TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 8.5.2024.
Sladoled je jedna od onih poslastica koju ljudi vole u svako doba godine.
Bilo da je ljeto i žudimo za osvježenjem ili zima kada želimo slatki ritual, sladoled je uvijek ukusan odgovor. Osim što će svakoga osvježiti, uvijek će poslužiti i kao inspiracija za kreiranje slastica u kojima je sladoled baza, kako bi svojom kremastom teksturom obogatio svaku deliciju.
Foto: @everydaypie
U ovom članku istražit ćemo povijest sladoleda, raznolikost okusa i receptura te donosimo sladoled recept koji možete i sami napraviti doma, bilo da birate klasičnu verziju – sladoled od vanilije ili se želite okušati u izradi sladoled torta recepta.
Povijest sladoleda
Sladoled je među omiljenim delicijama već tisućama godina, a mnoge kulture tvrde da su upravo oni izumili sladoled. Prvi oblik sladoleda nastao je još u antičkim vremenima. Tada se snijeg spajao s ledom, a ta se kombinacija potom začinjavala raznim voćnim sokovima.
Moderni sladoled kakav jedemo danas, počeo se razvijati u Europi i Aziji tijekom 17. i 18. stoljeća te je kroz povijest sladoled postao globalni fenomen i mnogima omiljena slastica.
Raznolikost okusa i receptura
Jedna od najzanimljivijih stvari o sladoledu je raznolikost okusa i receptura koje su dostupne. Od klasičnih i bezvremenskih okusa poput čokolade, vanilije ili jagode, do brojnih inovativnih okusa i kombinacija poput one kakvu voli Dua Lipa.
Voćni i egzotični okusi sladoleda, zdrave veganske varijante te neočekivani okusi poput sladoleda od lavande ili đumbira, samo su neki od primjera bogatstva okusa koje možemo pronaći.
Recepture za ovaj desert su poprilično jednostavne (osnovni sastojci sladoleda uključuju mlijeko, šećer i jaja) pa ga s lakoćom možete napraviti i doma. Postoje i zdrave veganske verzije koje se prave od biljnih mlijeka poput kokosovog ili bademovog pa tako omiljeni sladoled možete prilagoditi svojim prehrambenim potrebama, kao što su bezglutenske ili niskokalorične verzije.
Recepti za domaći sladoled
Nema ništa bolje od svježeg, domaćeg sladoleda koji možete sami napraviti i prilagoditi svojim željama. U nastavku donosimo 3 recepta koja s lakoćom možete napraviti i doma – recept za sladoled od vanilije, sladoled od banane i sladoled torta recept.
Sladoled od vanilije
Sastojci
Foto: @fullofplants
Upute
U velikoj posudi, koristeći mikser, umiješajte hladno vrhnje dok ne postane gusti šlag. Potom u drugoj posudi pomiješajte kondenzirano mlijeko i ekstrakt vanilije.
Lagano umiješajte kondenzirano mlijeko i vaniliju u tučeno vrhnje dok se sve dobro ne sjedini, a onda čitavu smjesu prelijte u posudu za zamrzavanje.
Stavite posudu u zamrzivač i ostavite da se sladoled stvrdne najmanje 6 sati ili preko noći. Prije posluživanja, izvadite iz zamrzivača i ostavite da se malo odmrzne.
Sladoled od banane
Sastojci
Upute
Stavite zamrznute banane u blender, a potom dodajte med i ekstrakt vanilije (po želji). Ako želite kremastiju teksturu sladoleda, dodajte i mlijeko u smjesu.
Blendajte smjesu dok ne postane glatka i kremasta, a ako je potrebno, zaustavite blender i pomiješajte smjesu kako biste osigurali da se sve dobro sjedinilo.
Poslužite odmah ili stavite u posudu za zamrzavanje za kasnije.
Ako vas zanima koliko sladoled ima kalorija, ovaj recept je relativno niskokaloričan jer se ne dodaju niti šećer, niti masnoće. Banane su bogate vlaknima, vitaminima i mineralima te ih se općenito smatra zdravom opcijom za desert.
Sladoled torta
Sastojci
Upute
U velikoj posudi usitnite vanilin kekse i pomiješajte ih s mljevenim orasima. Zatim dodajte otopljeni maslac u smjesu keksa i dobro promiješajte.
Stavite smjesu u kalup za tortu i ravnomjerno je rasporedite po dnu, a potom kalup stavite u zamrzivač i pustite da se smjesa stvrdne oko 30 minuta.
Izvadite kalup iz zamrzivača i dodajte sloj sladoleda od vanilije ili sladoleda od banane preko smjese keksa. Potom vratite kalup u zamrzivač i ostavite da se torta potpuno stvrdne, najmanje 4 sata ili preko noći.
Prije posluživanja, ukrasite tortu svježim voćem po želji.
Ova 3 recepta nude osnovu za domaći sladoled, sladoled od banane i sladoled tortu, koje možete prilagoditi dodavanjem omiljenih okusa i sastojaka. Uživajte u kreativnom eksperimentiranju i stvaranju ukusnih poslastica koje će oduševiti vaše nepce!
Raznolikost sladoleda širom svijeta
Osim osnovnih sladoled recepata, u svijetu postoje različite vrste koje su postale klasici lokalne kuhinje.
U Italiji, "gelato" je neizostavan dio gastronomske scene. To je bogatiji i kremastiji sladoled od tradicionalnog sladoleda, s manje zraka umiješanog u smjesu, što rezultira punijim okusom. Gelato dolazi u raznim okusima poput pistacija, čokolade, limuna i mnoštva drugih, intrigantnih okusa.
U Meksiku su popularni "paleta" i "nieves". Paleta je sladoled na štapiću koji se često pravi od svježeg voća poput jagoda, ananasa ili kivija, dok su nieves slični sladoledu, ali s više vodenaste teksture. Ovi deserti su osvježavajući i savršeni za vruće meksičke dane.
U Francuskoj, "profiteroli" su klasični desert s kuglicama sladoleda prelivenim toplom čokoladnom umakom i posluženim na hrskavim kolačima od tijesta. Ova kombinacija čokolade i sladoleda osvaja ljubitelje unikatnih slastica s kombinacijom različitih tekstura.
U Japanu, sladoled je često dio slatkih jela kao što je "mochi" - slatko tijesto od riže punjeno sladoledom ili "kakigori" - ribani led preliven voćnim sirupom i poslužen s voćem, slatkom pastom ili sladoledom. Ovi deserti su ne samo ukusni, već i estetski privlačni.
U Sjedinjenim Američkim Državama, sladoledni "sundae" je klasik. To je sladoled s preljevima, orašastim voćem, šlagom i maraschino trešnjama, poslužen u velikoj čaši za milkshake. Možete ga prilagoditi svojim ukusima i uživati u raznim kombinacijama okusa.
* * *
Sladoled je nevjerojatno popularna poslastica koja se može prilagoditi različitim ukusima i kulturama diljem svijeta. Bez obzira jeste li ljubitelj tradicionalnih okusa ili eksperimentalnih kombinacija, uvijek postoji nešto novo za otkriti i uživati.
Foto: @daniellewalker
Od jednostavnih kuglica sladoleda, do složenih deserta kojima je sladoled baza, ovo će uvijek biti delicija koja će vas osvježiti i razveseliti u svim godišnjim dobima. Uživajte u raznolikosti okusa, eksperimentirajte s receptima i uživajte u slatkim trenucima koje vam pruža ovaj ukusni desert!
* * *
Naslovna fotografija: @daniellewalker
Foto: Pexels
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Novi jesenji tasting meni, live plating pred gostima, nekoliko poznatih okusa u potpuno novom izdanju i dva favorita oko kojih se, naravno, nismo složile.
Sinoć u Amberu nismo puno pitale šta slijedi. To se vrlo brzo pokazalo kao najbolji način da se prođe kroz tasting meni.
U Amberu je novi jesenji tasting meni Marija Mandarića vodio od klepa, raštike i ajvara do tanjira na kojima su ti isti okusi izgledali kao da su proveli neko vrijeme daleko od kuće i vratili se s novim navikama.
Neke stvari smo prepoznale odmah. Druge tek nakon prvog zalogaja.
To je, otprilike, bio ritam cijele večeri.
Tasting meni traži jednu malu stvar koja nam inače baš i nije prirodna. Da prepustimo kontrolu.
Nema pregledavanja menija deset minuta da bismo na kraju opet naručile nešto poznato. Redoslijed je već složen, tempo određuje kuhinja i jedino što preostaje jeste vidjeti gdje će vas odvesti.
Večer je počela grisinijima s okusom gljive i finim prahom od gljiva, a onda su počeli stizati prvi ozbiljniji zalogaji.
Među njima i jedan zbog kojeg je Ada vrlo brzo morala preispitati vlastita pravila o hrani.
Mozak na maloj, hrskavoj francuskoj prženici.
“Cijeli život gledam nenu kako ga jede kao najnormalniju stvar na svijetu, dok je meni to uvijek bilo u kategoriji ‘ne, hvala’. Onda vam neko dovoljno ležerno objasni šta je pred vama i odjednom ga ipak probate. Kremasta, nježna tekstura mozga na hrskavoj prženici bila je definitivno najveći izlazak iz moje gastronomske zone komfora te večeri.”
I, da, na kraju je završio u kategoriji stvari koje nam je bilo drago probati.
Novi meni potpisuje Mario Mandarić, čiji je put kroz profesionalne kuhinje vodio od Tajlanda do Velike Britanije i rada u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, uključujući The Fat Duck. Danas je jedan od projekata na kojima radi upravo Amber u Sarajevu.
Uz njega je u kuhinji bio i Bruno Mišljenčević, mladi chef koji trenutno vodi svakodnevni rad Amberove kuhinje.
Njihov meni vrlo brzo pokaže da poznato ovdje uglavnom znači samo početnu tačku.
Mandarić nam je kroz razgovor objasnio da mu nije naročito važno da jelo vizualno podsjeća na svoju tradicionalnu verziju. Puno mu je važnije da se u njemu zadrži ono zbog čega taj okus prepoznajemo, samo prevedeno u drugačiju tehniku, teksturu ili formu. Ideja, kaže, nije napraviti nešto neprepoznatljivo radi efekta, nego poznati okus dati gostu na način na koji ga možda još nije doživio.
Jedan od prvih primjera bile su klepe s mesom i sirom, karamelizovanim mlijekom i prahom od mlijeka.
To su još uvijek klepe. Meso, sir i tijesto ne ostavljaju puno prostora za zabunu. Ali reducirano mlijeko ide gotovo u smjeru karamele, dok hrskavi mliječni element potpuno mijenja teksturu koju od tog jela očekujemo.
Meni su upravo one bile favorit večeri.
Od svih tanjira, njima bih se vratila prvim. Dovoljno su pomjerene da se zapitate šta se upravo dogodilo, ali ne toliko da prestanu biti ono zbog čega ste ih uopće poželjeli jesti.
Potom je stigla i sarmica od raštike s junećom džigericom, jogurtom i blago pikantnom pjenom od ajvara.
Na papiru gotovo sve poznajemo.
Na tanjiru, baš i ne.
To je motiv koji se kroz večer ponavlja nekoliko puta: sastojak poznajemo, okus nam nije stran, ali forma je dovoljna da zastanemo prije prvog zalogaja.
Nije sve pokušavalo biti lokalna reinterpretacija. I dobro je da nije.
Jedan od tanjira koji se potpuno odmaknuo od te priče bio je Portobello steak uz ragù od gljiva i jus od gljiva.
Portobello je imao onu dubinu zbog koje vrlo brzo zaboravite da na tanjiru nema mesa. Ragù i jus dodatno su pojačali zemljani karakter gljive, a cijeli tanjir ostao je bogat i intenzivan bez osjećaja težine.
Ada nije imala dilemu.
“Nisam baš neki mesojed, tako da je ovo bilo right up my alley. Taj meatiness gljive, nevjerovatno dobra redukcija i onaj pop of flavor koji donosi cvekla? TOP. Toliko bogat, intenzivan okus, a opet savršeno izbalansiran.”
Uz Jesen stiže, dunjo moja, koktel s Viljamovkom, cijela kombinacija joj je imala još više smisla.
Naravno da nismo odabrale isto.
Amber ima još jedan detalj zbog kojeg tasting meni ovdje ne ostaje samo ono što se nalazi na tanjiru.
Gotovo svaki slijed završavan je na velikom stolu u centru restorana, pred gostima.
Tu smo gledale posljednji sos, završni element, pincetu, tanjire koji se slažu jedan za drugim i kuhinju koja nekoliko minuta funkcionira gotovo koreografski prije nego što sve krene prema stolovima.
Najbolji dio je što kuhinja ne ostaje skrivena iza vrata.
Tanjir gledate dok dobija posljednji potez, a nekoliko trenutaka kasnije taj isti tanjir nestane u nekoliko zalogaja. Upravo taj nesrazmjer između količine rada i brzine kojom ga pojedete cijelo iskustvo čini još zanimljivijim.
Negdje nakon nekoliko slijedova prestanete pratiti samo šta jedete. Počnete pratiti ritam servisa, pogled prema centralnom stolu i ono kratko iščekivanje prije nego što stigne sljedeće.
Na meniju je bio i ragù od piletine s hollandaiseom od stout piva, pa i brioche s puterom od kestena, a večer se zatvarala slađim tonovima, među njima i mousseom od batata.
Nisu svi tanjiri morali postati favoriti da bi večer funkcionisala.
Zapravo, bilo bi prilično dosadno da jesu.
Kada smo ga pitale postoji li nešto iz bosanske kuhinje što ne bi pokušao provući kroz fine dining format, odgovor nije išao u smjeru postavljanja strogih granica. Naprotiv, djelovao je prilično otvoreno prema ideji da se tradicionalni okusi mogu dalje razvijati, sve dok promjena ima razlog i ne postoji samo radi iznenađenja. Upravo taj pristup objašnjava zašto se na istom meniju bez problema mogu naći klepe, raštika, džigerica i nekoliko potpuno drugačijih kombinacija.
Uz tasting meni posluženi su i kokteli iz jesenje karte Sans Cessea.
Probale smo Leaf of Love, kremastiji spoj Baileysa i Kahlúe, te Jesen stiže, dunjo moja s Viljamovkom.
Neke reference zaista ne traže dodatno objašnjenje.
Kokteli su se lijepo uklopili u večer koja je već cijelo vrijeme radila isto: uzimala nešto poznato i pomjerala ga nekoliko koraka dalje.
Pred kraj večeri razgovor se sasvim prirodno vrtio oko onoga što smo upravo pojele. Koji tanjir je najviše iznenadio, šta bismo naručile ponovo i oko čega se, naravno, nismo složile.
Ada bi bez razmišljanja ponovila Portobello steak.
Ja bih se vratila klepama.
Možda je upravo to i najbolji način da se objasni kako nam je bilo u Amberu. Nismo svaki slijed doživjele isto, niti smo izašle s istim favoritom, ali nekoliko tanjira nastavilo se provlačiti kroz razgovor i dugo nakon posljednjeg zalogaja.
A kada se o večeri priča i nakon što je završila, to je već prilično dobar znak.
Koje biste jelo koje poznajete cijeli život voljeli vidjeti u ovakvoj reinterpretaciji?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
