TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.7.2017.
Arhitektonski studio Sova potpisuje uređenje apartmana u kojem se geometrija i boje spajaju u jednu skladnu cjelinu. Upečatljiv namještaj u potpisu domaćih brandova, zanimljiva rasvjetna tijela i tepisi sa šarenim uzorcima samo su mali uvod u interijer stana o kojem smo više saznali u razgovoru s Majom Nurkić.
„Stan se nalazi u Sarajevu, vlasništvo je divne porodice koja je za veoma kratko vrijeme postala mnogo više od klijenta. Na prvom, veoma prijatnom sastanku, želja je bila da se u postojeće stanje uklopi i dizajnira prostor koji će biti obojen i živahan. Iako je postojala ovakva ideja u glavama investitora, također je postojao i određeni strah od boja, obzirom na to da se nikada prije nisu usudili na sličan poduhvat. Klijenti se obično odlučuju da idu na sigurno, sa što manje boja, zbog manjka hrabrosti jer sami ne mogu vizualizirati smjelije prostor. Najveći izazov svakog arhitekte obično je komunikacija sa investitorom/klijentom međutim, ovdje to nije bio slučaj, obzirom na to da je povjerenje bilo uzajamno. Imajući u vidu njihove zahtjeve i želje namjera je bila, na postojećem stanju stvoriti otvoren, savremen, prijatan ambijent uz implementaciju nekih komada namještaja koji su bili zatečeni - trpezarijski stol i sive stolice, trpezarijska komoda, drvena polica sa knjigama te dio komode u dnevnom boravku koja je dopunjena i izdizajnirana tako da uobliči cijeli zid. Obzirom na reakcije korisnika, a i ostalih koji su vidjeli enterijer, skromno ću reći da je poduhvat uspio (smijeh). Što se tiče namještaja, u većini slučajeva se trudim da to bude domaći proizvod, jer naše tržište zaista obiluje firmama koje rade veoma kvalitetne proizvode od punog drveta i drago mi je što su klijenti to prepoznali te bili voljni da ulože u kvalitet. Tako su se u ovom enterijeru našli Zanat, Gazzda, Artisan, Studio Vračo. Neki komadi namještaja (plavi stolić, komoda u dnevnom boravku, klupa) su djelo ekipe Sosr Lačević sa kojima često i veoma uspješno surađujem. U prostoru su također svoje mjesto našli i proizvodi iz Fefa, Ikee, Philipsa. Na lođi je ugrađena predivna Vives keramika koja često obogaćuje moje projekte.“
Kada smo Maju pitali o izazovima s kojima se susrela u realizaciji cijelog projekta, ali i tko čini arhitektonski ured 'SOVA', odgovorila nam je:
„SOVA je "one man show", dakle iza imena SOVA se krije ime Maja Nurkić, međutim bitno je naglasiti da nije dovoljan samo dobar projekat kako bi i realizacija bila dobra. Iza uspješno IZVEDENOG projekta mora da stoji čitav tim kvalitetnih izvođača što i dalje nije dovoljno ukoliko sama komunikacija između projektanta i izvođača nije dobra i konstantna. Požrtvovanost majstora i želja za dobrom izvedbom je jedan od ključnih dijelova uspješne finalizacije projekta. Vjerujte mi, nekada je za arhitektu veći izazov sama koordinacija izvođenja nego projektovanje i veoma često, bez obzira na volju i trud, dolazi do probijanja rokova zbog nepredviđenih i neželjenih situacija. Najveća satisfakcija meni je, na kraju, vidjeti zadovoljstvo i osmijeh na licu klijenata. Tada svi problemi, nastali u toku izvođenja u kombinaciji sa iščekivanjem da se vidi gotov "proizvod", nestanu. U konačnici, najvažnije je da izvedba bude kvalitetna.“
TEKST: Ada Ćeremida
U svijetu arhitekture postoje pojedinci koji su obilježili epohu, ali postoje i oni rijetki parovi koji su stvarali zajedno dijelili studio, ideje, sumnje, nacrte i svakodnevicu.
Kada se ljubav i kreativnost preklapaju decenijama, rezultat nije samo opus, već način razmišljanja koji ostavlja trag u kulturi stanovanja. Jedna od takvih priča je ona o Charlesu i Ray Eames, paru čiji je dom postao manifest njihove veze, ali i modernog načina života.
Njihova kuća u Pacific Palisadesu, poznata kao Eames House , nije samo arhitektonski projekat. Ona je intimni arhiv njihovog braka, laboratorij dizajna i prostor u kojem je modernizam dobio ljudsko lice.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Struktura i sistem: Racionalna osnova modernizma
Eames House nastala je 1949. godine kao dio Case Study House programa, inicijative koja je istraživala kako savremena arhitektura može odgovoriti na potrebe poslijeratne Amerike. Konstrukcija od čelika i stakla, jasno strukturirana fasada i modularna logika nose sve elemente racionalnog modernizma.
Ipak, ono što ovu kuću izdvaja jeste sloj intime. Iza industrijske konstrukcije nalazi se dom ispunjen knjigama, tekstilima, umjetninama i predmetima s putovanja. Ray je unijela boju, kompoziciju i osjećaj igre, dok je Charles donosio konstruktivnu jasnoću. Njihova kuća pokazuje da modernizam ne mora biti hladan može biti topao, osoban i pun života.
Arhitektura prikaza: Dom kao prostor izlaganja svakodnevice
Za Eamesove, stanovanje nikada nije bilo statično stanje, već proces. Njihov dom bio je kontinuirani eksperiment, prostor koji se mijenjao, prilagođavao, nadopunjavao. Namještaj je često bio prototip, raspored fleksibilan, a interijer otvoren prema prirodi.
Velike staklene plohe brišu granicu između unutrašnjosti i vrta, dopuštajući svjetlu da postane ravnopravan element arhitekture. Čelik daje strukturu, ali priroda daje ritam. Upravo ta ravnoteža između industrijskog i organskog odražava i njihovu profesionalnu dinamiku, spoj preciznosti i intuicije.
Eames House nije spektakularna u smislu monumentalnosti, već u pažnji prema detalju. Police s knjigama, pažljivo složeni predmeti, tekstilne teksture i grafički akcenti stvaraju slojevit interijer.
Ray je često isticala da dizajn počinje s pažnjom, pažnjom prema korisniku, prostoru i kontekstu. U njihovom domu svaki predmet ima razlog postojanja. Nema suvišnosti, ali nema ni sterilnosti. To je prostor koji diše, živi i nosi trag svakodnevice.
Velike staklene površine otvaraju interijer prema vrtu, uvodeći pejzaž kao aktivnog učesnika u kompoziciji. Svjetlo postaje arhitektonski materijal, mijenjajući atmosferu tokom dana i naglašavajući teksture čelika, drveta i tkanine.
Ovaj odnos između industrijske konstrukcije i prirodnog okruženja odražava i filozofiju para: dizajn mora biti racionalan, ali nikada lišen humanosti. Kuća pokazuje kako standardizacija i prefabrikacija ne isključuju emotivnost, naprotiv, mogu je učiniti pristupačnijom.
Njihov brak nije bio podjela uloga, već dijalog. Charles i Ray radili su kao tim u kojem su ideje cirkulisale slobodno. Ta simbioza vidljiva je i u kući ona nije rezultat jednog autora, već zajedničkog pogleda na svijet.
Eames House pokazuje kako arhitektura može biti produžetak odnosa. Prostor postaje medij kroz koji se izražava povjerenje, radoznalost i poštovanje prema zanatu. Ljubav ovdje nije samo romantični motiv, ona je metod rada.
Više od sedam decenija kasnije, Eames House i dalje djeluje savremeno. Njena fleksibilnost, humanost i inteligentna upotreba materijala čine je relevantnom i danas.
Možda je upravo to najveća vrijednost njihovog zajedničkog rada: stvorili su dom koji nadilazi trendove. Prostor koji je nastao iz ljubavi prema jedno drugom i prema dizajnu postao je bezvremensko ljubavno pismo arhitekturi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
