Kroz prethodnih šest dana trajanja Sarajevo Film Festivala, na Festivalskom trgu smo redovito susretali i uvijek nasmijanu (i odlično odjevenu) voditeljicu i novinarku, Aidu Jokanović. 

Aida je mnogima poznata i kao dama koja se krije iza brenda Wholly Wear, koji je, kako nam je i sama otkrila nastao zanimljivim spletom događaja:
„Potpuno bez strategije, plana, a posebno bez vizije da će se ta priča pretvoriti u ono što danas jeste. Napravila sam mojoj kumi majicu na kojoj sam iscrtala balon i isjekla njegovu unutrašnjost, bez pretenzije da ona to nosi, već više kao fazon, pošto ona mnogo voli balone. Međutim, ona je poklon otvorila u kafiću i odmah obukla i već tada su svi odregovali sa “hoću i ja”. Već sljedećeg trenutka prštale su ideje šta bi tko iz mog okruženja mogao da nosi, pa su tako nastali motivi sunca, budilnika i sl. A onda su krenule narudžbe... I danas, nakon više od dvije godine, imamo ozbiljnu proizvodnju, nekoliko izvoza iza nas, mnogo vjernih mušterija i mislim da nas najbolje tek čeka.“


Upravo se ta spontanost, ležernost, ali i stav, odlična energija i osjećaj za dobar dizajn osjeti u svakom njenom televizijskom javljanju, što nas je potaknulo da jedan dan provedemo s njom i saznamo kako izgleda njen raspored za vrijeme SFF-a, što nosi, sluša i krije u svojoj torbici… 

Kako izgleda jedan tvoj radni dan tijekom Sarajevo Film Festivala? Koliko je bilo izazovno vratiti se ponovno ulozi novinarke i voditeljice nakon kraće pauze?

Dan počinje jutarnjim kolegijem zabavne redakcije Nove BH na kojem rezimiramo sve ono što je urađeno prethodne noći i pravimo novi plan. Zakazuju se snimanja, intervjui, gosti... Zatim se ekipa preseli na Festivalski trg i zabava počinje. Odluka da ponovo uzmem mikrofon i stanem pred kamere nije bila uopšte teška.

Pristup čelnih ljudi televizije NOVA BH je bio konkretan, precizan i što je meni najvažnije izuzetno profesionalan, pa nije bilo prostora za dvoumljenje. Ekipa koja me sačekala na ovom projektu, na čelu s Ajdinom Kulenovićem i novinarima emisije “Danas kod nas”, dodatno je učinila da se u ovoj priči osjećam sigurno i neizmjerno sam im zahvalna na tome. I njima i svima onima koje ne vidimo na ekranu, a koji daju sve od sebe da odgovore na zahtjeve emisije.

Aida Jokanović i Ajdin Kulenović

Na sve navedeno, ja sam faktički profesionalno “odrastala” prateći Sarajevo Film Festival i isti me posredno odveo u Beograd te je izazov samim time bio veći. 

Gdje pronalaziš inspiraciju za modna izdanja koja biraš tijekom snimanja?

Udobnost mi je na prvom mjestu. Termin u kojem se emituje emisija kao i koncept nisu zahtijevali klasičan “red carpet look”, ali je svakako bio izazov i u stilskom smislu pokazati uvertiru pred zvanično otvaranje crvenog tepiha i sve ono što slijedi nakon emisije. I Ajdin i ja smo i stilski htjeli pokazati koliko cijenimo Sarajevo Film Festival i priliku koju smo dobili da s lica mjesta izvještavamo o istom. U tom smislu, birala sam koloritna, jednostavnija i svedenija izdanja, jer se u njima najbolje osjećam. 

Aida nosi Milan Zejak haljinu, Zara cipele i Werkstatt naušnice

Bila sam svjesna da će se na SFF-u pojaviti kreacije mnogih bh. dizajnera, pa sam odlučila sa sobom ponijeti dio Beograda i beogradske modne scene. Beogradski “Fab Living by Una” i “Fond Fashion House” pažljivo brinu o lokalnoj modnoj sceni i kod njih mi nije bilo teško pronaći komade koji odgovaraju svim gore navedenim zahtjevima. Na sve to, u kreacije Milana Zejaka, Shash, Nine Milan, Daire World, Kota Way, Marte Jovanović u koje sam potpuno zaljubljena i tako se sve poklopilo. 

A kada nisi na setu, što najradije odijevaš?

Manje više slično. Neki od komada su dovoljno univerzalni da mogu podnijeti nastup pred kamerama, ali i šetnju po gradu i odlazak na koncert. U svojoj privatnoj kolekciji imam pet ili šest Shash haljina koje su toliko vanvremenske, ali opet toliko prilagodljive različitim prilikama i to je ono što mi je mnogo važno. I stilski i taj praktični efekat odjevnog komada.

Što za tebe znači biti osoba koja živi urban život?

Povezala bih urbanost sa sviješću o mjestu i vremenu u kom živimo i dala mu malo dublje značenje od bukvalnog prevoda. Mislim da je mnogo važno ponašati se odgovorno prema sredini i okruženju u kojem živimo. Biti empatičan i čuti ljude oko nas. Čuti šta nam poručuje priroda. Čistiti svoje dvorište i bukvalno i figurativno. Raditi na sebi, jer će jedino tada posljedice koje ostaju iza nas biti dobre i za društvo. 

Kakav nakit voliš?

Nakit u principu ne volim. Uvijek ga osjećam, a ja zapravo volim kad se ono što nosim “sjedini” sa mnom, postane dio mene i kad nema potrebe da o istom razmišljam da li je tu i kako stoji. Kad nosim nakit, konstantno sam ga svjesna i osjećam se kao da imam neki višak. Međutim, ovo ne važi za komade sarajevskog Werkstatt studija, koje obožavam bez obzira na njihovu masivnost i upečatljivost.

Aida nosi naušnice bh.brenda Werkstatt

A što se uvijek krije u tvojoj torbici?

Najmanje četiri labela čija je vlasnica moja ćerka Rima. :)

Najdraži TV prilog/intervju koji si radila tijekom ovogodišnjeg Festivala?

Intervju s Branislavom Trifunovićem nakon 10 godina. 

Tvoja omiljena lokacija tijekom trajanja Festivala?

Jedna Terasa. 

Koju kombinaciju biraš za zadnji dan Sarajevo Film Festivala?

S nestrpljenjem očekujem da ponesem Kaftan studio, a zadnji dan je savršena prilika za to. 

3 osobine koje te najbolje opisuju?

Sve moje osobine su kao moja djeca. :) Ako izdvojim tri, ostale će se naljutiti. 

A što čitaš i slušaš ovih dana? 

Slušam i fokusirana sam na glasine da nam stiže Tarantino, pa me poslije SFF-a očekuje plaža gdje ću slušati i čitati sve ostalo. 

Modna izjava koja te najbolje opisuje je…?

Neka bude “manje je više”.

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR