TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 8.5.2024.
Sladoled je jedna od onih poslastica koju ljudi vole u svako doba godine.
Bilo da je ljeto i žudimo za osvježenjem ili zima kada želimo slatki ritual, sladoled je uvijek ukusan odgovor. Osim što će svakoga osvježiti, uvijek će poslužiti i kao inspiracija za kreiranje slastica u kojima je sladoled baza, kako bi svojom kremastom teksturom obogatio svaku deliciju.
Foto: @everydaypie
U ovom članku istražit ćemo povijest sladoleda, raznolikost okusa i receptura te donosimo sladoled recept koji možete i sami napraviti doma, bilo da birate klasičnu verziju – sladoled od vanilije ili se želite okušati u izradi sladoled torta recepta.
Povijest sladoleda
Sladoled je među omiljenim delicijama već tisućama godina, a mnoge kulture tvrde da su upravo oni izumili sladoled. Prvi oblik sladoleda nastao je još u antičkim vremenima. Tada se snijeg spajao s ledom, a ta se kombinacija potom začinjavala raznim voćnim sokovima.
Moderni sladoled kakav jedemo danas, počeo se razvijati u Europi i Aziji tijekom 17. i 18. stoljeća te je kroz povijest sladoled postao globalni fenomen i mnogima omiljena slastica.
Raznolikost okusa i receptura
Jedna od najzanimljivijih stvari o sladoledu je raznolikost okusa i receptura koje su dostupne. Od klasičnih i bezvremenskih okusa poput čokolade, vanilije ili jagode, do brojnih inovativnih okusa i kombinacija poput one kakvu voli Dua Lipa.
Voćni i egzotični okusi sladoleda, zdrave veganske varijante te neočekivani okusi poput sladoleda od lavande ili đumbira, samo su neki od primjera bogatstva okusa koje možemo pronaći.
Recepture za ovaj desert su poprilično jednostavne (osnovni sastojci sladoleda uključuju mlijeko, šećer i jaja) pa ga s lakoćom možete napraviti i doma. Postoje i zdrave veganske verzije koje se prave od biljnih mlijeka poput kokosovog ili bademovog pa tako omiljeni sladoled možete prilagoditi svojim prehrambenim potrebama, kao što su bezglutenske ili niskokalorične verzije.
Recepti za domaći sladoled
Nema ništa bolje od svježeg, domaćeg sladoleda koji možete sami napraviti i prilagoditi svojim željama. U nastavku donosimo 3 recepta koja s lakoćom možete napraviti i doma – recept za sladoled od vanilije, sladoled od banane i sladoled torta recept.
Sladoled od vanilije
Sastojci
Foto: @fullofplants
Upute
U velikoj posudi, koristeći mikser, umiješajte hladno vrhnje dok ne postane gusti šlag. Potom u drugoj posudi pomiješajte kondenzirano mlijeko i ekstrakt vanilije.
Lagano umiješajte kondenzirano mlijeko i vaniliju u tučeno vrhnje dok se sve dobro ne sjedini, a onda čitavu smjesu prelijte u posudu za zamrzavanje.
Stavite posudu u zamrzivač i ostavite da se sladoled stvrdne najmanje 6 sati ili preko noći. Prije posluživanja, izvadite iz zamrzivača i ostavite da se malo odmrzne.
Sladoled od banane
Sastojci
Upute
Stavite zamrznute banane u blender, a potom dodajte med i ekstrakt vanilije (po želji). Ako želite kremastiju teksturu sladoleda, dodajte i mlijeko u smjesu.
Blendajte smjesu dok ne postane glatka i kremasta, a ako je potrebno, zaustavite blender i pomiješajte smjesu kako biste osigurali da se sve dobro sjedinilo.
Poslužite odmah ili stavite u posudu za zamrzavanje za kasnije.
Ako vas zanima koliko sladoled ima kalorija, ovaj recept je relativno niskokaloričan jer se ne dodaju niti šećer, niti masnoće. Banane su bogate vlaknima, vitaminima i mineralima te ih se općenito smatra zdravom opcijom za desert.
Sladoled torta
Sastojci
Upute
U velikoj posudi usitnite vanilin kekse i pomiješajte ih s mljevenim orasima. Zatim dodajte otopljeni maslac u smjesu keksa i dobro promiješajte.
Stavite smjesu u kalup za tortu i ravnomjerno je rasporedite po dnu, a potom kalup stavite u zamrzivač i pustite da se smjesa stvrdne oko 30 minuta.
Izvadite kalup iz zamrzivača i dodajte sloj sladoleda od vanilije ili sladoleda od banane preko smjese keksa. Potom vratite kalup u zamrzivač i ostavite da se torta potpuno stvrdne, najmanje 4 sata ili preko noći.
Prije posluživanja, ukrasite tortu svježim voćem po želji.
Ova 3 recepta nude osnovu za domaći sladoled, sladoled od banane i sladoled tortu, koje možete prilagoditi dodavanjem omiljenih okusa i sastojaka. Uživajte u kreativnom eksperimentiranju i stvaranju ukusnih poslastica koje će oduševiti vaše nepce!
Raznolikost sladoleda širom svijeta
Osim osnovnih sladoled recepata, u svijetu postoje različite vrste koje su postale klasici lokalne kuhinje.
U Italiji, "gelato" je neizostavan dio gastronomske scene. To je bogatiji i kremastiji sladoled od tradicionalnog sladoleda, s manje zraka umiješanog u smjesu, što rezultira punijim okusom. Gelato dolazi u raznim okusima poput pistacija, čokolade, limuna i mnoštva drugih, intrigantnih okusa.
U Meksiku su popularni "paleta" i "nieves". Paleta je sladoled na štapiću koji se često pravi od svježeg voća poput jagoda, ananasa ili kivija, dok su nieves slični sladoledu, ali s više vodenaste teksture. Ovi deserti su osvježavajući i savršeni za vruće meksičke dane.
U Francuskoj, "profiteroli" su klasični desert s kuglicama sladoleda prelivenim toplom čokoladnom umakom i posluženim na hrskavim kolačima od tijesta. Ova kombinacija čokolade i sladoleda osvaja ljubitelje unikatnih slastica s kombinacijom različitih tekstura.
U Japanu, sladoled je često dio slatkih jela kao što je "mochi" - slatko tijesto od riže punjeno sladoledom ili "kakigori" - ribani led preliven voćnim sirupom i poslužen s voćem, slatkom pastom ili sladoledom. Ovi deserti su ne samo ukusni, već i estetski privlačni.
U Sjedinjenim Američkim Državama, sladoledni "sundae" je klasik. To je sladoled s preljevima, orašastim voćem, šlagom i maraschino trešnjama, poslužen u velikoj čaši za milkshake. Možete ga prilagoditi svojim ukusima i uživati u raznim kombinacijama okusa.
* * *
Sladoled je nevjerojatno popularna poslastica koja se može prilagoditi različitim ukusima i kulturama diljem svijeta. Bez obzira jeste li ljubitelj tradicionalnih okusa ili eksperimentalnih kombinacija, uvijek postoji nešto novo za otkriti i uživati.
Foto: @daniellewalker
Od jednostavnih kuglica sladoleda, do složenih deserta kojima je sladoled baza, ovo će uvijek biti delicija koja će vas osvježiti i razveseliti u svim godišnjim dobima. Uživajte u raznolikosti okusa, eksperimentirajte s receptima i uživajte u slatkim trenucima koje vam pruža ovaj ukusni desert!
* * *
Naslovna fotografija: @daniellewalker
Foto: Pexels
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
