TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 20.4.2020.
Profesorska soba na Muzičkoj akademiji u Sarajevu prvi je interijer koji nas je upoznao s radom arhitektonskog studija SOVA arhitektura.
Iza ovog arhitektonskog studija krije se Maja Nurkić, arhitektica koja potpisuje kreativno uređenje par cool dućana u BiH (Dresscode i Bazerdržan), obiteljskih domova u kojima je svaki centimetar prostora pametno iskorišten, kao i raznih objekata koji se ističu upravo interijerom koji poziva na istraživanje (Restoran Sendi u Sarajevu).
Maja kroz igru bojama i uzorcima, ali i posvećenost svakom detalju u prostoru kreira interijere koji imaju moderan vibe, a istovremeno su elegantni, profinjeni, topli.
Željeli smo saznati više o tome kako teče njen proces vizualizacije prostora, koliko je izazovno uskladiti vlastiti stil sa željama investitora i kako ova zaposlena mama u 24h vremena uspjeva spojiti sve privatne obveze, arhitektonske projekte i rad na pjesmama koje objavljuje pod umjetničkim imenom Maysia.
Prije nešto više od mjesec dana, dok sigurnosne mjere nisu sve nas potaknule na jedan sasvim novi tempo unutar četiri zida doma, dogovorili smo druženje s Majom u stanu jedne obitelji iz Sarajeva čije uređenje potpisuje upravo Maja.
Uz toplu dobrodošlicu, saznali smo više o bh.brendovima s kojima surađuje prilikom uređenja prostora, dom koje poznate osobe bi voljela urediti, što nam priprema na polju glazbene karijere, ali i što se krije u Majinoj torbi, kako ostaje organizirana, što trenutno čita, sluša...
3 riječi koje te najbolje opisuju?
1 – ne
2 – opisujem
3 – sebe
:)
Kada si po prvi puta poželjela biti arhitektica?
Nikada nisam željela biti arhitektica, ni sada ne želim. Smijem se sama sebi trenutno, ali to je istina. Iako sam beskrajno predana svojim enterijerima, volim sve što napravim, volim svoje klijente i dalje, oduvijek i zauvijek, željet ću živjeti u notama .
Zašto tvoj arhitektonski studio nosi naziv SOVA arhitektura? Koje karakteristike mora imati prostor čije uređenje potpisuje SOVA arhitektura?
Moj dragi, najdraži dajdža me je zvao SOVA kada sam bila djevojčica, pa i imam ogromne oči poput ove ptice.:)
Odlično čuju, odlično vide, nečujne su, pa i onda kada je potpuni mrak. Nekima su mudrost i uspjeh, nekima smrt i strah, u svakom slučaju mistične. Ja volim mistiku, a ljudi će me sigurno doživljavati ili me dožive ovako ili onako, sredine nema. :)
Karakteristike prostora – perfekcionizam prije zraka, iako, ovo su moje želje i čežnje, u svakom slučaju dam sve od sebe da tako i bude, ali... Nekada nije, naravno, a i dosta toga ne ovisi samo o meni.
Kako teče tvoj kreativni proces od ideje do realizacije?
Prije no bilo šta nacrtam, već kada uđem u prostor i pogledam ga, počnem ga rušiti i graditi. Nakon toga razrađujem varijante u glavi, nekada to čak ide i do posljednjeg detalja, a sve se odvija dok vozim ili hodam, pa imam prostora za to. Također, obzirom na veliki broj projekata, muziku i ostalo, mozak će skakati sa jednog na drugo i razrađivati. Najčešće se desi da, na kraju tog višednevnog procesa koji se ponavlja i vrti samo u mojoj mašti, sjednem i nacrtam finalnu varijantu koju prezentujem klijentu. U većini slučajeva, uz minimalna pomjeranja i izmjene, to bude to.
Kako uspijevaš kreirati vezu između prostora i osobe koja će u njemu živjeti?
Slušam svoje klijente, pratim njihove pokrete, pokušavam ući u njihove umove, koliko god mogu, a ono najvažnije, pristupam otvorenog srca i prijateljski te zbog moje energije, uzvraćaju na isti način. Samim tim ne postoji zid između nas niti prepreka u međusobnom razumijevanju te se stvara veza između njih i mene, a ja sam njihov prostor.
Maja Nurkić i Dijana Ćavar
Ovaj intervju se odvija upravo u jednom odličnom interijeru koji nosi tvoj potpis. Otkrila si nam da nerijetko s lokalnim stolarima i drugim zanatlijama izrađuješ unikatne i personalizirane komade. S kojim sve domaćim brendovima surađuješ?
Većinu onoga što napravimo ja dizajniram za dati prostor a moj stolar – jedan čovjek, Salhudin Musić – za mene umjetnik – tome da život. ZANAT, Studio Vračo, ZART, Gazzda, Artisan, Sham Capets upotpune umjetničku sliku. Znam da je pitanje vezano za domaće brendove, pa neću imenovati, ali ću svakako pomenuti da me prate, a i ja njih, mnogi bosanskohercegovački trgovci sa kojima također imam lijepu suradnju. Pozdrav za sve.
Koji su najveći poslovni izazovi s kojima se susrećeš?
Komšije, sve ostalo je med i mlijeko u odnosu na njih.
Kako izgleda tvoj radni dan? Kako svoja 24h uspijevaš podijeliti između obitelji, arhitekture, glazbe i vremena za sebe? Kako ostaješ organizirana i produktivna?
Kažu mi da u ormaru krijem klonove. (hahaha). Ima nekoliko osoba u meni, svaka se bori za svoje, žestoko, a ja moram da ispunjavam. :)
Kada bi mogla da uređuješ radni prostor ili dom neke poznate osobe, koja bi to bila i zašto?
Hm, nisam razmišljala o ovome i ne znam baš da bi me to ispunilo išta više nego kreiranje doma za bilo koju drugu osobu, ali da ne budem party breaker, reći ću Eminem.
Na koji si svoj projekt najviše ponosna?
Na sve!
Kako kreiraš balans između raznih projekata na kojima radiš?
Klonovi. (hahaha). Ne razmišljam o tome, znam šta moram činiti, činim i gazim naprijed.
Koja zgrada u Sarajevu po tebi zaslužuje posebnu pažnju kada ju promatraš kao arhitektica?
Roditeljska kuća.
Pratiš li što se zbiva u BiH na području arhitekture, glazbe ili mode? Postoji li netko ili nešto što te posebno veseli ili inspirira?
Pretpostavljam da, zbog fokusa na sve što moram uraditi, kreirati, izvesti na pravi put, sam van dešavanja. Sve lijepe stvari koje dođu do mene vesele me. Trudim se inspirisati samu sebe.
Rad kojih arhitekata (domaćih ili stranih) osobno pratiš i cijeniš?
Uvijek sam, u svemu, cijenila sve ljude koji se trude i rade, tako da pozdravljam, sa respektom, kolege kao i ljude iz drugih branši koji grade svoj put.
Ne pratim dešavanja, ako nešto uhvatim na Instagramu, to je sve, obradujem se zbog nečijeg uspjeha, ostavim komentar podrške jer me čini sretnom da ljudi idu naprijed. Aktivno pratim samo rad Emira Salkića, divim se svemu što je utkano u njega kao čovjeka, izrazito je inteligentan i kreativan, radi za sebe i u tišini, a njegovi radovi su itekako glasni.
Glazbu stvaraš pod imenom Maysia. Na internetu se uz tvoju glazbu vežu epiteti unikatan vokal i upečatljiva pojava. Kako bi ti opisala svoj glazbeni stil i što novo pripremaš u ovoj godini?
Hvala. :) Ne vjerujem da imam stil, pišem i stvaram prema osjećaju u datom momentu. Ono što mogu reći jeste da volim sound koji je heavy, deep pa možda i dark. Prestala sam planirati, radim, trudim se, a šta će izaći iz svega toga vidjet ćemo.
https://www.youtube.com/watch?v=4jBxh7Cus6g
Što se krije u tvom ormaru, a po kojim kriterijima biraš modne dodatke koje nosiš?
Postoji jedan ormar koji je pun odjeće, neka je i nova, kupljena za, eto ako zatreba. :) Ja sam većinu vremena u trenerci, tenama i sportskim majicama, nerijetko je to sve odjeća sa muškog, pa i muškog dječjeg odjela. Neka je udobna, čista, po mogućnosti crna, bijela, nikako šarena.
Što uvijek nosiš u svojoj torbi?
Za svoj pretprošli rođendan dobila sam pernicu. U tom momentu, kada sam otpakovala poklon, ugledala ju, žuta, mini, a opet dovoljno velika, puna svega, što prije sam ju otvorila jer sam jedva čekala da vidim koje olovke mi je jedna od mojih najbližih prijateljica, također arhitektica, poklonila. 
Otvorih, a unutra jedino što prepoznah bila je maskara. (hahahaha)
To nije bila pernica, nego neseser, a kako sam digla pogled i pogledala Kanitu ona je odmah počela govoriti – "Molim te Majo, eto ponekad samo se našminkaj. To je ono osnovno." Kako osnovno kad ja ne znam šta čemu služi? Opet se smijem sama sebi. Tada sam prvi put saznala za highlighter. Dvije godine nakon, ipak je žuta pernica, koja je puna crnih olovaka i bez nje ne idem nigdje.
Što trenutno čitaš, slušaš i gledaš?
Ne čitam, koliko god da grozno zvučalo. Slušam sebe jer se analiziram i trudim se napredovati. Gledam Disney filmove sa Noahom i Game of Thrones – opet.
Ujutro kada ustaneš, prva stvar koju napraviš je… A prije spavanja uvijek…
Poljubim Noaha i poljubim Noaha.
Kako izgleda tvoja jutarnja, a kako večernja beauty rutina?
Sad ću se opet sebi nasmijati jer, nisam baš beauty tip. Jutarnja rutina je klikanje bilo kojeg dugmeta na tastaturi kako bih probudila računar i vidjela je li završio sve što sam ga „zamolila“ da uradi dok ja spavam, a večernja klikanje po dugmićima na tastaturi, koji imaju neko značenje u datom programu i rad do momenta dok ne zaspim pa u najgorem slučaju udarim glavom o tastaturu i shvatim da je vrijeme da poljubim dijete, pređem u horizontalni položaj i zažmirim. Ono što se na brzinu natjeram učiniti, kada mi se neko od najbližih nagovori, kako to moram zbog svoje kože, „izmasiram“ lice jednim od Biologique Recherche proizvoda koje zaista volim.
Koja je najvažnija lekcija koju si naučila u karijeri, a što bi savjetovala BONJOUR. čitateljicama koje su tek na početku svog karijernog puta?
Neznanje je divno jer će me uvijek tjerati da saznam više.
TEKST: Bonjour.ba
Neke priče o uspjehu ne počinju velikim planom, nego znatiželjom, potrebom da se stvori nešto svoje i hrabrošću da se krene i kada putevi nisu sasvim jasni.
Upravo takva atmosfera ispunila je Europsku kuću kulture i nacionalnih manjina u Sarajevu, gdje je akademija by dm drogerie markt i Bonjour.ba okupila 100 žena iz cijele Bosne i Hercegovine: one koje tek ulaze na tržište rada, one koje grade brend, studentice koje traže pravac i žene koje svoje ideje pretvaraju u prve korake.
Dan je započeo energijom i tihim žamorom upoznavanja još prije zvaničnog početka. 'It’s time to glow!', poruka jutarnje registracije, bila je više od pozdrava; postala je najava dana u kojem je svaka učesnica mogla doći onakva kakva jeste i krenuti prema verziji sebe kojoj pravi prostor.
Dobrodošlica koja je otvorila dan
Pozdravni govor Ajle Hadžić i Ane Ćavar donio je prvu dozu inspiracije i stvorio atmosferu u kojoj se osjećalo povjerenje. Njihova autentičnost i otvorenost dale su ton cijelom danu: topao, poticajan i dovoljno siguran da žene pitaju, sumnjaju, dijele i uče.
Ana Ćavar, vlasnica portala Bonjour.ba i Ajla Hadžić, marketing menadžerica dm drogerie markt BiH
Prva sesija, Q&A s Eminom Mušinović, članicom Poslovodstva dm BiH, otvorila je važne teme o pronalasku mjesta na tržištu, jačanju ličnog brenda i hrabrosti da se napravi zaokret kada je on zaista potreban. Ovaj razgovor je brzo prešao iz teorije u situacije koje su žene već proživjele ili bi ih tek mogle doživjeti.
Emina Mušinović, članica Poslovodstva dm BiH
Kratki coffee break pretvorio se u spontani prostor za upoznavanje, mini-mentorske razgovore i dogovorene prve saradnje. 
Upravo tada jasno se osjetila energija boja koje su pratile akademiju: motivirajuća žuta, patelna roze koja unosi kreativnost i toplinu i tamno zelena koja daje osjećaj stabilnosti i fokusa. Zajedno, one su nosile poruku dana, a to su optimizam, podrška i prostor za rast.
Razgovori koji mijenjaju perspektivu
Slijedila je sesija 'Women Who Grow', u kojoj su Ajla Hadžić i Ana Ćavar, svaka iz svoje uloge, otvoreno govorile o lekcijama koje nose nakon godina rada: o greškama koje su ih oblikovale, ambiciji koja traži balans i hrabrosti koja se gradi tek nakon prvog pokušaja, pa čak i pada.
To je bio trenutak u kojem su se studentice, poduzetnice, menadžerice i kreativke prepoznale u istoj rečenici; različite priče, a isti osjećaj, da je rast put i da se gradi korak po korak.
Nakon pauze za ručak, fokus se prebacio na ono što mnogima predstavlja najveći izazov: određivanje cijene.
Ena Fejzović, menadžerica asortimana u nabavi dm BiH, govorila je o realnim brojkama, procesima i financijskoj strukturi brenda, ali i o tome kako se samopouzdanje reflektuje kroz cijene koje postavljamo. Bila je to jedna od sesija koju su učesnice slušale s najviše koncentracije.
Ena Fejzović, menadžerica asortimana u nabavi dm BiH
Iskustva koja ostaju i nakon što se vrata sale zatvore
Dan je zaključen okruglim stolom 'A što ako uspije?', na kojem su učestvovale Martina Djordjevski, Dragana Rauš i Maja Topčagić. Kao bivše polaznice akademije, govorile su o svojim prvim koracima i svim onim trenucima koji ne stanu u Instagram objavu: sumnjama, neuspjesima, prekretnicama i malim pobjedama.
Njihove priče donijele su onu vrstu inspiracije koju može podijeliti samo neko ko je već prošao put kojim mnoge tek kreću. Bio je to trenutak u kojem se u sali osjetila kombinacija olakšanja i motivacije, potvrda da put postoji i da je dostižan za svaku ženu koja se želi odvažiti.
Snaga zajednice koja raste
Na kraju dana postalo je jasno da se akademija neće pamtiti samo po programu, govornicama i temama, nego po iskustvu. Po pažnji prema detaljima, po identitetu događaja koji je bio više osjećaj nego estetika i po timu koji je kreirao okruženje u kojem su žene osjetile da imaju prostor da pitaju, slušaju, uče i vjeruju sebi.
Možda je najtačnije reći da je ovo bio dan koji je pokazao koliko daleko može otići jedna ideja kada ima zajednicu oko sebe i kada žene dobiju prostor i podršku da postanu ono što jesu, ali i ono što tek mogu postati.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
