TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 13.9.2026.
A onda vaše simpatije ukrade i blagovaonica koja ima i bicikl na zidu, kuhinja sa zelenim detaljima, hodnik s vjerojatno najslađim pločicama koje ste vidjeli, plava vrata, pink cijev i jasno je da iza cijele priče uređenja stoji jedna posebna priča.
Dnevni boravak koji donosi zabavan miks etno detalja, namještaja u potpisu domaćeg brenda GAZZDA i Zanat, stolica u boji te zanimljivih detalja poput gramofonskih ploča, pisaće mašine i neodoljivog kutka za odmor, prvi je razlog zašto će fotografije ovog stana u potpisu Eldina Hasanagića privući vašu pažnju.
Više detalja o interijeru ovog stana, saznali smo upravo u razgovoru s arhitektonskim studijom normal laboratorija, koja potpisuje uređenje prostora.
Na fotografijama danas djeluje gotovo prirodno da dnevni boravak, trpezarija i kuhinja funkcionišu kao jedna cjelina, ali početna situacija bila je sasvim drugačija. Stan je imao fragmentiran raspored tipičan za starije gradske stanove, pa je jedan od prvih poteza bio otvoriti prostor i glavnu ulogu dati dnevnoj zoni.
Arhitekti su nam objasnili kako je izgledala početna tačka projekta:
„Prvenstveno skučen i iscjepkan dvosoban stan iz perioda austrougarske imperije lociran u sarajevskom naselju Marijin Dvor, pretvoren je u loft sa primarnom funkcijom dnevnog boravka, dok je spavanje organizovano u sekundarnoj prostoriji i nije mu davan prioritet. Pored prostora koji objedinjuje dnevni boravak, kuhinju i trpezariju te prostorije za spavanje tu se nalaze i ulazni hodnik, kao i kupatilo." otkrivaju nam na početku razgovora.
Ali ono što nam je ovdje zanimljivije od samog otvaranja tlocrta jeste način na koji su tretirani tragovi starog stana. Umjesto da renoviranje znači potpuno novu, zaglađenu površinu, na pojedinim mjestima ostavljena je vidljiva opeka, sačuvan je parket, vrata su reparirana, a različiti slojevi prošlosti prostora ostali su čitljivi.
Posebno se to vidi već pri ulasku: intenzivno plava vrata i šarene podne pločice vode prema gotovo potpuno bijelom hodniku, dok se u dnevnoj zoni stari parket susreće s ogoljenim zidom od opeke.
„Ideja je bila da se što više postojećih elemenata koji karakterišu period u kojem je stan izgrađen zadrži te da se svi elementi koji se dodaju, odraze u vremenu u kojem se rade te da se određeni elementi recikliraju te da im se da nova funkcija. Npr. ram za ogledalo u hodniku je izrađen od starih lamela roletne koja je pokrivala prozore.
Sva vrata unutar stana su zadržana te reparirana i osvježena suvremenom bojom dok su određeni zidovi ogoljeni kako bi pokazali istoriju stana, gdje na određenim mjestima možete vidjeti vrata koja su zazidana ili prolaze koji su otvarani pa ponovo zatvarani."
Ovdje nema pokušaja da svaki komad pripada istoj kolekciji ili periodu. Upravo suprotno: etno tepisi, savremeni bh. namještaj, vintage predmeti, bijela opeka, plava sofa i stolice u različitim tonovima rade zajedno jer prostor ima dovoljno mirnu arhitektonsku bazu da ih primi.
U trpezariji je, recimo, bicikl postao dio kompozicije zida iznad stola, dok stara pisaća mašina, gramofon i kolekcija ploča dnevnom boravku daju osjećaj prostora koji se formirao vremenom, a ne interijera koji je kompletiran u jednom shoppingu.
To je zapravo i filozofija koju nam je studio opisao:
„Obzirom da je stan završen prije par godina, dekor je nastajao postepeno. Određeni elementi su tu od početka kao što su stara pisaća mašina, stari gramofon ili određeni elementi koji su ubačeni u kupatilo, a svaki stan u toku svoje eksploatacije se povinuje svojim vlasnicima i oni su ti koji dodaju ili oduzimaju detalje.
Naš svaki projekat postavlja bazu za ono što će korisnici da unesu. Najviše volimo koristiti lokalno bez obzira na kojem nivou i ako nešto možemo napraviti, onda to ne kupujemo. Namještaj koji je korišten u stanu je domaćeg brenda GAZZDA, kao i određeni elementi od brenda Zanat."
Najbolji detalj ovog stana možda je upravo onaj koji bi se u većini renoviranja pokušao sakriti.
U kupatilu je postojeća kanalizaciona cijev ostala potpuno vidljiva, ali je umjesto neutralne boje dobila intenzivnu pink nijansu. Uz maslinasto zelenu stolariju, bijele metro pločice i grubu drvenu konzolu za umivaonik, tehnički element odjednom izgleda kao namjerno postavljen komad u kompoziciji.
To je dobar primjer pristupa koji se provlači kroz cijeli stan: pitanje nije uvijek kako ukloniti ono što smeta, nego može li se upravo taj element pretvoriti u nešto zbog čega ćemo prostor zapamtiti.
Zato smo arhitekte pitali kako su pristupili nedostacima i nepredviđenim situacijama koje ovakve adaptacije gotovo uvijek donesu.
„Svaki ovakav stan krije određene izazove s kojima se iskreno dobro nosimo. Već u svom portofoliu imamo nekoliko ovakvih projekata tako da nam iskustvo olakšava rad, ali mi smo atelje koji voli izazove, tako da se pretjerano o tome i ne brinemo. Ono što ne riješimo na papiru, riješimo u hodu te pokušamo nedostatke iskoristiti kao prednosti.
Možda je najočigledniji primjer pink kanalizaciona cijev koja nije sakrivena, već je postala akcenat u prostoru, skoro kao skulptura koju ne tretirati kao nus produkt, već dio bez koga to isto kupatilo ne bi bilo "to" kupatilo."
TEKST: Ada Ćeremida
Visok strop može biti najveća prednost prostorije, ali i razlog zbog kojeg ona djeluje prazno. Ova kuća u Banjoj Luci pokazuje kako riješiti upravo taj balans.
Kada dnevni boravak ima dvostruku visinu, galeriju i kosi krov, problem više nije kako ga učiniti većim. Sasvim suprotno: treba pronaći način da prostor tih proporcija i dalje djeluje kao dom.
Upravo nam je to prvo privuklo pažnju u House Rega, projektu studija Dvougao Arhitektura u Banjoj Luci. Umjesto da visinu pokušaju vizuelno „popuniti“, arhitekti su je ostavili čitljivom i povezali dvije etaže kroz materijale koji se ponavljaju: svijetlo drvo, bijele površine, mineralne sive tonove i crne metalne detalje.
Studio smo već predstavili kroz njihov stan od 120 m² u Banjoj Luci, gdje su tamnije drvo, zelena fotelja i crni detalji davali kontrast znatno mirnijoj osnovi. Ovdje je pristup gotovo obrnut: interijer je svjetliji i topliji, a karakter dolazi prvenstveno iz same arhitekture prostora. 
Dnevna zona najbolje objašnjava cijeli projekat. Kosi strop s vidljivim drvenim gredama nastavlja se prema mezzaninu ili galeriji, dok otvoreno stepenište s drvenim gazištima i crnom metalnom konstrukcijom postaje dio interijera, umjesto elementa koji se pokušava sakriti.
Posebno je dobra odluka da zid s televizorom prati punu visinu prostora. Velika površina furnira hrasta daje vertikali mjerilo i toplinu, dok niski horizontalni element uz pod vizuelno vraća kompoziciju na ljudsku mjeru. GAZZDA namještaj ovdje je dobar kontrapunkt cijeloj arhitektonskoj priči. Posebno se izdvaja Dedo Lounge Chair, fotelja bh. dizajnera Saliha Teskeredžića, čiji drveni okvir i kožna presvlaka unose mekšu, taktilniju notu među strože linije kamina, stepeništa i velikih zidnih ploha.
Tu je i kamin u sivoj teksturi, pa se nekoliko velikih površina zapravo ponaša kao arhitektonska kompozicija: drvo donosi toplinu, siva masa kamina težinu, a bijeli zidovi ostavljaju dovoljno zraka između njih.
Velike skulpturalne visilice dodatno koriste visinu koju prostor nudi. Umjesto jedne lampe iznad standardne kote dnevnog boravka, grupa rasvjetnih tijela spušta se kroz volumen i čini prazninu između prizemlja i krova dijelom dizajna.
Ovdje je odgovor gotovo potpuno otvorena konstrukcija.
Stepenice nemaju pune uspone, a crni metalni profil dovoljno je tanak da kroz njega i dalje čitamo prostor iza. Isti princip nastavlja se na ogradi galerije, zbog čega gornja etaža ostaje vizuelno povezana s dnevnim boravkom.
Na galeriji se ponavljaju drvo, bijela i crna, ali je atmosfera mirnija. Otkrivene krovne grede daju ritam dugom prostoru, dok police uz niži dio krova koriste zonu koju bi u ovakvoj geometriji bilo lako ostaviti neiskorištenom.
I tu je možda jedan od korisnijih detalja cijelog projekta: neobična visina i kosine nisu tretirane kao problem koji treba sakriti, nego kao osnova za organizaciju prostora. 
U dnevnom boravku hrast zauzima gotovo cijeli zid. Na stepenicama postaje konstrukcijski naglasak. U spavaćoj sobi prelazi iza uzglavlja i u lebdeći noćni ormarić, dok se u kupatilu pojavljuje na frontama namještaja i unutar osvijetljenih niša.
Upravo to ponavljanje čini da različite prostorije pripadaju istoj kući bez potrebe da izgledaju identično.
Spavaća soba je dobar primjer. Sivi tapacirani krevet i bijela posteljina mogli bi prostor učiniti prilično neutralnim, ali drvena obloga iza kreveta i topla indirektna rasvjeta mijenjaju cijeli osjećaj prostorije. Umjesto dodatnog dekora, glavnu riječ ponovo vode materijal, tekstura i svjetlo.
Kupatila su kompaktnija od ostatka kuće, pa se ista paleta ovdje koristi preciznije. Velike sive površine smiruju prostor, crna armatura daje jasne kontrastne tačke, a drveni elementi sprečavaju da sve ode u potpuno hladan minimalizam.
Najzanimljiviji su detalji koji istovremeno imaju funkciju: ormarić iznad WC-a koristi vertikalu zida za odlaganje, otvorene niše prekidaju zatvorenu plohu, a integrisana rasvjeta ih pretvara u izvor ambijentalnog svjetla.
Slično radi i veliko ogledalo sa zaobljenim uglovima. Umjesto dodatnih zidnih lampi, pozadinsko svjetlo naglašava teksturu keramike i vizuelno širi relativno uzak prostor.
House Rega je dobar podsjetnik da veliki volumen ne traži nužno više namještaja. Ovdje su neki od najvažnijih dijelova interijera zapravo praznina iznad dnevnog boravka, pogled s galerije prema prizemlju i prostor između velikih visilica.
Dvougao Arhitektura je u prethodnom projektu koji smo predstavili pokazao kako tamni elementi mogu dati dubinu neutralnom stanu; tamo su, između ostalog, tamno drvo i integrisana rasvjeta gradili karakter open space zone. Stan u Banja Luci koji dokazuje… Stan u Banja Luci koji dokazuje…
House Rega ide drugim putem. Ovdje glavnu riječ preuzimaju volumen, vertikala i svjetlo, dok je interijer dovoljno miran da ih ne pokušava nadglasati. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
