TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 8.6.2026.
Hrvatska serija Divlje pčele posljednjih sedmica stalno se vraća među najtraženije naslove u regiji i to s dobrim razlogom.
Raskošna produkcija, atmosfera 50 -ih i priča koja ne ide linijom lakih odgovora učinile su da se o seriji govori iz epizode u epizodu. No, ono što publiku posebno zadržava jesu likovi i tihe, emotivne pukotine koje nose.
Jedan od njih je i Zora Runje, najmlađa od sestara, čiju krhkost, naivnost i unutrašnju borbu utjelovljuje glumica Lidija Kordić . Glumica čiji je put vodio od Kotora, preko Sarajeva grada u kojem je diplomirala i kojem se stalno vraća do velikih evropskih projekata i priznanja, pa čak i do Berlinale-a.
Danas se nalazi u fazi karijere u kojoj bira slojevite, zahtjevne uloge. Zora je jedna od njih.
Razgovarali smo s Lidijom upravo o onome što se o Zori ne vidi na prvi pogled o ličnoj vezi s likom, sitnim detaljima koji su ostali iza kamere i emocijama koje su se, kako kaže, ponekad opasno približavale stvarnosti.
Foto: IMDB
U ovom razgovoru fokusirali smo se na proces: kako se Zora gradila iznutra, šta je Lidija u nju svjesno unijela, šta ju je kod tog lika osvojilo ali i frustriralo te koje je nijanse publika možda osjetila, ali ih nikada nije imala priliku do kraja vidjeti.
Foto: @helenasepl
Lidija, kada si počela raditi na Zori i ulaziti u njen svijet, koliko si sebe, svojih iskustava, strahova ili ličnih pitanja, svjesno ili nesvjesno unijela u ovu ulogu?
Zoru sam, iskreno i prvenstveno, zavoljela na prvi pogled jer me podsjetila na mene sa 16/17 godina. Jako pokušavam da zaštitim trenutnu sebe kroz svoju mlađu verziju pa mi je ovo zvučalo kao neki predivni povratak u tu neku prošlost.
Zori sam ponudila sve svoje, vrlo svjesno, do te mjere da je malo postalo i strašno, kakve su se koincidencije dešavale i kako su se realnost i fikcija u nekim momentima miješale.
Foto: @_leedee_
Tokom snimanja sam tek počela dobijati nove epizode i sama saznavati u hodu šta će dalje sa Zorom da bude. Mnoge stvari više nikako nisu bliske Lidiji, ali mislim da sam joj napravila dobar temelj koristeći Lidijina sredstva, a onda sam je pustila da nastavi sama i da se sama bori za svoju sreću.
Nikada do sada nisam doživjela da se toliko povežem sa svojim likom – vjerovatno i zbog količine vremena provedenog u Zori, koja je ovdje bila veća nego u bilo kojem projektu ranije.
Foto: @divljepcele
Koja je bila prva stvar kod Zore koja ti je odmah sjela i ona koja te je tokom rada najviše izazivala ili nervirala?
Sjelo mi je to što je najmlađa. Ja sam privatno najmlađa od kćerki u porodici, imam i mlađeg brata, ali sam prvenstveno treća kćerka i znala sam da tu imam iskustva i razumijevanja za svoj lik. Također, rečeno mi je da Zora voli da pjeva – i tu me osvojila u istoj sekundi.
Ono što me nervira jeste to što se u scenariju dešavaju stvari oko kojih se ja lično nerviram, a nemam utjecaja na njih, haha. Ono što me sve vrijeme izaziva jeste suptilnost emocija koju provlačim kroz Zoru i na tome sam jako detaljno radila.
Foto: @amarbukvic
S ove distance, postoji li nešto o Zori što si ti znala od početka, ali publika možda nikada neće u potpunosti vidjeti?
Bilo je mnogo sitnih detalja koje sam pažljivo planirala i gradila kako bi gledaoci shvatili sve Zorine situacije i njen put. Nažalost, dosta tih nijansi nije ostalo u seriji jer prosto nema vremena za sve. Ipak, vidim da ljudi jako dobro čitaju odnose i to me posebno veseli.
Zora je moja kreacija kojoj sam se posvetila duže nego ijednoj do sada. Gledam je kao jednu nesnađenu, naivnu, romantičnu dušu koja samo želi ljubav i pažnju koju nema. Ako je publika to osjetila, onda znam da je sve imalo smisla.
Foto: @ariarizvic
Dok gledatelji večeras iščekuju rasplet priče koja ih je pratila mjesecima, veliko finale prve sezone već je dostupno na platformi Voyo.
Posljednja, 150. epizoda donosi završetak jednog poglavlja ispunjenog ljubavima, porodičnim sukobima, tajnama i preokretima zbog kojih su Divlje pčele postale jedna od najkomentiranijih regionalnih serija ove godine.
TEKST: Ada Ćeremida
Kraj maja vratio nas je imenu koje i danas zauzima posebno mjesto u historiji bh. i regionalne kinematografije. Davor Dujmović nije imao dugu karijeru, ali je iza sebe ostavio niz uloga koje su obilježile jednu filmsku epohu i generacije gledalaca.
Rođen u Sarajevu 1969. godine, pred kamere je stao gotovo slučajno, a vrlo brzo postao jedno od najupečatljivijih lica jugoslovenskog filma.
Njegova prirodnost, emotivna snaga i sposobnost da na ekranu djeluje potpuno stvarno izdvajali su ga među glumcima njegove generacije. 
Foto: @filmgal _, @filonerimiz
I danas, decenijama nakon posljednjih kadrova koje je snimio, njegovi likovi žive kroz filmove koji se iznova gledaju, citiraju i preporučuju novim generacijama.
Kao dječaka ga je na Markalama primijetio Emir Kusturica i pozvao na audiciju za film Otac na službenom putu . Bio je to početak karijere koja će obilježiti jednu od najzanimljivijih epoha jugoslovenske kinematografije.
Povodom godišnjice njegove smrti prisjećamo se uloga koje su obilježile karijeru Davora Dujmovića i ostavile trag koji nije izblijedio.
Foto: @karsisinema
Davor Dujmović ostavio je iza sebe filmografiju koja možda nije brojčano velika, ali jeste izuzetno značajna. Njegovi likovi često su nosili emociju čitavih filmova, a pojedine uloge postale su nezaobilazan dio kulturne memorije prostora bivše Jugoslavije.
Ovo su neke od onih koje se i danas najčešće spominju kada govorimo o njegovom naslijeđu.
Foto: IMDb
Perhan je bez sumnje uloga po kojoj će Davor Dujmović ostati najviše upamćen. Imao je tek sedamnaest godina kada je preuzeo glavnu ulogu u filmu Emira Kusturice, a njegov nastup ubrzo je privukao pažnju publike i kritike širom Evrope. 
Film je postao jedno od najznačajnijih ostvarenja jugoslovenske kinematografije, dok je Perhan ostao jedan od najprepoznatljivijih filmskih likova tog perioda. Dujmovićeva interpretacija mladog Roma rastrzanog između ljubavi, porodice i kriminala i danas se smatra jednom od najjačih glumačkih izvedbi svoje generacije. 
Dujmović je ulogu odigrao na romskom jeziku, a njegova izvedba donijela mu je međunarodno priznanje i status jednog od najtalentovanijih mladih glumaca svoje generacije. Mnogima je upravo Perhan i danas prva asocijacija na Davora Dujmovića.
Prvi susret publike s Davorom Dujmovićem dogodio se upravo kroz lik Mirze. Ulogu je dobio sasvim slučajno nakon što ga je Emir Kusturica primijetio u Sarajevu i pozvao na audiciju. 
Film je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, a mladom Dujmoviću otvorio vrata filmskog svijeta. Iako je tada bio tek dječak, njegova pojava na ekranu bila je dovoljno upečatljiva da nagovijesti karijeru koja slijedi.
U Kusturičinom filmu Underground, koji je također osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, Dujmović je tumačio lik Bate. 
Iako nije riječ o njegovoj najvećoj ulozi, film je postao jedan od najpoznatijih naslova evropske kinematografije devedesetih godina. Dujmović se savršeno uklopio u njegovu energiju, apsurd i crni humor, potvrđujući status glumca koji je znao ostaviti utisak i kada nije bio u središtu priče.
Tumačenje Gavrila Principa donijelo je Dujmoviću priliku da se okuša u ulozi jedne od najpoznatijih historijskih ličnosti s ovih prostora.
Film je kroz priču o Sarajevu s početka 20. stoljeća pokušao ponuditi drugačiji pogled na događaje koji su promijenili tok evropske historije. Dujmović je Principa igrao bez patetike, oslanjajući se na onu vrstu autentičnosti koja je obilježila njegov glumački izraz.
Film Praznik u Sarajevu danas se često spominje među važnim ostvarenjima domaće kinematografije kasnih osamdesetih godina. Dujmovićev lik Šehagića donosi slojevitu priču o mladim ljudima i stvarnosti Sarajeva tog vremena.
Uloga je dodatno pokazala njegovu sposobnost da podjednako uvjerljivo nosi glavne i sporedne likove te da svakoj sceni da prepoznatljiv pečat.
Foto: IMDb
Mnogi će Davora Dujmovića prvo povezati s Perhanom, Mirzom ili Batom, ali jedna od scena koje publika i danas rado dijeli dolazi iz Top liste nadrealista.
U kultnom skeču "Taxi štand" pojavljuje se uz Sašu Lošića Lošu, Dina Merlina i Branka Đurića Đuru, pokazujući da jednako dobro funkcioniše i u svijetu apsurda i satire. Ta epizoda ostala je podsjetnik da je iza ozbiljnih filmskih likova stajao glumac koji je imao rijetku sposobnost da bude podjednako uvjerljiv u drami i komediji. Danas su ti kadrovi jednako vrijedan dio njegovog naslijeđa kao i velike filmske uloge po kojima ga najčešće pamtimo.
Davor Dujmović preminuo je 31. maja 1999. godine, ali njegovo mjesto u filmskoj historiji ostalo je neupitno. Iza njega nisu ostale desetine filmova, nego nekoliko uloga koje su bile dovoljne da ga publika i danas pamti.
Za mnoge će zauvijek biti Perhan, ali njegova ostavština daleko je veća od jednog lika. Ona pripada cijeloj generaciji filmova koji su obilježili prostor bivše Jugoslavije.
Foto: @hara_haka_e
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
