U današnjem užurbanom tempu življenja ne možemo si uvijek priuštiti da se redovno bavimo sportom: ponekad je dnevni raspored ispunjen radnim obavezama i trenucima sa obitelji, netko možda živi daleko od posla i provodi puno vremena na putu nazad, a nekad jednostavno nemamo dovoljno samodiscipline.

Međutim, postoji nešto zajedničko što se tiče nivoa fizičke aktivnosti: hodanje.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Becky Hillyard // Cella Jane (@cellajaneblog)

Naime, svakim danom sa kretanjem već poduzimamo određeni broj koraka, a samo je pitanje kako povećati taj broj kako bismo dobili pravi rezultat u kondiciji.

Teorija o "10 000" koraka pojavila se sredinom 60-ih kada su japanski naučnici došli do zaključka da u prosjeku napravimo 2 000 - 3 000 koraka dnevno, ali ako ovaj broj utrostručite, to su potrebna dodatna kardio opterećenja tokom dana. Točnije, 10 000 koraka dnevno dovoljno je da vam pomogne da održite tijelo u kondiciji, održite srce i druge tjelesne sisteme vitalnim.

KAKO UKLOPITI KORAKE U SVOJ RASPORED?

Iako u teoriji to doista izgleda nemoguće jer ako na posao moramo doći prijevozom i ne možemo si svi priuštiti jednosatne šetnje tokom dana, hodanje je u biti stvar navike, pa čak i u najužurbanijem rasporedu možete ispuniti cilj brojanja koraka.

PEDOMETAR

Praćenje dostignuća je najbolja motivacija. Danas postoji mnogo opcija za to: multifunkcionalne fitnes narukvice koje prate puls i ukupni nivo vježbanja te jednostavni uređaji koji izgledaju poput nakita. Također, moderni pametni telefoni često imaju ugrađenu funkciju za mjerenje koraka.

Foto: @oozoogreece

OBUĆA

Da biste ispunili dnevni broj koraka, udobnost stavite na prvo mjesto. Također, možete  sa sobom nositi zamjensku obuću poput malih laganih tenisica u koje se presvučete kad izlazite iz kuće i idete u ured ili obrnuto.

DODAJTE 300 KORAKA DNEVNO

Za početak uzmite tjedan dana kako biste pratili svoj prirodni tempo - koliko koraka u prosjeku već poduzimate dnevno. Kada imate željeni broj, možete krenuti od njega kao od početne vrijednosti. Ne trebate odmah startati sa 10.000 koraka jer vaš cilj je da steknete naviku, a ne da se preforsirate. Dodajite 300 koraka dnevno za postepen i ugodan nivo vježbanja.

NE ODUSTAJTE  I DODAJTE KORAKE GDJE GOD JE TO MOGUĆE

Čini se da je šetnja lagana, ali dodatnih 8 km dnevno zapravo neće biti baš jednostavno, ali ako ste već odlučili fokusirati se na ovu aktivnost, pokušajte izdržati najmanje mjesec dana jer je to minimumom neophodan za učvršćivanje navike. Ako se služite javnim prijevozom, izađite jednu stanice ranije i prošećite do odredišta. Parkirajte dalje od ureda kako biste mogli hodati ili na parkiralištu odaberite mjesto što je dalje moguće od ulaza u trgovinu ili ured. Pozovite lift sa drugog ili trećeg sprata. Uvijek se spustite stepenicama, ne koristite lift. Također, umjesto da šaljete poruke ili zovete kolegu koji sjedi u drugoj kancelariji, pođite gore i prošetajte do njega kako biste lično razgovarali. Preuzmite audio knjige na svoj telefon ili se pretplatite na zanimljive podkastove i krenite u šetnju. Svakodnevno smišljanje različitih ruta - to ne samo da pomaže dodavanju koraka, već nas izbacuje iz automatskog načina rada, trenirajući mozak i pomažući da se izborimo sa rutinama.

***

Naslovna fotografija: @cellajaneblog
Tekst: BONJOUR.ba

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR