TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.8.2019.
Kroz prethodnih šest dana trajanja Sarajevo Film Festivala, na Festivalskom trgu smo redovito susretali i uvijek nasmijanu (i odlično odjevenu) voditeljicu i novinarku, Aidu Jokanović.
Aida je mnogima poznata i kao dama koja se krije iza brenda Wholly Wear, koji je, kako nam je i sama otkrila nastao zanimljivim spletom događaja:
„Potpuno bez strategije, plana, a posebno bez vizije da će se ta priča pretvoriti u ono što danas jeste. Napravila sam mojoj kumi majicu na kojoj sam iscrtala balon i isjekla njegovu unutrašnjost, bez pretenzije da ona to nosi, već više kao fazon, pošto ona mnogo voli balone. Međutim, ona je poklon otvorila u kafiću i odmah obukla i već tada su svi odregovali sa “hoću i ja”. Već sljedećeg trenutka prštale su ideje šta bi tko iz mog okruženja mogao da nosi, pa su tako nastali motivi sunca, budilnika i sl. A onda su krenule narudžbe... I danas, nakon više od dvije godine, imamo ozbiljnu proizvodnju, nekoliko izvoza iza nas, mnogo vjernih mušterija i mislim da nas najbolje tek čeka.“
Upravo se ta spontanost, ležernost, ali i stav, odlična energija i osjećaj za dobar dizajn osjeti u svakom njenom televizijskom javljanju, što nas je potaknulo da jedan dan provedemo s njom i saznamo kako izgleda njen raspored za vrijeme SFF-a, što nosi, sluša i krije u svojoj torbici…
Kako izgleda jedan tvoj radni dan tijekom Sarajevo Film Festivala? Koliko je bilo izazovno vratiti se ponovno ulozi novinarke i voditeljice nakon kraće pauze?
Dan počinje jutarnjim kolegijem zabavne redakcije Nove BH na kojem rezimiramo sve ono što je urađeno prethodne noći i pravimo novi plan. Zakazuju se snimanja, intervjui, gosti... Zatim se ekipa preseli na Festivalski trg i zabava počinje. Odluka da ponovo uzmem mikrofon i stanem pred kamere nije bila uopšte teška.
Pristup čelnih ljudi televizije NOVA BH je bio konkretan, precizan i što je meni najvažnije izuzetno profesionalan, pa nije bilo prostora za dvoumljenje. Ekipa koja me sačekala na ovom projektu, na čelu s Ajdinom Kulenovićem i novinarima emisije “Danas kod nas”, dodatno je učinila da se u ovoj priči osjećam sigurno i neizmjerno sam im zahvalna na tome. I njima i svima onima koje ne vidimo na ekranu, a koji daju sve od sebe da odgovore na zahtjeve emisije.
Aida Jokanović i Ajdin Kulenović
Na sve navedeno, ja sam faktički profesionalno “odrastala” prateći Sarajevo Film Festival i isti me posredno odveo u Beograd te je izazov samim time bio veći.
Gdje pronalaziš inspiraciju za modna izdanja koja biraš tijekom snimanja?
Udobnost mi je na prvom mjestu. Termin u kojem se emituje emisija kao i koncept nisu zahtijevali klasičan “red carpet look”, ali je svakako bio izazov i u stilskom smislu pokazati uvertiru pred zvanično otvaranje crvenog tepiha i sve ono što slijedi nakon emisije. I Ajdin i ja smo i stilski htjeli pokazati koliko cijenimo Sarajevo Film Festival i priliku koju smo dobili da s lica mjesta izvještavamo o istom. U tom smislu, birala sam koloritna, jednostavnija i svedenija izdanja, jer se u njima najbolje osjećam.
Aida nosi Milan Zejak haljinu, Zara cipele i Werkstatt naušnice
Bila sam svjesna da će se na SFF-u pojaviti kreacije mnogih bh. dizajnera, pa sam odlučila sa sobom ponijeti dio Beograda i beogradske modne scene. Beogradski “Fab Living by Una” i “Fond Fashion House” pažljivo brinu o lokalnoj modnoj sceni i kod njih mi nije bilo teško pronaći komade koji odgovaraju svim gore navedenim zahtjevima. Na sve to, u kreacije Milana Zejaka, Shash, Nine Milan, Daire World, Kota Way, Marte Jovanović u koje sam potpuno zaljubljena i tako se sve poklopilo.
A kada nisi na setu, što najradije odijevaš?
Manje više slično. Neki od komada su dovoljno univerzalni da mogu podnijeti nastup pred kamerama, ali i šetnju po gradu i odlazak na koncert. U svojoj privatnoj kolekciji imam pet ili šest Shash haljina koje su toliko vanvremenske, ali opet toliko prilagodljive različitim prilikama i to je ono što mi je mnogo važno. I stilski i taj praktični efekat odjevnog komada.
Što za tebe znači biti osoba koja živi urban život?
Povezala bih urbanost sa sviješću o mjestu i vremenu u kom živimo i dala mu malo dublje značenje od bukvalnog prevoda. Mislim da je mnogo važno ponašati se odgovorno prema sredini i okruženju u kojem živimo. Biti empatičan i čuti ljude oko nas. Čuti šta nam poručuje priroda. Čistiti svoje dvorište i bukvalno i figurativno. Raditi na sebi, jer će jedino tada posljedice koje ostaju iza nas biti dobre i za društvo.
Kakav nakit voliš?
Nakit u principu ne volim. Uvijek ga osjećam, a ja zapravo volim kad se ono što nosim “sjedini” sa mnom, postane dio mene i kad nema potrebe da o istom razmišljam da li je tu i kako stoji. Kad nosim nakit, konstantno sam ga svjesna i osjećam se kao da imam neki višak. Međutim, ovo ne važi za komade sarajevskog Werkstatt studija, koje obožavam bez obzira na njihovu masivnost i upečatljivost.
Aida nosi naušnice bh.brenda Werkstatt
A što se uvijek krije u tvojoj torbici?
Najmanje četiri labela čija je vlasnica moja ćerka Rima. :)
Najdraži TV prilog/intervju koji si radila tijekom ovogodišnjeg Festivala?
Intervju s Branislavom Trifunovićem nakon 10 godina.
Tvoja omiljena lokacija tijekom trajanja Festivala?
Jedna Terasa.
Koju kombinaciju biraš za zadnji dan Sarajevo Film Festivala?
S nestrpljenjem očekujem da ponesem Kaftan studio, a zadnji dan je savršena prilika za to.
3 osobine koje te najbolje opisuju?
Sve moje osobine su kao moja djeca. :) Ako izdvojim tri, ostale će se naljutiti.
A što čitaš i slušaš ovih dana?
Slušam i fokusirana sam na glasine da nam stiže Tarantino, pa me poslije SFF-a očekuje plaža gdje ću slušati i čitati sve ostalo.
Modna izjava koja te najbolje opisuje je…?
Neka bude “manje je više”.
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
