TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 27.1.2025.
Mjesec posvećen borbi protiv raka grlića maternice donio je važne poruke o prevenciji, ranom otkrivanju i brizi za reproduktivno zdravlje. Sada, kada su reflektori ugašeni, ostaje pitanje šta dalje? Kako nastaviti tamo gdje je kampanja stala?
Odgovor je jednostavan: briga za zdravlje traje cijelu godinu!
Redovni pregledi: prva linija odbrane!
Da li ste već zakazali svoj naredni ginekološki pregled? Ako niste, sada je pravo vrijeme. Zaboravite na izgovore „nema vremena“ ili „sad nije hitno“. Papanikolau test (onaj poznati PAP -a test) traje svega nekoliko minuta, a može spriječiti godine brige. Vaš kalendar može biti najbolji saveznik zato postavite podsjetnik i neka to postane godišnja navika.
Važno: HPV (humani papiloma virus) je odgovoran za skoro sve slučajeve raka grlića maternice. Da li ste se već informisali? Ako niste, vrijeme je da to stavite na svoju to-do listu.
Edukacija, edukacija, edukacija!
Sjećate li se kad smo sve bile previše sramežljive da pitamo ono što nas zanima o svom tijelu? E pa, vrijeme je da to promijenimo. Informacija je moć, ali samo ako je koristimo. Upoznajte simptome koje ne treba ignorisati poput:
Naučite slušati svoje tijelo. Ono vam uvijek šapuće kada nešto nije u redu. Vaš zadatak? Da ga čujete i reagujete.
Ovo želimo da znate!
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), rak grlića maternice predstavlja četvrti najčešći oblik raka kod žena širom svijeta. Evo nekoliko ključnih činjenica koje bi svaka žena trebala znati:
A mama, sestra, prijateljica, kolegica?
Jeste li ikada razgovarali s prijateljicom o važnosti redovnih pregleda? Dijeljenje informacija može nekome doslovno spasiti život. Započnite razgovor, bilo u porodičnom okruženju ili s prijateljicama, vi budite pokretač ovog bitnog koraka! Pričajte otvoreno. Što nas više bude znalo o prevenciji, manja je šansa da rak grlića maternice bude nečija stvarnost.
Praktični korak: Pokrenite malu inicijativu među prijateljicama. Neka svaka podsjeti drugu na pregled. Mala podrška može značiti veliki korak.
Ne od ponedjeljka, od danas krenite!
Svi znamo kako zdrava ishrana, fizička aktivnost igraju ključnu ulogu u našem zdravlju, zar ne? Ali evo malog podsjetnika: vaš način života može biti savezništvo koje vam pomaže ostati korak ispred. Počnite s malim stvarima npr. zamijenite jednu nezdravu naviku zdravijom. Vaša svakodnevna rutina može biti itekako važna i zato:
Zamijenite čips s hrskavim alternativama: Umjesto nezdrave grickalice dok gledate omiljenu seriju, zgrabite šaku badema ili kockice tamne čokolade (70 % kakaa i više). Vaša koža i imunološki sistem će vam biti zahvalni!
Ne zaboravite na voće: Kad osjetite glad između obroka, izaberite mandarine ili šaku borovnica. Njihova sočnost i svježina podižu energiju, a pritom su prava antioksidativna bomba.
Pripremite smoothie: Umjesto jutarnje kafe na prazan stomak, napravite smoothie od zamrznutog bobičastog voća i banane. Dodajte malo vode ili bademovog mlijeka = energija za cijeli dan!
Šetnja umjesto lifta: Kada se nađete pred liftom, napravite sebi izazov idite stepenicama. Vaš puls će se ubrzati, a tijelo će vam reći hvala.
Šetnja poslije obroka: Umjesto da sjedite nakon ručka, uzmite 10 minuta za laganu šetnju. Bonus? Probava će biti bolja!
Zabavite se plesom: Pustite omiljenu muziku i napravite mini party kod kuće. 15 minuta plesa je odlična kardio vježba.
Foto: @_olhirst_
Ok, znamo lakše napisati nego odraditi, ali dajte sebi priliku za ovaj bitan korak.
Napravite svoj kutak za opuštanje: Ugodna deka, svijeća s mirisom lavande i dobra knjiga. To je vaš spa trenutak kod kuće.
Isprobajte „disanje za reset“: Kad osjetite stres, izdvojite 5 minuta za duboko disanje. Udišite kroz nos 4 sekunde, zadržite dah 4 sekunde, izdahnite kroz usta 8 sekundi. Pomaže više nego što mislite!
Šetnja u prirodi: Posjetite najbliži park i dopustite sebi 20 minuta bez telefona.
Na kraju ovaj članak i vaši društveni profili mogu promijeniti nešto!
Zamislite ovo: vaš odlazak na pregled, vaša otvorenost da pričate o svom iskustvu, vaše dijeljenje ovog članka na vašoj story objavi mogu inspirisati nekog drugog da uradi isto, a to onda rezultira da se neko odvaži i odradi pregled.
* * *
Naslovna fotografija: @karinaenever
TEKST: Lamija Muratagić
Najteži umor često nije onaj koji se odmah vidi. Ne izgleda uvijek kao propušten rok, neodgovoren mail ili dan proveden u krevetu. Ponekad izgleda mnogo tiše. Sve stižete, ljudi se oslanjaju na vas, obaveze su pod kontrolom, a vi iznutra imate osjećaj da dan više gurate nego što ga zaista živite.
Za to se sve češće koristi termin high functioning burnout, odnosno visokofunkcionalno sagorijevanje. Nije riječ o formalnoj dijagnozi, niti o etiketi koju treba lijepiti na svaku fazu umora. Više je način da se opiše stanje u kojem osoba i dalje funkcioniše, ispunjava očekivanja i djeluje sposobno, dok iznutra sve manje osjeća stvarnu energiju, prisutnost i zadovoljstvo.
Burnout se u stručnom kontekstu najčešće veže za hronični stres na poslu, ali se ovaj izraz u svakodnevnom govoru koristi šire, za trenutak kada spolja sve izgleda pod kontrolom, a iznutra ste emocionalno, mentalno ili fizički potrošeni.
Ne mora svaka iscrpljenost biti burnout. Ipak, ako “dobro sam” sve češće zvuči kao rečenica koju izgovarate samo da ne biste objašnjavali kako ste stvarno, vrijedi zastati i provjeriti koliko vas svakodnevno funkcionisanje zapravo košta.
Burnout često zamišljamo kao potpuni kolaps. Trenutak u kojem više ne možete raditi, ustati, odgovoriti na poruku ili nastaviti kao da je sve u redu. Kod visokofunkcionalnog burnouta stvar je komplikovanija jer, barem izvana, još uvijek možete.
Možete završiti prezentaciju, odgovoriti na poruke, stići na sastanak, organizovati planove i usput nekome reći da ste dobro. Spolja to može izgledati kao stabilnost. Iznutra, međutim, može postojati osjećaj praznine, udaljenosti ili umora koji ne prolazi ni nakon prospavane noći.
Stres vas najčešće ubrzava. Misli su brze, tijelo je napeto, sve djeluje hitno i pomalo alarmantno. Burnout je drugačiji. On ne mora biti dramatičan. Često se osjeti kao tiho otupljenje.
Niste nužno tužni, ali se ne osjećate stvarno prisutno. Niste stalno ljuti, ali vas sitnice lakše izbace iz ravnoteže. Stvari koje su vam ranije donosile radost sada mogu djelovati kao još jedna obaveza, od druženja i treninga do večere, njege kože ili odmora.
Zato ga je lako previdjeti. Ne izgledate kao osoba kojoj treba pauza. Izgledate kao osoba koja zna šta radi. Samo što funkcionalnost ne znači uvijek da ste dobro.
Najčešće kroz male promjene koje prvo pokušavate objasniti lošim snom, napornom sedmicom, PMS-om ili običnim umorom.
Legnete da odmorite, ali se uhvatite kako već pola sata skrolate i osjećate se još praznije. Vikend više ne izgleda kao vrijeme za sebe, nego kao dva dana pokušaja da dođete sebi od svega što ste tokom sedmice nosili. Poruke ostavljate za kasnije, čak i kada vam je stalo do osobe koja ih šalje, jer ni za najjednostavniji odgovor više nemate kapaciteta.
Onda i male odluke postanu previše. Šta jesti, šta obući, kome prvo odgovoriti, šta odgoditi, šta završiti odmah. Sve ono što je nekada išlo automatski sada traži napor.
Ambicija može biti dobra stvar kada vam daje pravac, energiju i osjećaj rasta. Problem nastaje kada počne tražiti da stalno prelazite preko sebe kako bi sve izvana i dalje izgledalo uredno.
Posebno iscrpljuje mentalni teret koji se često ne vidi. Planiranje, pamćenje, predviđanje, organizovanje i emocionalno balansiranje drugih ljudi rijetko izgledaju kao rad, ali troše pažnju, fokus i energiju.
Zato se visokofunkcionalno sagorijevanje često ne prepozna na vrijeme. Osoba i dalje radi, odgovara, pojavljuje se, završava. Tek kasnije postane jasno da je cijena tog ritma bila previsoka.
Jedna od čestih zabluda je da se svaki umor može popraviti boljom rutinom. Još jedan planer, još jedan trening, još jedna jutarnja navika, još jedan pokušaj da se dan posloži savršeno.
Rituali mogu pomoći, ali ako ste već preopterećeni, oporavak ne bi trebao postati dodatni zadatak koji morate odraditi pravilno.
Briga o sebi ponekad izgleda jednostavnije. Otkazati plan bez duge poruke objašnjenja. Otići na spavanje iako kuhinja nije sređena. Reći da nešto ne možete preuzeti. Ostaviti poruku za kasnije. Priznati sebi da ste umorni prije nego što vas tijelo na to natjera.
U nekim situacijama, briga o sebi više nije dovoljna i zahtijeva hitan razgovor sa stručnom osobom. Ako hronični umor traje, ako se javlja osjećaj beznađa ili ako primjećujete da više ne možete normalno funkcionisati, traženje profesionalne pomoći je jedini ispravan korak. Visoko-funkcionalno sagorijevanje nije stanje koje prolazi samo od sebe, a razgovor s psihoterapeutom ili ljekarom ključan je za siguran oporavak.
Za početak, dovoljno je postaviti jedno iskreno pitanje: šta me zaista odmara, a šta samo izgleda kao odmor?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @elliotjameskennedy
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
