TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 6.7.2019.
Prije nešto manje od mjesec dana, u BBI centru u Sarajevu, otvoren je dućan bh. brenda Dresscode by Prevent, koji je postao prepoznatljiv po poslovnim komadima koji su istovremeno elegantni, ugodni za nošenje i u skladu s posljednjim trendovima.
Njihov novi dućan, osim ljetne kolekcije koja krade pozornost i dama i muškaraca, znatiželjne poglede privlači uređenjem koji donosi savršen miks romantičnosti i pastelnih nijansi na ženskom odjelu, ali i klasike i elegancije koja vlada na muškom odjelu. S obzirom na to da ovaj dućan krase i komadi namještaja s bh. etiketom, kao i da cijelo uređenje potpisuje mlada i kreativna bh. arhitektica, o cijelom projektu smo više saznali u razgovoru s Aidom Salkić, rukovoditeljicom korporativnih komunikacija ASA Prevent grupacije, kao i Majom Nurkić koja stoji iza domaćeg brenda SOVA arhitektura koji je zaslužan za cijelokupan vizualan dojam.
Na naš upit kako je došlo do suradnje između brendova Dresscode by Prevent i SOVA arhitektura, Aida nam je otkrila:
„Željeli smo prostor koji je jedinstven po mnogo čemu, koncept koji prati svjetske standarde, a istovremeno oslikava sve ono po čemu je Dresscode prepoznatljiv. A to je prije svega posvećenost detaljima i potrebama savremenih poslovnih žena i muškaraca. Zahvaljujući arhitektonskom studiju SOVA arhitektura i Maji koja je izuzetno kreativna i talentovana mlada arhitektica uspjeli smo svaku našu zamisao i ideju materijalizovati i naglasiti na poseban način. Ta se energija osjetila od prvog susreta i drago nam je da kao rezultat imamo uspješnu saradnju i jedinstven prostor kakav je Dresscode u BBI centru.“
Naravno, nismo mogli odoljeti da Maju ne pitamo više detalja o samoj inspiraciji za uređenje ovog modernog i jako chic dućana...
Vjerujemo da je ovo pitanje uistinu mali klišej - no, što ti je bila nit vodilja za uređenje dućana?
Trenutak kada sjednem, uzmem papir i olovku, pustim maštu van je ključan za svaki moj projekat. Taj trenutak jeste proizišao iz analiza, želja klijenata, vrste prostora, mojih doživljaja ljudi koji će konzumirati prostor ili onih koji su vlasnici, mojih razmišljanja kada sam u međuprostoru, prilikom vožnje auta, prilikom tuširanja i sl., ali sve to se svede na taj momenat kada u svojoj glavi odlučim i kažem - sada je vrijeme. Tada, najčešće i riješim projekat, tako da, ne postoji neka vodilja, samo moj snažni osjećaj i fokusiranost na to nešto, u datom momentu, prema zadatom zadatku. Zvuči malo ludo, možda. :)
Što je bilo ključno za odabir upravo ove palete boja u uređenju dućana?
Želja da se naglasi dio prostora koji je, svojim položajem sakriven, intiman, ali itekako postojan i pun duha, ženski dio, koji će vas svakako natjerati, zbog kolorita i neobičnog izgleda, da ga primijetite i njime prošetate, a samim tim vidite lijepe odjevne predmete koje nudi Dresscode, koje možda, zbog veličine samog prostora te položaja, ne biste zamijetili. Također, žene, koje vole kupovinu, u ovom prostoru trebaju da se osjećaju slobodno, ugodno, što im razigranost boja i detalja pruža, ali sve to uz otmjenost koju daju velike, luksuzne kabine, stol za šminkanje s velikim ogledalima, namještaj i drugo.
Tko potpisuje namještaj korišten za uređenje dućana?
Sve stolarske pozicije izradio je Interior koji je također dio Preventa, kao i sve pozicije u koži, sofu, tabure. Dio namještaja potpisuje firma Wood Team. Tu su još komadi iz studija Vračo, Baseline namještaj, Lijepe kućne stvari, ručno tkani ćilimi kompanije SHAM, paravani, zavjese, dekorativni jastuci ZART, ILighting rasvjeta te rasvjeta Artemide kao i svijetleće reklame firme Print Art.
Koja se priča krije iza kreativnog dizajna vrata od garderobe?
Vrata ženskih kabina su obojena u pastelno plavu, nježnu boju, oblog oblika kao simbol ženskog tijela. Linije na vratima su detalji plisirane haljine, s ručkicom u crvenoj boji koja simboliše neki detalj, dugme ili broš, kojim većina žena voli ukrasiti svoju odjevnu kombinaciju.
Vrata muških kabina su crno bijela, sa strogim, ravnim, geometeriziranim elementima, kao simbol odlučnog, poslovnog muškarca, bilo kojih godina.
Koji je najveći izazov s kojim si se susrela prilikom uređenja dućana?
Vrijeme! :))
Da ova dva brenda uistinu čine sjajan duo, dokazat ćemo vam kroz fotografije u nastavku koje vas vode u virtualnu šetnju Dresscode by Prevent dućanom.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
