TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 1.10.2026.
Počeli su ga snimati prije sedam godina. Do trenutka kada ga budemo gledali, proći će još gotovo četrnaest. I ne, nije riječ o produkcijskom problemu.
Merrily We Roll Along jedan je od najneobičnijih filmskih projekata koji se trenutno snimaju. Richard Linklater planirao je njegovu produkciju kroz čak 20 godina, a glumci će se pred kameru vraćati svakih nekoliko godina kako bi zajedno sa svojim likovima zaista starili.
Linklaterovo ime možda nećete odmah povezati s jednim filmom, ali njegove naslove gotovo sigurno hoćete. Režirao je kultnu trilogiju Before Sunrise , Before Sunset i Before Midnight s Ethanom Hawkeom i Julie Delpy, kao i Boyhood , koji je snimao tokom 12 godina, te School of Rock s Jackom Blackom. Njegov Nouvelle Vague gledali smo i na 31. Sarajevo Film Festivalu 2025. godine.
U glavnoj ulozi Merrily We Roll Along je Paul Mescal, a ako sve bude išlo prema planu, film ćemo gledati tek oko 2040. godine.
Linklater je sada otkrio i dokle su stigli: od planiranih devet dijelova snimljena su tri, a četvrti bi trebao biti snimljen u narednim mjesecima.
Njegova poruka publici bila je prilično jednostavna: „Vidimo se 2040.“ 
Foto: IMDb
Odgovor zapravo leži u priči koju je Linklater odlučio ekranizirati.
Merrily We Roll Along adaptacija je istoimenog mjuzikla Stephena Sondheima i Georgea Furtha iz 1981. godine. Priča prati troje prijatelja, Franklina Sheparda, Mary Flynn i Charleyja Kringasa, kroz gotovo dvije decenije njihovih života, karijera i prijateljstva.
Ako vam naziv zvuči poznato, postoji dobar razlog. Merrily We Roll Along posljednjih je godina doživio veliki povratak na Broadwayu, gdje su glavne uloge igrali Jonathan Groff, Daniel Radcliffe i Lindsay Mendez. Revival iz 2023. osvojio je četiri Tony nagrade, uključujući onu za najbolji revival mjuzikla, dok je Radcliffe za ulogu Charleyja osvojio prvi Tony u svojoj karijeri.
Ali priču ne pratimo hronološki.
Priča počinje u trenutku kada su njihovi odnosi već narušeni, a zatim se postepeno vraća unazad, sve do mladosti i perioda kada su tek počinjali zajedno sanjati o karijerama koje su pred njima.
Linklater zato ne želi da isti vremenski raspon simulira šminkom, protetikom ili digitalnim efektima. On će jednostavno čekati da njegovi glumci ostare.
Paul Mescal igra Franklina Sheparda, kompozitora koji s vremenom napušta Broadway i okreće se uspješnoj karijeri hollywoodskog producenta.
Ben Platt je njegov dugogodišnji prijatelj i saradnik Charley Kringas, dok Beanie Feldstein igra spisateljicu Mary Flynn. 
Foto: IMDb
Produkcija je počela 2019. godine, prije nego što je Mescal postao dio projekta. Ulogu Franklina prvobitno je imao Blake Jenner, ali je Mescal kasnije preuzeo lik, pa je ranije snimljeni materijal s Franklinom ponovo snimljen.
Plan je da se troje glavnih glumaca tokom godina periodično vraćaju na set. Kada film jednom bude sastavljen, promjene koje budemo gledali na njihovim licima neće biti rezultat postprodukcije nego stvarnih godina koje su prošle između pojedinih scena.
Mescal, koji sada ima 30 godina, mogao bi imati oko 44 kada snimanje bude završeno. 
Foto: IMDb
Foto: IMDb
Ako cijela ideja zvuči poznato, to je zato što je Richard Linklater već napravio jedan od najpoznatijih filmskih eksperimenata s protokom stvarnog vremena.
Boyhood je snimao od 2002. do 2013. godine, vraćajući se istoj glumačkoj postavi tokom 12 godina. Ellara Coltranea tako gledamo kako pred kamerom stvarno odrasta od djeteta do mladog muškarca, dok zajedno s njim stare Patricia Arquette i Ethan Hawke.
Film je nakon premijere 2014. dobio šest nominacija za Oscara, a Patricia Arquette osvojila je nagradu za najbolju sporednu glumicu.
S Merrily We Roll Along Linklater isti princip vodi nekoliko koraka dalje: produkcija je duža, glumačka postava već je poznata, a projekat nastaje u trenutku kada publika od početka zna da će na konačni film čekati godinama. 
Foto: IMDb
Iza neobične produkcije nalazi se priča koja bi upravo zbog nje mogla dobiti sasvim drugačiju težinu.
Frank, Charley i Mary upoznaju se kao mladi ljudi s velikim planovima. Frank i Charley žele graditi karijeru na Broadwayu, Mary je njihova prijateljica i spisateljica, a pred njima je život koji još uvijek može otići u bilo kojem smjeru.
Mi ih, međutim, prvo upoznajemo mnogo kasnije.
Frank je postao uspješan hollywoodski producent, njegovi nekadašnji odnosi više nisu isti, a ambicije koje su ih povezivale dovele su ih na različita mjesta. Tek vraćanjem kroz vrijeme otkrivamo kako su stigli do tog trenutka.
Zbog toga će vjerovatno najzanimljiviji dio Linklaterovog eksperimenta biti upravo posljednji: nakon što ih budemo gledali kako stare tokom filma, priča će nas voditi u suprotnom smjeru, prema njihovim mlađim verzijama i vremenu kada ništa od onoga što smo već vidjeli još nije bilo neizbježno.
Do tada nam ostaje prilično neobična situacija: pratimo nastanak filma čiju premijeru ne možemo staviti ni na listu za narednu godinu, ni za narednih pet.
Za Merrily We Roll Along morat ćemo sačuvati mjesto na watchlisti za 2040. 
Foto: IMDb
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Glumica koja je obilježila nekoliko generacija publike bh. filma i teatra, Jasna Diklić iza sebe ima karijeru koja je rasla zajedno s domaćom scenom i ostavila trag daleko izvan pojedinačnih uloga.
Od prvih profesionalnih angažmana krajem šezdesetih, preko desetina uloga na sceni današnjeg Kamernog teatra 55, rada u filmu i televiziji, do učešća u stvaranju Sarajevskog ratnog teatra, njena karijera prati nekoliko potpuno različitih perioda bosanskohercegovačkog teatra i filma. Prvi profesionalni angažman dobila je 1969. godine u Narodnom pozorištu Banja Luka, a potom se vratila u Sarajevo i na scenu Malog pozorišta, kasnijeg Kamernog teatra 55, gdje je tokom narednih decenija izgradila veliki dio svoje teatarske biografije.
To je karijera u kojoj su se smjenjivali teatar, film, televizija, likovi koji su postali dio kolektivnog pamćenja i nove generacije publike koje Jasnu Diklić upoznaju kroz sasvim druge projekte.
A 2026. godina lijepo spaja nekoliko tih linija.
Početkom septembra Diklić je kao direktorica Juventafesta tradicionalno otvorila njegovo 14. izdanje, obraćajući se novoj generaciji mladih teatarskih autora i izvođača. Festival koji je osnovan 2013. i koji je kroz godine okupio više od 3.000 mladih iz više od 15 evropskih zemalja ostaje važan dio njenog rada izvan vlastite glumačke karijere.
S druge strane, upravo je jedna od njenih novijih filmskih uloga sada vraća u fokus regionalne filmske scene.
Foto: IMDb
Za lik Valerije u filmu „Paviljon“ Dine Mustafića Jasna Diklić nominovana je za AFA nagradu za najbolju glavnu glumicu. „Paviljon“ je imao svjetsku premijeru kao film otvaranja 31. Sarajevo Film Festivala, a priča o stanovnicima doma za starije koji nakon godina poniženja i zlostavljanja odlučuju preuzeti kontrolu nad vlastitim životima.
Upravo Valerija bila je polazna tačka našeg razgovora, ali vrlo brzo postalo je jasno da je teško govoriti o jednoj ulozi bez svega što joj prethodi.
S Jasnom Diklić razgovarali smo o tome šta jedna nova regionalna nominacija znači nakon više od pet decenija rada, dostojanstvu koje Valerija pokušava vratiti sebi i drugima, dugovječnosti u profesiji i jednoj rečenici kolege koju nije zaboravila.
Nakon više od pet decenija karijere i brojnih priznanja, da li vas nominacija u ovakvom novom regionalnom kontekstu ipak na trenutak zaustavi i natjera da pogledate sve što ste do sada izgradili?
Sigurno da poslije mog višedecenijskog rada u teatru, počinjem da podvlačim crtu i sumiram svoje trajanje, uspješno i manje uspješno.
Sarajevo Film Festival već dugo ima važno mjesto za film u Bosni i Hercegovini i regiji, a AFA sada okuplja regionalnu filmsku i televizijsku scenu kroz novi format nagrada.
Pred odlazak na dodjelu, kao neko ko je prošao kroz različite periode naše kinematografije, šta biste vi voljeli da ovakve nagrade postanu za glumce i autore iz regije?
AFA nagrade bi trebale regionalnoj kinematografiji kao i glumcima i autorima dati dignitet i više posvećenosti.
Foto: IMDb
Koliko vam je bilo važno da Valeriju ne gradite prvenstveno kroz njenu ranjivost, nego kroz snagu i karakter?
Valeriju je život nepravedno stavio na društvene margine treće životne dobi kao i sve štićenike Doma penzionera u filmu Paviljon, a njena ranjivost joj dala snage da se pokuša izboriti za bolja pravila u svijetu u kojem živi.
Nominovani ste za najbolju glavnu glumicu upravo za lik Valerije koja živi u sistemu koji je praktično već odlučio koliko ona vrijedi i šta od nje još očekuje.
Šta je za vas bio njen najveći unutrašnji bunt, mimo onoga što fizički radi u filmu?
Ona je pokušala vratiti dostojanstvo i sebi i drugima, ona je svoju usamljenost htjela zamjeniti za više pažnje i brižnosti onih koji su joj to uskratili.
Foto: IMDb
S obzirom na ekipu „Paviljona“, pretpostavljamo da iza kamere nije uvijek bilo lako ostati ozbiljan.
Postoji li neka anegdota sa snimanja koju nam možete ispričati?
Naravno da smo u pauzama snimanja imali razne dosjetke, ali ništa više od toga!
Kada biste danas sreli Jasnu koja tek počinje glumiti, šta mislite da bi je najviše iznenadilo kod vas?
Ja sam se kroz glumački poziv neminovno mijenjala, ali ono što me je zasigurno iznenadilo, a to je moj dugogodišnji kontinuitet u trajanju ovim poslom.
Postoji li neko s kim ste radili prije mnogo godina, a čiju rečenicu ili savjet i danas nosite sa sobom?
Jedan stariji kolega mi je davno rekao… vrlo je bitno da ostaneš normalna u ovom našem poslu!
Lik koji mi je bilo najteže ostaviti iza sebe je… dosta likova kojima sam povjerovala, zavoljela ih, branila, ali jedna od posljednjih je uloga bake Ane u predstavi ”Moj sin samo malo sporije hoda” kojeg ću teško napustiti.
Uloga koju bih danas voljela ponovo odigrati je… Nema uloga koje bih ponovo igrala, sve su one odigrane i ostavljene za sjećanje!
Glumica ili glumac kojem sam se kroz karijeru divila zbog načina na koji radi je… Od svih glumaca sa kojima sam radila, različitih generacija mnogo sam naučila!
Film koji me je posljednji put iskreno nasmijao? Odavno nisam gledala takve filmove!
Tri stvari koje dobar glumac nikada ne smije izgubiti: posvećenost, emocija i rad!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
