TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 15.5.2023.
Drvo limuna u saksiji u stanu nije nešto novo i danas nije iznenađenje da ne morate živjeti u suptropskom području da biste uzgajali vlastito drvo citrusa.
Iako uzgoj citrusa u zatvorenom prostoru može biti malo izazovan postoji nekoliko patuljastih sorti citrusa uz koje možete, sa malo njege i nekoliko smjernica, lako ukrasiti prozorsku dasku... ili imati dovoljno limuna da napravite limunadu.
Kako odabrati pravu citrus vrstu za uzgoj u zatvorenom prostoru?
Za uzgoj u zatvorenom prostoru želite odabrati patuljastu sortu jer će standardna stabla citrusa biti prevelika u većini zatvorenih prostora, osim ako nemate dostupan atrij sa visokim stropom. Meyer limun, kafir limeta i calamondin narandže su naše preporuke.
Calamondin narandže se jako dobro snalaze u zatvorenom prostoru i od njih je najlakše započeti. Kada birate stablo, pronađite ono koje je već staro 2-3 godine jer će mnogo prije dati plod.
Kako se brinuti za sobnu biljku citrusa?
Citrus ima nekoliko specifičnih potreba, ali nisu previše komplicirane. Čak i početnik može uspješno savladati pravu njegu uz dobar plan i malo pažnje.
Koristite saksiju sa dobrom drenažom i odgovarajućom količinom prostora, tačnije odaberite posudu s dobrim drenažnim rupama na dnu i pobrinite se da imate poslužavnik ili tanjurić ispod saksije. Kako stablo sazrijeva, premjestite ga u dublju saksiju.
Posude od terakote, neglazirane keramike, drveta ili smole su dobar izbor. Samo nemojte koristiti crnu plastičnu saksiju u kojoj vaša biljka dolazi iz rasadnika jer će ovaj materijal apsorbirati i zadržati toplinu od sunca i može štetiti korijenju biljke.
Dakle, koju god saksiju odaberete, dajte prednost svjetlijoj boji i obavezno ispod stavite duboki tanjir kako biste spriječili da vlaga uđe.
Možete dodati pijesak u uobičajenu mješavinu za saksije ili možete koristiti zemlju namjenjenu za kaktuse ili sukulente.
Njega o biljci
Stabla citrusa su tropske biljke koje zahtijevaju puno svjetla, topline i adekvatnu vlagu da bi uspjele i dale plodove. Iako se razlikuje u zavisnosti od sorte, drveće citrusa obično cvjeta u proljeće, a plodovi se razvijaju tokom ljeta i polako sazrijevaju u jesen i zimu.
Kao što smo već pomenuli, drveće citrusa treba puno sunčeve svjetlosti. Držite drveće citrusa u područjima sa ujednačenim temperaturama. Najbolje će se snaći kada temperatura ostane između 18-25˚C. Zaista ne vole propuh pa ih držite podalje od vrata. Također, ne vole hladnu vodu pa ostavite da vaša voda odstoji barem preko noći kako bi se zagrijala na sobnu temperaturu.
Još jedan ključ uspješnog uzgoja citrusa u saksijama je odgovarajuće zalijevanje. Imajte na umu da ove biljke ne žele da se potpuno osuše, ali neće voljeti ni previše vode. Mjerač vlage vaš je prijatelj kada su u pitanju ove biljke. Preporuka je da se gnoji svake 3 sedmice u proljeće i ljeto. Upotrijebite gnojivo s visokim sadržajem kisika, a smanjite unos na svakih 6 sedmica u jesen i zimu.
Savjet koji ne biste trebali preskočiti
Premještanje vašeg stabla citrusa napolje ljeti je #must. Vaše drvo citrusa će biti oduševljeno uživanjem nekoliko mjeseci na otvorenom tokom ljeta, ali ćete ga morati polako aklimatizirati. Počnite tako što ćete ga staviti na zasjenjeno mjesto na sat ili dva nekoliko dana. Zatim ga počnite prebacivati na sunčano mjesto na neko vrijeme svakog dana, počevši od pola sata. Možete dodati 15-30 minuta vremena na suncu svaki dan. Nastavite da ga unosite unutra svake noći dok ne pređe rizik od mraza.
Kada se vaše drvo navikne na dane napolju, pronađite mu sunčano zaklonjeno mjesto gdje će provesti ostatak ljeta. Morat ćete ga ponovo aklimatizirati u kući na jesen, pa započnite proces 4-5 sedmica prije prvog očekivanog mraza. Također, imajte na umu da dok je ljeto napolju, vašem stablu citrusa će biti potrebno češće zalijevanje, stoga držite svoj mjerač vlage pri ruci i provjeravajte ga svaki dan - posebno u vrućim danima.
Izazovi s biljkom citrusa
Pazite na štetočine jer stabla citrusa mogu biti posebno osjetljiva na paukove grinje, brašnaste bube i lisnate uši.
Također, kada je vaše drvo na otvorenom, možda biste trebali razmisliti i o mrežici za voćke ako mislite da ćete imati problema sa pticama.
Zamislite samo kako bi uskoro mogli da berete narandže za marmeladu, pripremate deserte sa meyer limunima ili berete listove kafir limete za autentični tajlandski kari.
***
Naslovna fotografija: @johanna_alam
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.

Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!