TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 13.9.2024.
Pekmez od šljiva i povratak jednostavnim receptima može biti pravi lijek za dušu i osvježenje za nepce.
Pekmez od šljiva i to onaj tradicionalni recept, koji su nekada koristile naše nane/bake, nudi ne samo izvanredan ukus već i emocionalnu povezanost s prošlim vremenima. Šljive su se oduvijek koristile za pravljenje raznih vrsta pekmeza i džemova.
Prije, kada je bilo važno očuvati plodove iz ljetnjih mjeseci za zimu, pekmez od šljiva bio je pravi dragulj u svakoj kuhinji. Stariji recepti često su uključivali samo osnovne sastojke pa ćemi i mi danas pripremati po starom, dobrom i provjerenom receptu.
Pekmez od šljiva: Tradicionalne metode i sastojci
Prije nego što su moderni kuhinjski aparati postali uobičajeni, priprema pekmeza od šljiva bila je pravi ritual. Nane/bake bi uz šporet stajale satima, pažljivo miješajući smjesu i testirajući gustinu pekmeza od šljiva. Uklanjanje košpica bio bi zadatak najmlađih, a obojene ručice od šljiva bio bi znak da smo bili vrijedni i poslušni. Šljive bi se pažljivo kuhale dok ne postanu mekane, a kuća bi sva mirisala. Naš današnji zadatak bit će vratiti taj miris u naše kutke doma i ponovo osjetiti toplinu naninih/bakinih blagih pogleda zadovoljstva što dječica sva sretna uživaju u plodovima dobrog recepta.
Foto: pexels.com
Šljive, šećer i malo limunovog soka je sve što je potrebno za ovaj recept pa krenimo.
Sastojci
Priprema
Operite šljive, prerežite ih na pola i uklonite košpice. Ako su šljive vrlo zrele, možete ih samo očistiti od košpica i izrezati na manje komade. Pospite malo šećera preko njih i ostavite ih u posudi na nekoliko sati. Najbolje ih je pripremiti čak večer prije da odstoje i puste sokove. Stavite šljive u šerpu i kuhajte na srednje jakoj vatri. Povremeno miješajte dok ne počnu ispuštati sok i omekšati. Ovo može trajati oko 15 - 20 minuta.
Sada ćemo se malo osloniti na tehnologiju i olakšati posao tako što ćemo kada se šljive omekšaju upotrijebite štapni mikser da ih usitnimo u glatku masu. Ako nemate štapni mikser, možete koristiti običan mikser ili kroz sito da procijedite šljive kako se prije radilo. Dodajte ostatak šećera u usitnjene šljive i dobro promiješajte. Nastavite kuhati na srednje jakoj vatri uz povremeno miješanje. Iscijedite sok od limuna i dodajte ga u smjesu.
Kuhajte smjesu dok ne postane gusta i sirupasta. To može potrajati oko 1 - 2 sata, ovisno o količini tekućine i intenzitetu vrućine. Povremeno miješajte kako se pekmez od šljiva ne bi zalijepio za dno lonca.
Kako da znate da je pekmez od šljiva gotov?
Da biste provjerili je li pekmez od šljiva gotov, stavite malo pekmeza na tanjir i pustite da se ohladi nekoliko minuta. Povucite prstom kroz pekmez – ako se ne stapa i ostane u tragovima, pekmez od šljiva je gotov.
U čemu da držite pekmez od šljiva?
Dok je još vruć, ulijte pekmez od šljiva u prethodno sterilizirane teglice. Čvrsto zatvorite poklopce i okrenite teglice naopako nekoliko minuta kako biste osigurali vakuum.
Gdje se može čuvati pekmez od šljiva?
Ostavite teglice da se potpuno ohlade na sobnoj temperaturi prije nego što ih pohranite na tamno i hladno mjesto. Ovako pripremljen pekmez od šljiva može stajati više od godine dana, a ako je pravilno skladišten i dvije godine.
Pekmez od šljiva sa modernim twistom kojeg volimo danas
Za gourmet ljubitelje koji vole da eksperimentišu, možete dodati različite začine poput cimeta, karanfilića ili čak malo vanila začina u pekmez dok se kuha.
Kao što su to radile naše nane/bake, i danas možemo pronaći radost u jednostavnim stvarima kao što je pravljenje pekmeza od šljiva. Bez obzira na to da li ste iskusni u kuhanju ili potpuni amater, ovaj recept donosi toplinu i ljubav u svakoj teglici.
Poslužite pekmez od šljiva uz tople tostove, palačinke, svježe pečene kroasane ili kao preliv za deserte... mmm jesen stiže.
* * *
Naslovna fotografija: @dikuznetsovvva
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
L’Amandier nas je prvo zaustavio izlogom, a onda desertima koji spajaju poznate okuse na dovoljno neočekivan način da smo brzo zaboravili šta smo prvobitno planirali naručiti.
L’Amandier vas uhvati prije nego što uopće stignete odlučiti jeste li raspoloženi za desert.
Ime na francuskom znači stablo badema, ali pravi uvod u priču ipak daje vitrina okrenuta direktno prema ulici. Ne morate ni zakoračiti unutra da biste počeli vagati između pistacije, čokolade, voća i karamela.
Malo nezgodno ako ste samo krenuli negdje drugo.
Već kroz staklo čekaju vrlo uvjerljivi argumenti: pistacija i bijela čokolada, višnja s mascarponeom, tropsko voće u desertu koji se zove Dior i tart od kruške koji smo prvobitno vrlo lako mogli preskočiti.
Srećom, nismo.
The Bonjour.list je naš serijal posvećen adresama kojima se vrijedi vratiti. Restoranima, bistroima, coffee barovima i slastičarnicama kod kojih postoji onaj jedan detalj, okus ili iskustvo zbog kojeg ih nakon prvog dolaska počnete preporučivati dalje.
U L’Amandieru ih je bilo nekoliko.
Ako bismo morali izdvojiti jedno iznenađenje ovog odlaska, bio bi to Tarte Aux Poires.
Na papiru kombinacija djeluje gotovo klasično: puter tart, kruška, slana karamela i badem. Tek kada ga presiječete, postaje jasno da se mnogo više toga događa između prvog i posljednjeg sloja.
Ispod ružičastog dijela krije se nježna krema od vanilije, zatim sloj čokolade, pa biskvitna baza. Kruška donosi sočnost, badem orašastu toplinu, a slana karamela taman dovoljno kontrasta da slatkoća ne postane monotona.
Upravo je ovaj tart napravio najveći obrat za stolom: kruška, koju bismo inače lako preskočili, ovdje je postala dio kombinacije kojoj smo se vraćali zalogaj po zalogaj.
Ono što joj je najviše privuklo pažnju bila je izmjena tekstura. Kremasto, sočno, mekano, pa čokolada i biskvit koji cijelom desertu daju strukturu. Kruška pritom ne dominira, nego funkcionira kao dio mnogo šire kombinacije.
Neke deserte poželimo fotografisati prije nego što ih probamo. Dior je jedan od njih.
Dolazi u formi jajeta, a unutra spaja mango, marakuju, ananas i kokos, uz tamnu čokoladu koja tropsku svježinu vodi u dubljem smjeru. Marakuja donosi kiselost, kokos mekoću, a čokolada taman dovoljno gorčine da sve ostane izbalansirano.
Cherry ide poznatijim putem: mascarpone, višnja i čokolada. Kremoznost mascarponea, kiselost višnje i dubina čokolade daju upravo onaj balans koji od ove kombinacije očekujemo.
Kod Pistachia smo, pak, imale vrlo jednostavan kriterij: ako je pistacija u imenu, želimo je jasno osjetiti. Pasta od pistacije ovdje nosi desert, dok bijela čokolada samo omekšava njen izražen, orašasti karakter.
Tri sasvim različita profila, ali svaki dovoljno jasan u onome što želi biti.
Naravno da nismo otišli praznih ruku.
Le Bon završio je u kutiji za ponijeti, sa šumskim voćem, bijelom čokoladom i nježnom vanilijom.
Kiselost voća i mekša slatkoća bijele čokolade i vanilije daju mu dovoljno kontrasta da ostane svjež, a ne samo sladak.
A činjenica da smo nakon svega za stolom ipak odlučili ponijeti još jedan desert govori dovoljno sama za sebe.
Interijer L’Amandiera je nenametljiv i ugodan, dovoljno miran da glavnu ulogu bez problema prepusti vitrini.
A ona je ovdje zapravo najjači dio prostora. Okrenuta je direktno prema ulici, pa je ponudu moguće proučiti i prije nego što zakoračite unutra. Dovoljno je usporiti pored izloga i plan za ostatak dana vrlo lako dobije desertnu digresiju.
Jednako dobar utisak ostavlja i usluga. Tim je pažljiv, strpljiv i dobro upućen u ponudu, što posebno znači kada se izbor iz jednog deserta vrlo brzo proširi na nekoliko ozbiljnih kandidata.
Uz raspon koji ide od svježijih voćnih kombinacija do pistacije, čokolade i karamela, dobra preporuka ovdje zaista pomaže da se izbor suzi prema onome što vam se tog dana najviše jede.
Najjasniji odgovor dobile smo od deserta od kojeg smo ga najmanje očekivale.
Tarte Aux Poires.
Kruška, vanilija, čokolada, badem i slana karamela pokazali su se kao najzaokruženija kombinacija večeri, slojevita taman toliko da svaki novi zalogaj otkrije nešto drugo.
Dior nas je osvojio vizualom i tropskim kontrastima, Pistachio preciznošću okusa, a Cherry klasičnim balansom višnje, mascarponea i čokolade. Ipak, tart s kruškom ostao je onaj desert kojem smo se vraćale i u razgovoru nakon posljednjeg zalogaja.
A upravo takve detalje tražimo kada neku adresu uvrstimo na The Bonjour.list. Ne samo lijep prostor ili atraktivnu vitrinu, nego mjesto koje ostavi dovoljno snažan gastronomski utisak da već pri izlasku razmišljamo šta bismo sljedeći put probale.
Kod L’Amandiera prvi impuls dolazi iz izloga.
Razlog za povratak pronašli smo nekoliko slojeva dublje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
