TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 8.6.2026.
Hrvatska serija Divlje pčele posljednjih sedmica stalno se vraća među najtraženije naslove u regiji i to s dobrim razlogom.
Raskošna produkcija, atmosfera 50 -ih i priča koja ne ide linijom lakih odgovora učinile su da se o seriji govori iz epizode u epizodu. No, ono što publiku posebno zadržava jesu likovi i tihe, emotivne pukotine koje nose.
Jedan od njih je i Zora Runje, najmlađa od sestara, čiju krhkost, naivnost i unutrašnju borbu utjelovljuje glumica Lidija Kordić . Glumica čiji je put vodio od Kotora, preko Sarajeva grada u kojem je diplomirala i kojem se stalno vraća do velikih evropskih projekata i priznanja, pa čak i do Berlinale-a.
Danas se nalazi u fazi karijere u kojoj bira slojevite, zahtjevne uloge. Zora je jedna od njih.
Razgovarali smo s Lidijom upravo o onome što se o Zori ne vidi na prvi pogled o ličnoj vezi s likom, sitnim detaljima koji su ostali iza kamere i emocijama koje su se, kako kaže, ponekad opasno približavale stvarnosti.
Foto: IMDB
U ovom razgovoru fokusirali smo se na proces: kako se Zora gradila iznutra, šta je Lidija u nju svjesno unijela, šta ju je kod tog lika osvojilo ali i frustriralo te koje je nijanse publika možda osjetila, ali ih nikada nije imala priliku do kraja vidjeti.
Foto: @helenasepl
Lidija, kada si počela raditi na Zori i ulaziti u njen svijet, koliko si sebe, svojih iskustava, strahova ili ličnih pitanja, svjesno ili nesvjesno unijela u ovu ulogu?
Zoru sam, iskreno i prvenstveno, zavoljela na prvi pogled jer me podsjetila na mene sa 16/17 godina. Jako pokušavam da zaštitim trenutnu sebe kroz svoju mlađu verziju pa mi je ovo zvučalo kao neki predivni povratak u tu neku prošlost.
Zori sam ponudila sve svoje, vrlo svjesno, do te mjere da je malo postalo i strašno, kakve su se koincidencije dešavale i kako su se realnost i fikcija u nekim momentima miješale.
Foto: @_leedee_
Tokom snimanja sam tek počela dobijati nove epizode i sama saznavati u hodu šta će dalje sa Zorom da bude. Mnoge stvari više nikako nisu bliske Lidiji, ali mislim da sam joj napravila dobar temelj koristeći Lidijina sredstva, a onda sam je pustila da nastavi sama i da se sama bori za svoju sreću.
Nikada do sada nisam doživjela da se toliko povežem sa svojim likom – vjerovatno i zbog količine vremena provedenog u Zori, koja je ovdje bila veća nego u bilo kojem projektu ranije.
Foto: @divljepcele
Koja je bila prva stvar kod Zore koja ti je odmah sjela i ona koja te je tokom rada najviše izazivala ili nervirala?
Sjelo mi je to što je najmlađa. Ja sam privatno najmlađa od kćerki u porodici, imam i mlađeg brata, ali sam prvenstveno treća kćerka i znala sam da tu imam iskustva i razumijevanja za svoj lik. Također, rečeno mi je da Zora voli da pjeva – i tu me osvojila u istoj sekundi.
Ono što me nervira jeste to što se u scenariju dešavaju stvari oko kojih se ja lično nerviram, a nemam utjecaja na njih, haha. Ono što me sve vrijeme izaziva jeste suptilnost emocija koju provlačim kroz Zoru i na tome sam jako detaljno radila.
Foto: @amarbukvic
S ove distance, postoji li nešto o Zori što si ti znala od početka, ali publika možda nikada neće u potpunosti vidjeti?
Bilo je mnogo sitnih detalja koje sam pažljivo planirala i gradila kako bi gledaoci shvatili sve Zorine situacije i njen put. Nažalost, dosta tih nijansi nije ostalo u seriji jer prosto nema vremena za sve. Ipak, vidim da ljudi jako dobro čitaju odnose i to me posebno veseli.
Zora je moja kreacija kojoj sam se posvetila duže nego ijednoj do sada. Gledam je kao jednu nesnađenu, naivnu, romantičnu dušu koja samo želi ljubav i pažnju koju nema. Ako je publika to osjetila, onda znam da je sve imalo smisla.
Foto: @ariarizvic
Dok gledatelji večeras iščekuju rasplet priče koja ih je pratila mjesecima, veliko finale prve sezone već je dostupno na platformi Voyo.
Posljednja, 150. epizoda donosi završetak jednog poglavlja ispunjenog ljubavima, porodičnim sukobima, tajnama i preokretima zbog kojih su Divlje pčele postale jedna od najkomentiranijih regionalnih serija ove godine.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok čekamo da Christopher Nolan povede Odiseja na veliko platno, Netflix nas je već vratio nekoliko stoljeća unazad, ali mnogo prljavijim putem. In the Hand of Dante spaja Dantea, izgubljeni rukopis Božanstvene komedije, njujoršku mafiju i jednu od najneobičnijih glumačkih postava ovog ljeta.
Nećemo vam ovdje reći da li In the Hand of Dante morate gledati ili preskočiti.
Zanimljiviji nam je trenutak u kojem se pojavio: neposredno prije Nolanove Odiseje, dok književni klasici i historijske epohe ponovo postaju veliki filmski i pop culture događaji. Film Juliana Schnabela, dostupan na Netflixu od 24. juna, nastao je prema istoimenom romanu Nicka Toschesa iz 2002. godine.
Na papiru spaja sve što bi trebalo pripadati različitim policama: Dantea Alighierija, Božanstvenu komediju, njujoršku mafiju, trgovinu umjetninama, religiju i ljubavnu opsesiju.
Zato se oko njega ne vodi samo razgovor o tome je li dobar, već i koliko ambicije publika želi od historijskog filma koji traje više od dva i po sata.
U savremenoj liniji priče pratimo njujorškog pisca kojeg mafijaški boss angažuje zbog rukopisa za koji se vjeruje da je originalna verzija Božanstvene komedije, ispisana Danteovom rukom. Paralelno se vraćamo u 14. stoljeće i pratimo Dantea dok pokušava pronaći inspiraciju, smisao i duhovni put prema djelu po kojem će ostati zapamćen.
Oscar Isaac igra oba muškarca, povezujući ih kroz udaljenost od gotovo sedam stoljeća, ali i kroz njihove opsesije umjetnošću, ljubavlju i besmrtnošću. Film tako ne ekranizira direktno Danteove krugove pakla, već istražuje nastanak djela, njegovu vrijednost i ono što su ljudi spremni uraditi kako bi posjedovali nešto što pripada historiji.
U istom kadru, barem metaforički, završavaju srednjovjekovna Firenca, New York 2000-ih, religiozna potraga i mafijaški noir.
Možda najbolji opis reakcija na film dolazi iz dva potpuno različita festivalska trenutka. Nakon premijere izvan konkurencije na Filmskom festivalu u Veneciji, zabilježena je ovacija duga približno devet i po minuta, dok su mjesecima kasnije deseci gledalaca napustili projekciju na Sonoma International Film Festivalu.
Kritike su jednako udaljene: jedni u filmu vide fascinantnu, živu i neustrašivu filmsku ludost, dok ga drugi opisuju kao predugačak i narativno zbunjujući projekat. Čak i pozitivnije reakcije uglavnom priznaju da film pokušava obuhvatiti više ideja nego što ih može uredno povezati. To ga čini nezgodnim za jednostavnu preporuku, ali odličnim materijalom za razgovor.
Oscar Isaac predvodi film u dvostrukoj ulozi, ali spisak poznatih imena tu tek počinje. U filmu se pojavljuju Gal Gadot, Gerard Butler, John Malkovich, Al Pacino, Jason Momoa, Sabrina Impacciatore, Franco Nero i Benjamin Clementine, dok Martin Scorsese ovoga puta dolazi pred kameru.
Takav casting odgovara Schnabelovom maksimalističkom pristupu u kojem se historijska drama može pretvoriti u crnu komediju, pa zatim u kriminalistički film, romansu ili filozofsku raspravu. 
In the Hand of Dante i Nolanova Odiseja ne pripadaju istoj vrsti filma, ali dijele ideju da kanonski tekst ne mora ostati zatvoren u školskoj lektiri ili muzeju. Schnabel ga provlači kroz mafiju, nasilje i savremenu krizu smisla, dok Nolan Homerov ep pretvara u veliki kino spektakl snimljen u potpunosti IMAX filmskim kamerama. 
Ovakve adaptacije više ne pokreću samo pitanje jesu li vjerne izvorniku, već ko danas ima pravo mijenjati klasike, koliko daleko može otići savremena interpretacija i treba li historijska priča uopće izgledati historijski tačno.
Tu se nalazi i dio užitka: rasprava počinje već s trailerom, castingom i prvim fotografijama, mnogo prije nego što publika uđe u kino.
Zato In the Hand of Dante može poslužiti kao vrlo neobičan warm-up za Odiseju , ne zato što obećava isto iskustvo, već zato što nas priprema za još jedno ljeto u kojem će drevni tekstovi ponovo završiti u grupnom chatu.
Za grupni chat nakon gledanja: pitanje je li ovo hrabra interpretacija klasika, fascinantan filmski haos ili pomalo oboje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
