TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 13.9.2025.
Film koji je upravo u procesu snimanja već privlači pažnju javnosti, ne samo zbog priče koju donosi, već i zbog jedinstvene glumačke postave u kojoj se susreću nova generacija glumaca i kultni glumci naše regije.
Ekipa filma Pisma Snova nas je dočekala u Domu kulture u Hrasnici, gdje je te noći snimana scena koja nosi specifičnu intimniju atmosferu.
Nećemo otkrivati previše jer priča zaslužuje da je doživite sami. Fotografije sa seta mogu vam dati tek naznake atmosfere, a ako ste već čitali roman Písma Snova Harisa Dubice, znate da se radnja neprestano razvija i otvara u novim smjerovima.
Ovoga puta donosimo potpuni zaokret, pogled iza scene, kroz razgovor s rediteljem Harisom Dubicom te glumačkim dvojcem Džejlom Ramović i Harunom Ćehovićem, koji su nam otkrili ponešto o procesu pripreme i energiji koja se krije iza kamere.
Harise, vaš roman Pisma Snova već je imao bogat život na papiru, ali film nosi drugačiju težinu pripovijedanja. Kada ste osjetili da je pravi trenutak da ga prenesete na platno?
Haris: Iskreno krenuo sam 2020. godine u lockdownu da pišem scenariji za film, pa sam to pretvorio u roman. Bilo je suđeno da se ipak sve vrati u scenarij.
Pisma Snova rođeno je iz vrlo ličnih promišljanja, a svaka adaptacija traži ravnotežu između vjernosti originalu i slobode filmskog jezika.
Kako je izgledao taj proces za vas od donošenja odluka gdje povući granicu do trenutka kada ste svoje riječi prvi put ugledali pretočene u slike na filmskom setu?
Haris: Najvažniji mi je nit lika. Ne toliko godine ni izgled i naravno osjećaj koji me nije često varao u karijeri.
Bh. film često prepoznajemo kroz intimne drame ili društveno angažovane priče. Pisma Snova prelazi granice žanra. Gdje vidite da se ovaj film uklapa u taj kontinuitet?
Haris: Pa ne uklapa se. Jeste bosanska priča ali nije bosanski film. Više vuče u smjeru filmova kao Amelie, Forrest Gump, Big Fish.
Romantičan i čaroban.
Za mnoge režisere prvi dan snimanja je mješavina haosa i magije. Možete li se prisjetiti trenutka kada ste pomislili: “Da, ovo je film koji sam zamišljao.”?
Haris: Kada je pala prva klapa bio sam jako ponosan jer sam 2006. godine krenuo da radim spotove da bi jednog dana radio filmove.
Lijepo je kada vidiš oživljenog lika iz tvoje mašte.
Sam naslov, Pisma snova, nosi intimu i obećanje. Koji je bio najveći “san” koji ste željeli očuvati u filmskoj verziji?
Haris: Rolerkoster emocija i humora. Radim film za sebe i svi ste dobro došli da ga pogledate.
Adaptacija romana često znači i odricanje od pojedinih elemenata. Postoji li scena ili lik iz knjige kojeg ste teško ostavili po strani?
Haris: Volim priču o pet nišana, ali u filmu nije bilo mjesta.
Džejla Ramović ovim filmom zakoračila je u glumački svijet, dok Harun Čehović donosi iskustvo obrazovanja iz Londona, a uz njih film okuplja i mladu generaciju glumaca poput Gorana Vinčića, Bojana Cvjetićanina, Aldina Tucića i Elme Jugović. Šta vam je bilo najuzbudljivije u radu s ovom novom generacijom talenata?
Haris: Drago mi je da radimo film gdje su mladi glumci u fokusu, a ovi popularni su sporedni likovi. Nevjerovatno koliko ima talenta u ovoj državi.
U ekipi su i lica koja publika prepoznaje i voli, poput Tarika Filipovića, Dragana Marinkovića, Mirvada Kurića i Vanese Glođo. Koliko vam je bilo važno da film nosi tu mješavinu svježine i prepoznatljivosti, i da publika u
jednom projektu vidi i nova lica i one koji već dugo obilježavaju regionalnu scenu?
Haris: Ta mješevina bila mi je jako važna da se napravi miks generacija. Imamo još mnogo velikih imena koje ne želim otkriti.
Mnogi režiseri svoje projekte nazivaju ljubavnim pismima gradovima, uspomenama, ljudima. Kome ili čemu je po vama Pisma Snova u konačnici upućeno? Koji je to osjećaj ili možda pitanje koje biste željeli da ostane s publikom?
Haris: Ljubavno pismo Bosni i Hercegovini i iskrenoj emociji koja sve više fali društvu.
Džejla, kada staneš pred kameru, ulaziš li u ulogu kao da pjevaš ili te film tjera da pronađeš potpuno drugačiji glas u sebi?
Džejla: Olakšavajuća okolnost je to što već imam iskustva pred kamerama, ali filmski set budi u meni sasvim drugačiju emociju. Pjevanje je prostor u kojem se osjećam potpuno sigurno, dok je gluma za mene novo i izazovnije iskustvo.
Ovo je prvi put da se nalazim u takvoj ulozi i zato se najviše oslanjam na savjete i smjernice ljudi koji su me pripremali za tu ulogu. Trudim se biti što prirodnija pred kamerom i do sada nismo nailazili na veće poteškoće kada je u pitanju opuštenost tokom snimanja. 
Ako zamisliš sebe za pet godina, vidiš li više filmova u tom horizontu ili muziku i dalje stavljaš na prvo mjesto?
Džejla: Gluma je oduvijek bila negdje u planu kao nešto u čemu bih voljela da se ostvarim kad za to dođe pravi trenutak. Ipak, muzika i dalje ostaje na prvom mjestu, to je moj put i ono što me najviše ispunjava.
Voljela bih se okušati u novim ulogama, tako da su glumački pozivi u budućnosti svakako više nego dobrodošli. 
Šta ti je na filmu bio najveći luksuz: vrijeme, koncentracija ili sloboda da budeš neko drugi?
Džejla: Uloga koju sam dobila ne zahtjeva velike promjene u ponašanju u odnosu na mene kakva sam privatno, što mi je na neki način olakšalo proces. Najizazovniji su bili prvi dani snimanja, dok sam se tek upoznavala sa ritmom i dinamikom filmskog seta. 
Velika prednost je to što ima prostora za greške. Ekipa je puna razumijevanja, znaju da mi treba vremena da iz mene izađu replike onako kako ih film zahtjeva. Fokusirana sam na scenario i trudim se dati najbolje od sebe, iz scene u scenu. 
Harune, film Pisma Snova istražuje intimne, lične emocije, kako si pronašao vlastiti ulaz u lik i njegov lik?
Harun: Scenarij i priča filma su ono što me najviše privuklo ovom projektu, zajedno s veoma zanimljivom glumačkom ekipom. Dino, lik kojeg tumačim, prolazi kroz iskustva koja su mnogima poznata, samo na jedan ekstremniji i specifičniji način. 
Situacije u kojima se zatiče prošli smo, vjerujem, svi i upravo ta mogućnost prepoznavanja bila mi je posebno interesantna.
Kada je u pitanju priprema lika, kao i uvijek oslanjam se prije svega na scenarij, iz njega se trudim uzeti što je moguće više informacija kako bih što bolje razumio njegov unutrašnji svijet i oblikovao svoju rad.
Na setu dijeliš energiju s mladim timom i kolegama. Šta misliš da su Pisma Snova dala tebi kao glumcu, a šta ti filmu?
Harun: Svaki proces donosi nešto novo i vrijedno i svaki mi daje iskustvo koje je značajno i važno. Vjerujem, da je za glumca od velike važnosti raditi, snimati i baviti se ovim poslom jer se na taj način održavamo i razvijamo glumačku “kondiciju”. 
Na ovom setu, kroz rad s mlađim, ali i iskusnijim kolegama, imam priliku stalno razmjenjivati iskustva i znanje, svaka proba i svaki snimajući dan nose nešto novo, glumački vrijedno za mene. Ta vrsta razmjene je uvijek dragocjena i unikatna. Pored toga drago mi je i što sam upoznao sve ove nove divne i talentovane ljude.
A što se tiče mog doprinosa filmu uvijek mi je to teško procijeniti te vjerujem da je na drugima da to ocijene i daju svoju riječ.
Kako se nosiš s kritikama ili očekivanjima publike?
Harun: Trudim se što je više moguće izolovati se od spoljašnjih pritisaka i fokusirati na ono što je zaista važno, sam proces i snimanje. Još uvijek smo u ranim fazama projekta i pred nama je dug put kojem se trebamo posvetiti. 
Vjerujem da je konstruktivna kritika izuzetno važna i trudim se iz nje izvući ono što će mi koristiti i pomoći da napredujem. Kada su u pitanju ostale, te manje produktivne kritike, trudim se da ih filtriram i ne pridajem im previše pažnje.
Produkcija: Bonjour.ba
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Boris Ler već godinama prelazi između teatra, filma i televizije bez potrebe da ga vežemo za samo jedan tip uloge. Ipak, Mido Zec iz „Kotline“ donio mu je nešto što je, kako kaže, želio još kao dječak: priliku da konačno bude detektiv.
Ako njegovu filmografiju pogledamo kroz naslove poput Quo Vadis, Aida? , Muškarci ne plaču , Pun mjesec , Deset u pola , Nakon ljeta i seriju Znam kako dišeš , jasno je koliko se Boris Ler tokom karijere kretao između vrlo različitih filmskih svjetova.
Paralelno je ostao snažno vezan za teatar. I danas ga publika Kamernog teatra 55 može gledati u predstavama poput Ljubavnice , Ljubičasto i Otac , dok se njegov rad pred kamerom posljednjih godina sve više veže i za novu generaciju domaćih televizijskih produkcija.
Među njima posebno mjesto zauzima „Kotlina“. 
Kriminalističku seriju kreirali su Danis Tanović i Amra Bakšić Čamo, a Ler igra inspektora Midu Zeca. Serija kroz kriminalistički žanr otvara pitanja pripadanja, morala, zagađenja, energetike i društva u kojem njeni likovi žive. U prvoj sezoni njega i Feđu Štukana veliki dio vremena gledali smo zajedno kao Midu i Ediba, druga ih razdvaja i svakom daje prostor da izgradi nove odnose i otvori druge dijelove vlastitog lika.
A upravo su obojica ove godine nominovani za AFA nagradu za najboljeg glavnog glumca u TV seriji, dok je Kotlina među pet nominovanih za najbolju TV seriju. O nominacijama je odlučivalo više od 800 filmskih i televizijskih profesionalaca iz regije, a druga dodjela AFA nagrada održava se od 23. do 25. oktobra u Porto Montenegru.
Za Lera ovo nije prvi put da je njegov rad u Kotlini prepoznat regionalno: za prvu sezonu osvojio je i Srce Sarajeva za najbolju epizodnu mušku ulogu u dramskoj seriji.
Pred ovogodišnju AFA dodjelu razgovarali smo s Borisom o tome koliko se Mido promijenio kroz dvije sezone, šta mu je krimi žanr dao kao glumcu, odnosu koji je izgradio s Feđom Štukanom i tome gdje se domaća televizijska produkcija nalazi danas. 
Za AFA nagradu nominovani ste za najboljeg glavnog glumca u TV seriji za ulogu Mide Zeca u „Kotlini“. Kada ste prvi put dobili lik Mide, jeste li već tada vidjeli prostor da on postane ovako kompleksan ili se taj lik za vas zapravo otvorio tek kroz drugu sezonu?
Ne bih rekao da lik Mide nije bio kompleksan od samog početka, više bih to postavio kroz zadatak koji sam morao obaviti u prvoj, a poslije u drugoj sezoni. Lik se naravno jeste otvorio više u drugoj sezoni, pogotovo “Privanti život”, kroz to je i sam zadatak postao kompleksniji, jer osim slučaja, odnosa sa Edibom, sada sam se morao baviti paralelno i tim segmentom Midinog života. I moram reći da sam uživao u svakoj sekundi snimanja.
Vi ste još na početku „Kotline“ govorili da vam je bila dječačka želja igrati u krimi-seriji koja se snima u Sarajevu. Nekoliko godina kasnije, šta vas je stvarnost tog projekta naučila o žanru što tada niste očekivali?
Da jeste, od kada sam klinac bio uvijek sam obožavao filmove, a pogotovo detektivske trilere. Kao tinejdžer sam sam u svojoj sobi rekreirao neke od omiljenih scena iz filmova koje sam gledao, igrao se i uživao beskrajno. A onda mi se nakon 15 godina karijere otvorila šansa da se i za stavrno “igram” detektiva. Tako da dječački san se ostvario i jako sam sretan i ponosan da sam imao šansu biti dijelom prvog projekta ove vrste kod nas. Stvarnost projekta me naučila, više potvrdila ono što sam znao i očekivao, a to je da su pripreme, a onda i samo snimanje bili jako zabavni i inspirativni.
Za mene kao glumca je uvijek jako važno imati reditelja koji zna šta hoće, a Danis je uvijek upravo to, tako da koliko god da je žanr sam od sebe za mene, za sve nas bio nov i izazovan, uz njegovo vodstvo smo lako i vrlo brzo pronašli zajednički jezik i snimali punom parom, bez velikih prepreka. 
Domaća televizijska produkcija je posljednjih godina počela izgledati dosta ambicioznije nego prije. Osjećate li kao glumac da su se zajedno s produkcijom promijenile i vrste likova koje danas dobijate?
Snimale su se serije kod nas i prije, ali ne na ovom nivou, tako da, da, tačno je to što kažete da televizijska produkcija jeste postala ozbiljnija i počela da prati trendove koji u svijetu postoje već dugo. Ne znam koliko je zaozbiljavanje produkcije uticalo na likove koje dobijam da igram, više bih rekao da tu važniju ulogu igra iskustvo i godine u kojima sada jesam.
Imao sam sreću da sam svoju karijeru gradio postepeno, što u pozorištu, što na filmu i to mi je omogućilo da prođem kroz dosta faza u glumačkom razvoju do sada, dalje ćemo vidjeti kako će se situacija razvijati, iskreno se nadam na bolje, mada trenutno nije takva slika. Opet smo se vratili dosta godina unazad, snimanja su rijetka, jedan ili nijedan film, serija godišnje, ali kako sam optimista po prirodi, nadam da je i ovo faza koja će brzo proći, jer željni smo dobrih projekata, spremni kao zapete puške, a ni ideja ne nedostaje. 
Feđa Štukan je također nominovan za najboljeg glavnog glumca za „Kotlinu“. Kada dva glavna lika nose isti svijet, koliko se dobar dio vlastite izvedbe zapravo gradi kroz partnera preko puta vas?
To je jedan od stubova našeg posla, partnerska igra, saradnja. Bez odnosa nema vas kao lika, mislim tako je i u životu, odnosi nas grade. U prvoj sezoni Feđa i ja smo imali dosta skupa i jako uživali gradeći taj odnos, i baš to je nešto na što sam se jako naslonio pogotovo u prvoj sezoni, gdje sam sve što Mido radi gledao kroz prizmu odnosa između njih dvojice. Druga sezona nas je malo razdvojila, i dala nam šansu da samostalno gradimo druge odnose, u čemu sam uživao naravno, ali isto tako postojala je mala doza tuge što ne dijelimo kadar više, znam da i Feđa isto osjeća iako to nikada ne bi priznao :)). Držim fige da se desi treća sezona koja bi nas ponovo spojila.
AFA nagrade okupljaju film i televiziju iz više zemalja regije, a ove godine „Kotlina“ ima nominacije i za seriju i za više glumačkih kategorija. Šta vam znači da upravo jedna bh. serija ulazi u taj regionalni razgovor kao ravnopravna produkcija, a ne samo kao „domaći uspjeh“?
Znači naravno puno, da se naš trud i talenat prepoznao, cijeni i van “domaćih okvira”. Naš film to odavno radi, a evo sada i serije.
Već je neko vrijeme domaća televizijska produkcija ravnopravna u regiji a i šire. Naše serije se prikazuju u dosta zemalja regije, a dostupne su i na streaming platformama poput HBO i sličnih, već su bile nominirane i osvajale nagrade na sličnim događajima, tako da nije izuzteak ni ova godina na AFA nagradama gdje smo nominirani u svim kategorijama kroz nekoliko projekata, ne samo Kotlina. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
