TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 28.2.2024.
Palačinke su univerzalni kulinarski užitak koji se može prilagoditi svakom ukusu, svakom režimu prehrane, ali i svakom nivou kulinarskih sposobnosti.
Činjenica da ih lako i brzo mogu napraviti čak i oni koji su početnici u kuhanju, drži ih na listi omiljenih delicija za mnoge. Osim toga, volimo i njihovu svestranost, odnosno mogućnost poigravanja s raznim okusima namaza i s različitim receptima.
Mi smo odlučili istražiti ovu ukusnu deliciju i različite načine spravljanja - od klasičnog recepta za tanke palačinke po uzoru na francuske crêpes, do slasnih američkih palačinaka. Tu su se našle i one veganske, niskokalorične varijante te slane i slatke.
Zaronite s nama u svijet ovog kultnog jela koje je stvoreno za sve prilike. Stigli su vam nenajavljeni gosti? S palačincima ste spremni u trenu. Zaželjeli ste se brzog deserta koji će pratiti binge watching omiljene serije? Palačinke su ponovno odgovor. S jednostavnim i provjerenim receptom, spremne su u trenu.
Izaberite varijantu koja najviše odgovara vašem ukusu i stilu prehrane, začinite ih omiljenim dodacima i uživajte u svakom zalogaju.
Različite verzije palačinki diljem svijeta
Kada naručite palačinke u različitim dijelovima svijeta, nemojte uvijek očekivati da ćete dobiti isto jelo na stolu.
Francuske palačinke
Crêpes su najsličnije varijanti koja je i kod nas popularna. Tanke i delikatne, ove palačinke se najčešće mažu slatkim dodacima poput Nutelle i marmelade. Nerijetko se u Francuskoj palačinke samo posipaju šećerom u prahu i sokom limuna za osvježavajući moment.
Američke palačinke
Za razliku od francuskih, američke palačinke su punije i deblje, što mogu zahvaliti prašku za pecivo koji se dodaje u smjesu. Ove palačinke ćete najčešće dobiti naredane jednu na drugu, prelivene javorovim sirupom. Kao dodatak, tu će se na tanjuru uvijek naći i razno voće i komad maslaca koji će tople palačinke istopiti i dati im poseban okus.
Nizozemske palačinke
Poznate pod nazivom Dutch Poffertjes, nizozemske palačinke su mala verzija debljih američkih palačinaka. Imaju laganu i prozračnu teksturu, a tipično se peku u posebnoj tavi s malim udubljenjima. Naravno, takva tava nije neophodna. Dovoljno je da na tavu stavite nekoliko manjih komada smjese i dobit ćete neodoljivo slatke mini palačinke.
Klasične palačinke – recept (8 – 10 palačinki)
Sastojci
Priprema
U posudi prvo pomiješajte sve suhe sastojke – brašno, sol i šećer. Zatim u smjesu dodajte jaje i mlijeko te miješajte dok smjesa ne postane glatka.
Za kraj, dodajte ulje i promiješajte. Tavu zagrijte na srednje jaku vatru i lagano namastite uljem. Ulijte malu količinu smjese na tavu i pecite dok rubovi ne postanu zlatno – smeđe boje. Zatim palačinke okrenite na drugu stranu i pecite još nekoliko sekundi.
Jednostavno, zar ne?
Američke palačinke
Za američke palačinke, bit će vam potrebna gušća smjesa. Smanjite količinu mlijeka na 200 ml, a brašno povećajte na 200 grama. Također, u smjesu dodajte žličicu praška za pecivo i ponovite isti postupak pečenja.
Za serviranje ih možete naslagati jednu na drugu i po američkoj tradiciji preliti javorovim sirupom ili drugim slatkim sirupom po želji.
Koliko god voljeli palačinke, mnogi su intolerantni na neke od njihovih sastojaka. Stoga, predlažemo još jedan recept za zdrave i niskokalorične palačinke, koje su pri tome veganske. Ako tražite recept za palačinke bez jaja i palačinke bez mlijeka. Također, ako preferirate palačinke bez glutena, predlažemo da obično brašno zamijenite bezglutenskom verzijom. Recept vas čeka u nastavku.
Niskokalorične palačinke bez jaja i mlijeka (6 – 8 palačinki)
Palačinke od heljde i u ovom slučaju – palačinke sa bananom, jednako su jednostavne za napraviti. Osim toga, ove palačinke imaju niži broj kalorija od klasičnih s jajima i mlijekom. Uz prave dodatke, mogu biti pune raskošnih okusa, koji uz to kriju zdrave sastojke.
Kada smo kod zdravih sastojaka, želite li u palačinke dodati malo teksture i raznovrsnosti okusa, možete napraviti palačinke od zobenih pahuljica. Dovoljno je da pola količine brašna zamijenite pahuljicama i dobit ćete interesantan mali zaokret u receptu. Na njih dodajte voće i preljev po želji.
Sastojci
Priprema
U posudi izgnječite banane vilicom dok ne postanu glatke. Zatim dodajte heljdino brašno, prašak za pecivo i sol te sve dobro promiješajte. Ako želite slađe palačinke, dodajte i javorov sirup.
Tavu zagrijanu na srednje jakoj temperaturi lagano namažite kokosovim uljem. Pecite kao i klasične palačinke. Zahvaljujući prašku za pecivo, ove palačinke podsjećaju na američke koje možete naslagati jednu na drugu ili možete peći mini nizozemske palačinke.
Slane palačinke sa sirom (6 – 8 palačinki)
Za kraj, donosimo recept za palačinke sa sirom. One su idealne za sve ljubitelje brzih i jednostavnih slanih jela. Njih također možete začiniti po želji, a ako napravite palačinke punjene piletinom, imate potpuni obrok koji je brzo spreman, a zasitan.
Sastojci
Priprema
Kao i u klasičnim receptima za slatke palačinke, u ovoj slanoj verziji možete sve sastojke pomiješati dok se ne ujednače. Zatim, dodajte naribani sir po želji i dobro ujedinite. Kada palačinke sa sirom stavite na zagrijanu tavu, razmažite ju u tankom sloju.
Za palačinke s piletinom, u gotove palačinke dodajte blago preprženu piletinu koju ste prethodno skuhali. Za ovu porciju palačinki bit će dovoljno 200 grama pilećeg mesa i nasjeckani crveni luk (količina po želji).
Ova varijanta slanih palačinki savršeno se slaže s kiselim vrhnjem ili svježim zdravim zelenilom po želji.
Palačinke su više od deserta. One su jedan potpun obrok u kojem možete uživati u bilo kojem dobu dana, od doručka do večere. S ovim raznovrsnim receptima koji odgovaraju svim prehrambenim navikama, nema razloga da ne uživate u ovoj omiljenoj poslastici kada god želite.
Testirajte različite varijante o kojima smo pisali i raznim dodacima ih prilagodite svojim preferencijama kada su u pitanju okusi. Bilo da birate slatke ili slane, uz ove recepte možete u trenu imati spremnu deliciju na koju sigurno nitko ne ostaje ravnodušan.
* * *
Foto: Pexels
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
