TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 14.2.2024.
TV serije su pravi mali oblik terapije. Danas vam donosimo veliku listu omiljenih stranih i domaćih naslova, od komedije do trilera.
One su postale neizostavan dio naše svakodnevice koji nas iz dana u dan zabavlja, opušta i ulijeva nadu. Ponekad nas drže na rubu stolice, ubrzavaju srce i rastužuju. Kakav god žanr birali, svaka TV serija obećava jedno – kroz minute svake epizode, zaboravit ćemo na svoju stvarnost i zaroniti u potpuno drugačiji svijet.
Komedije će vam pružiti mnoštvo smijeha i zabave i ukloniti i najmanji stres koji možda osjećate. Romantika nas čini sretnima jer se često možemo poistovjetiti s likovima. Drama će nam dopustiti da dublje zavirimo u ljudsku psihologiju i dinamiku odnosa. Horor i triler? Ovakve TV serije će vam donijeti dozu adrenalina dok ste u sigurnosti svoga doma.
Mi smo u ovom tekstu istražili široki spektar popularnih serija. Tu su se našla nova ostvarenja, ali i ona kultna koja možemo gledati uvijek iznova i iznova. Donosimo pregled must watch serija različitih žanrova, od svjetskih do domaćih naslova.
Izdvojili smo turske TV serije, domaće i regionalne koje možete gledati na raznim streaming platformama. Napravili smo listu klasika poput Gilmore Girls i The Office, ali i serija koje su tek izašle, a o kojima već bruji čitav svijet.
Krenite s nama na ovo malo putovanje kroz TV serije s kojima već večeras možete započeti binge watching.
TV serije – Komedija
The Office
Kultna TV serija koja prati svakodnevne događaje u fiktivnoj tvrtki Dunder Mifflin. Kroz humorističan prikaz radnog mjesta, serija nas uvodi u život šarolikih likova. Likovi su sarkastični i ekscentrični, a njihov humor zaista inteligentan i jedinstven.
Činjenica da je ovo postala jedna od najutjecajnijih serija ikada, dovoljan je razlog da ju odmah potražite na Netflixu.
https://www.youtube.com/watch?v=tNcDHWpselE
Gilmore Girls
Još jedna kultna serija s elementima komedije i drame. Majka i kćer, Lorelai i Rory, žive u idiličnom gradiću Stars Hollow. Ova TV serija istražuje njihovu blisku vezu, ali i dinamiku odnosa s ostalim stanovnicima gradića.
Serija donosi duhovite dijaloge, šarmantne likove i toplu priču o ljubavi, prijateljstvu i obitelji. Da, ovo je jedna onih koju vjerojatno svi možemo pogledati više puta i odlutati u njihov šarmantni svijet u mislima. Pronađite ju na Netflixu.
https://www.youtube.com/watch?v=VBK6ciLtd1I
Bijeli lotos
Još jedna drama – komedija koju možete pronaći na platformi HBO Max. Radnja druge sezone ove popularne i hvaljene serije odvija se na Siciliji, u Italiji. Serija prati novu grupu imućnih gostiju i zaposlenika u luksuznom resortu – Bijeli lotos.
Ova sezona istražuje slične teme kao i prva. Serija donosi intrigu, komplicirane psihološke odnose, bogatstvo i neočekivane veze. Osim toga, u ovoj sezoni dublje se istražuje i talijanska kultura i mitologija.
https://www.youtube.com/watch?v=Baflc_0XVfY
TV serije – Triler, drama i horor
Kako se izvući s ubojstvom
Ovo je TV serija u kojoj se granice dobra i zla brišu kada se profesorica prava Annalise Keating i njeni ambiciozni studenti upetljaju u mrežu prijevara, laži i intriga. Serija donosi izvanrednu glumačku izvedbu i napete zaplete koji će vas držati u neizvjesnosti do samog kraja, iz sezone u sezonu. Pogledati ju možete na platformi Netflix.
https://www.youtube.com/watch?v=VHKRO7rSbOs
Diplomatkinja
Diplomatkinja je napeti političko – špijunski triler od osam epizoda koji prati svijet međunarodne diplomacije. Inteligentna i uzbudljiva, ova TV serija na male ekrane donosi vjeran prikaz života diplomatkinje Kate Wyler (Kerry Russell). Ona se bori s diplomatskim izazovima, ali i problemima u privatnom životu. Serija je dobila odlične recenzije publike, a pogledati ju možete na Netflixu.
https://www.youtube.com/watch?v=lV6sJlBbhPs
Ako me prevariš
Ova britanska TV triler drama pojavila se na Netflixu ove godine i već osvojila publiku diljem svijeta. Bazirana je na romanu Velika iluzija, a na vaše ekrane donosi napetost i intrigantne zaplete. Jedni su ju okarakterizirali kao predvidljivu TV seriju, druge je pak oduševila priča koja vas drži u napetosti do zadnje epizode.
Maya, bivša vojna kapetanica, suočena je s mračnom tajnom svoga muža nakon njegovog ubojstva. Dok se bori s tugom i brigom za kćer, otkriva da je njen muž Adam vodio dvostruki život. Dalje ne spojlamo, već preporučujemo da sami donesete svoju recenziju nakon gledanja.
https://www.youtube.com/watch?v=nhC8AG8cwcc
Pad kuće Usher
Predstavnik žanra horor na ovoj listi je serija Pad kuće Usher. Serija je adaptacija kultne gotičke priče koju je napisao Edgar Allan Poe.
U seriji, brat i sestra Roderick i Madeline Usher, vode moćnu farmaceutsku kompaniju. Međutim, njihova obiteljska dinastija postaje ugrožena kada se suoče s mračnim tajnama svoje obitelji i misterioznom ženom iz Roderickove prošlosti.
Ova TV serija istražuje teme moći, korupcije, naslijeđa i psihološke disfunkcije likova u mračnoj i gotičkoj atmosferi.
https://www.youtube.com/watch?v=yvuAWVzP6wI
Domaće i turske TV serije
Na krilima ambicije
Turske TV serije za mnoge od vas imaju posebnu čar. Spoj tradicije i modernizma, intrige i ljubavi, čine da se nađu na vašem popisu omiljenih. Mi smo zavirili u ponudu na Netflixu i pronašli još jednu napetu i intrigantnu priču. TV serija Na krilima ambicije je drama koja prati život mlade voditeljice Asli.
Ona se suočava s mračnom stranom svijeta televizije, gdje njena ambicija postaje opsesija. Serija se bavi temom ambicije, zavisti u poslovnom okruženju i sukobu generacija.
https://www.youtube.com/watch?v=-ituCNFzYUA
Znam kako dišeš
HBO Max donosi u vaš dom domaću seriju Znam kako dišeš. Ova dramsko – kriminalistička TV serija koju je kreirala i producirala Jasmila Žbanić, osvojila je i publiku i kritičare.
Radnja serije se vrti oko tužiteljice Nevene Murtezić koju glumi Jasna Đuričić. Ona u seriji istražuje slučaj samoubojstva jednog dječaka. Dok se suočava s mračnim tajnama koje otkriva istraga, Nevena se bori i s problemima iz privatnog života. Njen napeti odnos sa sinom Finom (Lazar Dragojević) i problematičan brak, donose jednaku napetost kao i sam slučaj.
https://www.youtube.com/watch?v=fn3yOM0Z64E
U našem serijalu Bonjour.talks, u kojem smo ugostili glumicu Jasnu Đuričić, imali smo priliku saznati više o ovoj seriji, ali i njenom životu. Sigurni smo da će vas, baš kao i nas, osvojiti svojim šarmom i profesionalnošću, kako u ovom intervjuu, tako i u seriji Znam kako dišeš.
Sada pripremite dekicu, omiljeno piće i grickalice i spremni ste za bijeg u novi svijet pun intrige, komedije, drame i ljubavi.
* * *
Naslovna fotografija: @thewhitelotus
Foto: Pexels
TEKST: Ada Ćeremida
Dva dana nakon što je njegovom Očevinom otvoren Festival, Paweł Pawlikowski vratio se pred sarajevsku publiku, ovaj put bez filmskog platna između nas.
Nedjeljno jutro tokom Sarajevo Film Festivala ima vlastiti ritam: grad se tek vraća sebi od prethodne večeri, dok se u BKC-u već razgovara o filmu. Ovoga puta u centru tog razgovora bio je Paweł Pawlikowski , autor filmova Ida i Cold War , reditelj čiji je filmski jezik tokom godina postao gotovo trenutno prepoznatljiv.
Za Sarajevo ovo nije prvi susret s njegovim radom: Cold War otvorio je Festival 2018. godine, a godinu kasnije Pawlikowski je dobio Počasno Srce Sarajeva i vlastiti Tribute To program. Ove godine vratio se s filmom Očevina , kojim je otvoreno 32. izdanje Festivala, pa je Masterclass dva dana kasnije djelovao gotovo kao drugi čin njegovog sarajevskog povratka.
Ako volite razgovore o filmu koji vrlo brzo prestanu biti samo razgovori o filmu, ovo je bio jedan od onih za koje vrijedi otvoriti Notes još prije nego što se ugase svjetla. Mi smo bili tamo, zapisivali rečenice, digresije i male trenutke između njih, a u nastavku izdvajamo ono što nam je ostalo nakon izlaska iz BKC-a.
Pawlikowski nije u film ušao s velikim planom da postane reditelj. Dok je radio postdiplomski studij i pokušavao završiti doktorat, shvatio je da akademski život nije za njega. Prije toga okušao se u muzici i pisanju, ali ni u jednom nije pronašao jezik koji mu je potpuno odgovarao, posebno jer se osjećao negdje između poljskog jezika svog odrastanja i engleskog koji je kasnije usvojio.
Kamera mu je otvorila prostor u kojem su se svi ti prethodni pokušaji mogli spojiti. Film je mogao nositi sliku, muziku, priču i ono što nije uspijevao izraziti samo riječima. Prvi kratki radovi danas mu nisu naročito važni, ali su mu dali nešto drugo: priliku da nauči kako filmski jezik tehnički funkcioniše.
Kada ga je neko iz publike pitao kako bi danas, kao dvadesetogodišnjak, započeo karijeru, Pawlikowski je zapravo odbacio samu ideju planiranja karijere. Njegov put nije se razvijao prema unaprijed postavljenoj strategiji. Koncentrirao se na sljedeći film za koji je imao ideju i na ono što mu je u tom trenutku bilo dovoljno važno da o tome nešto kaže.
Za njega ni budžet nije početna tačka. Kada postoji ideja koja vam je zaista u glavi i osjećaj da znate kako joj pristupiti, smatra da se način realizacije može pronaći s mnogo novca, malo novca ili gotovo bez njega. Važnije mu je da iza filma postoji osoba koja ga zaista želi napraviti nego da sve od početka izgleda savršeno.
Prelazak iz dokumentarnog u igrani film nije značio da je Pawlikowski ostavio dokumentarni način razmišljanja iza sebe. Naprotiv, shvatio je da ga više privlači pripovijedanje, ali fikcija koja i dalje ima teksturu stvarnog života.
Smeta mu kada se scenarij previše osjeti na ekranu, kada dijalog postoji samo da bi gledatelju objasnio šta se događa ili kada konstrukcija priče postane vidljivija od samih likova. Zato su njegove priče često jednostavne, s malim brojem likova, dok prostor za nijanse, slike i emociju ostaje mnogo veći. Taj pristup prvi je ozbiljnije razvio u ranim igranim filmovima i nastavio ga graditi kroz ostatak karijere.
Jedna od najjasnijih Pawlikowskijevih lekcija bila je ona o ekonomiji filma. On pokušava izbaciti scene koje samo prenose informacije i graditi film od snažnih trenutaka i slika koje mogu sugerirati mnogo više nego što bi nekoliko minuta dijaloga moglo objasniti.
Do toga nije došao kroz neku teorijsku formulu. Prisjetio se jednog svog dokumentarca za koji je snimio previše materijala jer se zaljubio u temu. Kada ga je kasnije ponovo gledao, primijetio je da stalno ubrzava film kako bi stigao do sljedećeg dijela koji ga zaista zanima. Taj osjećaj ostao mu je kao vrlo jednostavan kriterij: izbjegavati ono što je suvišno, očigledno ili vizuelno nezanimljivo.
Prije radnje Pawlikowski traži likove koji u sebi već nose određenu tenziju. Zanimaju ga ljudi koji žele jednu stvar, ali istovremeno možda žele i nešto sasvim drugo, kao i odnosi u kojima dvije osobe nešto traže jedna od druge.
Upravo ta unutrašnja kontradikcija za njega pokreće priču. Film pritom vidi kao vrlo konkretnu umjetnost: ono što postoji jeste ono što možemo vidjeti na ekranu. Zbog toga psihologija lika ne može ostati samo zapisana u scenariju ili objašnjena u bilješkama reditelja, mora pronaći svoj oblik kroz lice, pokret, odnos, prostor ili situaciju.
Scenarij kod Pawlikowskog nije nešto što se završi prije početka priprema. On napiše dovoljno da može pokrenuti film, predstaviti ga glumcima i osigurati produkciju, ali zatim ostavlja prostor da se materijal mijenja.
Lokacije su dio tog pisanja. Za My Summer of Love mjesecima je obilazio Yorkshire i Lancashire tražeći odgovarajuće kuće, doline i druge prostore, a dok ih je tražio, paralelno je razmišljao o priči. Isto se događa tokom castinga: čak i glumac koji na kraju ne dobije ulogu može izgovoriti nešto ili donijeti detalj koji će završiti u filmu. Za Pawlikowskog priprema zato nije faza prije stvaranja filma. Ona već jeste stvaranje filma.
Najbolji primjer tog pristupa dao je govoreći o početku Ide. U scenariju je postojala ekspozicijska scena s časnim sestrama koja je jasno prenosila informacije potrebne za priču. Tokom priprema ugledao je članicu art departmenta kako slika lice Krista i shvatio da taj prizor može otvoriti film mnogo snažnije od onoga što je napisao.
Zato sebi tokom cijelog procesa namjerno ostavlja mogućnost da pronađe bolju ideju. Glumci, pejzaži, situacije i slučajno pronađene slike mogu ponuditi nešto što nije moguće izmisliti za stolom. Za njega to nije improvizacija koliko spremnost da pažljivo posmatra materijal koji je već okupio i reaguje kada se pred njim pojavi nešto bolje.
Ida je za Pawlikowskog predstavljala povratak nečemu elementarnijem u filmu. Govorio je o statičnim kadrovima, odsustvu nepotrebnih pokreta kamere i close-upova te povjerenju u samu sliku da prenese ono što treba.
Na vizuelni svijet filma utjecali su i porodični albumi koje je godinama nosio sa sobom. Crno-bijele fotografije, jednostavniji prostori s manje predmeta i slike iz djetinjstva postali su dio načina na koji je zamišljao taj film. Upravo je na Idi prvi put imao vrlo precizan osjećaj kako film treba izgledati, još prije nego što je snimanje u potpunosti počelo.
Govoreći o suzdržanim emocijama u Očevini, Pawlikowski je objasnio da ga više zanima ono što se događa u glavi gledatelja nego eksplicitno pokazivanje osjećaja. Lik ne mora demonstrirati emociju da bismo razumjeli šta mu se događa.
Zbog toga traži vrlo preciznu mjeru između premalo i previše. Film montira još tokom snimanja, pa već tada može vidjeti gdje mu nedostaje malo više napetosti, emocije ili poremećaja u ritmu. Neke scene nastale su upravo tokom snimanja jer je u već složenom materijalu osjetio da filmu na određenom mjestu treba drugačija emocionalna vrijednost. Scenarij je u tom procesu mapa, ali ne i konačna verzija filma.
Pawlikowski prvo pokušava dobro odabrati glumca, i to ne samo prema njegovim tehničkim sposobnostima nego prema osobnosti, energiji i onome što osoba prirodno donosi pred kameru. Nakon toga metoda zavisi od pojedinca jer, kako je objasnio, glumci potpuno različito dolaze do uloge.
Na Očevini upravo se ta razlika jasno vidjela. August Diehl ušao je u rad s velikim poznavanjem Klausa Manna i Pawlikowski je njihov proces opisao kao nešto vrlo slobodno i nalik jazz sessionu. Sandra Hüller, s druge strane, dolazi iz drugačijeg procesa i trebalo joj je vremena da se prilagodi njegovom labavijem načinu rada. Za Pawlikowskog pritom kadar i gluma nisu dvije odvojene stvari: način na koji je tijelo smješteno u kompoziciju, svjetlo i framing dio su same izvedbe, a ne samo tehnički okvir oko nje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
