivala Aidom Redžepagić te direktoricom programa Jelenom Janković. 
 

Aida Redžepagić, osnivačica i direktorica Sarajevo Photography Festivala

Jelena Janković, direktorica programa Sarajevo Photography Festivala  

 

Kako se svečani dio programa ove godine održava u Narodnom pozorištu u Sarajevu, jer estetika, simbolika i tradicija moraju biti u dijalogu s onim što je savremeno i hrabro. Bilo je sasvim logično da s njima razgovaramo upravo tu, te uz razgovor zabilježimo i fotografije. 
 

U intervjuu za Bonjour.ba, Aida i Jelena otkrile su detalje programa koji i ove godine donosi pažljivo birane izložbe, predavanja, radionice i razgovore sa značajnim imenima savremene fotografije. 
 

Aida Redžepagić, direktorica Festivala /  Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba / Jelena Janković, direktorica programa Festivala  
 

Već smo govorili o Alessiji Glaviano, jednoj od najvažnijih figura u međunarodnoj fotografskoj kritici, i o tome da ćete ove godine na Festivalu imati priliku pogledati izložbu Deanne Dikeman...

Ovaj put nam Aida i Jelena predstavljaju i sam program, govore o temi Festivala, ali i otkrivaju svakodnevne izazove i uspjehe. 

Aida, Jelena, obje ste fotografkinje. Za početak, želimo vidjeti šta je po vama Festival, objasnite ga kroz jedan kadar. Kako ga definiše savršena fotografija?

Jelena: To je porodična fotografija sa mnogo članova, svi plešu na njoj. Živo je, nosi sa sobom mnogo različitih energija i emocija. Autfiti su u neskladnom skladu. Ritmovi se ne poklapaju, ali svi zajedno čine neverovatno dobru, u svom haosu usklađenu plesnu fotografiju. To je kolektivni čin u jednom kadru.
 


 

Aida: Zapravo, imamo jednu takvu fotografiju koja je meni festival. Nas 10ak na stepenicama ispred Vijećnice nakon drugog izdanja festivala. Umorni, sretni, zagrljeni, nasmijani. Meni je ta fotografija festival. Imam I nekoliko sa Jelenom, smiješnih, zabrinutih, paničnih, u svaka doba dana i noći. I one su mi festival.


 
 

Tema ovogodišnjeg Festivala je Weltschmerz. Kako fotografija, kao umjetnička forma, može biti ogledalo društvenih promjena i koju ulogu vaš Festival igra u tom dijalogu?

Jelena: Fotografija ima najveću vrednost u tome što nosi glas,  sposobnost da prenese priču, stanje društva i unutrašnje promene koje često ostaju nevidljive. Iako možda sama ne menja svet, njena poruka može da bude kao zemljotres snažna. Fotografija nam otvara prostor za slobodan govor, podsećajući nas na odgovornost da budemo beskompromisni u onome što svedočimo. U vremenu kada se istina često pokušava potisnuti, fotografija ostaje način da je sačuvamo i prenesemo,  jasno, snažno i direktno.

Festival kroz temu Weltschmerz upravo otvara taj prostor da kroz fotografiju razgovaramo o društvenim promenama, unutrašnjim lomovima i kolektivnim osećanjima koje nekada teško artikulišemo rečima.
 

Aida: Fotografija je često kao ogledalo koje nikad ne laže. Ponekad te iznenadi kako stvarno izgledaš, a ponekad ti otvori oči za nešto što si ignorisao. SPF daje megafon tim slikama koje govore o društvu: o ljepoti, bolu, ludilu, promjenama.

Da li će tema uticati na izbor radova i kuratorske koncepte?

Jelena: Da, tema Weltschmerz je uticala na izbor radova. Cjelokupan program je formiran oko ove teme. Želimo da kroz fotografiju istražimo unutrašnje borbe, društvene i ekološke izazove s kojima se suočavamo, kao i kako ti izazovi oblikuju naše emotivne i intelektualne odgovore na svet oko nas. 

Kroz radove, publika će moći da oseti intimnost tih tema, da razmišlja o stanju sveta u kojem živimo, ali i da pronađe utehu i snagu u kolektivnoj energiji. Na kraju, cilj je da nas umetnost podstakne na zajedničku refleksiju, ojača i ohrabri da, uprkos svemu, zajedno idemo napred.
 

Aida: Jelena je direktorica programa i ja sam presretna izborom radova koje je ove godine odabrala. Jedva čekam da sve postavimo u galerije i da radove vidim u printu, taj osjećaj je uvijek poseban.
 

Kada možemo očekivati objavu programa, mnogi ga s nestrpljenjem očekuju?

Već sada možemo da podelimo sa vašim čitaocima da nas očekuje pet pažljivo odabranih izložbi. Američka umetnica Deanna Dikeman predstaviće projekat ‘’Leaving and Waving'' u Umjetničkoj galeriji BiH. Ova serija nastajala je 27 godina. Autorka je fotografisala trenutke rastanka dok je odlazila od roditelja iz njihove kuće u Sioux Cityju. Počelo je 1991. godine spontano, kao način da se nosi s tugom. 

Vremenom je to postao porodični ritual. Fotografije prate protok vremena, starenje roditelja, smrt oca 2009. i majke 2017. godine, a završavaju se praznim prilazom. Projekat govori o ljubavi, prolaznosti i tišini svakodnevnih oproštaja.

Kolektiv Belgrade Raw i multimedijalna umetnica Jelena Nikolić predstavljaju se radom ‘’Not Many Things Disgust Me, a Lot of Things Make Me Sad'' u Manifesto galeriji. Osim što Belgrade Raw slavi 15 godina postojanja, izložbom naglašavamo važnost kolektiva koji su uglavnom, ali i ističemo istrajnost. Izložba je rezultat posmatranja i beleženja. Vidimo zato što tražimo; čula su uvek gladna, razum je pripitomljeni divljak. 

Zabeleženo, oteto trenutku, bez svog jedinog sigurnog konteksta, postaje talac tumačenja. Kao praznik, značenje je nasilno, a traženje istine je borba. Jelena tekstualno dokumentira vlastita emocionalna stanja koji sa pejzažno povezuje sa fotografijama kolektiva i time zajedno daju jedan snažan unutrašnji ritam otpora vlastite stvarnosti u kojoj žive. 

U Historijskom muzeju BiH Dženat Dreković predstaviće publici novi rad kroz sjajnu izložbu ‘’Bamburci''. Serija fotografija svedoči o vremenu, nestajanju i upornosti, o strahu i ljubavi prema mestu koje nas je oblikovalo, čak i kada ga više nema u onom obliku koji pamtimo.
 

U Umjetničkoj galeriji BiH biće prikazana i Izložba finalista, sa radovima fotografa iz gotovo 60 zemalja, dok će na Pozorišnom trgu Susan Sontag biti postavljena izložba ‘’Solar Portraits'' Rubéna Salgada Escudera. Fotografska serija koja dokumentuje kako solarna tehnologija menja živote ljudi u zajednicama bez pristupa električnoj energiji.

Svaka izložba predstavlja drugačiji fotografski stil, ali sve ih objedinjuje snažna poruka koju šalju. Kroz pet izložbi možete videti koliko stilovi i forme mogu da se razlikuju, na koje načine možemo da pristupimo temama, ali i da ostanemo verni suštini, glasu koji dajemo svojim radovima.
 

Možete li specijalno za Bonjour publiku otkriti neki od noviteta ove godine?

Ove godine imamo nekoliko uzbudljivih noviteta koji će obogatiti program festivala. Jedan od njih je Photo Book Table, posvećen fotografskim knjigama koje igraju ključnu ulogu u razvoju autorskog izraza i dugoročnom promišljanju fotografije kao umetničke prakse. 

Kroz ovaj događaj želimo da podržimo razvoj i publikaciju foto-knjiga, pružajući autorima priliku da pokažu svoje radove i povežu se sa širom publikom. Takođe, pozivamo autore da prijave i svoje foto-zineove, jer želimo da obuhvatimo širi spektar umetničkih formi.
 
Osim toga, imamo i dečiji program kroz koji ćemo povezati fotografiju sa video produkcijom, glumom i kreativnim razmišljanjem. Želimo da deci omogućimo da istraže svet umetnosti kroz različite medije i razvijaju svoju kreativnost. Još jedan novitet su teme i oblici radionica koje do sada nismo imali, a posebno izdvajamo radionicu posvećenu foto-knjigama, koju će voditi dve sjajne autorke Sylvia Sachini i Clémence Malleret.

Sylvia Sachini je kustoskinja, izdavačica i edukatorka iz Atine. Osnivačica je MISC-a, bila je suosnivačica Void-a (nezavisna vodeće izdavačka kuća posvećenja knjigama), i danas razvija izložbe i obrazovne programe u okviru Athens Photo Festivala, fokusirajući se na fotografiju, štampu i vizuelno pripovedanje. 

Clémence Malleret je vizuelna umetnica sa sedištem u Atini, sa obrazovanjem iz umetničkih škola u Milanu i Atini. Njena praksa kombinuje fotografiju, eksperimentalno pisanje i kolektivni rad, a od februara 2024. vodi produkciju knjiga u MISC-u. Ova radionica će polaznicima pomoći da formiraju mišljenje o foto-knjigama i nauče kako da usmere svoj rad u formu foto-knjige.

Takođe, Belmin Islam, sarajevski fotograf, vodiće radionicu kroz koju će učesnici imati priliku da interaktivno dožive Sarajevo i kroz fotografiju istraže grad. Ovoj radionici se posebno radujemo.
 

Kroz radionicu Crossroads: New Journeys spajamo različita iskustva. Voditelji će biti Vladimir Živojinović, fotograf sa balkanskog područja koji istražuje dokumentarne forme, i Pierre Mohamed-Petit, vizuelni umetnik i menadžer produkcije u Magnum Photos u Parizu. 

Ovakvim pristupom učimo, povezujemo nove forme i istražujemo različita iskustva, problematike i veštine. Novost je i saradnja sa Kvirhanom, kroz koju ćemo ugostiti predavanje i predstavljanje projekta sjajnog autora Simona Changa. U saradnji sa VI fondacijom organizujemo projekciju video radova, kroz koju ćemo predstaviti 12 izuzetnih autora iz svih krajeva sveta.

Na kraju izdvajamo i Movie Night u saradnji sa Bura Film Festivalom, večernju projekciju na otvorenom pod vedrim nebom kroz koju ćemo kroz film istraživati temu Weltschmerz.

Ovo je 4. izdanje Festivala, sada kada imate ovo jedinstveno iskustvo, gdje ga vidite za 5. godina?

Jelena: Oblikujemo ga da postane  prepoznatljiv ne samo u regionu, već i mnogo šire. Planiramo da ojačamo međunarodnu saradnju sa drugim festivalima, umetnicima, institucijama i organizacijama, kako bismo promovisali regionalnu fotografiju i omogućili umetnicima iz našeg regiona veću vidljivost na globalnoj sceni. 

Takođe, nastavićemo da pružamo podršku fotografima kroz besplatne edukativne programe, mentorstva, želimo da oformimo nagradne fondove i druge aktivnosti koje će im pomoći da razvijaju svoje projekte i karijere.

Vidim budućnost festivala kao vreme kada nećemo morati da se stalno brinemo o budžetima, već ćemo moći slobodno da stvaramo i postavimo Sarajevo u centar evropskih fotografskih festivala.
 

Aida: Za 5 godina vidim nas kako pravimo SPF "world tour", dovodimo još više fotografa iz cijelog svijeta u Sarajevo, i, naravno, još uvijek se smijemo do suza i kvalitetno raspravljamo dok sve organizujemo. Jer bez tog adrenalina, nije to to!

Ako gledamo Sarajevo Photography Festival kroz brojke, oko 80 fotografa je izloženo, dijele se 24 nagrade... nastavite niz!

Aida: ...hiljade posjetilaca, 60+ zemalja učesnika, 11 lokacija u gradu, 500 ispijenih kafa tokom produkcije...

Jelena: ...25 nervnih slomova, ali KIDAMO!
 

Zamislite da imate samo jedan SMS da pozovete nekoga u Sarajevo na festival, kome biste ga poslale? 

Aida: Sestri. Da ne zaboravi doći. Mnogo mi je važno da je tu.

Jelena: Samoj sebi bih poslala poziv da dođem kao gost i uživam u svim ovim divnim umetnicima, druženjima i ljudima. Bez planiranja i razmišljanja, šta dalje, nego samo impuls upijanja.