TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.1.2025.
Drage naše čitateljice, koliko puta ste sebe stavili na čekanje govoreći: "Ma, ima vremena, ići ću na pregled sljedeći mjesec"? Koliko puta smo, svi zajedno, ignorisali ono tiho podsjećanje u nama da je zdravlje prioritet?
Kada se govori o raku dojke, čekanje je luksuz koji ne možemo priuštiti. Važno je pričati o ovome, edukovati, da se osnažimo i zato danas na Bonjour.ba ponovo govorimo o ovoj temi jer to nije samo informacija. To je podsjetnik da niste same!
Pišemo članak da zajedno proslavimo jedan veliki korak za žene: Centar za dojke doktorice Une Delić koji je više od medicinske ustanove. To je mjesto koje govori: "Tvoje zdravlje je važno." Zamišljen kao sigurna luka, ovaj Centar pruža toplinu, razumijevanje i stručnu brigu svakoj ženi.
Kroz razgovor s doktoricom Unom, otkrivamo šta ju je motivisalo da napravi prvi korak ka otvaranju centra, ali i sve ključne informacije koje biste trebali znati.
Ovaj intervju pored želje da informiše je ujedno i naš poziv na akciju, na prevenciju, na ljubav prema sebi i svom tijelu.
Želimo da ovaj članak bude nešto što ćete podijeliti sa mamom, sestrom, prijateljicom, komšinicom…
Una Delić, Specijalista radiolog, magistar medicinskih nauka
Una, recite nam šta vas je potaknulo da posvetite karijeru borbi protiv raka dojke i otvorite Centar koji mijenja živote žena?
Ideja o centru se rodila sa željom da se ženama omogući brz, lagan i ugodan pristup pregledu bez stresa. Željela sam omogućiti ženama da što prije dođu do rješenja ako imaju problem.
Zamislite to ovako: napipali ste novu promjenu u dojci pri jutarnjem tuširanju i jako ste se prepali, želite da saznate šta se događa što prije.
U centru smo u mogućnosti da riješimo ovu dilemu u najkraćem roku ukoliko je potrebno dijagnozu potvrditi ultrazvukom, mamografijom, punkcijom ili biopsijom. Zatim uputiti pacijenticu na daljnji tretman u roku od deset dana od prvog simptoma čime značajno skraćujemo i olakšavamo put pacijenta.
Naročito sam ponosna što sam uspjela ostvariti dugogodišnju želju te pokrenuti Centar za dojku koji je već proslavio prvi rođendan.
Koje nove tehnologije u dijagnostici raka dojke donose najveće promjene u liječenju i prevenciji i možete li nam pojasniti vaš sistem dijagnoza u roku od sedam dana?
Nove tehnologije u dijagnostici raka dojke značajno unapređuju rano otkrivanje, preciznost dijagnoze i personalizaciju liječenja. Evo nekoliko ključnih inovacija i pojašnjenja sistema brzih dijagnoza:
Tomosinteza stvara 3D slike dojki, omogućavajući detaljniji prikaz tkiva i bolje razlikovanje između benignih i malignih promjena. Preciznija detekcija, posebno kod žena s gustim tkivom dojki i smanjenje lažno pozitivnih rezultata.
MRI koristi kontrastno sredstvo za identifikaciju karcinoma dojke s vrlo visokom preciznošću. Posebno korisna metoda za žene s visokom stopom rizika.
Koraci u brzom dijagnostičkom procesu: Ljekarski pregled i anamneza, detaljan razgovor s pacijentom o simptomima, porodičnoj anamnezi i klinički pregled dojki, obavljanje digitalne mamografije i/ili ultrazvuka dojki. U slučaju sumnjivih promjena, planira se dodatni pregled poput tomosinteze ili MRI.
Uzimanje uzorka tkiva sumnjivih promjena pod ultrazvučnim vođenjem. Patohistološka analiza sa obaveznom imunohistohemijom koje omogućavaju konačnu dijagnoza i plan liječenja.
Rezultati svih testova prezentuju se pacijentu, a multidisciplinarni tim konzilija za dojku (hirurg, onkolog, radiolog) izrađuje personalizirani plan liječenja.
Prednosti sistema brzih dijagnoza jeste smanjenje stresa pacijenta kroz brzo donošenje odluka, a korištenje naprednih tehnologija i multidisciplinarnog pristupa osigurava tačnost dijagnoze. Terapije su prilagođene specifičnim karakteristikama tumora i pacijenta.
Nove tehnologije u dijagnostici raka dojke ubrzavaju otkrivanje i omogućavaju ciljano liječenje čime se povećavaju šanse za oporavak. Sistem dijagnoza u roku od sedam dana predstavlja važan iskorak u humanom i efikasnom pristupu liječenja raka dojke.
Kada je idealno vrijeme za prvi mamograf i koliko često bi žene u različitim dobnim grupama, uključujući i one u menopauzi, trebale raditi ultrazvuk ili mamografiju?
Preporuke za mamografiju i ultrazvučne preglede dojki zavise od dobi, individualnih faktora rizika, porodične anamneze i općeg zdravstvenog stanja žene. Ovo su neke od ključnih smjernica:
Prvi mamograf obično se preporučuje u 40. godini života kao osnovni (bazni) pregled za žene bez simptoma i bez porodične anamneze raka dojke. Nakon toga, redovni pregledi počinju u skladu s dobnim smjernicama. Za žene s visokim rizikom (npr. porodična anamneza raka dojke, genetske mutacije BRCA1/BRCA2): Mamografija ili dodatni pregledi poput magnetne rezonance (MRI), mogu se početi ranije, prema savjetu ljekara.
Preporučuje se mamografija svake godine, posebno za žene sa srednjim ili povećanim rizikom. Odluka o učestalosti može se prilagoditi prema individualnom riziku i konsultaciji s ljekarom.
Idealan je za mlađe žene (<40 godina): Ultrazvuk se češće koristi kod mlađih žena jer su njihove dojke obično gušće pa mamografija može biti manje pouzdana. Ultrazvuk se koristi kao dodatak mamografiji za bolje prikazivanje kvržica, cista ili drugih abnormalnosti, bez obzira na dob.
Ultrazvuk je koristan ako se pronađu promjene koje zahtijevaju detaljniju procjenu, a mamografija i redovni pregledi (1 - 2 godine) i dalje su važni jer rizik od raka dojke raste s godinama.
Napomenula bih da ultrazvuk nije rutinski potreban osim u slučaju kvržica, bolova ili drugih simptoma.
Poželjno je obavljati samopregled jednom mjesečno, počevši od 20. godine života, kako bi se lakše prepoznale eventualne promjene. Ako postoje porodični faktori rizika, genetske predispozicije ili sumnjive promjene, dodatni i češći pregledi (npr. MRI) mogu biti potrebni. Rano otkrivanje spašava živote.
Karcinom dojke je izlječiv ako je otkriven u početnom stadiju.
Redovno obavljanje mamografija i drugih pregleda prema preporukama ljekara ključno je za pravovremeno otkrivanje i liječenje raka dojke.
Da li svakodnevne navike poput nošenja grudnjaka sa žicom, korištenja antiperspiranata ili spavanja na stomaku zaista povećavaju rizik i da li su promjene na koži dojki, svrbež ili bol uvijek razlog za zabrinutost?
Različite svakodnevne navike i simptomi vezani za dojke često su predmet mitova i nepotpunih informacija pa je važno razjasniti nekoliko činjenica.
Naučna istraživanja nisu pokazala nikakvu povezanost između vrste grudnjaka i povećanog rizika od raka dojke. Limfni sistem nije značajno pod uticajem nošenja grudnjaka pa ovo ne treba da bude razlog za zabrinutost.
Iako su postojale spekulacije da aluminijumski spojevi u antiperspirantima mogu imati ulogu u razvoju raka dojke, ne postoji čvrst naučni dokaz koji bi potvrdio ovu povezanost. Većina stručnjaka i dalje smatra da je korištenje antiperspiranata sigurno.
Nema dokaza da položaj tokom spavanja ima ikakav uticaj na rizik od raka dojke. Ovo je mit koji ne treba da brine.
Ovi simptomi nisu uvijek razlog za paniku, ali ih ne treba ignorisati. Promjene na koži (crvenilo, uvlačenje kože, izgled "narandžine kore") mogu biti znak inflamatornog raka dojke i zahtijevaju hitnu procjenu. Svrbež često ima bezazlene uzroke poput iritacije kože ili alergije, ali uporan svrbež može biti znak dubljeg problema. Bol u dojkama, najčešće je povezan s hormonalnim promjenama, menstruacijom, trudnoćom ili dojenjem, a rijetko je znak raka.
Promjene u veličini, obliku ili izgledu dojke. Pojava kvržica, posebno ako su nepomične ili tvrde. Iscjedak iz bradavice, naročito ako je krvav ili bez očiglednog uzroka. Neprestana bol ili otok dojke koji ne prolazi nakon menstrualnog ciklusa.
Iako mnoge svakodnevne navike nemaju direktnu povezanost s rizikom od raka dojke, svaka promjena na dojkama koja traje ili se pogoršava treba biti razlog za konsultaciju sa ljekarom.
Koliko su sigurni silikonski implantati? Da li povećavaju rizik od raka ili otežavaju dijagnozu?
Silikonski implantati su sigurni i oni ne povećavaju rizik od nastanka karcinoma dojke kao što ne otežavaju ni samu dijagnozu.
Važno je napomenuti da i osobe sa ugrađenim silikonskim implantatima trebaju redovno obavljati preglede poput mamografije i ultrazvuka, eventualno u određenim slučajevima magnet dojki.
Znamo da će naše čitateljice zanimati da li je bolest neizbježna za ostale članice porodice ako su majka ili sestra imale rak dojke?
Jedan od riziko faktora za nastanak karcinom dojke je pozitivna porodična anamneza osobito sa ženske strane što znači da pojava karcinoma dojke u bližoj obitelji povećava rizik, ali ne nužno i samo oboljenje.
Da se opet vratimo na važnost preventivnog pregleda. Osobe sa pozitivnom porodičnom anamnezom trebaju biti odgovorne prema sebi i svom zdravlju i obavljati preglede redovno.
Opet ističem važnost otkrivanja karcinoma dojke u početnom stadijumu kada isti u najvećem broju slučajeva još ne daje simptome.
Koliko su česti slučajevi raka dojke kod nas i kako stojimo u odnosu na regiju i svijet?
Karcinom dojke predstavlja značajan zdravstveni problem u Bosni i Hercegovini (BiH), s trendom rasta broja oboljelih i umrlih.U poređenju s drugim zemljama u regiji, BiH ima slične stope incidencije i mortaliteta od karcinoma dojke.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u zemljama članicama Evropske unije (EU) procjenjuje se da će više od 355.000 žena biti dijagnosticirano s rakom dojke u 2020. godini što čini rak dojke najčešće dijagnosticiranom zloćudnom bolešću među ženama u EU.
Ovi podaci naglašavaju potrebu za kontinuiranim naporima u prevenciji, ranom otkrivanju i liječenju karcinoma dojke u BiH, kako bi se smanjila stopa obolijevanja i smrtnosti od ove bolesti.
Sve više se priča o tome da rak dojke pogađa mlađe žene. Šta statistika govori, šta se promijenilo i šta to govori o našem načinu života?
U posljednje vrijeme, u Bosni i Hercegovini primijećen je porast broja slučajeva karcinoma dojke kod mlađih žena, posebno onih u tridesetim godinama.
Ljekari sve češće dijagnosticiraju ovu bolest kod žena u toj dobnoj skupini, često s brzorastućim oblicima karcinoma. Iako su precizni statistički podaci o učestalosti karcinoma dojke kod mlađih žena u BiH ograničeni, globalne statistike pokazuju da se oko 6,6% karcinoma dojke dijagnosticira kod žena mlađih od 40 godina.
Iako je teško precizno odrediti razloge za ovaj porast, nekoliko faktora može doprinijeti:
Savremeni način života može uključivati povećan stres, neadekvatnu ishranu i smanjenu fizičku aktivnost što može povećati rizik od razvoja karcinoma.
Odlaganje trudnoće za kasnije godine ili smanjen broj porođaja mogu uticati na hormonalni balans i povećati rizik.
Porodična anamneza karcinoma dojke može povećati vjerovatnoću obolijevanja u mlađoj dobi.
Porast broja slučajeva karcinoma dojke kod mlađih žena u BiH naglašava potrebu za povećanom sviješću i edukacijom o ovoj bolesti.
Nemojte čekati. Pregledajte svoje dojke, zakažite kontrolu, razgovarajte sa ženama u svom životu o važnosti prevencije jer svaki trenutak brige o svom zdravlju korak je bliže sigurnijoj budućnosti za vas i vaše voljene.
Jedna informacija, jedan pregled i jedna podrška u pravom trenutku čine razliku. E, pa ovo je taj trenutak! Podsjeti svoju prijateljicu, mamu, sestru ili kolegicu da zakaže pregled.
Na Bonjour.ba nastavit ćemo dijeliti priče koje inspirišu, savjete koji mogu spasiti dan i informacije koje vrijedi podijeliti sa drugim ženama. Zajedno možemo sve!
* * *
Naslovna fotografija: pexels.com
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
