TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.8.2019.
„Nema opisa za moj stil; to je jedan dan jedan stil, drugi dan drugi. Samopouzdano se osjećam u svom tijelu; mentalno i fizički. Svaki poseban komad odjeće me instant pretvara u taj look.“ – komentirala je Martina Saira na naš upit kako bi opisala svoj stil.
Martinu razumijemo u potpunosti jer i nama samima je uvijek izazovno definirati njezin modni izričaj. Istovremeno je klasičan, romantičan, ali i hrabar i odvažan. No, jedno je sigurno – Martina je jedna od najbolje odjevenih dama u BiH, kao i zaljubljenica u lijep dizajn koja će sve osvojiti svojim osmijehom i pristupačnošću.
U to se uvijek iznova uvjerimo kada na naše upite o zajedničkim pričama koje kreiramo za BONJOUR.čitatelje, iako prepunog rasporeda, uvijek pronađe jedno poslijepodne koje provedemo uz razgovor o umjetnosti, domaćoj modnoj sceni i nezaobilaznim slasticama.
Upravo je Martina kroz svoje red carpet odabire, ali i kombinacije koje bira za svečana izdanja često naglasak stavljala na kreacije domaćih dizajnera, a izuzetak nije ni jubilarno izdanje Sarajevo Film Festivala. Martina nam je još prije nekoliko dana dozvolila da fotoaparatom zavirimo na probu kreacije koju potpisuje Marko Feher, dizajner s kojim je odlučila surađivati za ovogodišnje izdanje Festivala.
„Ovo je prvi put da imam zadovoljstvo raditi s njim i oduševljena sam njegovom modnom umjetnošću.” - komentirala je Martina.
Martina Saira u Marko Feher kreaciji na Festivalskom trgu
„Martina je sjajan model i nije bilo teško raditi s njom. Na visoke standarde smo oboje bili spremni i zajedno smo to dobro odradili, drago mi je da je Martina odabrala jedan od meni omiljenih dizajna kada su moje stvari u pitanju.“ – nadodao je Marko.
Martina Saira na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala
Na naš upit što upravo ovu kreaciju čini posebnom, Marko nam je odgovorio:
„Komad "Crna Bajka" koja je svjetlost dana ugledao na snimanju u Parizu, Martina Saira je sjajno ponijela na bosanskom ćilimu na zatvaranju SFF. Materijal i kroj su vrlo specifični, same hlače u sebi sadrže sedam metara materijala, a rukavi po dva metra materijala. Kreacija zbog krojenja ima dramatičan izgled kada se osoba koja ju nosi kreće. Materijal je zapravo mješavina par raznih materijala koji je na kraju presovan i brušen nakon obrade, a proizveden je u Koreji.“
Martina nas je jučer kroz BONJOUR. Instagram Stories provela kroz sve korake svog spremanja, pokazujući još jednom svoj vedar duh, kreativnost, ali i snalažljivost koju je pokazala vožnjom na romobilu kroz napučene sarajevske ulice.
Naime, pazeći na baš svaki detalj svog izdanja, Martina je za crveni tepih birala i posebnu frizuru, koju potpisuje njezin prijatelj, frizer Ensar Dervišbegović. Ensar je njenu kosu dodatno ispravio i začešljao unatrag, kako bi kreirao glamurozan wet look. Upravo je ovakva frizura bila odličan nastavak na kroj kreacije koja ima blagi ovratnik.
Vizažistica Renata Ponjević je za Martinu birala trendi makeup look koji stavlja naglasak na oči i sjenilo u nijansama ružičaste boje. Usne naglašene tek prozirnim sjajem i prirodan izgled ostatka lica, kreirao je pamtljiv i moderan makeup look.
Nismo mogli odoljeti da ne pokažemo varijantu ovog izdanja i izvan crvenog tepiha te smo Martinu učinili glavnom zvijezdom street style fotografija snimljenih na ulicama Sarajeva uz koje njen snažan karakter i kreacija zanimljivog dizajna dobivaju posebne obrise. Odlično se zabavila ispred objektiva našeg fotografa Marka Jovančića i pokazala nam da se uistinu odijeva prema filozofiji njene omiljene modne izjave, koja, kako nam je i sama jednom prilikom otkrila, glasi ovako: „Bad vibes don’t go with my outfit.“
Na kraju, Martina nam je otkrila i da je njen trik za instant glamurozan izgled upravo osmijeh, a to je provjeren stilski savjet koji svakako vrijedi precrtati u svakodnevnicu.
TEKST: Bonjour.ba
Video umjetnost, eksperimentalni zvuk i prostor za sanjarenje susreću se ovog juna u Sarajevu. Uoči otvaranja izložbe „Drop On A Lens“ razgovarali smo sa Zlatkom Ćosićem o sporosti, prirodi i načinima na koje umjetnost može promijeniti naš pogled na svijet.
U okviru ovogodišnjeg izdanja Garden of Dreams Festivala, u saradnji s Galerijom Manifesto, sarajevskoj publici bit će predstavljena samostalna izložba video umjetnika Zlatka Ćosića.
Nakon prošlogodišnje festivalske saradnje s Aleksandrom Hemonom i Indigom, Ćosić se vraća s projektom „Drop On A Lens“, izložbom koja kroz eksperimentalne video forme i vizuelne distorzije istražuje krhkost ekosistema, identiteta i percepcije.
Njegovi radovi polaze iz stvarnog svijeta, vode, drveća, životinja i svakodnevnih prizora, ali ih transformišu u apstraktne pokretne slike koje pozivaju na sporije posmatranje i refleksiju.
U razgovoru za Bonjour govorio je o odnosu umjetnosti i muzike, ulozi umjetnika u digitalnom dobu te o tome zašto je ponekad najvažnije jednostavno zastati i pažljivo gledati.
Nakon prošlogodišnje saradnje sa Aleksandrom Hemonom i Indigom, ponovo se vraćate u Sarajevo u festivalskom kontekstu.
Koliko vam je bitan ovaj "dijalog" video umjetnosti sa muzičkom scenom i na koji način on mijenja način na koji publika konzumira klasičnu galerijsku postavku?
Često nastupam s muzičarima i DJ-evima, stvarajući iskustva obrade videa uživo, a mnoge od tih tehnika uključujem u svoje video umjetničke projekte.
Ove radove možete doživjeti u intimnijem okruženju u Galeriji Manifesto u sklopu izložbe Drop on a Lens. Nadam se da će posjetioci usporiti, provesti vrijeme s video radovima, slušati, meditirati, plesati, pronaći inspiraciju i dozvoliti sebi da sanjaju.
U ovogodišnjoj postavci "Drop On A Lens" koristite vizuelne distorzije kako biste transformisali poznate prizore u apstraktne forme.
Gdje prestaje dokumentarna stvarnost onoga što objektiv vidi, a počinje nova, intimna istina koju pokušavate prenijeti publici?
Sva moja videa i zvukovi potiču iz stvarnosti. Ponekad su izmijenjeni do neprepoznatljivosti, a ponekad otkrivaju tragove svog porijekla.
Vođeni pokretom, bojom, oblikom i zvukom, oni se razvijaju bez početka ili kraja, zadržavajući se u stanju postajanja – poput plesa, poezije i snova.
Izložba se bavi krhkostima naših ekosistema.
Na koji način digitalna umjetnost i eksperimentalni video, kao mediji koji su po prirodi "vještački", mogu pomoći ljudima da ponovo uspostave duboku i iskrenu empatiju prema prirodnom svijetu koji nestaje?
Većina mojih video radova došla je iz prirodnog svijeta vode, drveća, životinja i drugih živih elemenata. Sebe vidim kao digitalnog čuvara tih krhkih okruženja, stvarajući vizualne i zvučne podsjetnike na ono što imamo i ono što možemo izgubiti.
Kao video umjetnik, osjećam odgovornost da stvaram i dijelim radove koji podižu svijest, štite ono što cijenim i potiču dublje uvažavanje prirodnog svijeta. Kroz svoju praksu nadam se da ću doprinijeti zdravijoj i održivijoj budućnosti, kako za naše zajednice tako i za okoliš.
Sam naslov "Drop On A Lens" sugeriše nešto sitno, kapljicu koja mijenja pogled na čitav svijet.
Da li je u današnjem digitalnom dobu uloga umjetnika da nas natjera da usporimo i fokusiramo se upravo na te "sitne smetnje" kako bismo razumjeli širu sliku našeg postojanja?
I dalje vjerujem da umjetnici imaju moć da inspirišu i zabave, ali i da podučavaju, upozoravaju i otkrivaju alternativne mogućnosti.
Jedan od najvažnijih aspekata moje umjetničke prakse je sporost – proces učenja da budem strpljiv, pažljiv i selektivan. Trudim se da postanem dio okruženja, umjesto da žurim da ga zabilježim. Ponekad to znači tiho posmatranje, duboko slušanje i odabir da uopšte ništa ne zabilježim.
Često se vraćam na istu lokaciju više puta, dopuštajući sebi da se opustim, upijem okolinu, razmislim o onome što je prisutno, zapišem ideje i pustim ih da se razvijaju tokom vremena. Dajući radu prostor da se razvija, on počinje prirodno da se oblikuje.
Nadam se da će publika moći da se na sličan način uključi u moj rad. U galeriji pozivam posjetioce da uspore, provedu vrijeme s radom i otkriju suptilne detalje koji često ostaju nezapaženi u svijetu oko nas.
Garden of Dreams slavi kolektivne snove, dok vaši radovi često dotiču univerzalne ljudske strahove i čežnje.
Kako vizuelni šum i apstrakcija postaju univerzalni jezik koji razumijemo svi, bez obzira na naše lične ili geografske identitete?
U mojim videima apstrakcija postaje prostor ljepote, energije, pokreta i slikarskog izražavanja. Može izazvati emocije, probuditi sjećanja i odvesti nas u stanja sanjarenja i refleksije. Ima moć da izazove strah i čežnju, da uznemiri ili inspiriše, da nas ohrabri da progovorimo i da nam da hrabrost da stvorimo promjenu.
Umjetnost može sve to, a bavljenje njome je izvanredno putovanje. Dozvolite sebi da budete uronjeni u nju, da se prepustite njenim mogućnostima.
Ona hrani um, tijelo i dušu.
Poruka publici pred otvaranje izložbe?
Povedite prijatelja na izložbu. Provedite vrijeme s umjetnošću i pustite da se slegne. Kasnije podijelite piće ili obrok i razgovarajte o onome što ste doživjeli. Smijte se zajedno.
Sljedećeg dana zapišite nekoliko riječi ili utisaka koji su vam ostali u sjećanju. Pustite da vam misli lutaju. Fotografišite, slikajte, crtajte, pišite ili jednostavno slušajte svijet oko sebe. Ispričajte nekome priču.
Zatim idite u krevet i sanjajte.
Umjetnost ne prestaje kada napustite galeriju – ona se nastavlja u razgovorima, sjećanjima, razmišljanjima i malim kreativnim djelima koja slijede.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
