TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 20.4.2020.
Profesorska soba na Muzičkoj akademiji u Sarajevu prvi je interijer koji nas je upoznao s radom arhitektonskog studija SOVA arhitektura.
Iza ovog arhitektonskog studija krije se Maja Nurkić, arhitektica koja potpisuje kreativno uređenje par cool dućana u BiH (Dresscode i Bazerdržan), obiteljskih domova u kojima je svaki centimetar prostora pametno iskorišten, kao i raznih objekata koji se ističu upravo interijerom koji poziva na istraživanje (Restoran Sendi u Sarajevu).
Maja kroz igru bojama i uzorcima, ali i posvećenost svakom detalju u prostoru kreira interijere koji imaju moderan vibe, a istovremeno su elegantni, profinjeni, topli.
Željeli smo saznati više o tome kako teče njen proces vizualizacije prostora, koliko je izazovno uskladiti vlastiti stil sa željama investitora i kako ova zaposlena mama u 24h vremena uspjeva spojiti sve privatne obveze, arhitektonske projekte i rad na pjesmama koje objavljuje pod umjetničkim imenom Maysia.
Prije nešto više od mjesec dana, dok sigurnosne mjere nisu sve nas potaknule na jedan sasvim novi tempo unutar četiri zida doma, dogovorili smo druženje s Majom u stanu jedne obitelji iz Sarajeva čije uređenje potpisuje upravo Maja.
Uz toplu dobrodošlicu, saznali smo više o bh.brendovima s kojima surađuje prilikom uređenja prostora, dom koje poznate osobe bi voljela urediti, što nam priprema na polju glazbene karijere, ali i što se krije u Majinoj torbi, kako ostaje organizirana, što trenutno čita, sluša...
3 riječi koje te najbolje opisuju?
1 – ne
2 – opisujem
3 – sebe
:)
Kada si po prvi puta poželjela biti arhitektica?
Nikada nisam željela biti arhitektica, ni sada ne želim. Smijem se sama sebi trenutno, ali to je istina. Iako sam beskrajno predana svojim enterijerima, volim sve što napravim, volim svoje klijente i dalje, oduvijek i zauvijek, željet ću živjeti u notama .
Zašto tvoj arhitektonski studio nosi naziv SOVA arhitektura? Koje karakteristike mora imati prostor čije uređenje potpisuje SOVA arhitektura?
Moj dragi, najdraži dajdža me je zvao SOVA kada sam bila djevojčica, pa i imam ogromne oči poput ove ptice.:)
Odlično čuju, odlično vide, nečujne su, pa i onda kada je potpuni mrak. Nekima su mudrost i uspjeh, nekima smrt i strah, u svakom slučaju mistične. Ja volim mistiku, a ljudi će me sigurno doživljavati ili me dožive ovako ili onako, sredine nema. :)
Karakteristike prostora – perfekcionizam prije zraka, iako, ovo su moje želje i čežnje, u svakom slučaju dam sve od sebe da tako i bude, ali... Nekada nije, naravno, a i dosta toga ne ovisi samo o meni.
Kako teče tvoj kreativni proces od ideje do realizacije?
Prije no bilo šta nacrtam, već kada uđem u prostor i pogledam ga, počnem ga rušiti i graditi. Nakon toga razrađujem varijante u glavi, nekada to čak ide i do posljednjeg detalja, a sve se odvija dok vozim ili hodam, pa imam prostora za to. Također, obzirom na veliki broj projekata, muziku i ostalo, mozak će skakati sa jednog na drugo i razrađivati. Najčešće se desi da, na kraju tog višednevnog procesa koji se ponavlja i vrti samo u mojoj mašti, sjednem i nacrtam finalnu varijantu koju prezentujem klijentu. U većini slučajeva, uz minimalna pomjeranja i izmjene, to bude to.
Kako uspijevaš kreirati vezu između prostora i osobe koja će u njemu živjeti?
Slušam svoje klijente, pratim njihove pokrete, pokušavam ući u njihove umove, koliko god mogu, a ono najvažnije, pristupam otvorenog srca i prijateljski te zbog moje energije, uzvraćaju na isti način. Samim tim ne postoji zid između nas niti prepreka u međusobnom razumijevanju te se stvara veza između njih i mene, a ja sam njihov prostor.
Maja Nurkić i Dijana Ćavar
Ovaj intervju se odvija upravo u jednom odličnom interijeru koji nosi tvoj potpis. Otkrila si nam da nerijetko s lokalnim stolarima i drugim zanatlijama izrađuješ unikatne i personalizirane komade. S kojim sve domaćim brendovima surađuješ?
Većinu onoga što napravimo ja dizajniram za dati prostor a moj stolar – jedan čovjek, Salhudin Musić – za mene umjetnik – tome da život. ZANAT, Studio Vračo, ZART, Gazzda, Artisan, Sham Capets upotpune umjetničku sliku. Znam da je pitanje vezano za domaće brendove, pa neću imenovati, ali ću svakako pomenuti da me prate, a i ja njih, mnogi bosanskohercegovački trgovci sa kojima također imam lijepu suradnju. Pozdrav za sve.
Koji su najveći poslovni izazovi s kojima se susrećeš?
Komšije, sve ostalo je med i mlijeko u odnosu na njih.
Kako izgleda tvoj radni dan? Kako svoja 24h uspijevaš podijeliti između obitelji, arhitekture, glazbe i vremena za sebe? Kako ostaješ organizirana i produktivna?
Kažu mi da u ormaru krijem klonove. (hahaha). Ima nekoliko osoba u meni, svaka se bori za svoje, žestoko, a ja moram da ispunjavam. :)
Kada bi mogla da uređuješ radni prostor ili dom neke poznate osobe, koja bi to bila i zašto?
Hm, nisam razmišljala o ovome i ne znam baš da bi me to ispunilo išta više nego kreiranje doma za bilo koju drugu osobu, ali da ne budem party breaker, reći ću Eminem.
Na koji si svoj projekt najviše ponosna?
Na sve!
Kako kreiraš balans između raznih projekata na kojima radiš?
Klonovi. (hahaha). Ne razmišljam o tome, znam šta moram činiti, činim i gazim naprijed.
Koja zgrada u Sarajevu po tebi zaslužuje posebnu pažnju kada ju promatraš kao arhitektica?
Roditeljska kuća.
Pratiš li što se zbiva u BiH na području arhitekture, glazbe ili mode? Postoji li netko ili nešto što te posebno veseli ili inspirira?
Pretpostavljam da, zbog fokusa na sve što moram uraditi, kreirati, izvesti na pravi put, sam van dešavanja. Sve lijepe stvari koje dođu do mene vesele me. Trudim se inspirisati samu sebe.
Rad kojih arhitekata (domaćih ili stranih) osobno pratiš i cijeniš?
Uvijek sam, u svemu, cijenila sve ljude koji se trude i rade, tako da pozdravljam, sa respektom, kolege kao i ljude iz drugih branši koji grade svoj put.
Ne pratim dešavanja, ako nešto uhvatim na Instagramu, to je sve, obradujem se zbog nečijeg uspjeha, ostavim komentar podrške jer me čini sretnom da ljudi idu naprijed. Aktivno pratim samo rad Emira Salkića, divim se svemu što je utkano u njega kao čovjeka, izrazito je inteligentan i kreativan, radi za sebe i u tišini, a njegovi radovi su itekako glasni.
Glazbu stvaraš pod imenom Maysia. Na internetu se uz tvoju glazbu vežu epiteti unikatan vokal i upečatljiva pojava. Kako bi ti opisala svoj glazbeni stil i što novo pripremaš u ovoj godini?
Hvala. :) Ne vjerujem da imam stil, pišem i stvaram prema osjećaju u datom momentu. Ono što mogu reći jeste da volim sound koji je heavy, deep pa možda i dark. Prestala sam planirati, radim, trudim se, a šta će izaći iz svega toga vidjet ćemo.
https://www.youtube.com/watch?v=4jBxh7Cus6g
Što se krije u tvom ormaru, a po kojim kriterijima biraš modne dodatke koje nosiš?
Postoji jedan ormar koji je pun odjeće, neka je i nova, kupljena za, eto ako zatreba. :) Ja sam većinu vremena u trenerci, tenama i sportskim majicama, nerijetko je to sve odjeća sa muškog, pa i muškog dječjeg odjela. Neka je udobna, čista, po mogućnosti crna, bijela, nikako šarena.
Što uvijek nosiš u svojoj torbi?
Za svoj pretprošli rođendan dobila sam pernicu. U tom momentu, kada sam otpakovala poklon, ugledala ju, žuta, mini, a opet dovoljno velika, puna svega, što prije sam ju otvorila jer sam jedva čekala da vidim koje olovke mi je jedna od mojih najbližih prijateljica, također arhitektica, poklonila. 
Otvorih, a unutra jedino što prepoznah bila je maskara. (hahahaha)
To nije bila pernica, nego neseser, a kako sam digla pogled i pogledala Kanitu ona je odmah počela govoriti – "Molim te Majo, eto ponekad samo se našminkaj. To je ono osnovno." Kako osnovno kad ja ne znam šta čemu služi? Opet se smijem sama sebi. Tada sam prvi put saznala za highlighter. Dvije godine nakon, ipak je žuta pernica, koja je puna crnih olovaka i bez nje ne idem nigdje.
Što trenutno čitaš, slušaš i gledaš?
Ne čitam, koliko god da grozno zvučalo. Slušam sebe jer se analiziram i trudim se napredovati. Gledam Disney filmove sa Noahom i Game of Thrones – opet.
Ujutro kada ustaneš, prva stvar koju napraviš je… A prije spavanja uvijek…
Poljubim Noaha i poljubim Noaha.
Kako izgleda tvoja jutarnja, a kako večernja beauty rutina?
Sad ću se opet sebi nasmijati jer, nisam baš beauty tip. Jutarnja rutina je klikanje bilo kojeg dugmeta na tastaturi kako bih probudila računar i vidjela je li završio sve što sam ga „zamolila“ da uradi dok ja spavam, a večernja klikanje po dugmićima na tastaturi, koji imaju neko značenje u datom programu i rad do momenta dok ne zaspim pa u najgorem slučaju udarim glavom o tastaturu i shvatim da je vrijeme da poljubim dijete, pređem u horizontalni položaj i zažmirim. Ono što se na brzinu natjeram učiniti, kada mi se neko od najbližih nagovori, kako to moram zbog svoje kože, „izmasiram“ lice jednim od Biologique Recherche proizvoda koje zaista volim.
Koja je najvažnija lekcija koju si naučila u karijeri, a što bi savjetovala BONJOUR. čitateljicama koje su tek na početku svog karijernog puta?
Neznanje je divno jer će me uvijek tjerati da saznam više.
TEKST: Bonjour.ba
Neke odluke ne donesu promjenu preko noći, ali pokrenu nešto u nama... misao, ideju, vjeru da možemo više.
Za Aidu, Hanu i Anu, tri žene koje su prije godinu dana bile dio aktivnosti koje su zajednički organizovali dm drogerie markt Bosna i Hercegovina i Bonjour.ba, to je bila važna stanica na njihovom putovanju. 
Trenutak u kojem su zastale, pogledale gdje su i zapitale se kuda žele dalje i šta mogu učiniti da stignu tamo.
Nisu tada dobile gotove odgovore, ali su pronašle ono što je svakoj od nas ponekad najpotrebnije, a to su podrška, zajedništvo i podsjetnik da se hrabrost gradi malim koracima.
Danas njihove priče pokazuju koliko daleko možeš stići kada vjeruješ sebi i odlučiš da pokušati zapravo vrijedi, čak i ako ne znaš kako će završiti. 
Šta kada hobi preraste u nešto veće i promijeni te zauvijek?
Kod Aide se sve dogodilo spontano. Nije postojala ideja o biznisu, ni plan, ni vizija. Postojala je ljubav prema biljkama, bojama i stvaranju i onaj tihi osjećaj zadovoljstva koji dolazi kad nešto napraviš vlastitim rukama.
Iz male kućne radionice nastao je Katkus Shop, prostor u kojem su se njene strasti spojile u nešto što je, kako kaže, 'konačno imalo smisla'.
Na početku, najveći izazov nije bio tehnički ni logistički, već onaj unutrašnji, a to je povjerovati da je dovoljno dobra da to što voli može postati više od hobija: „Naučila sam da se rast i hrabrost rađaju tek kad izađeš iz zone komfora", govori Aida.
Danas su Aidine saksije lako prepoznatljive po pažljivo biranim detaljima i bojama, a kroz radionice koje vodi, mnogi otkrivaju ljepotu stvaranja vlastitim rukama. Za nju, svaki novi komad ima svoje simbolično značenje, to je podsjetnik da se u malim stvarima krije prostor za rast i radost.
“Svaki put kad neko izabere moju saksiju kao poklon dragoj osobi, to me podsjeti da stvaram nešto što ima emociju i priču”, kaže Aida.
Ona vjeruje da uspjeh ne mora izgledati grandiozno. Ponekad se krije upravo u tim malim trenucima koji pokazuju da ono što voliš može dotaknuti i druge. Zato često kaže da je najvažnije samo početi, jer usput shvatiš koliko možeš i koliko daleko tvoja ideja može narasti.
Šta se dogodi kad odlučiš da više ne čekaš 'jednog dana'?
Prije nego što je imala brend, Hana je imala viziju. Skice i misli godinama su se gomilale po bilježnicama, ideje su se rađale i nestajale, sve dok jednog dana nije shvatila da taj trenutak ‘jednog dana’ zapravo nikada neće doći, osim ako ga sama ne napravi.
Tako je, u 2020. godini kada je svijet zastao, Hana odlučila da krene. Iz te odluke, iz hrabrosti da se ne vrati na početak nego da ga prepravi, nastao je Vicéro, modni brend koji spaja emociju, estetiku i snagu žene koja stoji iza njega.
Prva kolekcija kaputa rasprodala se u rekordnom roku. Taj trenutak pamtit će, kaže, kao dokaz da intuicija i trud zaista pronalaze svoj put: “Kada sam kao potpuno novi brend na tržištu dobila povjerenje žena i rasprodala kolekciju, pomislila sam... okej, mora da radim nešto kako treba.”, ispričala nam je Hana.
Od tada, ona svakodnevno pronalazi ravnotežu između kreativnosti i biznisa, između onoga što osjeća i onoga što tržište traži. Iako svaka nova kolekcija donosi svoje izazove, za nju je najvrijedniji trenutak onaj kada slučajno vidi ženu na ulici koja nosi njen komad odjeće.
“To nije samo odjevni predmet. To je veza između vizije u mojoj glavi i žene koja je izabrala baš taj kaput ili haljinu da se osjeća dobro.”, kaže.
Danas, Vicéro nije samo brend. To je priča o hrabrosti, o odluci da se vjeruje sebi i o putu koji pokazuje da granice postoje samo dok ih sami ne pomaknemo.
Šta se dogodi kad jednostavna ideja promijeni način na koji živiš (i radiš)?
Za Anu je sve počelo s jednostavnim pitanjem: zašto bi udobnost bila rezervisana samo za trenutke odmora?
Tokom mjeseci usporenosti i tišine u lockdownu, to pitanje postalo je ideja, a ideja se pretvorila u Pulvinaris, brend koji je od nekoliko ručno izrađenih prototipova prerastao u prepoznatljive komade za dom, izrađene s pažnjom, toplinom i vjerom u jednostavnost.
Prvi proizvodi nastajali su polako, uz mnogo učenja i nesigurnosti, ali i sa željom da svaki predmet ima smisao i osjećaj. Ljudi su, kaže Ana, brzo prepoznali tu emociju. Shvatili su da se kvalitet života ne mjeri stvarima koje posjedujemo, već onim trenucima mira koje stvaramo.
„U ranim fazama bilo je mnogo neizvjesnosti i neprospavanih noći, ali ono što me održavalo bila je ideja da stvaram nešto svoje, nešto u što zaista vjerujem i što ne ovisim ni o kome“, prisjeća se.
Kroz vrijeme, Pulvinaris je postao mnogo više od posla. Postao je prostor saradnje, povjerenja i zajedničkog rasta. Ana s osmijehom govori o trenutku kada joj je jedna uposlenica rekla da joj je to ‘najbolje radno mjesto do sada’. Taj osjećaj pripadnosti i zajedništva, kaže, vrijedi više od svake brojke.
Danas, kad razmišlja o svima koji tek kreću, poručuje: „Puno radite, još više sanjajte i vjerujte u sebe. Ponekad ćete sumnjati, ali osjećaj slobode i uspjeha koji gradite vlastitim rukama vrijedi svakog truda.“
Njihove priče podsjećaju da hrabrost rijetko dolazi glasno. Ponekad se pojavi tiho: u odluci da pokušaš, u trenutku kada više ne tražiš potvrdu, već vjeruješ sebi.
Aida, Hana i Ana danas pokazuju da promjena ne mora biti velika da bi bila značajna. Dovoljno je da je iskrena, da dolazi iz mjesta gdje se ideja i srce sretnu.
Svaka njihova saksija, kroj ili jastuk priča istu priču: da uspjeh ne nastaje iz savršenstva, već iz upornosti, vjere i one male rečenice koja sve pokrene... šta ako uspije?
Prijave za akademiju su otvorene do 20. novembra, a prijaviti se možeš na ovom linku. Svaka promjena, bez obzira koliko mala, počinje jednom odlukom, onom da vjeruješ sebi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
