TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 3.2.2023.
Ne, ne želimo za drugi mjesec navoditi preporuke samo romantičnih knjiga i ljubića koji će vas voditi vrtlogom emocija. Iako nemamo ništa protiv uranjanja u taj svijet, ovaj mjesec ipak želimo nešto drugačije preporuke koje vas potpuno izbace iz cipela i drže pažnju do zadnje stranice.
Upravo zato smo se javili još jednoj zaljubljenici u čitanje – Sari Vučković, Instagram blogerici koja se krije iza profila @olenasbookshelf i u čiji profil, priznajemo, i mi sami zavirimo za odlične preporuke. Od trilera, tematike Drugog svjetskog rata, odnosa među ljudima, do sasvim, rekli bismo, klasičnih iznenadnih pronalazaka ljubavi, ovo su knjige koje je za Bonjour. čitatelje ovaj mjesec izabrala Sara.
Sara Vučković
***
Ponekad je ljudima potreban predah, pogotovo posle napornog dana. Ako tražite nešto da se opustite i makar na kratko izađete iz surovih okova stvarnosti, onda imam savršeno rešenje za vas- njeno veličanstvo knjiga! Stoga sam za čitaoce Bonjour.ba portala spremila preporuke pet naslova, koje su na mene lično ostavili jak utisak, a opet su žanrovski različiti pa smatram da svako može da pronađe nešto za sebe.
Medvedgrad, Fredrik Bakman
Svojim debitantskim romanom „Čovek po imenu Uve" , Fredrik Bakman je brzo stekao poverenje domaće regionalne javnosti. Neki ga nazivaju Gijomom Musoom novije generacije, dok ga drugi smatraju klišeom - ali je činjenica da Bakman svoje čitaoce ne ostavlja ravnodušnim, a tome najbolje svedoči njegova, slobodno mogu reći, najkontroverznija knjiga - Medvedgrad. Medvedgrad je priča o istoimenom gradu, o zajednici ljudi koji sebe nazivaju "Medvedima iz Medvedgrada" kojima ta parola predstavlja svojevrsni stil života, ali i o zajednici kojoj hokej predstavlja sve. Kada je taj sport u pitanju spremni su da ostave etičke i moralne kodekse po strani, on ih ujedinjuje i razdvaja, ali kada grad zatrese tragedija, na koju će stranu zajednica prevagnuti? Iako priča počinje tipično "bakmanovski" , ono što se ne sme zanemariti u govoru o njoj jeste ozbiljnost teme kojom se bavi - gde je autor savršeno opisao stvarnost u okvirima fikcije, otuda i moguća nelagoda oko ishoda romana. U svetu poput Medvedgrada, gde je tanka linija između predatora i plena, ograditi se protiv mišljenja mase znači samo jedno - potpuna destrukcija. Služeći se svojim ubojitim oružjem, metaforom, Bakman nam predstavlja odnose između ljudi koji su definicija arhetipova. Likovi će vam u potpunosti prirasti srcu i ostaće sa vama dugo nakon čitanja poslednje stranice. A dobra vest je ta što je ovo tek prvi deo iz istoimene trilogije.
Poslednja knjižara u Londonu, Madlin Martin
Teme vezane za Drugi svetski rat svrstavam u one koje su ispunjene najstrašnijom dozom užasa. Stava sam da knjige koje obrađuju ovu problematiku ne mogu da vam se svide ili ne (a da su bazirane na istinitom događaju) već je pitanje toga da li vas materija interesuje. Kroz pisanu reč i knjige i dan-danas ostajemo svedoci najvećeg etničkog čišćenja u istoriji čovečanstva i zato hvala svakom autoru koji je dao svoj doprinos bilo posredstvom istorijske fikcije ili stvarnog dešavanja.
„Poslednja knjižara u Londonu" prati protagonistkinju Grejs Benet koja se 1939. godine, uoči rata, doseljava u London sa najboljom prijateljicom zbog nalaženja posla. Umesto vedrog i prijateljski nastrojenog Londona, dočekuju je improvizovani bunkeri i crne zavese na prozorima; umesto priželjkivanog Herodsa dobija radno mesto u oronuloj i prašnjavoj knjižari na Primrouz Hilu. Razočaranje za razočaranjem. Ali Grejs ni ne shvata koliko će joj se život promeniti i koliko će važnu ulogu odigrati. Iako je Drugi svetski rat okosnica romana, ovo je zapravo priča o tome koliku moć imaju knjige i kako su spasile sve(t). Napisan divnim, poetičnim i pitkim stilom, sa neizbežnom knedlom u grlu, ovo je autorkin omaž ljudima koji su preživeli. "Heroina" poslednje knjižare u Londonu, kako su je nazvali, Gejs je jedan mentalno stabilan, jak i požrtvovan ženski protagonista koji je poneo težinu dela na svojim plećima. Roman obiluje referencama na klasičnu književnost poput: Grofa Monte Krista, Rebeke, Velikih očekivanja, Midlmarč, Eme i slično. Ako volite da čitate o Drugom svetskom ratu, ujedno volite i knjige, onda je ovo pravi izbor za vas.
Sto godina Leni i Margo, Merijen Kronin
Kažu da ljudi sa razlogom uđu u vaš život i postanu deo istog. Da li postanu blagoslov ili lekcija, zavisi od perioda ali i od situacije. Neki vas nauče pameti i ostave gorak ukus u ustima, dok drugi svojom toplinom ukažu na sve radosti života čak i kada se nalazite u situaciji da mislite da je to nemoguće. Zato Leni i Margo imaju jedna drugu, svoju oazu mira i sreće. Ovo je jedna od onih knjiga gde od prve stranice znate šta će se desiti, ali se svim silama nadate da to takvog ishoda pak neće doći. Reč je o sedamnaestogodišnjoj Leni Peterson, koja pati od neizlečive bolesti, a sama činjenica da je reč o tako mladoj osobi, koja bi, po svim pravilima, tek trebalo da krene da živi svoj život, čini ovu knjigu tako bolnom. U tim trenucima nemoći, okružena bolničkim svetlima i monotonom svakodnevnicom, Leni upoznaje osamdesettrogodišnju Margo, ni ne shvatajući koliko će to novo "neobično" prijateljstvo promeniti smisao i jednog i drugog života. Ova knjiga vam se može učiniti kontradiktornom. Da se bavi tako razarajućom temom, a da vam osmeh na licu i toplina oko srca budu prisutni tokom čitanja zvuči kao nemoguća kombinacija. Ali je i te kako moguća. Leni i Margo su sivilo obrgljeno zrakom sunca koje se trudi da se probije i tu i ostane. Ako vam je potrebno da se dobro isplačete, ali i da stavite prst na čelo i da se zapitate koliko toga uzimate zdravo za gotovo, ovo je prava knjiga za vas. Stil pisanja je jako pitak i čitljiv, da se prosto davite u rečenicama ispunjenim humorom i životnim mudrostima.
Žig smrti, Kris Karter
Kako da prođe bez trilera? Ako se još uvek niste upoznali sa Kristom Karterom, morate odmah to da ispravite. Ni ne znate šta propuštate. Robet Hanter, inspektor losanđeleske policije, pronalazi telo mlade žene u šumi. Način ubistva odgovara profilu određenog serijskog ubice pod nazivom "Krstaš". Ali, to nije moguće, jer je Krstaš uhvaćen i pogubljen pre dve godine. Ili nije?! Maestralno, jezivo, morbidno i krvavo. Ako volite trilere sa serijskim ubicama od kojih vam se ledi krv u žilama, čitajte serijal Krisa Kartera gde je svaki deo bolji od prethodnog. Karterov stil pisanja je više takav da naginje ka psihološkoj strani likova - što je i logično ako se uzme u obzir njegova prošlost u oblasti kriminalističke psihologije. Takođe, „Žig smrti" je pravi pokazatelj da triler ne mora biti ispunjen napetošću kako bi odisao kvalitetom. Ono što doprinosi utisku jeste to što je autor svoje likove prikazao kao obične ljude, od krvi i mesa, emocionalno nestabilne s obzirom na mentalitet posla. Nakon što pročitate "Žig smrti" verujem da će vam, kao i meni, prva pomisao biti da želite još. I za kraj napomena - zbog slikovitih scena mučenja preporuka je da se ovo delo ne daje publici mlađoj od 18 godina, koja bi tek uplovila u svet trilera.
Ljubavna hipoteza, Ali Hejzelvud
I najlepše za kraj - ljubavni roman. Za preporuku ljubavnog romana sam izdvojila delo koje je izvazvalo izuzetno podeljena mišljenja, ali ja pripadam onoj drugoj strani - kojima se knjiga dopala. „Ljubavna hipoteza" je po svom izlasku doživela vrtoglavi uspeh na svim društvenim mrežama, a domaća javnost je sa nestrpljenjem čekala svoj prevod, a čak je i 2021. godine dobila Amazonovu nagradu za najbolji roman. "Ljubavna hipoteza" prati priču mlade doktorantkinje Olive koja se bavi ranim izučavanjem raka pankreasa, ispričanu iz njene perspektive. U pokušajima da ubedi najbolju drugaricu kako je prebolela bivšeg dečka, Oliva je primorana da poljubi prvu osobu koja joj se nađe na putu, a na njenu nesreću to je baš najozloglašeniji profesor na fakultetu, od kog studenti zaziru - Dr Adam Karlsen. Ovo je jedna vrlo slatka priča, koja se brzo čita i pogodna je da vas izbavi iz čitalačke krize. Osim toga, "Ljubavna hipoteza" savršeno kombinuje dva najpoznatija zapleta(tropes) u savremenoj književnosti: "fake dating" i "grumpy/sunshine". Jedna od stvarih koje su mi se najviše dopale jeste upravo taj kontrast između Olivinog vedrog duha, i Adamove ozbiljnosti. Takođe, sem ljubavne priče, roman se u jednakoj meri bavi jednom ozbiljnom temom - položajem žena u akademskoj zajednici, i time koliko mizogini, seksitički muškarci sa trunkom moći mogu da utiču na njihovu karijeru. Ljubavna hipoteza" ima sve što se traži u jednom ljubavnom romanu: jedinstvenu priču, nesvakidašnje likove koje krasi humor i savršena hemija između njih kao i važnost prijateljstva.
***
Naslovna fotografija:@olenasbookshelf
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
