Prije nešto više od pet mjeseci otvoren je prvi muzej drvorezbarstva u BiH.

Konjic ima dugu tradiciju obrade drveta, što muzej i sjajno dočarava kroz eksponate izrađene od drveta, ali i novinarske isječke, kutije, suvenire, ali i samo uređenje. 

Prilikom ulaza u muzej, već na prvu vašu znatiželju ukradu zidovi obogaćeni drvenim trouglovima zbog kojih imate dojam kao da ste u zemlji čudesa, dok hodnici daju naglasiti da ulazite u svojevrsni tunel.

Kompletan projekt realiziran je u suradnji arhitektonskog ureda normal arhitektura, Zanata (domaći brend ručno izrađenih komada namještaja i dodataka za dom od drveta sa središtem u Konjicu) te Ureda Europske Unije u BiH. Sve o projektu odlučili smo saznati u razgovoru s Emirom, koji unatoč zaposlenom rasporedu koji uključuje i projekte vezane za clip3D brend, TOCHAK i putovanja na festivale posvećene produkt dizajnu, uvijek pronalazi vrijeme za naše uredništvo. 

***

Ovo nije prvi put da ti i Zanat kreirate lijepe domaće priče. Kako je započela vaša suradnja?

Ja se lično s osobama koje stoje iza Zanata znam već više od 20 godina, ali je bliska saradnja između normal-a i Zanata počela 2015. godine kada je Zanat kao brend i lansiran na sajmu namještaja IMM u Kölnu. Osnivači su nam povjerili dizajn sajamskih štandova i izložbi na kojima se pojavljuje Zanat jer su bili mišljenja da je naša kreativnost odgovarajuća za njihov izlazak na evropsko i svjetsko tržište. Od tada smo uspješno realizovali veliki broj projekata i vjerujem da se nismo osramotili. :)

Muzej drvorezbarstva u Konjicu je prvi takve prirode u BiH. Koliko je vremena trajala sama realizacija cijelog projekta? Tko je činio tvoj tim?

Ideja o samom muzeju je stara nekoliko godina, ali je aktualizirana kada je drvorezbarstvo kao vještina upisano u Unesco listu nematerijalne baštine u decembru 2017. na čemu je ekipa iz Zanata predano radila nekoliko godina. Na projektu muzeja smo radili par mjeseci da bi početkom 2019. poduzeli konkretne pripreme na realizaciji. Sama izvedba je trajala nekih 60-ak dana da bi muzej za javnost bio otvoren 12.06.2019. Danas muzej posjećuju pojedinci kao i organizovane grupe. Na projektu smo radili svi iz ateljea (trenutna postavka je: Alma Džinalija, Dino Eminagić, Emir Salkić, Mirza Čavčić, Muhamed Serdarević i Zerina Alić) a veliku pomoć nam je pružio i kolega Ognjen Graovac, inače mladi arhitekt sa adresom u Beogradu. 

Kako ste došli na ideju za uređenje i što je bila nit vodilja? Koje ste sve materijale koristili u izvedbi?

Kada su nas zamolili da uradimo projekat i nakon što smo pregledali prostor u kome je muzej predviđen, shvatili smo da je to labirint malih prostorija koje su nastajale kako se objekat, u kome je muzej sada smješten, proširivao. Razumjeli smo da je prostor previše iscjepkan. Nakon prvih pokušaja došli smo do zaključka da je neophodno postojeću formu prostora neophodno u potpunosti negirati te smo odlučili da u taj labirint smjestimo potpuno novu strukturu.

Posmatrali smo muzej kao putovanje kroz vrijeme, što on faktički i jeste te smo se naslonili na Teoriju relativiteta i pojam “crvotočine” ili Einstein-Rosen-ov most koji se pojednostavljeno reprezentira kao tunel s dva izlaza koji povezuju različita mjesta u vremenu i prostoru. Mi smo kompletan muzej napravili kao jedan “tunel” sa dva izlaza koji povezuju dvije tačke u istoriji, začetak drvorezbarstva i današnjicu.Taj tunel smo geomertizirali iz dvostruko zakrivljene površine kao sklop velikog broja trouglova te sve to izveli od drveta. 

Koji je bio najizazovniji dio?

Rekao bih da je montiranje ove trodimenzionalne sklapalice bio najizazovniji dio, ali bih rekao i najzabavniji. Trebalo nam je 6 dana da sklopimo  978 trouglova sa 1351 međusobnih veza između tih trouglova. Takođe je interesantno to bilo isprogramirati jer smo pored tradicionalnog metoda projektovanja, iskoristili i parametrijski dizajn koji nam je omogućio da optimiziramo cijelu formu (prema veličini i broju elemenata) kao i da sve te elemente uspijemo pripremiti za montažu gdje smo upotrebili CNC tehnologije u čemu nam je Ognjen jako mnogo pomogao. 

Možeš li nam reći nešto više o namještaju, rasvjeti i ukrasnim policama u samom muzeju? Zašto ste baš njih birali kao dio interijera u muzeju?

Ekipa iz Zanata je uradila odličan posao na prikupljanju muzejske građe, a čemu je doprinio veliki broj građana Konjica koji su donosili predmete koje imaju, isječke iz novina, razne priče i slično. To je onda strukturirano po periodima te tako i poredano na zidove muzeja. Obzirom da je struktura muzeja specifična, mi smo napravili udubljenja u zidovima koja su neka vrsta table sa rasterom rupom kako bi izložba bila što fleksibilnija u budućnosti. Razlog je činjenica da postoji mogućnost da se pojavi još muzejske građe za koju nismo znali da postoji a vrijedna je za pokazati kao i to da će se postavka mijenjati s vremena na vrijeme. 

Tvoj najdraži kutak unutar muzeja?

Rekao bih da je bilo koji kutak muzeja interesantan sam za sebe, ali bih možda, što je čudno, izdvojio memorijalnu sobu sa 200 hoklica (malih stolica) od kojih smo napravili kružnu sobu te na njih postavili imena rezbara koji su doprinijeli očuvanju i razvoju drvorezbarskog zanata.

Na prvi pogled izgleda kao njujorška rezidencija, ali ova kuća nalazi se u Travniku i predstavlja savršen spoj lokalnog dizajna i topline industrijskog šarma.

U srcu Travnika, između dvije kuće u nizu, krije se dom djeluje kao da je riječ o njujorškom loftu ili elegantnoj kući iz Greenwich Villagea. No, ovaj dom nalazi se upravo u Travniku, gdje je fotograf i autor projekta Dario Šišul dizajnirao jedinstvenu kuću do posljednjeg detalja. 





Ovaj projekat kuće nije samo arhitektonsko ostvarenje, već i oda domaćem dizajnu: stolovi i stolice iz Artisana, sofe iz Volumena, pločasti namještaj i kuhinja koje potpisuje Interior by XY iz Visokog, te fasadne cigle ručno rađene u Opus Decoru u Lukavici. 

Svaki element nosi potpis lokalnih majstora i brendova, čiji rad potvrđuje da se vrhunski dizajn može stvarati i ovdje.





Rezultat? Interijer u kojem se kontrast crne i bijele smiruje toplinom drveta, stvarajući prostor koji je istovremeno moderan, udoban i bezvremenski. Svaki detalj djeluje promišljeno, kao da je prostor krojen po mjeri života koji se u njemu odvija.





Bašta kao dnevni boravak na otvorenom  

Ne možemo da odolimo, a da ne spomenemo prvo glavni vrt. Zamišljen kao produžetak interijera, s lounge garniturom, ležaljkama i modernom pergolom koja štiti od sunca. Ciglena fasada i crni okviri prozora stvaraju kontrast zelenilu, dajući prostoru sofisticiran i intiman ugođaj.

Navečer, kada se upale topla svjetla skrivene rasvjete, vrt poprima sasvim novu atmosferu – intimnu, mirnu, gotovo scensku. Sve djeluje kao pažljivo režirana pozornica za druženja s prijateljima ili tihe porodične večeri.













Sekundarna terasa je savršen kutak za jutarnju kafu   

S druge strane kuće, nalazi se manja terasa, popločana sivim pločicama i opremljena drvenim stolovima i klupama. Ovaj kutak zamišljen je kao prostor za prvu jutarnju kafu ili večernji predah u tišini. 

U kombinaciji s ciglenim zidovima i zelenilom, terasa zrači toplinom i jednostavnošću, podsjećajući na male dvorišne oaze mediteranskih gradova.









Otvoreni dnevni boravak  

Ulazak u kuću otkriva prostrani open-space dnevni boravak, s dvostrukom visinom stropa i velikim krovnim prozorima koji donose obilje svjetla. 









U prvom planu su Artisan stol i stolice, dok su sofe iz Volumena, jasno pokazujući da domaći dizajn ovdje ima glavnu riječ. Paleta crne, sive i toplih drvenih tonova naglašava industrijski duh, dok pažljiv raspored namještaja stvara osjećaj udobnosti i zajedništva.

Kamin obložen ciglom unosi dodatnu dozu topline, a cijeli prostor odiše atmosferom modernog lofta.





Kuhinja kao srce doma

U-kuhinja s elegantnim multifunkcionalnim ostrvom, u potpunosti koristi raspoloživi prostor. Crni gornji elementi kontrastiraju svijetlim radnim pločama i drvenim donjim ormarima, dok bijela zidna obloga unosi svježinu i čistoću. Kuhinja se otvara prema dnevnom boravku i bašti, što omogućava fluidno kretanje između unutrašnjeg i vanjskog prostora – idealno za moderan porodični život.













Trpezarija kao središte okupljanja  

U samom središtu interijera nalazi se masivni trpezarijski sto od punog drveta, okružen crnim stolicama minimalističkog dizajna. Ovo je mjesto gdje se svakodnevni život i druženja prirodno okupljaju. Iznad trpezarije, naizgled, lebdi minimalistički luster, dok sa strane lebdeće stepenice vode prema galeriji. Njihov skulpturalni oblik djeluje gotovo kao umjetničko djelo, a u isto vrijeme povezuje donju i gornju etažu u savršenom ritmu.













Spavaća soba na galeriji   

Na galerijskom nivou nalazi se mala soba za goste, obložena toplim drvenim panelima, s ugradbenim ormarima i diskretnim rasvjetama, uz zaseban toalet koji prati isti vizuelni identitet kuće. 

S galerije se pruža pogled prema dnevnom boravku, što prostoru daje osjećaj povezanosti i prozračnosti. 







Glavna spavaća soba smještena je u prizemlju, gdje toplina drveta i jednostavan raspored naglašavaju udobnost i privatnost. Kupatilo, u skladu s ostatkom interijera, kombinuje drvo, bijelu keramiku i crne akcentne detalje oplemenjene geometrijskim pločicama. 

Sve skupa odiše diskretnom elegancijom i modernim luksuzom, baš onako kako se zamišlja savršeni prostor za povlačenje nakon dinamičnog dana.






U skladu s ostatkom kuće, kupatilo kombinuje drvo, bijelu keramiku i crne detalje. Geometrijski uzorci na podu donose razigranost, dok funkcionalan raspored i minimalistička estetika čine prostor svježim i prozračnim.




Ovaj dom iz Travnika podsjeća nas da i na najmanjem prostoru može nastati nešto posebno. Spojem domaćih materijala, pažljivo biranih detalja i svjetskog dizajnerskog jezika, Dario Šišul je stvorio dom koji inspiriše i pokazuje kako toplina i estetika mogu živjeti u savršenoj harmoniji.



 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 

Foto: Dario Šišul