Ne postoje pravila kad je riječ o njoj, ni šabloni, ni očekivane putanje.

Senidah je sila i žena i glas i pojava... I baš kao što na sceni uspije spojiti nježnost i moć, istovremeno ranjivost i sigurnost, tako je i naš dan s njom tekao: lagano, snažno i pomalo magično. 

Dan prije smo je dočekali u Sarajevu, da razgovaramo s njom kad su svjetla još bila ugašena, a jučer smo proveli s njom dan, od generalne probe do trenutka kad je izašla na binu i Sarajevo dočekalo njenu prvu solo večer.



 

13:00 Generalna proba: dvorana Mirze Delibašića, prazna, ali puna

Dvorana još spava. Nema redova, nema šapata nestrpljive publike, ali zvuk se već širi prostorom. Već na probi smo osjetili da dolazi nešto veliko. 

 

Pozdravila nas je s osmijehom, a osjetili smo energiju osobe koja zna šta radi i zna da će Sarajevo te večeri dobiti ono po što je došlo. Nismo razgovarali puno, samo smo gledali, slušali i bilježili objektivom.

 

18:00 Soba 1202

Kasnije smo je ponovo sreli, ovoga puta u sobi hotela, dok se pripremala. Očekivali smo napetost u zraku, no, dočekala nas je opuštena atmosfera, ali fokusirana. Frizura u stilu Pamele Anderson se završavala pred ogledalom, makeup je već bio gotov, a na vješalici je visio bijeli voluminozni outfit koji će se kasnije transformisati u tri nova. 

 

Pitali smo je 'koga' nosi, a ona se samo nasmijala i rekla: “Sebe. Ovo je moje.”

 

Pitali smo je i kako se osjeća. Ima li treme? “Ne,” rekla je, uz onaj prepoznatljivi smijeh. “Smirena sam, mirna sam, OK sam... Baš se dobro osjećam.” I znate šta? Vjerovali smo joj.

 

21:00 Backstage

Backstage gori, svjetla, pozivi, zadnje provjere. Tim funkcioniše kao sat, sve teče, a nigdje nema panike, bar je mi nismo osjetili. Senidah provjerava outfite ekipe, baca još jedan pogled u ogledalo i kreće. 

 

Ispratili smo je do ruba bine. Baš tu, u tih nekoliko metara između priprema i eksplozije, sjetili smo se da nam je ranije rekla:
“Jedva čekam taj prvi korak na bilu. Jedva čekam da čujem ljude.” I dok su glasovi iz publike počeli rasti, spajajući se u onu jednu, ogromnu emociju, znali smo: to je taj trenutak.

 

Ljudi koji su došli da zaborave, da osjete, da proslave, da se prepuste, svi su stajali na nogama. Dok su hitovi nizali jedan za drugim, činilo se kao da koncert traje deset minuta i vječnost istovremeno.

 

Poseban trenutak bio je kad se na sceni pojavio Dino Merlin. Znali smo još na probi da će se to desiti, ali odlučili smo čuvati iznenađenje. Kad su zajedno zapjevali: “Ne znam biti sam, ne volim to...” it was magic!

 

Senidah i Sarajevo

Nakon “Behute”, pjesme koju je publika otpjevala glasnije od razglasa, bio je to dokaz da glas može biti dom, snaga i most između nje i stotina koji su ga te večeri prepoznali kao svoj.

 

Nama, na Bonjour.ba, nije važno da smo prisutni samo kad se reflektori upale, nego i kad se šminka briše, kada glas odmara i kad sigurnost dolazi ne iz kostima ili scenografije, nego iz pogleda koji zna šta radi. 

Upravo zato volimo donositi priče koje publiku vode iza scene, da osjete ritam priprema, nervozu koja zna biti tiha, ali prisutna i snagu koja se ne gradi na pozornici, nego daleko prije nje.

 

Ekskluzivni uvid u dva dana sa Senidom pokazao je koliko jedna žena može nositi stil, emociju, težinu očekivanja i lakoću kojom sve to pretvara u umjetnost. 

Koliko često se zapitate šta se dešava prije nego se svjetla upale?

Produkcija: Bonjour.ba   
Fotografije: Monika Andrić za Bonjour.ba