TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.8.2019.
„Nema opisa za moj stil; to je jedan dan jedan stil, drugi dan drugi. Samopouzdano se osjećam u svom tijelu; mentalno i fizički. Svaki poseban komad odjeće me instant pretvara u taj look.“ – komentirala je Martina Saira na naš upit kako bi opisala svoj stil.
Martinu razumijemo u potpunosti jer i nama samima je uvijek izazovno definirati njezin modni izričaj. Istovremeno je klasičan, romantičan, ali i hrabar i odvažan. No, jedno je sigurno – Martina je jedna od najbolje odjevenih dama u BiH, kao i zaljubljenica u lijep dizajn koja će sve osvojiti svojim osmijehom i pristupačnošću.
U to se uvijek iznova uvjerimo kada na naše upite o zajedničkim pričama koje kreiramo za BONJOUR.čitatelje, iako prepunog rasporeda, uvijek pronađe jedno poslijepodne koje provedemo uz razgovor o umjetnosti, domaćoj modnoj sceni i nezaobilaznim slasticama.
Upravo je Martina kroz svoje red carpet odabire, ali i kombinacije koje bira za svečana izdanja često naglasak stavljala na kreacije domaćih dizajnera, a izuzetak nije ni jubilarno izdanje Sarajevo Film Festivala. Martina nam je još prije nekoliko dana dozvolila da fotoaparatom zavirimo na probu kreacije koju potpisuje Marko Feher, dizajner s kojim je odlučila surađivati za ovogodišnje izdanje Festivala.
„Ovo je prvi put da imam zadovoljstvo raditi s njim i oduševljena sam njegovom modnom umjetnošću.” - komentirala je Martina.
Martina Saira u Marko Feher kreaciji na Festivalskom trgu
„Martina je sjajan model i nije bilo teško raditi s njom. Na visoke standarde smo oboje bili spremni i zajedno smo to dobro odradili, drago mi je da je Martina odabrala jedan od meni omiljenih dizajna kada su moje stvari u pitanju.“ – nadodao je Marko.
Martina Saira na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala
Na naš upit što upravo ovu kreaciju čini posebnom, Marko nam je odgovorio:
„Komad "Crna Bajka" koja je svjetlost dana ugledao na snimanju u Parizu, Martina Saira je sjajno ponijela na bosanskom ćilimu na zatvaranju SFF. Materijal i kroj su vrlo specifični, same hlače u sebi sadrže sedam metara materijala, a rukavi po dva metra materijala. Kreacija zbog krojenja ima dramatičan izgled kada se osoba koja ju nosi kreće. Materijal je zapravo mješavina par raznih materijala koji je na kraju presovan i brušen nakon obrade, a proizveden je u Koreji.“
Martina nas je jučer kroz BONJOUR. Instagram Stories provela kroz sve korake svog spremanja, pokazujući još jednom svoj vedar duh, kreativnost, ali i snalažljivost koju je pokazala vožnjom na romobilu kroz napučene sarajevske ulice.
Naime, pazeći na baš svaki detalj svog izdanja, Martina je za crveni tepih birala i posebnu frizuru, koju potpisuje njezin prijatelj, frizer Ensar Dervišbegović. Ensar je njenu kosu dodatno ispravio i začešljao unatrag, kako bi kreirao glamurozan wet look. Upravo je ovakva frizura bila odličan nastavak na kroj kreacije koja ima blagi ovratnik.
Vizažistica Renata Ponjević je za Martinu birala trendi makeup look koji stavlja naglasak na oči i sjenilo u nijansama ružičaste boje. Usne naglašene tek prozirnim sjajem i prirodan izgled ostatka lica, kreirao je pamtljiv i moderan makeup look.
Nismo mogli odoljeti da ne pokažemo varijantu ovog izdanja i izvan crvenog tepiha te smo Martinu učinili glavnom zvijezdom street style fotografija snimljenih na ulicama Sarajeva uz koje njen snažan karakter i kreacija zanimljivog dizajna dobivaju posebne obrise. Odlično se zabavila ispred objektiva našeg fotografa Marka Jovančića i pokazala nam da se uistinu odijeva prema filozofiji njene omiljene modne izjave, koja, kako nam je i sama jednom prilikom otkrila, glasi ovako: „Bad vibes don’t go with my outfit.“
Na kraju, Martina nam je otkrila i da je njen trik za instant glamurozan izgled upravo osmijeh, a to je provjeren stilski savjet koji svakako vrijedi precrtati u svakodnevnicu.
TEKST: Ada Ćeremida
Nakon razgovora koji smo sa Šejlom Kamerić vodili uoči predstavljanja njenog rada u Beču , sada imamo priliku vidjeti kako je ta ideja zaista zaživjela u prostoru.
Na trgu MuseumsQuartiera, u subotu 25. aprila, instalacija AWAKE pretvorila je poznati gradski ambijent u nešto intimnije.
Ono o čemu smo tada govorili kao o “privremenom spomeniku” i prostoru kolektivne refleksije, sada se manifestovalo kroz svjetlo, pokret i prisustvo publike. Stotine svijeća i signalnih svjetala nisu bile samo scenografija postale su način komunikacije.
Foto: Vedran Husremović
Foto: Monika Andrić
Jednovečernja instalacija AWAKE transformisala je trg MuseumsQuartiera u prostor nalik bdjenju, mjesto koje balansira između tišine i napetosti.
Kroz stotine crvenih lampiona i rotirajućih signalnih svjetala, Šejla Kamerić je kreirala ambijent koji istovremeno priziva intimno sjećanje i javnu uzbunu.
Kombinacijom ova dva elementa, poznata značenja počinju se mijenjati: svijeća kao simbol ličnog i emotivnog susreće se sa svjetlom koje upozorava i prekida.
U tenziji između nježnog i alarmantnog nastaje prostor u kojem publika ne ostaje pasivna, nego postaje dio rada.
Foto: Vedran Husremović
AWAKE je funkcionisao kao otvoreni prostor kretanja i prisustva posjetitelji su se slobodno kretali među svjetlima, paleći svijeće i spontano gradeći vlastiti odnos prema radu. U nepravilnim intervalima, rotirajuća svjetla prekidala su mir, uvodeći ritam koji balansira između kontemplacije i nelagode.
Foto: Monika Andrić
Ono što je počelo kao gotovo ceremonijalni čin, brzo se pretvaralo u nešto neizvjesnije. Intimni trenutci postajali su javni, a individualna refleksija prelazila je u kolektivno iskustvo.
Ta “krhka koreografija” između prisutnosti i prekida otvara prostor za pitanja o sjećanju, emociji i odgovornosti u savremenom kontekstu.
„Živimo u vremenu ubrzanja, u kojem se izvori tjeskobe rapidno umnažaju, od ljudski uzrokovanih katastrofa do iscrpljujućih neizvjesnosti i pesimističnih projekcija budućnosti.
Čak i oni koji nisu svakodnevno izravno suočeni s ratom i razaranjem osjećaju teret bespomoćnosti i preopterećenosti. Upravo sada potrebna su djelovanja koja potiču zajedničku empatiju i solidarnost u suočavanju s kolektivnom ranjivošću.
Šejla Kamerić otvara takav prostor, privremeno mjesto susreta i tihe refleksije. U iskustvu rada AWAKE namjerno ne postoji jedna istina, povod ili narativ; umjesto toga otvara se prostor u kojem možemo zajedno zastati, biti prisutni u zajedničkoj ranjivosti, bez potrebe da se išta izgovori.
AWAKE stvara prostor empatije, uzajamnog poštovanja i, prije svega, budnosti.“ izjavila je Astrid Peterle, glavna kustosica MuseumsQuartiera u Beču.
Kako i sama umjetnica ističe, AWAKE funkcioniše kao “živi spomenik” ne fiksiran, ne konačan, već otvoren i promjenjiv.
U vremenu koje karakterišu ubrzanje, nesigurnost i kolektivna anksioznost, ovaj rad postavlja jednostavno, ali važno pitanje: šta znači biti budan danas?
Autorica Iskra Geshoska istaknula je kako: „AWAKE titra između odsutnosti i prisutnosti, a svaka od njih djeluje kao tihi otpor brisanju. Kamerić transformira tugu u oblik budnosti. Rad uspostavlja most između privatnog i kolektivnog krhku arhitekturu sastavljenu od svjetla, sjene i sjećanja. Ovdje žalovanje postaje zajednički čin. Biti budan, u vokabularu Kamerić, znači odbiti otupljenost.“
Kroz ovaj rad, budnost nije samo stanje svijesti, nego i čin odgovornosti. Prostor koji Kamerić stvara ne nudi jedinstven narativ niti odgovor, već poziva na zajedničko prisustvo, empatiju i solidarnost.
U toj odsutnosti jasnog zaključka leži snaga jer nas vraća na ono osnovno: da zastanemo, osjetimo i prepoznamo jedni druge u prostoru koji dijelimo.
Foto: Vedran Husremović
Projekt su inicirali MuseumsQuartier u Beču i Nomad, Hrvatski ured za suvremenu umjetnost u Zagrebu, uz podršku UNIQA SEE FUTURE Foundation i Dr. Éva Kahán Foundation.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
