TEKST: Lamija Muratagić
DATUM OBJAVE: 5.8.2026.
Kako izgleda moda kada je Kopenhagen nosi po vlastitim pravilima? Daniela Mere za Bonjour.ba bilježi prve SS27 lookove i ljude koji im daju karakter.
Copenhagen Fashion Week ove godine obilježava 20. obljetnicu, a SS27 izdanje pokazuje koliko se njegova pozicija promijenila tokom dvije decenije. Od platforme okrenute nordijskoj sceni izrastao je u sedmicu mode čije se revije, nova dizajnerska imena i ulice prate daleko izvan Skandinavije.
Njegova privlačnost ne počiva na jednoj precizno definisanoj estetici. Skandinavski minimalizam još je prisutan, ali odavno nije dovoljan da opiše ono što se događa na ulicama grada tokom Fashion Weeka. Kopenhagen danas podjednako uvjerljivo govori jezikom čistog krojenja, ručnog rada, jarke boje, sportskih referenci i dodataka koji cijelu siluetu odvode u neočekivanom pravcu.
Za Bonjour.ba prve dane jubilarnog SS27 izdanja fotografisala je Daniela Mere, modna i beauty fotografkinja sa sjedištem u Austriji.
Daniela Mere, modna i beauty fotografkinja
Daniela je s nama podijelila da svoj fotografski potpis ne gradi potragom za najglasnijim prizorom. Više je privlače teksture, geste, iskreni izrazi i trenuci pored kojih se u brzini Fashion Weeka lako prođe.
„Želim da moje fotografije kod posmatrača stvore osjećaj kao da sa mnom prolazi kroz Copenhagen Fashion Week, umjesto da ga samo posmatra. Ako neko prepozna moje fotografije prije nego što vidi moje ime, nadam se da je to zbog ravnoteže između mode, atmosfere i autentičnih ljudskih trenutaka.“
Fotografije s prva dva dana pokazuju koliko je ideja skandinavskog minimalizma postala preuska za savremeni Kopenhagen. Bijele košulje i precizno krojene bermude još su tu, ali uz njih stoje voluminozne suknje, sportske jakne, heklane teksture, grafičke pruge, animal print i boje koje ne traže neutralnu protivtežu.
Najupečatljiviji lookovi ne počivaju na jednom komadu, nego na odnosu proporcija i tekstura.
Skraćeni sako mijenja karakter uz suknju naglašenog volumena, široki denim daje novu liniju sportskoj jakni, dok pletivo izlazi iz očekivanog boemskog registra kada se spoji s klasičnim hlačama i oštrim dodacima.
Dodaci ovdje ne završavaju look, nego ga vode. Sve je promišljeno, ali dovoljno opušteno za grad, bicikl i cijeli dan između revija.
Daniela nam je objasnila da je iza kamere i dalje pokreće energija samog Fashion Weeka. Posebno u Kopenhagenu, gdje ljudi, bez obzira na hladnoću ili kišu, dolaze jer zaista žele biti dio Fashion Week-a.
„Volim modu, ali ljude volim još više. Uzbuđuje me kada uspijem zabilježiti ličnost iza određenog looka, nekoga ko nešto nosi zato što osjeća da ga to zaista predstavlja, a ne samo zato što je trend.“
Na naše pitanje šta traži kada kameru okrene prema nekome između revija, Daniela je odgovorila vrlo jednostavno.
„Tražim autentičnost. Način na koji se osoba drži, njenu energiju i tu posebnu povezanost između nje i onoga što nosi.“
Na Danielinim fotografijama nije stvar samo u tome šta neko nosi. Look počinje tek ondje gdje ga preuzmu držanje, korak, pogled i način na koji osoba zauzima prostor. Odjeća zato ne ostaje u kadru kao dokaz trenda, nego kao produžetak karaktera osobe koja ju je izabrala.
Daniela je s nama podijelila i da joj pažnju rjeđe zadržavaju prizori koji djeluju konstruisano isključivo radi efekta. Mnogo su joj bliži ljudi čiji stil djeluje prirodno i u skladu s onim ko su. To objašnjava zašto se pred njenim objektivom moda uvijek čita kroz osobu koja je nosi.
Kada joj službeni raspored ostavi dovoljno vremena, posjećuje i manje prezentacije i showroome. Njihov mirniji format dopušta joj da se približi izradi, teksturama i atmosferi, svemu što u velikoj produkciji ponekad ostane izvan prvog pogleda.
Kopenhagen pritom nije samo pozadina. Crvena cigla, industrijske fasade, bicikli i oštro ljetno svjetlo ulaze u kadar i mijenjaju način na koji odjeća izgleda.
„Kopenhagen ima zaista jedinstvenu energiju. Najviše volim to što moda ovdje manje djeluje kao performans, a više kao iskreno izražavanje onoga što ljudi jesu. Prisutni su kreativnost i individualnost, ali bez dojma razmetanja. Grad stvara osjećaj zajednice u kojoj ljudi djeluju povezano, opušteno i kao da im je ugodno biti ono što jesu.“
Nakon prvog dana najviše joj je ostao osjećaj da je Copenhagen Fashion Week ponovo oživio. Svake godine vidi više ljudi, više kreativnosti i više načina izražavanja kroz modu, dok susreti s poznatim licima još uvijek čuvaju bliskost scene.
Fashion Week svakog dana proizvede hiljade slika, ali Daniela kadar ne bira samo prema tome koliko je look upečatljiv. Na naše pitanje šta fotografiju čini vrijednom čuvanja nakon što trenutak prođe, odgovorila je da mora zabilježiti nešto više od same odjeće.
„Volim kada fotografija uhvati određeni osjećaj. Privlače me pokret, emocija i oni mali trenuci zbog kojih fotografija djeluje živo. Zadržavam fotografije koje me vraćaju energiji tog trenutka.“
Na fotografijama s prva dva dana SS27 nije riječ samo o dobro složenim kombinacijama. One imaju stav, ponekad namjerno pretjeruju i sasvim su svjesne pogleda koji će privući, ali ne gube vezu s osobom koja ih nosi. Zato ne djeluju kao kostimi za nekoliko sekundi pažnje, nego kao produžetak nečijeg ličnog modnog jezika.
Od nastavka sedmice Daniela očekuje još više takve individualnosti. Više nepredvidivih spojeva, manje poslušnosti prema formulama koje internet neumorno umnožava. U trenutku kada ista referenca za nekoliko sati završi na hiljadama ekrana, najviše vrijedi stil koji ne izgleda kao citat, nego kao potpis.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Daniela Mere Photography za Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Bonjour.ba
Između snimanja, intervjua, produkcija i kampanja tokom Festivala odvijala se jedna vrlo intenzivna sedmica Bonjour.ba tima. Usput smo zabilježili i šta smo nosili dok smo je stvarali.
Sarajevo Film Festival za publiku uglavnom počinje u trenutku kada se upale svjetla ispred Narodnog pozorišta. Za Bonjour.ba tim tada je dobar dio dana već iza nas. Jutarnja snimanja kampanja, sastanci s partnerima, produkcija sadržaja za društvene mreže, street style po gradu, intervjui, editorijali i pripreme za crveni tepih tih su se dana nastavljali jedni na druge, često s deset minuta između dvije lokacije udaljene petnaest.
Negdje između punih memorijskih kartica, mikrofona koji su se punili gdje god bi se našla utičnica i rasporeda koji se mijenjao iz sata u sat, nastale su i fotografije koje slijede.
Nismo imali zajednički dress code, niti je modni dnevnik Bonjour.ba tima bio dio festivalskog plana. Većina fotografija nastala je između dva zadatka, nekoliko minuta prije početka snimanja ili u trenutku kada bi se kamera sasvim slučajno okrenula prema nekome ko je prethodno bio iza nje. Kada smo ih na kraju sedmice skupili na jedno mjesto, dobili smo mnogo više od pregleda onoga što smo nosili.
Dobili smo mali zapis svega što se tih dana događalo iza sadržaja koji ste gledali na Bonjour.ba.
Jedan od Semrinih kadrova vraća nas na snimanje Bonjour.ba kampanje kroz koju smo ispričali priču o podršci Zlatarne Celje filmskom udruženju u Bosni i Hercegovini, spajajući partnersku saradnju s temom koja je tih dana prirodno pripadala Festivalu, filmu i kulturi.
Kao naša marketing menadžerica, Semra je na ovakvim produkcijama povezivala partnera, koncept i ekipu na terenu, prateći projekat od dogovora do trenutka kada planirano konačno postane kadar.
Na lokaciju je stigla u svijetloj satenskoj haljini preko koje je nosila dugi crni kimono s volanima, uz bež torbu, sunčane naočale i sandale. Kimono je posebno dobro izgledao u pokretu, pa je između kadrova kampanje ostalo i nekoliko fotografija Semrinog festivalskog workweara.
Za Dijanu, našu marketing direktoricu, Festival je značio istovremeno usmjeravanje tima, sastanke s dugogodišnjim partnerima, produkcijske termine i evente partnera Festivala, dok se sve navedeno iz dana u dan preklapalo s uredničkim rasporedom koji je imao vlastitu dinamiku.
Jedan od tih dana fotografirali smo je u tamnoj midi suknji i bijelom transparentnom topu sa sitnim tačkama i dugim panelima koji su se pri hodu odvajali od tijela, uz bijele sandale i strukturiranu sivu torbu. Posebno nam se svidjelo kako je gornji dio izgledao u pokretu, dovoljno izražen da kombinacija bez promjene prati i dnevni i večernji dio rasporeda.
Ako Semrini i Dijanini dani pokazuju koliko se marketing, partnerstva i produkcija tokom Festivala prepliću, Inkina dva outfita ostala su nam kao oznake dva sasvim različita snimanja.
Našu marketing asistenticu prvi smo put uhvatili tokom snimanja Bonjour.ba kampanje za Argetu, gdje smo s glumicom Nadine Mičić kroz program Argeta Cornera ispričali priču o kreativnim radionicama i partnerstvu koje brend godinama gradi sa Sarajevo Film Festivalom.
Nekoliko dana kasnije, na drugom setu, već je bila u prugastom prsluku, širokim smeđim hlačama i tenisicama s animal printom. Između te dvije fotografije stalo je nekoliko novih call timeova, lokacija i produkcija, a nama su tenisice i dalje ostale najdraži detalj.
Naidu, našu social media menadžericu, snimili smo tokom Sarajevo Street Stylea, dok je s ostatkom ekipe prolazila gradom tražeći kombinacije koje će završiti pred našim objektivom.
Tokom Festivala bila je među ljudima koji su pazili da ono što nastaje na terenu dobije pravi format i trenutak na Bonjour.ba društvenim mrežama, od prvih kadrova sa snimanja do sadržaja koji je vrlo brzo dolazio pred publiku.
Nosila je bijeli strapless top s naglašenim volumenom, tamni jeans, ravne sandale, sunčane naočale i Bonjour tote preko ramena. Na kraju se dogodila simpatična zamjena uloga pa je osoba koja je tog dana tražila dobre Street Style kombinacije i sama završila među njima.
Kamera se u jednom trenutku okrenula i prema čovjeku koji je tih dana uglavnom bio iza nje.
Marko, naš Multimedia Designer, tokom Festivala prelazio je iz kampanjskih snimanja u editorijale, Street Style i druge vizuelne formate kroz koje su Bonjour.ba priče dobivale svoj izgled i pokret. Tokom jednog Street Style snimanja je nastala i ova fotografija, nakon nekoliko sati provedenih u hodu po gradu i traženju sljedećeg kadra.
Nama se posebno sviđa kombinacija tamne polo majice i blijedožutih bermuda, zbog koje je Marko tog dana sasvim opravdano na nekoliko trenutaka zamijenio mjesto iza objektiva onim ispred njega.
Ada je protekli period, kao i većina redakcije, živjela nekoliko radnih dana unutar jednog. Preko dana pisala je i pripremala članke za Bonjour.ba, pratila program i hvatala sve ono što je između dvije objave već postajalo nova vijest. Navečer bi laptop ostao po strani, a njegovo mjesto preuzeo Bonjour mikrofon pred Narodnim pozorištem.
Tu je razgovarala s glumcima, rediteljima i gostima kojima crveni tepih ostavlja tek nekoliko minuta, što znači da nema mnogo prostora ni za loše pitanje ni za drugi pokušaj.
Jedne večeri nosila je crni korzetirani top i kratku suknju od perja uz tanke crne sandale. Čvršća linija korzeta i pokret perja dali su potpuno crnom looku dovoljno teksture za večernje svjetlo. Na fotografijama je ostao modni trenutak dok je nekoliko sekundi kasnije Ada je već bila u sljedećem razgovoru.
Emina, naša glavna urednica, tokom Festivala usmjeravala je urednički sadržaj, koordinirala projekte i pratila razvoj formata koje smo za ovu sedmicu pripremali mjesecima, od red carpet intervjua do uredničkih projekata poput Bonjour.Portraits, uz dio razgovora koje je i sama vodila pred kamerom.
Prve večeri pred Narodnim pozorištem nosila je odijelo Marka Fehera s predimenzioniranim crvenim polka dot motivom, uz crni top i tanke sandale.
Kada cijelu večer držite mikrofon ispred drugih ljudi, dobro dođe odijelo koje se pobrine da kamera zapamti i vas.
Za Mariju, našu brand specialisticu, festivalski posao dobrim dijelom se odvijao na mjestu gdje se Bonjour.ba priče susreću s publikom. Kroz osmišljavanje koncepata, pozicioniranje sadržaja na društvenim mrežama i realizaciju intervjua radila je na tome da se atmosfera Festivala ne zadrži samo na lokaciji na kojoj je nešto snimljeno, nego da jednako uvjerljivo živi i kroz digitalne formate Bonjour.ba.
Jedna od fotografija nastala je tokom dnevnog snimanja, kada je nosila sivi suknja-kombinezon Milana Senića preko bijele majice. Druga nas vodi u Sarajevo Film Festival Red Carpet Studio, gdje su pred Bonjour mikrofon stali Emily Watson, Izudin Bajrović, Šejla Kamerić i drugi festivalski gosti. Za prvo izdanje tog formata Marija je nosila dugu bijelu Senićevu strapless kreaciju.
Dva looka ostala su kao vrlo dobar vizuelni zapis dva različita dijela njenog festivalskog posla, od sadržaja koji je grad pratio u realnom vremenu do formata koji su zahtijevali vlastiti koncept, pripremu i produkciju.
Lamija, naša novinarka, tokom Festivala nije ostajala samo iza tekstova. Uz svakodnevno praćenje mode i festivalskih priča za Bonjour.ba, radila je intervjue, osmišljavala i kreirala sadržaj te učestvovala u snimanjima koja su pojedine priče širila izvan samog članka.
Jedan od tih projekata bio je i razgovor s Nikom Turković, koji smo nakon intervjua nastavili editorialom kroz Sarajevo.
Tog jutra nosila je smeđi satenski top uz ravni jeans i špicaste slingback balerinke, sa skulpturalnim naušnicama i velikom plavom torbom koja je među neutralnim tonovima preuzela fokus. Na fotografijama djeluje kao promišljen koloristički akcent, iako je u praksi nosila dobar dio onoga što nam je trebalo za snimanje.
Ilda je dobar dio svoje festivalske sedmice provodila tamo gdje se partnerske teme pretvaraju u Bonjour.ba priče, radeći na native sadržaju koji je i tokom Festivala morao zadržati isti urednički standard, bez obzira na brzinu kojom su novi materijali stizali iz grada.
Dok je jedan dio ekipe donosio fotografije, razgovore, snimke i nove informacije s terena, paralelno se radilo na tekstovima i partnerskim pričama koje su imale vlastiti plan, rok i način na koji trebaju doći do čitatelja.
Ako ste ove godine pratili Bonjour.Portraits, naše editorijale, dio intervjua i crveni tepih, veliki dio tih fotografija nastao je kroz Monikin objektiv.
Monika je tokom Festivala kreirala portrete naših glumačkih gostiju, fotografirala dio razgovora i editorijala, pratila crveni tepih, ali i usput zabilježila brojne trenutke koji nisu nužno stajali u produkcijskom rasporedu. Među njima su i neke fotografije Bonjour.ba tima koje danas gledate u ovom članku.
Upravo su ti kadrovi razlog zbog kojeg uz velike produkcije ostaju sačuvani i detalji između njih.
Ammar je dio festivalskih večeri provodio iza kamere uz Adu, snimajući dio Bonjour Red Carpet intervjua koje ste potom pratili na našim kanalima.
Nekoliko minuta koje gost provede pred mikrofonom iz njegove perspektive znače mnogo više od samog uključivanja kamere. Treba uhvatiti razgovor, reakciju, atmosferu oko crvenog tepiha i dovoljno materijala da ono što se dogodilo pred Narodnim pozorištem vrlo brzo može doći i do publike koja Festival prati preko ekrana.
Last, but certainly not least.: Ana, vlasnica i direktorica Bonjour.ba, cijelom je projektu dala okvir i prostor da tim sve što je mjesecima pripremao zaista realizira.
Zahvaljujući toj perspektivi danas se ne vraćamo samo pojedinačnim kadrovima i člancima, nego cijeloj slici onoga što je Bonjour.ba tokom Festivala napravio.
Kada smo nakon Festivala otvorili foldere, uz sve planirane kampanje, intervjue, editorijale, portrete, Street Style, Red Carpet Studio i sadržaj za društvene mreže ostale su i ove fotografije.
Tako je modni dnevnik koji nismo planirali postao i vrlo tačan zapis jedne festivalske sedmice. Iza svega što ste tih dana gledali na Bonjour.ba stajao je tim koji je mjesecima pripremao, a onda iz dana u dan osmišljavao, dogovarao, producirao, snimao, fotografirao, pisao, uređivao i objavljivao priče koje su vam stizale s Festivala.
I zato, posljednji kadar ove festivalske priče pripada njima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto (Marija/Ada/Lamija/Semra): Monika Andrić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
