Profesorska soba na Muzičkoj akademiji u Sarajevu prvi je interijer koji nas je upoznao s radom arhitektonskog studija SOVA arhitektura.

Iza ovog arhitektonskog studija krije se Maja Nurkić, arhitektica koja potpisuje kreativno uređenje par cool dućana u BiH (Dresscode i Bazerdržan), obiteljskih domova u kojima je svaki centimetar prostora pametno iskorišten, kao i raznih objekata koji se ističu upravo interijerom koji poziva na istraživanje (Restoran Sendi u Sarajevu).

Maja kroz igru bojama i uzorcima, ali i posvećenost svakom detalju u prostoru kreira interijere koji imaju moderan vibe, a istovremeno su elegantni, profinjeni, topli.
Željeli smo saznati više o tome kako teče njen proces vizualizacije prostora, koliko je izazovno uskladiti vlastiti stil sa željama investitora i kako ova zaposlena mama u 24h vremena uspjeva spojiti sve privatne obveze, arhitektonske projekte i rad na pjesmama koje objavljuje pod umjetničkim imenom Maysia.

Prije nešto više od mjesec dana, dok sigurnosne mjere nisu sve nas potaknule na jedan sasvim novi tempo unutar četiri zida doma, dogovorili smo druženje s Majom u stanu jedne obitelji iz Sarajeva čije uređenje potpisuje upravo Maja.

Uz toplu dobrodošlicu, saznali smo više o bh.brendovima s kojima surađuje prilikom uređenja prostora, dom koje poznate osobe bi voljela urediti, što nam priprema na polju glazbene karijere, ali i što se krije u Majinoj torbi, kako ostaje organizirana, što trenutno čita, sluša...

3 riječi koje te najbolje opisuju?

1 – ne
2 – opisujem
3 – sebe
:) 

Kada si po prvi puta poželjela biti arhitektica?

Nikada nisam željela biti arhitektica, ni sada ne želim. Smijem se sama sebi trenutno, ali to je istina. Iako sam beskrajno predana svojim enterijerima, volim sve što napravim, volim svoje klijente i dalje, oduvijek i zauvijek, željet ću živjeti u notama .

Zašto tvoj arhitektonski studio nosi naziv SOVA arhitektura? Koje karakteristike mora imati prostor čije uređenje potpisuje SOVA arhitektura?

Moj dragi, najdraži dajdža me je zvao SOVA kada sam bila djevojčica, pa i imam ogromne oči poput ove ptice.:) 

Odlično čuju, odlično vide, nečujne su, pa i onda kada je potpuni mrak. Nekima su mudrost i uspjeh, nekima smrt i strah, u svakom slučaju mistične. Ja volim mistiku, a ljudi će me sigurno doživljavati ili me dožive ovako ili onako, sredine nema. :)
Karakteristike prostora – perfekcionizam prije zraka, iako, ovo su moje želje i čežnje, u svakom slučaju dam sve od sebe da tako i bude, ali... Nekada nije, naravno, a i dosta toga ne ovisi samo o meni.

Kako teče tvoj kreativni proces od ideje do realizacije?

Prije no bilo šta nacrtam, već kada uđem u prostor i pogledam ga, počnem ga rušiti i graditi. Nakon toga razrađujem varijante u glavi, nekada to čak ide i do posljednjeg detalja, a sve se odvija dok vozim ili hodam, pa imam prostora za to. Također, obzirom na veliki broj projekata, muziku i ostalo, mozak će skakati sa jednog na drugo i razrađivati. Najčešće se desi da, na kraju tog višednevnog procesa koji se ponavlja i vrti samo u mojoj mašti, sjednem i nacrtam finalnu varijantu koju prezentujem klijentu. U većini slučajeva, uz minimalna pomjeranja i izmjene, to bude to.

Kako uspijevaš kreirati vezu između prostora i osobe koja će u njemu živjeti?

Slušam svoje klijente, pratim njihove pokrete, pokušavam ući u njihove umove, koliko god mogu, a ono najvažnije, pristupam otvorenog srca i prijateljski te zbog moje energije, uzvraćaju na isti način. Samim tim ne postoji zid između nas niti prepreka u međusobnom razumijevanju te se stvara veza između njih i mene, a ja sam njihov prostor. 

Maja Nurkić i Dijana Ćavar

Ovaj intervju se odvija upravo u jednom odličnom interijeru koji nosi tvoj potpis. Otkrila si nam da nerijetko s lokalnim stolarima i drugim zanatlijama izrađuješ unikatne i personalizirane komade. S kojim sve domaćim brendovima surađuješ?

Većinu onoga što napravimo ja dizajniram za dati prostor a moj stolar – jedan čovjek, Salhudin Musić – za mene umjetnik – tome da život. ZANAT, Studio Vračo, ZART, Gazzda, Artisan, Sham Capets upotpune umjetničku sliku. Znam da je pitanje vezano za domaće brendove, pa neću imenovati, ali ću svakako pomenuti da me prate, a i ja njih, mnogi bosanskohercegovački trgovci sa kojima također imam lijepu suradnju. Pozdrav za sve.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by SOVA (@sovarhitektura) on Mar 21, 2020 at 4:06am PDT

Koji su najveći poslovni izazovi s kojima se susrećeš?

Komšije, sve ostalo je med i mlijeko u odnosu na njih.

Kako izgleda tvoj radni dan? Kako svoja 24h uspijevaš podijeliti između obitelji, arhitekture, glazbe i vremena za sebe? Kako ostaješ organizirana i produktivna?

Kažu mi da u ormaru krijem klonove. (hahaha). Ima nekoliko osoba u meni, svaka se bori za svoje, žestoko, a ja moram da ispunjavam. :)

Kada bi mogla da uređuješ radni prostor ili dom neke poznate osobe, koja bi to bila i zašto?

Hm, nisam razmišljala o ovome i ne znam baš da bi me to ispunilo išta više nego kreiranje doma za bilo koju drugu osobu, ali da ne budem party breaker, reći ću Eminem.  

Na koji si svoj projekt najviše ponosna?

Na sve!

Kako kreiraš balans između raznih projekata na kojima radiš?

Klonovi. (hahaha). Ne razmišljam o tome, znam šta moram činiti, činim i gazim naprijed.

Koja zgrada u Sarajevu po tebi zaslužuje posebnu pažnju kada ju promatraš kao arhitektica?

Roditeljska kuća.

Pratiš li što se zbiva u BiH na području arhitekture, glazbe ili mode? Postoji li netko ili nešto što te posebno veseli ili inspirira?

Pretpostavljam da, zbog fokusa na sve što moram uraditi, kreirati, izvesti na pravi put, sam van dešavanja. Sve lijepe stvari koje dođu do mene vesele me. Trudim se inspirisati samu sebe.

Rad kojih arhitekata (domaćih ili stranih) osobno pratiš i cijeniš?

Uvijek sam, u svemu, cijenila sve ljude koji se trude i rade, tako da pozdravljam, sa respektom, kolege kao i ljude iz drugih branši koji grade svoj put.
Ne pratim dešavanja, ako nešto uhvatim na Instagramu, to je sve, obradujem se zbog nečijeg uspjeha, ostavim komentar podrške jer me čini sretnom da ljudi idu naprijed. Aktivno pratim samo rad Emira Salkića, divim se svemu što je utkano u njega kao čovjeka, izrazito je inteligentan i kreativan, radi za sebe i u tišini, a njegovi radovi su itekako glasni.

Glazbu stvaraš pod imenom Maysia. Na internetu se uz tvoju glazbu vežu epiteti unikatan vokal i upečatljiva pojava. Kako bi ti opisala svoj glazbeni stil i što novo pripremaš u ovoj godini?

Hvala. :) Ne vjerujem da imam stil, pišem i stvaram prema osjećaju u datom momentu. Ono što mogu reći jeste da volim sound koji je heavy, deep pa možda i dark. Prestala sam planirati, radim, trudim se, a šta će izaći iz svega toga vidjet ćemo.

https://www.youtube.com/watch?v=4jBxh7Cus6g

Što se krije u tvom ormaru, a po kojim kriterijima biraš modne dodatke koje nosiš?

Postoji jedan ormar koji je pun odjeće, neka je i nova, kupljena za, eto ako zatreba. :) Ja sam većinu vremena u trenerci, tenama i sportskim majicama, nerijetko je to sve odjeća sa muškog, pa i muškog dječjeg odjela. Neka je udobna, čista, po mogućnosti crna, bijela, nikako šarena.

Što uvijek nosiš u svojoj torbi?

Za svoj pretprošli rođendan dobila sam pernicu. U tom momentu, kada sam otpakovala poklon, ugledala ju, žuta, mini, a opet dovoljno velika, puna svega, što prije sam ju otvorila jer sam jedva čekala da vidim koje olovke mi je jedna od mojih najbližih prijateljica, također arhitektica, poklonila.
Otvorih, a unutra jedino što prepoznah bila je maskara. (hahahaha) 
To nije bila pernica, nego neseser, a kako sam digla pogled i pogledala Kanitu ona je odmah počela govoriti – "Molim te Majo, eto ponekad samo se našminkaj. To je ono osnovno." Kako osnovno kad ja ne znam šta čemu služi? Opet se smijem sama sebi. Tada sam prvi put saznala za highlighter. Dvije godine nakon, ipak je žuta pernica, koja je puna crnih olovaka i bez nje ne idem nigdje.

Što trenutno čitaš, slušaš i gledaš?

Ne čitam, koliko god da grozno zvučalo. Slušam sebe jer se analiziram i trudim se napredovati. Gledam Disney filmove sa Noahom i Game of Thrones – opet.

Ujutro kada ustaneš, prva stvar koju napraviš je… A prije spavanja uvijek…

Poljubim Noaha i poljubim Noaha.

Kako izgleda tvoja jutarnja, a kako večernja beauty rutina?

Sad ću se opet sebi nasmijati jer, nisam baš beauty tip. Jutarnja rutina je klikanje bilo kojeg dugmeta na tastaturi kako bih probudila računar i vidjela je li završio sve što sam ga „zamolila“ da uradi dok ja spavam, a večernja klikanje po dugmićima na tastaturi, koji imaju neko značenje u datom programu i rad do momenta dok ne zaspim pa u najgorem slučaju udarim glavom o tastaturu i shvatim da je vrijeme da poljubim dijete, pređem u horizontalni položaj i zažmirim. Ono što se na brzinu natjeram učiniti, kada mi se neko od najbližih nagovori, kako to moram zbog svoje kože, „izmasiram“ lice jednim od Biologique Recherche proizvoda koje zaista volim.

Koja je najvažnija lekcija koju si naučila u karijeri, a što bi savjetovala BONJOUR. čitateljicama koje su tek na početku svog karijernog puta?

Neznanje je divno jer će me uvijek tjerati da saznam više.

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club