Hrvatska serija Divlje pčele posljednjih sedmica stalno se vraća među najtraženije naslove u regiji i to s dobrim razlogom.

Raskošna produkcija, atmosfera 50 -ih i priča koja ne ide linijom lakih odgovora učinile su da se o seriji govori iz epizode u epizodu. No, ono što publiku posebno zadržava jesu likovi i tihe, emotivne pukotine koje nose.

Jedan od njih je i Zora Runje, najmlađa od sestara, čiju krhkost, naivnost i unutrašnju borbu utjelovljuje glumica Lidija Kordić . Glumica čiji je put vodio od Kotora, preko Sarajeva grada u kojem je diplomirala i kojem se stalno vraća do velikih evropskih projekata i priznanja, pa čak i do Berlinale-a.

Danas se nalazi u fazi karijere u kojoj bira slojevite, zahtjevne uloge. Zora je jedna od njih.




Razgovarali smo s Lidijom upravo o onome što se o Zori ne vidi na prvi pogled o ličnoj vezi s likom, sitnim detaljima koji su ostali iza kamere i emocijama koje su se, kako kaže, ponekad opasno približavale stvarnosti.

Foto: IMDB

Lidija Kordić između scenarija, tišine i ličnog iskustva

U ovom razgovoru fokusirali smo se na proces: kako se Zora gradila iznutra, šta je Lidija u nju svjesno unijela, šta ju je kod tog lika osvojilo ali i frustriralo te koje je nijanse publika možda osjetila, ali ih nikada nije imala priliku do kraja vidjeti.

Foto: @helenasepl

Lidija, kada si počela raditi na Zori i ulaziti u njen svijet, koliko si sebe, svojih iskustava, strahova ili ličnih pitanja, svjesno ili nesvjesno unijela u ovu ulogu?

Zoru sam, iskreno i prvenstveno, zavoljela na prvi pogled jer me podsjetila na mene sa 16/17 godina. Jako pokušavam da zaštitim trenutnu sebe kroz svoju mlađu verziju pa mi je ovo zvučalo kao neki predivni povratak u tu neku prošlost. 

Zori sam ponudila sve svoje, vrlo svjesno, do te mjere da je malo postalo i strašno, kakve su se koincidencije dešavale i kako su se realnost i fikcija u nekim momentima miješale.

Foto: @_leedee_

Tokom snimanja sam tek počela dobijati nove epizode i sama saznavati u hodu šta će dalje sa Zorom da bude. Mnoge stvari više nikako nisu bliske Lidiji, ali mislim da sam joj napravila dobar temelj koristeći Lidijina sredstva, a onda sam je pustila da nastavi sama i da se sama bori za svoju sreću. 

Nikada do sada nisam doživjela da se toliko povežem sa svojim likom – vjerovatno i zbog količine vremena provedenog u Zori, koja je ovdje bila veća nego u bilo kojem projektu ranije.

Foto: @divljepcele

Koja je bila prva stvar kod Zore koja ti je odmah sjela i ona koja te je tokom rada najviše izazivala ili nervirala?

Sjelo mi je to što je najmlađa. Ja sam privatno najmlađa od kćerki u porodici, imam i mlađeg brata, ali sam prvenstveno treća kćerka i znala sam da tu imam iskustva i razumijevanja za svoj lik. Također, rečeno mi je da Zora voli da pjeva – i tu me osvojila u istoj sekundi.

Ono što me nervira jeste to što se u scenariju dešavaju stvari oko kojih se ja lično nerviram, a nemam utjecaja na njih, haha. Ono što me sve vrijeme izaziva jeste suptilnost emocija koju provlačim kroz Zoru i na tome sam jako detaljno radila.

Foto: @amarbukvic

S ove distance, postoji li nešto o Zori što si ti znala od početka, ali publika možda nikada neće u potpunosti vidjeti?

Bilo je mnogo sitnih detalja koje sam pažljivo planirala i gradila kako bi gledaoci shvatili sve Zorine situacije i njen put. Nažalost, dosta tih nijansi nije ostalo u seriji jer prosto nema vremena za sve. Ipak, vidim da ljudi jako dobro čitaju odnose i to me posebno veseli.

Zora je moja kreacija kojoj sam se posvetila duže nego ijednoj do sada. Gledam je kao jednu nesnađenu, naivnu, romantičnu dušu koja samo želi ljubav i pažnju koju nema. Ako je publika to osjetila, onda znam da je sve imalo smisla.

Foto: @ariarizvic

Divlje pčele se trenutno emituju u prvoj sezoni, a nove epizode su i dalje u toku, što znači da je Zorin put tek na početku i da nas tek čekaju ključni lomovi njenog lika. 

Seriju možete pratiti na RTL-u ili streaming platformi Voyo, gdje iz sedmice u sedmicu potvrđuje zašto je jedan od najgledanijih i najkomentiranijih regionalnih naslova ove sezone. 

Ako ste tek sada odlučili uskočiti pravi je trenutak.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @helenasepl

Jedan milion pregleda. Za studentski kratki film iz Bosne i Hercegovine to nije samo broj, nego možda još uvijek rijedak kulturni fenomen. Majkino zlato, film koji je započeo svoj život na festivalskom platnu, danas živi novu, digitalnu fazu i to punom snagom.

Od studentske vježbe do filma koji je prešao festivalske okvire, Majkino zlato nastaje 2018. godine kao diplomski film, u produkcijskim uslovima tipičnim za studentski rad skromnim, ali fokusiranim. 

Već na samom startu film ulazi u Takmičarski program studentskog filma na Sarajevo Film Festival, gdje osvaja nagradu za najbolji studentski film. Time priča ne završava, zapravo, tek počinje.

Foto: IMDb

Autorski potpis koji se pamti

Režiju potpisuje Irfan Avdić , tada student Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Zajedno sa scenaristom Adijem Lučićem, Avdić gradi film koji ne pokušava da “objasni” društvo, već da ga pokaže. 

Kamera Alena Alilovića dodatno pojačava osjećaj nelagode – bliski kadrovi, prirodno svjetlo i sirova atmosfera čine da gledalac nema gdje pobjeći od priče.



 

Festivalski život: nagrade, publika i međunarodno priznanje

Nakon Sarajeva, film nastavlja svoj put evropskim festivalima. Osvojio je nagradu publike na Premiers Plans festivalu u Angersu, kao i posebna priznanja na regionalnim festivalima. 

Posebno važan trenutak dolazi selekcijom u program Future Frames na Karlovy Vary International Film Festival , koji okuplja najperspektivnije mlade evropske autore. Za jedan studentski film to je potvrda ozbiljnog autorskog potencijala.




 

Radnja koja boli jer je previše stvarna

U središtu filma je Alem, sedamnaestogodišnjak koji živi s bakom i pokušava da zaradi novac za školski izlet. Kada sistem zakaže, ostaje mu samo vlastita snalažljivost – i moralne granice koje se brzo brišu pod pritiskom siromaštva. Film ne nudi laka rješenja, niti traži empatiju na silu. Njegova snaga je u tišini, pogledima i odlukama koje djeluju sitno, a nose ogromnu težinu. 

Zašto se Majkino zlato i danas gleda? Zato što ne zastarijeva. Teme klasnih razlika, srama zbog siromaštva i mladosti koja prerano mora odrasti danas su možda još vidljivije nego prije osam godina. Film ne nudi spektakl, nego istinu – onu tihu, nelagodnu, ali univerzalnu. 





 

Digitalni život filma: Kako se dođe do milion pregleda?

Godinama nakon festivalskog kruga, Majkino zlato dobija novu publiku online, na YouTubeu je objavljen prije pet godina, gdje se potom počeo širiti organski kroz dijeljenje, preporuke i komentare. Upravo ta sporost i postepenost rasta govore mnogo: milion pregleda nije rezultat trenda već dugotrajne relevantnosti. Publika se u Alemovoj priči i dalje prepoznaje.

 

Da je riječ o uspjehu koji nadilazi lokalni i studentski okvir, potvrđuje i podatak da film na IMDb ima ocjenu 8.4, što je izuzetno visoko i za mnogo veće, produkcijski snažnije projekte. Majkino zlato tako postaje dokaz da studentski film može imati dug život, da festivalska nagrada nije krajnja stanica i da kvalitetna, iskrena priča uvijek pronađe publiku. 

Osam godina kasnije, ovaj bh. kratki film nije samo uspomena na jedan uspjeh  nego snažan podsjetnik koliko daleko može stići autorski glas koji ostaje vjeran svojoj priči.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @irfanavdic