Arhitektonski studio Sova potpisuje uređenje apartmana u kojem se geometrija i boje spajaju u jednu skladnu cjelinu. Upečatljiv namještaj u potpisu domaćih brandova, zanimljiva rasvjetna tijela i tepisi sa šarenim uzorcima samo su mali uvod u interijer stana o kojem smo više saznali u razgovoru s Majom Nurkić.

„Stan se nalazi u Sarajevu, vlasništvo je divne porodice koja je za veoma kratko vrijeme postala mnogo više od klijenta. Na prvom, veoma prijatnom sastanku, želja je bila da se u postojeće stanje uklopi i dizajnira prostor koji će biti obojen i živahan. Iako je postojala ovakva ideja u glavama investitora, također je postojao i određeni strah od boja, obzirom na to da se nikada prije nisu usudili na sličan poduhvat. Klijenti se obično odlučuju da idu na sigurno, sa što manje boja, zbog manjka hrabrosti jer sami ne mogu vizualizirati smjelije prostor. Najveći izazov svakog arhitekte obično je komunikacija sa investitorom/klijentom međutim, ovdje to nije bio slučaj, obzirom na to da je povjerenje bilo uzajamno. Imajući u vidu njihove zahtjeve i želje namjera je bila, na postojećem stanju stvoriti otvoren, savremen, prijatan ambijent uz implementaciju nekih komada namještaja koji su bili zatečeni - trpezarijski stol i sive stolice, trpezarijska komoda, drvena polica sa knjigama te dio komode u dnevnom boravku koja je dopunjena i izdizajnirana tako da uobliči cijeli zid. Obzirom na reakcije korisnika, a i ostalih koji su vidjeli enterijer, skromno ću reći da je poduhvat uspio (smijeh). Što se tiče namještaja, u većini slučajeva se trudim da to bude domaći proizvod, jer naše tržište zaista obiluje firmama koje rade veoma kvalitetne proizvode od punog drveta i drago mi je što su klijenti to prepoznali te bili voljni da ulože u kvalitet. Tako su se u ovom enterijeru našli Zanat, Gazzda, Artisan, Studio Vračo. Neki komadi namještaja (plavi stolić, komoda u dnevnom boravku, klupa) su djelo ekipe Sosr Lačević sa kojima često i veoma uspješno surađujem. U prostoru su također svoje mjesto našli i proizvodi iz Fefa, Ikee, Philipsa. Na lođi je ugrađena predivna Vives keramika koja često obogaćuje moje projekte.“

Kada smo Maju pitali o izazovima s kojima se susrela u realizaciji cijelog projekta, ali i tko čini arhitektonski ured 'SOVA', odgovorila nam je: 
„SOVA je "one man show", dakle iza imena SOVA se krije ime Maja Nurkić, međutim bitno je naglasiti da nije dovoljan samo dobar projekat kako bi i realizacija bila dobra. Iza uspješno IZVEDENOG projekta mora da stoji čitav tim kvalitetnih izvođača što i dalje nije dovoljno ukoliko sama komunikacija između projektanta i izvođača nije dobra i konstantna. Požrtvovanost majstora i želja za dobrom izvedbom je jedan od ključnih dijelova uspješne finalizacije projekta. Vjerujte mi, nekada je za arhitektu veći izazov sama koordinacija izvođenja nego projektovanje i veoma često, bez obzira na volju i trud, dolazi do probijanja rokova zbog nepredviđenih i neželjenih situacija. Najveća satisfakcija meni je, na kraju, vidjeti zadovoljstvo i osmijeh na licu klijenata. Tada svi problemi, nastali u toku izvođenja u kombinaciji sa iščekivanjem da se vidi gotov "proizvod", nestanu. U konačnici, najvažnije je da izvedba bude kvalitetna.“

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV