TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 28.2.2024.
Palačinke su univerzalni kulinarski užitak koji se može prilagoditi svakom ukusu, svakom režimu prehrane, ali i svakom nivou kulinarskih sposobnosti.
Činjenica da ih lako i brzo mogu napraviti čak i oni koji su početnici u kuhanju, drži ih na listi omiljenih delicija za mnoge. Osim toga, volimo i njihovu svestranost, odnosno mogućnost poigravanja s raznim okusima namaza i s različitim receptima.
Mi smo odlučili istražiti ovu ukusnu deliciju i različite načine spravljanja - od klasičnog recepta za tanke palačinke po uzoru na francuske crêpes, do slasnih američkih palačinaka. Tu su se našle i one veganske, niskokalorične varijante te slane i slatke.
Zaronite s nama u svijet ovog kultnog jela koje je stvoreno za sve prilike. Stigli su vam nenajavljeni gosti? S palačincima ste spremni u trenu. Zaželjeli ste se brzog deserta koji će pratiti binge watching omiljene serije? Palačinke su ponovno odgovor. S jednostavnim i provjerenim receptom, spremne su u trenu.
Izaberite varijantu koja najviše odgovara vašem ukusu i stilu prehrane, začinite ih omiljenim dodacima i uživajte u svakom zalogaju.
Različite verzije palačinki diljem svijeta
Kada naručite palačinke u različitim dijelovima svijeta, nemojte uvijek očekivati da ćete dobiti isto jelo na stolu.
Francuske palačinke
Crêpes su najsličnije varijanti koja je i kod nas popularna. Tanke i delikatne, ove palačinke se najčešće mažu slatkim dodacima poput Nutelle i marmelade. Nerijetko se u Francuskoj palačinke samo posipaju šećerom u prahu i sokom limuna za osvježavajući moment.
Američke palačinke
Za razliku od francuskih, američke palačinke su punije i deblje, što mogu zahvaliti prašku za pecivo koji se dodaje u smjesu. Ove palačinke ćete najčešće dobiti naredane jednu na drugu, prelivene javorovim sirupom. Kao dodatak, tu će se na tanjuru uvijek naći i razno voće i komad maslaca koji će tople palačinke istopiti i dati im poseban okus.
Nizozemske palačinke
Poznate pod nazivom Dutch Poffertjes, nizozemske palačinke su mala verzija debljih američkih palačinaka. Imaju laganu i prozračnu teksturu, a tipično se peku u posebnoj tavi s malim udubljenjima. Naravno, takva tava nije neophodna. Dovoljno je da na tavu stavite nekoliko manjih komada smjese i dobit ćete neodoljivo slatke mini palačinke.
Klasične palačinke – recept (8 – 10 palačinki)
Sastojci
Priprema
U posudi prvo pomiješajte sve suhe sastojke – brašno, sol i šećer. Zatim u smjesu dodajte jaje i mlijeko te miješajte dok smjesa ne postane glatka.
Za kraj, dodajte ulje i promiješajte. Tavu zagrijte na srednje jaku vatru i lagano namastite uljem. Ulijte malu količinu smjese na tavu i pecite dok rubovi ne postanu zlatno – smeđe boje. Zatim palačinke okrenite na drugu stranu i pecite još nekoliko sekundi.
Jednostavno, zar ne?
Američke palačinke
Za američke palačinke, bit će vam potrebna gušća smjesa. Smanjite količinu mlijeka na 200 ml, a brašno povećajte na 200 grama. Također, u smjesu dodajte žličicu praška za pecivo i ponovite isti postupak pečenja.
Za serviranje ih možete naslagati jednu na drugu i po američkoj tradiciji preliti javorovim sirupom ili drugim slatkim sirupom po želji.
Koliko god voljeli palačinke, mnogi su intolerantni na neke od njihovih sastojaka. Stoga, predlažemo još jedan recept za zdrave i niskokalorične palačinke, koje su pri tome veganske. Ako tražite recept za palačinke bez jaja i palačinke bez mlijeka. Također, ako preferirate palačinke bez glutena, predlažemo da obično brašno zamijenite bezglutenskom verzijom. Recept vas čeka u nastavku.
Niskokalorične palačinke bez jaja i mlijeka (6 – 8 palačinki)
Palačinke od heljde i u ovom slučaju – palačinke sa bananom, jednako su jednostavne za napraviti. Osim toga, ove palačinke imaju niži broj kalorija od klasičnih s jajima i mlijekom. Uz prave dodatke, mogu biti pune raskošnih okusa, koji uz to kriju zdrave sastojke.
Kada smo kod zdravih sastojaka, želite li u palačinke dodati malo teksture i raznovrsnosti okusa, možete napraviti palačinke od zobenih pahuljica. Dovoljno je da pola količine brašna zamijenite pahuljicama i dobit ćete interesantan mali zaokret u receptu. Na njih dodajte voće i preljev po želji.
Sastojci
Priprema
U posudi izgnječite banane vilicom dok ne postanu glatke. Zatim dodajte heljdino brašno, prašak za pecivo i sol te sve dobro promiješajte. Ako želite slađe palačinke, dodajte i javorov sirup.
Tavu zagrijanu na srednje jakoj temperaturi lagano namažite kokosovim uljem. Pecite kao i klasične palačinke. Zahvaljujući prašku za pecivo, ove palačinke podsjećaju na američke koje možete naslagati jednu na drugu ili možete peći mini nizozemske palačinke.
Slane palačinke sa sirom (6 – 8 palačinki)
Za kraj, donosimo recept za palačinke sa sirom. One su idealne za sve ljubitelje brzih i jednostavnih slanih jela. Njih također možete začiniti po želji, a ako napravite palačinke punjene piletinom, imate potpuni obrok koji je brzo spreman, a zasitan.
Sastojci
Priprema
Kao i u klasičnim receptima za slatke palačinke, u ovoj slanoj verziji možete sve sastojke pomiješati dok se ne ujednače. Zatim, dodajte naribani sir po želji i dobro ujedinite. Kada palačinke sa sirom stavite na zagrijanu tavu, razmažite ju u tankom sloju.
Za palačinke s piletinom, u gotove palačinke dodajte blago preprženu piletinu koju ste prethodno skuhali. Za ovu porciju palačinki bit će dovoljno 200 grama pilećeg mesa i nasjeckani crveni luk (količina po želji).
Ova varijanta slanih palačinki savršeno se slaže s kiselim vrhnjem ili svježim zdravim zelenilom po želji.
Palačinke su više od deserta. One su jedan potpun obrok u kojem možete uživati u bilo kojem dobu dana, od doručka do večere. S ovim raznovrsnim receptima koji odgovaraju svim prehrambenim navikama, nema razloga da ne uživate u ovoj omiljenoj poslastici kada god želite.
Testirajte različite varijante o kojima smo pisali i raznim dodacima ih prilagodite svojim preferencijama kada su u pitanju okusi. Bilo da birate slatke ili slane, uz ove recepte možete u trenu imati spremnu deliciju na koju sigurno nitko ne ostaje ravnodušan.
* * *
Foto: Pexels
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Novi jesenji tasting meni, live plating pred gostima, nekoliko poznatih okusa u potpuno novom izdanju i dva favorita oko kojih se, naravno, nismo složile.
Sinoć u Amberu nismo puno pitale šta slijedi. To se vrlo brzo pokazalo kao najbolji način da se prođe kroz tasting meni.
U Amberu je novi jesenji tasting meni Marija Mandarića vodio od klepa, raštike i ajvara do tanjira na kojima su ti isti okusi izgledali kao da su proveli neko vrijeme daleko od kuće i vratili se s novim navikama.
Neke stvari smo prepoznale odmah. Druge tek nakon prvog zalogaja.
To je, otprilike, bio ritam cijele večeri.
Tasting meni traži jednu malu stvar koja nam inače baš i nije prirodna. Da prepustimo kontrolu.
Nema pregledavanja menija deset minuta da bismo na kraju opet naručile nešto poznato. Redoslijed je već složen, tempo određuje kuhinja i jedino što preostaje jeste vidjeti gdje će vas odvesti.
Večer je počela grisinijima s okusom gljive i finim prahom od gljiva, a onda su počeli stizati prvi ozbiljniji zalogaji.
Među njima i jedan zbog kojeg je Ada vrlo brzo morala preispitati vlastita pravila o hrani.
Mozak na maloj, hrskavoj francuskoj prženici.
“Cijeli život gledam nenu kako ga jede kao najnormalniju stvar na svijetu, dok je meni to uvijek bilo u kategoriji ‘ne, hvala’. Onda vam neko dovoljno ležerno objasni šta je pred vama i odjednom ga ipak probate. Kremasta, nježna tekstura mozga na hrskavoj prženici bila je definitivno najveći izlazak iz moje gastronomske zone komfora te večeri.”
I, da, na kraju je završio u kategoriji stvari koje nam je bilo drago probati.
Novi meni potpisuje Mario Mandarić, čiji je put kroz profesionalne kuhinje vodio od Tajlanda do Velike Britanije i rada u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, uključujući The Fat Duck. Danas je jedan od projekata na kojima radi upravo Amber u Sarajevu.
Uz njega je u kuhinji bio i Bruno Mišljenčević, mladi chef koji trenutno vodi svakodnevni rad Amberove kuhinje.
Njihov meni vrlo brzo pokaže da poznato ovdje uglavnom znači samo početnu tačku.
Mandarić nam je kroz razgovor objasnio da mu nije naročito važno da jelo vizualno podsjeća na svoju tradicionalnu verziju. Puno mu je važnije da se u njemu zadrži ono zbog čega taj okus prepoznajemo, samo prevedeno u drugačiju tehniku, teksturu ili formu. Ideja, kaže, nije napraviti nešto neprepoznatljivo radi efekta, nego poznati okus dati gostu na način na koji ga možda još nije doživio.
Jedan od prvih primjera bile su klepe s mesom i sirom, karamelizovanim mlijekom i prahom od mlijeka.
To su još uvijek klepe. Meso, sir i tijesto ne ostavljaju puno prostora za zabunu. Ali reducirano mlijeko ide gotovo u smjeru karamele, dok hrskavi mliječni element potpuno mijenja teksturu koju od tog jela očekujemo.
Meni su upravo one bile favorit večeri.
Od svih tanjira, njima bih se vratila prvim. Dovoljno su pomjerene da se zapitate šta se upravo dogodilo, ali ne toliko da prestanu biti ono zbog čega ste ih uopće poželjeli jesti.
Potom je stigla i sarmica od raštike s junećom džigericom, jogurtom i blago pikantnom pjenom od ajvara.
Na papiru gotovo sve poznajemo.
Na tanjiru, baš i ne.
To je motiv koji se kroz večer ponavlja nekoliko puta: sastojak poznajemo, okus nam nije stran, ali forma je dovoljna da zastanemo prije prvog zalogaja.
Nije sve pokušavalo biti lokalna reinterpretacija. I dobro je da nije.
Jedan od tanjira koji se potpuno odmaknuo od te priče bio je Portobello steak uz ragù od gljiva i jus od gljiva.
Portobello je imao onu dubinu zbog koje vrlo brzo zaboravite da na tanjiru nema mesa. Ragù i jus dodatno su pojačali zemljani karakter gljive, a cijeli tanjir ostao je bogat i intenzivan bez osjećaja težine.
Ada nije imala dilemu.
“Nisam baš neki mesojed, tako da je ovo bilo right up my alley. Taj meatiness gljive, nevjerovatno dobra redukcija i onaj pop of flavor koji donosi cvekla? TOP. Toliko bogat, intenzivan okus, a opet savršeno izbalansiran.”
Uz Jesen stiže, dunjo moja, koktel s Viljamovkom, cijela kombinacija joj je imala još više smisla.
Naravno da nismo odabrale isto.
Amber ima još jedan detalj zbog kojeg tasting meni ovdje ne ostaje samo ono što se nalazi na tanjiru.
Gotovo svaki slijed završavan je na velikom stolu u centru restorana, pred gostima.
Tu smo gledale posljednji sos, završni element, pincetu, tanjire koji se slažu jedan za drugim i kuhinju koja nekoliko minuta funkcionira gotovo koreografski prije nego što sve krene prema stolovima.
Najbolji dio je što kuhinja ne ostaje skrivena iza vrata.
Tanjir gledate dok dobija posljednji potez, a nekoliko trenutaka kasnije taj isti tanjir nestane u nekoliko zalogaja. Upravo taj nesrazmjer između količine rada i brzine kojom ga pojedete cijelo iskustvo čini još zanimljivijim.
Negdje nakon nekoliko slijedova prestanete pratiti samo šta jedete. Počnete pratiti ritam servisa, pogled prema centralnom stolu i ono kratko iščekivanje prije nego što stigne sljedeće.
Na meniju je bio i ragù od piletine s hollandaiseom od stout piva, pa i brioche s puterom od kestena, a večer se zatvarala slađim tonovima, među njima i mousseom od batata.
Nisu svi tanjiri morali postati favoriti da bi večer funkcionisala.
Zapravo, bilo bi prilično dosadno da jesu.
Kada smo ga pitale postoji li nešto iz bosanske kuhinje što ne bi pokušao provući kroz fine dining format, odgovor nije išao u smjeru postavljanja strogih granica. Naprotiv, djelovao je prilično otvoreno prema ideji da se tradicionalni okusi mogu dalje razvijati, sve dok promjena ima razlog i ne postoji samo radi iznenađenja. Upravo taj pristup objašnjava zašto se na istom meniju bez problema mogu naći klepe, raštika, džigerica i nekoliko potpuno drugačijih kombinacija.
Uz tasting meni posluženi su i kokteli iz jesenje karte Sans Cessea.
Probale smo Leaf of Love, kremastiji spoj Baileysa i Kahlúe, te Jesen stiže, dunjo moja s Viljamovkom.
Neke reference zaista ne traže dodatno objašnjenje.
Kokteli su se lijepo uklopili u večer koja je već cijelo vrijeme radila isto: uzimala nešto poznato i pomjerala ga nekoliko koraka dalje.
Pred kraj večeri razgovor se sasvim prirodno vrtio oko onoga što smo upravo pojele. Koji tanjir je najviše iznenadio, šta bismo naručile ponovo i oko čega se, naravno, nismo složile.
Ada bi bez razmišljanja ponovila Portobello steak.
Ja bih se vratila klepama.
Možda je upravo to i najbolji način da se objasni kako nam je bilo u Amberu. Nismo svaki slijed doživjele isto, niti smo izašle s istim favoritom, ali nekoliko tanjira nastavilo se provlačiti kroz razgovor i dugo nakon posljednjeg zalogaja.
A kada se o večeri priča i nakon što je završila, to je već prilično dobar znak.
Koje biste jelo koje poznajete cijeli život voljeli vidjeti u ovakvoj reinterpretaciji?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
