TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.1.2025.
Drage naše čitateljice, koliko puta ste sebe stavili na čekanje govoreći: "Ma, ima vremena, ići ću na pregled sljedeći mjesec"? Koliko puta smo, svi zajedno, ignorisali ono tiho podsjećanje u nama da je zdravlje prioritet?
Kada se govori o raku dojke, čekanje je luksuz koji ne možemo priuštiti. Važno je pričati o ovome, edukovati, da se osnažimo i zato danas na Bonjour.ba ponovo govorimo o ovoj temi jer to nije samo informacija. To je podsjetnik da niste same!
Pišemo članak da zajedno proslavimo jedan veliki korak za žene: Centar za dojke doktorice Une Delić koji je više od medicinske ustanove. To je mjesto koje govori: "Tvoje zdravlje je važno." Zamišljen kao sigurna luka, ovaj Centar pruža toplinu, razumijevanje i stručnu brigu svakoj ženi.
Kroz razgovor s doktoricom Unom, otkrivamo šta ju je motivisalo da napravi prvi korak ka otvaranju centra, ali i sve ključne informacije koje biste trebali znati.
Ovaj intervju pored želje da informiše je ujedno i naš poziv na akciju, na prevenciju, na ljubav prema sebi i svom tijelu.
Želimo da ovaj članak bude nešto što ćete podijeliti sa mamom, sestrom, prijateljicom, komšinicom…
Una Delić, Specijalista radiolog, magistar medicinskih nauka
Una, recite nam šta vas je potaknulo da posvetite karijeru borbi protiv raka dojke i otvorite Centar koji mijenja živote žena?
Ideja o centru se rodila sa željom da se ženama omogući brz, lagan i ugodan pristup pregledu bez stresa. Željela sam omogućiti ženama da što prije dođu do rješenja ako imaju problem.
Zamislite to ovako: napipali ste novu promjenu u dojci pri jutarnjem tuširanju i jako ste se prepali, želite da saznate šta se događa što prije.
U centru smo u mogućnosti da riješimo ovu dilemu u najkraćem roku ukoliko je potrebno dijagnozu potvrditi ultrazvukom, mamografijom, punkcijom ili biopsijom. Zatim uputiti pacijenticu na daljnji tretman u roku od deset dana od prvog simptoma čime značajno skraćujemo i olakšavamo put pacijenta.
Naročito sam ponosna što sam uspjela ostvariti dugogodišnju želju te pokrenuti Centar za dojku koji je već proslavio prvi rođendan.
Koje nove tehnologije u dijagnostici raka dojke donose najveće promjene u liječenju i prevenciji i možete li nam pojasniti vaš sistem dijagnoza u roku od sedam dana?
Nove tehnologije u dijagnostici raka dojke značajno unapređuju rano otkrivanje, preciznost dijagnoze i personalizaciju liječenja. Evo nekoliko ključnih inovacija i pojašnjenja sistema brzih dijagnoza:
Tomosinteza stvara 3D slike dojki, omogućavajući detaljniji prikaz tkiva i bolje razlikovanje između benignih i malignih promjena. Preciznija detekcija, posebno kod žena s gustim tkivom dojki i smanjenje lažno pozitivnih rezultata.
MRI koristi kontrastno sredstvo za identifikaciju karcinoma dojke s vrlo visokom preciznošću. Posebno korisna metoda za žene s visokom stopom rizika.
Koraci u brzom dijagnostičkom procesu: Ljekarski pregled i anamneza, detaljan razgovor s pacijentom o simptomima, porodičnoj anamnezi i klinički pregled dojki, obavljanje digitalne mamografije i/ili ultrazvuka dojki. U slučaju sumnjivih promjena, planira se dodatni pregled poput tomosinteze ili MRI.
Uzimanje uzorka tkiva sumnjivih promjena pod ultrazvučnim vođenjem. Patohistološka analiza sa obaveznom imunohistohemijom koje omogućavaju konačnu dijagnoza i plan liječenja.
Rezultati svih testova prezentuju se pacijentu, a multidisciplinarni tim konzilija za dojku (hirurg, onkolog, radiolog) izrađuje personalizirani plan liječenja.
Prednosti sistema brzih dijagnoza jeste smanjenje stresa pacijenta kroz brzo donošenje odluka, a korištenje naprednih tehnologija i multidisciplinarnog pristupa osigurava tačnost dijagnoze. Terapije su prilagođene specifičnim karakteristikama tumora i pacijenta.
Nove tehnologije u dijagnostici raka dojke ubrzavaju otkrivanje i omogućavaju ciljano liječenje čime se povećavaju šanse za oporavak. Sistem dijagnoza u roku od sedam dana predstavlja važan iskorak u humanom i efikasnom pristupu liječenja raka dojke.
Kada je idealno vrijeme za prvi mamograf i koliko često bi žene u različitim dobnim grupama, uključujući i one u menopauzi, trebale raditi ultrazvuk ili mamografiju?
Preporuke za mamografiju i ultrazvučne preglede dojki zavise od dobi, individualnih faktora rizika, porodične anamneze i općeg zdravstvenog stanja žene. Ovo su neke od ključnih smjernica:
Prvi mamograf obično se preporučuje u 40. godini života kao osnovni (bazni) pregled za žene bez simptoma i bez porodične anamneze raka dojke. Nakon toga, redovni pregledi počinju u skladu s dobnim smjernicama. Za žene s visokim rizikom (npr. porodična anamneza raka dojke, genetske mutacije BRCA1/BRCA2): Mamografija ili dodatni pregledi poput magnetne rezonance (MRI), mogu se početi ranije, prema savjetu ljekara.
Preporučuje se mamografija svake godine, posebno za žene sa srednjim ili povećanim rizikom. Odluka o učestalosti može se prilagoditi prema individualnom riziku i konsultaciji s ljekarom.
Idealan je za mlađe žene (<40 godina): Ultrazvuk se češće koristi kod mlađih žena jer su njihove dojke obično gušće pa mamografija može biti manje pouzdana. Ultrazvuk se koristi kao dodatak mamografiji za bolje prikazivanje kvržica, cista ili drugih abnormalnosti, bez obzira na dob.
Ultrazvuk je koristan ako se pronađu promjene koje zahtijevaju detaljniju procjenu, a mamografija i redovni pregledi (1 - 2 godine) i dalje su važni jer rizik od raka dojke raste s godinama.
Napomenula bih da ultrazvuk nije rutinski potreban osim u slučaju kvržica, bolova ili drugih simptoma.
Poželjno je obavljati samopregled jednom mjesečno, počevši od 20. godine života, kako bi se lakše prepoznale eventualne promjene. Ako postoje porodični faktori rizika, genetske predispozicije ili sumnjive promjene, dodatni i češći pregledi (npr. MRI) mogu biti potrebni. Rano otkrivanje spašava živote.
Karcinom dojke je izlječiv ako je otkriven u početnom stadiju.
Redovno obavljanje mamografija i drugih pregleda prema preporukama ljekara ključno je za pravovremeno otkrivanje i liječenje raka dojke.
Da li svakodnevne navike poput nošenja grudnjaka sa žicom, korištenja antiperspiranata ili spavanja na stomaku zaista povećavaju rizik i da li su promjene na koži dojki, svrbež ili bol uvijek razlog za zabrinutost?
Različite svakodnevne navike i simptomi vezani za dojke često su predmet mitova i nepotpunih informacija pa je važno razjasniti nekoliko činjenica.
Naučna istraživanja nisu pokazala nikakvu povezanost između vrste grudnjaka i povećanog rizika od raka dojke. Limfni sistem nije značajno pod uticajem nošenja grudnjaka pa ovo ne treba da bude razlog za zabrinutost.
Iako su postojale spekulacije da aluminijumski spojevi u antiperspirantima mogu imati ulogu u razvoju raka dojke, ne postoji čvrst naučni dokaz koji bi potvrdio ovu povezanost. Većina stručnjaka i dalje smatra da je korištenje antiperspiranata sigurno.
Nema dokaza da položaj tokom spavanja ima ikakav uticaj na rizik od raka dojke. Ovo je mit koji ne treba da brine.
Ovi simptomi nisu uvijek razlog za paniku, ali ih ne treba ignorisati. Promjene na koži (crvenilo, uvlačenje kože, izgled "narandžine kore") mogu biti znak inflamatornog raka dojke i zahtijevaju hitnu procjenu. Svrbež često ima bezazlene uzroke poput iritacije kože ili alergije, ali uporan svrbež može biti znak dubljeg problema. Bol u dojkama, najčešće je povezan s hormonalnim promjenama, menstruacijom, trudnoćom ili dojenjem, a rijetko je znak raka.
Promjene u veličini, obliku ili izgledu dojke. Pojava kvržica, posebno ako su nepomične ili tvrde. Iscjedak iz bradavice, naročito ako je krvav ili bez očiglednog uzroka. Neprestana bol ili otok dojke koji ne prolazi nakon menstrualnog ciklusa.
Iako mnoge svakodnevne navike nemaju direktnu povezanost s rizikom od raka dojke, svaka promjena na dojkama koja traje ili se pogoršava treba biti razlog za konsultaciju sa ljekarom.
Koliko su sigurni silikonski implantati? Da li povećavaju rizik od raka ili otežavaju dijagnozu?
Silikonski implantati su sigurni i oni ne povećavaju rizik od nastanka karcinoma dojke kao što ne otežavaju ni samu dijagnozu.
Važno je napomenuti da i osobe sa ugrađenim silikonskim implantatima trebaju redovno obavljati preglede poput mamografije i ultrazvuka, eventualno u određenim slučajevima magnet dojki.
Znamo da će naše čitateljice zanimati da li je bolest neizbježna za ostale članice porodice ako su majka ili sestra imale rak dojke?
Jedan od riziko faktora za nastanak karcinom dojke je pozitivna porodična anamneza osobito sa ženske strane što znači da pojava karcinoma dojke u bližoj obitelji povećava rizik, ali ne nužno i samo oboljenje.
Da se opet vratimo na važnost preventivnog pregleda. Osobe sa pozitivnom porodičnom anamnezom trebaju biti odgovorne prema sebi i svom zdravlju i obavljati preglede redovno.
Opet ističem važnost otkrivanja karcinoma dojke u početnom stadijumu kada isti u najvećem broju slučajeva još ne daje simptome.
Koliko su česti slučajevi raka dojke kod nas i kako stojimo u odnosu na regiju i svijet?
Karcinom dojke predstavlja značajan zdravstveni problem u Bosni i Hercegovini (BiH), s trendom rasta broja oboljelih i umrlih.U poređenju s drugim zemljama u regiji, BiH ima slične stope incidencije i mortaliteta od karcinoma dojke.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u zemljama članicama Evropske unije (EU) procjenjuje se da će više od 355.000 žena biti dijagnosticirano s rakom dojke u 2020. godini što čini rak dojke najčešće dijagnosticiranom zloćudnom bolešću među ženama u EU.
Ovi podaci naglašavaju potrebu za kontinuiranim naporima u prevenciji, ranom otkrivanju i liječenju karcinoma dojke u BiH, kako bi se smanjila stopa obolijevanja i smrtnosti od ove bolesti.
Sve više se priča o tome da rak dojke pogađa mlađe žene. Šta statistika govori, šta se promijenilo i šta to govori o našem načinu života?
U posljednje vrijeme, u Bosni i Hercegovini primijećen je porast broja slučajeva karcinoma dojke kod mlađih žena, posebno onih u tridesetim godinama.
Ljekari sve češće dijagnosticiraju ovu bolest kod žena u toj dobnoj skupini, često s brzorastućim oblicima karcinoma. Iako su precizni statistički podaci o učestalosti karcinoma dojke kod mlađih žena u BiH ograničeni, globalne statistike pokazuju da se oko 6,6% karcinoma dojke dijagnosticira kod žena mlađih od 40 godina.
Iako je teško precizno odrediti razloge za ovaj porast, nekoliko faktora može doprinijeti:
Savremeni način života može uključivati povećan stres, neadekvatnu ishranu i smanjenu fizičku aktivnost što može povećati rizik od razvoja karcinoma.
Odlaganje trudnoće za kasnije godine ili smanjen broj porođaja mogu uticati na hormonalni balans i povećati rizik.
Porodična anamneza karcinoma dojke može povećati vjerovatnoću obolijevanja u mlađoj dobi.
Porast broja slučajeva karcinoma dojke kod mlađih žena u BiH naglašava potrebu za povećanom sviješću i edukacijom o ovoj bolesti.
Nemojte čekati. Pregledajte svoje dojke, zakažite kontrolu, razgovarajte sa ženama u svom životu o važnosti prevencije jer svaki trenutak brige o svom zdravlju korak je bliže sigurnijoj budućnosti za vas i vaše voljene.
Jedna informacija, jedan pregled i jedna podrška u pravom trenutku čine razliku. E, pa ovo je taj trenutak! Podsjeti svoju prijateljicu, mamu, sestru ili kolegicu da zakaže pregled.
Na Bonjour.ba nastavit ćemo dijeliti priče koje inspirišu, savjete koji mogu spasiti dan i informacije koje vrijedi podijeliti sa drugim ženama. Zajedno možemo sve!
* * *
Naslovna fotografija: pexels.com
TEKST: Emina Smaka
U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.
Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš.
Mubera Hodžić – Lemeš
Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini.
Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?
Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.
Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.
Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:
- Fizička zaštita i sigurnost,
- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),
- Radno - okupaciona terapija,
- Socijalno savjetovanje i podrška,
- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,
- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,
- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,
- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),
- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)
Koliko je važan psihoterapijski tretman?
Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.
Cilj psihološke podrške je:
- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,
- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,
- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.
Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.
Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?
Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.
Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće?
U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.
Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće?
U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.
Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.
Foto: Pexels.com
Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama?
Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.
Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?
Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.
Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.
Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.
Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje?
Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).
Foto: Pexels.com
Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja?
Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.
Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.
* * *
Foto: Pexels.com
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
