Ova zbirka, protkana ironičnim humorom, svakodnevnim zapažanjima i slojevitim društvenim temama, u međuvremenu je osvojila čitatelje.

Nakon što smo nedavno pisali o knjizi Varijacije uobičajenih zabluda i predložili je kao savršeno štivo za plažu, vrijeme je da se upoznamo i s čovjekom koji ju je napisao - Milenkom Margetom.

U ovom razgovoru, Margeta nas pušta iza kulisa svog procesa pisanja, otkriva neobičnu inspiraciju koja dolazi iz muzike i zamišlja razgovor s likom iz zbirke koji nikada nije imao priliku voditi.







U zbirci Varijacije uobičajenih zabluda progovarate o složenim društvenim temama, često iz ugla "malog čovjeka". Kako birate perspektivu iz koje pričate priču i koliko vam je važno da ona bude emocionalno iskrena, ali i društveno relevantna?  


Nema ni perspektive niti strane koju zauzimam pri pisanju. Samo prazan papir s temom koja se natenane raspisuje, do onog momenta kad ću sam biti zadovoljan i posljednjom točkom.

Emocionalna iskrenost je uvijek strogo subjektivna kategorija, zato se trudim da pišem na način da čitateljima iskrenost priča bude familijarna. Ne želim da im nakon pročitanog ostane upitnik iznad glave i ono tako užasno (školsko) pitanje: „Što je pisac time htio reći?”




 

U pogovoru se spominje da vaši likovi često nose "zrno autobiografskog". Da li je to nešto što svjesno dozvoljavate ili se dogodi mimo vaše kontrole?

„Zrno autobiografskog” je vjerovatno zgodan način mog urednika da opiše realističnost zbirke. Ne, priče nisu autobiografske, i da, vjerujem da je svaka priča realistična u toj mjeri da bi je čitatelji lako mogli pronaći kao nešto što su i sami doživjeli. Samo u drugoj varijaciji.


Kako provodite vikend kad ne pišete? Ima li nešto što vas resetuje jednako kao pisanje?  


Muzika i koncerti, opsesivno slušanje raznih izvođača i albuma, to su utočišta. Dok sam pisao priče, zamišljao sam i soundtrack za svaku. Tako je neraskidivi dio priče „Cvjetna pregača i kuhinjski nož” Zosterova pjesma „Vrijeme će doći”.



 

Kojem svom liku iz zbirke biste voljeli sjesti nasuprot za stol i postaviti pitanje i koje?  

Čini mi se da bi najsvrsishodnije bilo upitati nešto jedinog stvarnog lika iz zbirke, zar ne? Tako bih volio sjesti nasuprot Josipa Broza i upitati ga jesmo li zaista morali proživjeti one „devedesete” ili smo, uz malo više mudrosti i reformi, ,mogli poći sličnim putem kao npr. Kina, pa da danas ne pričamo o izgubljenim desetljećima nego o zlatnim godinama procvata.



 

 Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     

Foto: Milenko Margeta

U 8. mjesecu, za vrijeme festivalskih dana, nekoliko sati prije večernjeg izlaska često bude jednako zanimljivo kao i finalni look.

Hotelska soba polako postaje backstage, outfit dobija svoj finalni oblik, posljednje odluke padaju pred ogledalom, a onda se vrata zatvore i cijela priča preseli na festivalske ulice.

Ovoga puta pratili smo Iman Karović, nekoliko sati prije Perwoll Black & Light eventa na Festivalskom trgu. 
 

Njen izbor za večer je bio svijetli look, a nama je odmah bilo jasno jedno: ovaj outfit ne izgleda kao priča za samo jedno pojavljivanje.

Zapravo, već mu vidimo sequel, ali idemo redom.
 

14:00 — Room check: look još nije spreman

Vraćamo film nekoliko sati unazad.

Hotelska soba, svijetla haljina i dovoljno vremena do Festivalskog trga da sve još djeluje prilično mirno.

Naglasak je na još.
 

Jer nekoliko sati prije eventa uvijek postoji ona faza u kojoj je plan jasan samo na papiru. Odijelo je tu, detalji se tek slažu, neke odluke ostaju otvorene, a finalna verzija looka još nije izašla iz sobe.

Nama je to idealan trenutak za prvo važno pitanje: šta kod Iman zapravo traje najduže?

„Najduži dio spremanja je odlučivanje šta neću obući, jer nikad ne znam koja će verzija mene izaći danas.“

Fair. Jer ponekad najveći problem stvarno nije šta obući, nego koju verziju sebe večeras vodimo van.
 

14:15 — Classic Iman or plot twist?

Finalnu fotografiju ćemo vidjeti kasnije. 

Trenutno nas više zanima kako do nje dolazimo.

A ovaj look već ima zanimljivu malu zamjenu uloga.

„Klasična Iman bi bilo to što danas nosim nešto svijetlo, a potpuni twist to što nosim odijelo, a ne haljinu.“  
 

Dakle, boja ostaje u njenoj zoni, silueta mijenja scenario.

I ako je ovaj look trebao svoj naslov, Iman ga već ima:

Light Can Be Bold Too.

Teško da bismo mu smislili bolji.

15:00 — Outfit has entered the chat

Sada već možemo vidjeti gdje ova priča ide.

Kod ovako svijetlog outfita tkanina, boja i način na koji je komad očuvan odmah dolaze u prvi plan.

Tu se prirodno uključuje Perwoll Light Colors.

Njegova Triple Renew tehnologija usmjerena je na obnovu boja, vlakana i svježine, dok je Anti-Greyness tehnologija razvijena posebno za svijetlu i bijelu odjeću.  
 

I taman kada smo mislili da je to najbolja poveznica s večerašnjim lookom, Iman nam otkriva detalj koji cijelu priču čini mnogo zanimljivijom.

Plot twist number two: jedno odijelo čuva posebnu priču  

Na pitanje koji joj komadi nose najviše uspomena, Iman u videu pokazuje odijelo s čipkom koje je nekada pripadalo njenoj mami.

„Komadi koji mi donose najviše uspomena su upravo oni koji nisu prvobitno bili moji. Jako često nosim mamine stvari i posebno mi je drago ovo odijelo koje njegujem Perwollom kako bi ono zadržalo isti onaj sjaj koji je imalo i prije 20 godina.“
 

Komad star dvije decenije i dalje ima mjesto u njenom ormaru, a uz pažljivu njegu nastavlja živjeti kroz nove kombinacije.
 

I odjednom cijeli koncept „novo ili očuvano?“ dobije mnogo konkretniji odgovor.  
 

15:10 — Okay, but would you wear it again?

Sarajevo Film Festival vrlo lako aktivira onu logiku: nova večer = novi outfit.

Iman ipak bira malo drugačiji pristup.

„Novo ima svoju draž. Međutim, ako sam neki komad izabrala i zavoljela, onda ga želim nositi što duže.“  
 

Tu Rethink New, koncept koji stoji iza Perwolla, prestaje biti apstraktna fashion ideja.

Jer teško je pronaći bolji primjer od odijela koje nakon 20 godina dobije novu kombinaciju, novu osobu koja ga nosi i novu festivalsku večer.

Novo poglavlje, isti komad.

Sequel, rekli smo.  
 

17:15 — Final checks. No notes.  
 

Kako se približava odlazak prema Festivalskom trgu, look je već tu.

Ostaju još samo posljednje odluke i nekoliko brzih pitanja

Tonight's soundtrack: bilo šta od Senidah.

Da look ima naslov: Light Can Be Bold Too.

Celebrity plus one: zapravo, vjerovatno niko poznat.

Iman bi prije izabrala neku random osobu jer, kako kaže, „svi smo mi na kraju dana glavna uloga u svojim životima.“

A koliko se raduje večerašnjem eventu, na skali od jedan do deset? 11.

Jer je, prema njenim riječima, deset jednostavno malo za Sarajevo Film Festival.  
 

18:30 — Light look. After dark.

Sljedeća scena: Festivalski trg.

Svijetlo odijelo iz hotelske sobe sada dobija sasvim drugo okruženje na Perwoll Black & Light eventu.

I ovdje Black & Light više nije samo naziv eventa.

Perwoll Light prati svijetlu i bijelu garderobu poput Imanine večerašnje kombinacije, dok je Perwoll Black namijenjen crnim i tamnim komadima.

U oba slučaja ideja ostaje ista: briga o stvarima koje želimo ponovo vidjeti u vlastitom outfit rotationu.
 

A ako bismo Imanin večerašnji look morali opisati njenim riječima?

#WhiteStatement, #PodReflektorimaSarajeva i #OpranoPerwollom.

 Roll credits? Not yet.

Jer do kraja večeri imamo odgovor na jedno pitanje.

Je li look prošao svoju premijeru?

Apsolutno.

Je li spreman za odjavnu špicu?

Ne još.

Odijelo je već imalo život prije ove večeri.

Sada je dobilo još jednu dobru scenu.

#Perwoll #RethinkFashion #CareAndClean  
 

Ovaj sadržaj je nastao u saradnji sa Perwollom

Bonjour.ba produkcija
Voditeljica projekta: Semra Manjura
Autorica & vizualni dizajn članka: Ilda Lihić-Isović
Grafički dizajn: Marija Perić
Foto i video: Marko Jovančić
Sagovornica: Iman Karović