TEKST: Lamija Muratagić
DATUM OBJAVE: 14.7.2026.
U prvom Bonjour.Lookbacku Martina Saira se vraća svojim crvenim tepih izdanjima, od Selme Starfinger i Nine Varge do Marka Fehera, Armina Hodžića i Amne Kunovac Zekić.
Sarajevo Film Festival ima svoju filmsku historiju, ali i onu drugu, vizuelnu, koja se godinama gradi na crvenom tepihu. U njoj se ne pamte samo premijere i dolasci, nego i odjevni trenuci koji su postali dio festivalske arhive.
Uoči novog izdanja festivala, Bonjour kroz serijal Bonjour.Lookback otvara modnu arhivu prethodnih godina. Ne samo kroz fotografije koje pamtimo, nego kroz osobe koje su ih nosile, njihove komentare, sjećanja i pogled iz današnje perspektive. 
Za ovu priču vratili smo se festivalskim izdanjima u prostoru Atelje 71 I M Rasvjeta , elegantnom i čistom ambijentu koji ima onu tišu, parišku estetiku ateljea. Prostor je svijetao i sofisticiran, pa tako cijeli razgovor dobija osjećaj intimne modne arhive.
Prva u našem modnom lookbacku je Martina Saira Keškić , poduzetnica i kreativkačiji se lični stil godinama vezuje za sarajevsku modnu scenu i čiji smo modni senzibilitet već imali priliku upoznati zavirujući u njen ormar. Njen festivalski stil godinama se izdvaja po odnosu prema domaćem i regionalnom dizajnu, snažnim siluetama, neočekivanim beauty momentima i lookovima koji nisu birani da budu sigurni, nego da imaju stav. 
Jedan od ranijih trenutaka koji se izdvaja je kreacija Selme Starfinger iz 2014. godine, crno-žuti look s gotovo arhitektonskom konstrukcijom. Crni top čistih linija i voluminozna žuta suknja stvarali su kontrast koji je djelovao grafički, ali i dovoljno teatralno za festivalski prostor. Martina ga danas pamti upravo kroz tu konstrukciju. 
“ Podsjeća me kao da je arhitekt pravio, baš neki art ”, prisjetila se.
Iste godine nosila je i Ninu Vargu, dizajnericu koju i danas izdvaja kao jednu od omiljenih. Crna silueta, izgrađena kroz dužinu, teksturu i diskretan sjaj, unosila je tamniju i znatno dramatičniju eleganciju. 
Ono što ga danas čini posebno zanimljivim jeste činjenica da nije ostao samo arhivska fotografija. Martina je otkrila da top i suknju i danas ima, ali ih nosi odvojeno.
Bijela kreacija Mateyaneira iz 2017. godine imala je dugu cape siluetu, vez i značajnu ceremonijalnu prisutnost, ali Martina je najviše pamti po beauty momentu koji je pratio cijeli look: srebrnoj kosi koju je radio Ensar Dervišbegović . 
“ Kosa je bila srebrna, a to je tek prije godinu dana postao trend u svijetu. Mi smo tada bili ispred vremena ”, rekla je Martina.
Dvije godine kasnije, prvi put je nosila kreaciju Marka Fehera . Crna silueta, oblikovana fluidnim rukavima i širokim nogavicama, svoju je snagu gradila kroz pokret tkanine oko tijela.
Martina ga pamti kao trenutak u kojem se osjećala “ lepršavo, kao neki leptir. Modni leptir na crvenom tepihu ”. Upravo ta rečenica najbolje objašnjava zašto look i danas funkcioniše na fotografijama: njegova glavna vrijednost nije bila samo forma, nego pokret . 
Jedan od najdramatičnijih ulazaka u njenoj festivalskoj arhivi bio je look Armina Hodžića / Elysian iz 2022. godine. Bijela silueta, izoštrena naglašenim ramenima, metalnim lancima i plaštom koji je produžavao figuru, bila je konstruirana za ulazak koji se registruje prije nego što se pročitaju detalji.
Plašt je prvobitno trebao biti još duži, gotovo deset metara, ali je na kraju skraćen. Efekt ipak nije izostao. 
“ Čim sam zakoračila, osjećala sam se kao da sam ja taj outfit ”, rekla je Martina.
To je možda i najtačniji opis dobrog crvenog tepiha, trenutak u kojem osoba ne nosi samo odjeću, nego se s njom potpuno spoji.
U novijem dijelu arhive izdvaja se i kreacija Amne Kunovac Zekić iz 2024. godine, mini haljina s teksturom, asimetričnim detaljima i crno-bijelim kontrastom. Martina ju je prvi put vidjela na reviji i poželjela prenijeti na crveni tepih baš zato što nije pripadala očekivanoj slici festivalskog glamura. 
Platforme, valovita kosa i skulpturalni nakit pomjerili su mini siluetu iz razigranog registra prema odlučnijem red carpet izrazu, zadržavajući njenu lakoću, ali joj dajući jasniju modnu oštrinu.
Za kraj, Martina se vratila još jednom izdanju Nine Varge, bakarnom kombinezonu iz 2014. godine koji, kako kaže, i danas ima. Taj detalj se kroz cijeli razgovor provlači kao možda najljepši dokaz da njeni Sarajevo Film Festival lookovi nisu bili zamišljeni samo kao komadi za jednu fotografiju. 
“ Svaku ovu odjevnu stvar i dan danas imam ”, rekla je Martina, dodajući da neke od njih i danas nosi svakodnevno, uz espadrile, sandale i ljetne kombinacije.
Neki lookovi bili su kreirani za snažan ulazak na crveni tepih, neki su kasnije nastavili živjeti u njenom ormaru, a neki danas izgledaju još aktuelnije nego u trenutku kada su prvi put fotografisani.
Martina Saira tako otvara Bonjour.Lookback kao podsjetnik da najbolja festivalska izdanja ne ostaju samo u arhivi, nego se vraćaju kroz priče, sjećanja i detalje koje i godinama kasnije vrijedi ponovo pogledati. 
U narednim danima na Bonjour.ba pratite i druge sagovornice koje se s nama vraćaju svojim Sarajevo Film Festival izdanjima i trenucima koji su obilježili crveni tepih prethodnih godina.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Bonjour.ba produkcija
Foto: Bonjour.ba
Social Media foto i video: Marija Perić i Tesnim Ališah
Lokacija: Atelje 71 I M Rasvjeta
Autorica članka: Lamija Muratagić
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Modna industrija već mjesecima vrti ista pitanja o umjetnoj inteligenciji: ko je koristi, kome uzima posao i gdje u svemu tome ostaje autorstvo. H&M je na London Fashion Weeku odlučio preskočiti još jednu raspravu i pokazati kako to izgleda u praksi.
Za show nazvan H&M&YOU&I švedski brend udružio se s Nickom Knightom i njegovim SHOWstudio timom. Knight je već više od dvije decenije među ljudima koji modu guraju prema novim formatima, od fashion filma i livestreama do 3D tehnologije, stoga nije iznenađenje što je H&M upravo njemu povjerio osmišljavanje svog susreta s umjetnom inteligencijom.
Rezultat je bio show negdje između klasične revije, performansa i digitalne instalacije, u kojem ono što se dešavalo iza modela nije ostalo tek scenografija.
Cijeli koncept krenuo je od klasične modne produkcije. Nick Knight fotografirao je Alex Consani i Archieja Renauxa, dok je ilustrator Cliff Warner paralelno radio crteže s modelima u studiju. Taj materijal je zatim prošao kroz AI obradu i pretvoren u vizuale koji su se tokom revije mijenjali u realnom vremenu, prateći pokrete modela i publike.
Foto: @showstudio
U jednom dijelu showa modeli su hodali kroz mrak, uz kratke bljeskove bliceva koje su sami nosili. Njihove figure su se zatim pojavljivale na velikim ekranima, izmijenjene, razvučene i pretvorene u digitalne slike koje su nastavile reagovati na ono što se dešavalo u prostoru.
Poenta nije bila da AI napravi reviju umjesto ljudi. Fotografija, ilustracija, modeli i produkcija ostali su osnova, dok je tehnologija došla kao dodatni sloj. Knight je pritom otkrio da je na projektu radio čak i veći tim nego inače, što dosta dobro ruši ideju o AI-ju kao prečici do manje produkcije.
Na pisti dugoj 40 metara smjenjivali su se moda, ples, muzika i slika, a reviju je otvorila brazilska balerina Ingrid Silva. Među modelima su bile i Paloma Elsesser, Kristen i Lily McMenamy, Karen Elson, Lila Moss i Scarlett White.
Iza svih ekrana u fokusu ženskog dijela showa bila je H&M Studio kolekcija, a nju bi bilo šteta svesti na pozadinu za tehnološki eksperiment.
Krojenje je bilo oštro i samouvjereno, s naglašenim ramenima, dužim kaputima i odijelima koja imaju dovoljno strukture da ne traže dodatno objašnjenje. Nasuprot njima dolaze čipka, saten, korzetirani detalji i slip haljine koje cijeloj kolekciji daju mekšu, večernju stranu. Pojavljuju se i transparentni paneli, visoki ovratnici te voluminozniji komadi koji dobro podnose Knightovu dramatičnu produkciju.
Foto: @hm
Među polazištima kolekcije bili su Palermo i chiaroscuro fotografije Ferdinanda Scianne. Palermo je ovdje više atmosfera nego referenca. Osjeti se u tamnijoj paleti, u sjaju satena, težini čipke i napetosti između strogog kroja i senzualnijih silueta. Upravo ti kontrasti daju kolekciji dovoljno karaktera da ne nestane iza Knightove grandiozne produkcije.
Najviše karaktera kolekcija dobija upravo u sudaru preciznog krojenja i mekših, senzualnijih materijala. U tim trenucima ekrani nakratko prestaju biti glavna tema.
Foto: @hm
Najzanimljiviji dio ovog showa možda uopće nije AI, nego način na koji je H&M tretirao samu reviju. Kolekcija, scenografija, fotografija i pokretna slika ovdje su osmišljeni kao jedan vizuelni sistem, bez jasne granice između onoga što se događa na pisti i slike koja će od tog trenutka ostati.
Tu se zapravo vidi veći pomak u fashion industriji. Revija više nije samo mjesto na kojem kolekcija prvi put izlazi pred publiku, nego trenutak u kojem se gradi njen najvažniji vizuelni kod. U sezoni prepunoj showova, odjeća više ne konkurira samo odjeći. Potreban je kadar koji će je izdvojiti, preživjeti feed i u nekoliko sekundi objasniti zašto baš toj kolekciji treba posvetiti pažnju.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @hm
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
