Prije nešto više od pet mjeseci otvoren je prvi muzej drvorezbarstva u BiH.

Konjic ima dugu tradiciju obrade drveta, što muzej i sjajno dočarava kroz eksponate izrađene od drveta, ali i novinarske isječke, kutije, suvenire, ali i samo uređenje. 

Prilikom ulaza u muzej, već na prvu vašu znatiželju ukradu zidovi obogaćeni drvenim trouglovima zbog kojih imate dojam kao da ste u zemlji čudesa, dok hodnici daju naglasiti da ulazite u svojevrsni tunel.

Kompletan projekt realiziran je u suradnji arhitektonskog ureda normal arhitektura, Zanata (domaći brend ručno izrađenih komada namještaja i dodataka za dom od drveta sa središtem u Konjicu) te Ureda Europske Unije u BiH. Sve o projektu odlučili smo saznati u razgovoru s Emirom, koji unatoč zaposlenom rasporedu koji uključuje i projekte vezane za clip3D brend, TOCHAK i putovanja na festivale posvećene produkt dizajnu, uvijek pronalazi vrijeme za naše uredništvo. 

***

Ovo nije prvi put da ti i Zanat kreirate lijepe domaće priče. Kako je započela vaša suradnja?

Ja se lično s osobama koje stoje iza Zanata znam već više od 20 godina, ali je bliska saradnja između normal-a i Zanata počela 2015. godine kada je Zanat kao brend i lansiran na sajmu namještaja IMM u Kölnu. Osnivači su nam povjerili dizajn sajamskih štandova i izložbi na kojima se pojavljuje Zanat jer su bili mišljenja da je naša kreativnost odgovarajuća za njihov izlazak na evropsko i svjetsko tržište. Od tada smo uspješno realizovali veliki broj projekata i vjerujem da se nismo osramotili. :)

Muzej drvorezbarstva u Konjicu je prvi takve prirode u BiH. Koliko je vremena trajala sama realizacija cijelog projekta? Tko je činio tvoj tim?

Ideja o samom muzeju je stara nekoliko godina, ali je aktualizirana kada je drvorezbarstvo kao vještina upisano u Unesco listu nematerijalne baštine u decembru 2017. na čemu je ekipa iz Zanata predano radila nekoliko godina. Na projektu muzeja smo radili par mjeseci da bi početkom 2019. poduzeli konkretne pripreme na realizaciji. Sama izvedba je trajala nekih 60-ak dana da bi muzej za javnost bio otvoren 12.06.2019. Danas muzej posjećuju pojedinci kao i organizovane grupe. Na projektu smo radili svi iz ateljea (trenutna postavka je: Alma Džinalija, Dino Eminagić, Emir Salkić, Mirza Čavčić, Muhamed Serdarević i Zerina Alić) a veliku pomoć nam je pružio i kolega Ognjen Graovac, inače mladi arhitekt sa adresom u Beogradu. 

Kako ste došli na ideju za uređenje i što je bila nit vodilja? Koje ste sve materijale koristili u izvedbi?

Kada su nas zamolili da uradimo projekat i nakon što smo pregledali prostor u kome je muzej predviđen, shvatili smo da je to labirint malih prostorija koje su nastajale kako se objekat, u kome je muzej sada smješten, proširivao. Razumjeli smo da je prostor previše iscjepkan. Nakon prvih pokušaja došli smo do zaključka da je neophodno postojeću formu prostora neophodno u potpunosti negirati te smo odlučili da u taj labirint smjestimo potpuno novu strukturu.

Posmatrali smo muzej kao putovanje kroz vrijeme, što on faktički i jeste te smo se naslonili na Teoriju relativiteta i pojam “crvotočine” ili Einstein-Rosen-ov most koji se pojednostavljeno reprezentira kao tunel s dva izlaza koji povezuju različita mjesta u vremenu i prostoru. Mi smo kompletan muzej napravili kao jedan “tunel” sa dva izlaza koji povezuju dvije tačke u istoriji, začetak drvorezbarstva i današnjicu.Taj tunel smo geomertizirali iz dvostruko zakrivljene površine kao sklop velikog broja trouglova te sve to izveli od drveta. 

Koji je bio najizazovniji dio?

Rekao bih da je montiranje ove trodimenzionalne sklapalice bio najizazovniji dio, ali bih rekao i najzabavniji. Trebalo nam je 6 dana da sklopimo  978 trouglova sa 1351 međusobnih veza između tih trouglova. Takođe je interesantno to bilo isprogramirati jer smo pored tradicionalnog metoda projektovanja, iskoristili i parametrijski dizajn koji nam je omogućio da optimiziramo cijelu formu (prema veličini i broju elemenata) kao i da sve te elemente uspijemo pripremiti za montažu gdje smo upotrebili CNC tehnologije u čemu nam je Ognjen jako mnogo pomogao. 

Možeš li nam reći nešto više o namještaju, rasvjeti i ukrasnim policama u samom muzeju? Zašto ste baš njih birali kao dio interijera u muzeju?

Ekipa iz Zanata je uradila odličan posao na prikupljanju muzejske građe, a čemu je doprinio veliki broj građana Konjica koji su donosili predmete koje imaju, isječke iz novina, razne priče i slično. To je onda strukturirano po periodima te tako i poredano na zidove muzeja. Obzirom da je struktura muzeja specifična, mi smo napravili udubljenja u zidovima koja su neka vrsta table sa rasterom rupom kako bi izložba bila što fleksibilnija u budućnosti. Razlog je činjenica da postoji mogućnost da se pojavi još muzejske građe za koju nismo znali da postoji a vrijedna je za pokazati kao i to da će se postavka mijenjati s vremena na vrijeme. 

Tvoj najdraži kutak unutar muzeja?

Rekao bih da je bilo koji kutak muzeja interesantan sam za sebe, ali bih možda, što je čudno, izdvojio memorijalnu sobu sa 200 hoklica (malih stolica) od kojih smo napravili kružnu sobu te na njih postavili imena rezbara koji su doprinijeli očuvanju i razvoju drvorezbarskog zanata.

U svijetu interijera rijetko se dogodi trenutak kada zid prestane biti pozadina i postane priča. Ovog proljeća, tapete preuzimaju upravo tu ulogu, pretvarajući prostor u intimnu galeriju ilustracije, emocije i pažljivo oblikovanog dizajna.

Nova kolekcija zidnih tapeta Ringišpil života donosi susret dviju autorskih vizija koje su se spojile u zajedničku priču o umjetnosti, prostoru i identitetu. Riječ je o prvoj saradnji Josipe Maras, osnivačice brenda Studijo i ilustratorice Mateje Kovač, koje su odlučile spojiti svoje prepoznatljive rukopise u kolekciju koja briše granicu između ilustracije i interijera. 

Svaka sa svojim estetskim potpisom, ali vođene zajedničkom strašću, predstavile su liniju tapeta koja unosi novu dimenziju na zidove savremenih domova. 

Njihova saradnja rezultat je promišljanja, povjerenja i želje da se kreativnost podijeli bez gubitka identiteta, već naprotiv, da se njime dodatno osnaži.

Mateja Kovač sa Josipom Maras  
 

Tapete kao spoj ilustracije i dizajnerskog potpisa

U umjetnosti, pa tako i u svijetu dizajna interijera, rijetko dolazi do susreta zajedničkih autorskih vizija. Svaki umjetnik svoj rad doživljava kao ličnu priču, jedinstven izraz i intiman proces. No dijeljenjem kreativnosti identitet se ne gubi, već se dodatno osnažuje, upravo tom filozofijom vodile su se autorice ove kolekcije.

Osnivačica brenda Studijo, Josipa Maras i ilustratorica Mateja Kovač dvije su snažne kreativne osobnosti čiji se profesionalni putevi već godinama razvijaju paralelno, svaka u svom svijetu, ali s istim nivoom posvećenosti autentičnosti. 

Josipa Maras već dvadeset godina svoju ljubav prema slikarstvu razvija u inspirativnu karijeru, stvarajući umjetnost na zidnim tapetama nagrađivanu brojnim svjetskim dizajnerskim priznanjima. S druge strane, Mateja Kovač jedna je od vodećih digitalnih ilustratorica u Hrvatskoj, s više od dvanaest godina iskustva i preko 230 realiziranih projekata širom svijeta. 

Poznata je po prozračnom i rafiniranom stilu koji spaja životnost i odmjerenu eleganciju, oblikujući ideje u intimne narative i suptilne geste šarmantnih figura.




 
Nova kolekcija sastoji se od četrnaest Matejinih ilustracija koje su preoblikovane u posebnu Studijo liniju zidnih tapeta. Riječ je o njihovoj prvoj zajedničkoj saradnji.

„Priča o kolaboraciji počela je prije gotovo godinu dana. Iako su u Studijo kontinuirano stizali upiti za saradnje umjetnika iz cijelog svijeta, nijedna ideja mi nije kliknula. 

Sve dok jednog dana, čitajući još jedan mail s otvorenom molbom za collab, nisam osjetila da odgovor već znam. Nešto me vuklo javiti se Mateji. Njezin rad pratim već desetak godina i oduvijek sam bila zaljubljena u njezin umjetnički izričaj. 

Za mene je Mateja najbolja ilustratorica ovih prostora. Kada smo stupile u kontakt oko saradnje, moja želja bila je jasna, da taj umjetnički izričaj i vrijednost koju Mateja stvara postanu dio Studija u nekom obliku. I evo nas danas, ponosne ispred nečeg velikog što će Hrvatsku još ljepše predstaviti svijetu i pokazati raskoš talenta nastalog našim potezima kista“, istaknula je Josipa Maras.




Josipa je za kolekciju odabrala Matejin autorski rad, ilustracije koje je stvarala izvan narudžbi, za sebe. Suradnja je nastala na postojećim ilustracijama, onima u koje se Josipa zaljubila na prvi pogled.

„Moja želja bila je zadržati Matejin jedinstven slikarski izričaj, a kroz izmjene kompozicija, tekstura i unošenje dodatnih elemenata prilagoditi radove zahtjevima interijera. 

Vjerujem da neću biti jedina koja će zavoljeti njezin umjetnički rukopis i da će ova kolekcija osvojiti srca mnogih zaljubljenika u umjetnost i interijere. Usudila bih se reći da je ovo kolekcija tapeta kakvoj trenutno nema pandana“, izdvojila je osnivačica Studija.

 

Za Mateju Kovač saradnja sa Studijom imala je posebno značenje, ne samo kao profesionalni iskorak, već i kao povratak njenoj izvornoj želji da ilustraciju snažnije prenese u svijet interijera.

„Ova saradnja me vraća na tračnice s kojih sam krenula. Svoju prvu zidnu dekoraciju radila sam za jednu slastičarnicu, uključujući i prve tapete. Iako me područje tapeta oduvijek privlačilo, nikada mi nije bila želja ulaziti u proizvodnju. Htjela sam svoju umjetnost zadržati u kreativnom izričaju, ondje gdje sam najslobodnija. Upravo zato mi je ova saradnja posebno važna. 

Da je Studijo postojao kada sam ja započinjala karijeru, vjerujem da bih kod Josipe tražila posao. Studijo sam oduvijek doživljavala kao brend čiji autor može biti samo ona. 

Drago mi je da me Josipa pozvala jer smo se obje odlučile na hrabar iskorak. Ona me i lično i profesionalno inspirira. Njezin profesionalni put najbolji je primjer kako se talent, dosljednost i vizija mogu pretvoriti u međunarodno relevantan brend. Ponosna sam što će naša zajednička vizija od sada krasiti domove širom svijeta“, naglasila je Mateja Kovač.





Dok kolekcija započinje svoj život među klijentima širom svijeta, u Studiju se paralelno odvija intenzivan razvoj poslovanja. Brend je danas prisutan u više od trideset zemalja, a kalendar izlaganja za 2026. godinu gotovo je u potpunosti popunjen. 

Nakon uspješnog predstavljanja u Parizu, u toku su pripreme za nastup na Salone del Mobile u Milanu, jednom od najutjecajnijih svjetskih sajmova dizajna interijera. Nakon Milana slijede još četiri sajma, a godina će biti zaključena nastupom na Orgatecu u Kölnu.

„Puno planova na papiru i puno vjere u njedrima. Izlaganje u Milanu moja je želja već sedam godina, a nakon četiri godine na listi čekanja napokon je došlo naše vrijeme. 

Danas, kada nam na sajmovima prilaze ljudi iz svih krajeva svijeta i kažu da znaju za Studijo, osjećam ogromnu zahvalnost. Upravo zato vjerujem da je najvažnije čuvati i graditi odnose s ljudima, jer oni su početak i kraj svakog uspješnog poslovanja i življenja“, zaključila je Josipa Maras.






Paralelno, Mateja Kovač sve više otvara prostor za home decor segment i povratak slikarstvu.

„Dizajn tapeta, tekstila i proizvoda za interijere oduvijek me privlačio, iako sam se time dosad najmanje bavila. Upravo zato ovaj segment vidim kao prirodan sljedeći korak u svom profesionalnom razvoju i prostor u kojem želim graditi velike projekte. 

Preda mnom je razdoblje u kojem želim sistematičnije razvijati prisutnost u području home decora, paralelno s jačanjem vlastitog slikarskog izraza. 

Moji prvi digitalni crteži nastali su kao skice za platno, a možda je napokon vrijeme da digitalni radovi postanu temelj novih slika i otvore novo poglavlje mog stvaralaštva.“

Njihova zajednička kolekcija Ringišpil života dostupna je na službenoj stranici brenda Studijo.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Jelena Balić