TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 2.2.2024.
Affogato je neodoljivi talijanski recept koji spaja bogate okuse espressa s kremastom teksturom sladoleda.
Talijanska riječ affogato, u doslovnom prijevodu znači – utopiti. Stoga, samo ime već govori o suštini ovog deserta. Ovo je fuzija toplog i hladnog, gorkog i slatkog. Spoj posebnog okusa koji oduševljava nepca sve prave food lovere diljem svijeta.
Danas zavirujemo u povijest affogato deserta i donosimo ideje kako doma napraviti ovu bezvremensku talijansku deliciju.
Kako je nastao affogato?
Korijeni affogato deserta sežu do šarmantnih talijanskih kafića. Tu je nastalo spontano sljubljivanje vrućeg espressa s hladnim sladoledom, kreirajući malo kulinarsko remek – djelo. Dok u mislima putujemo Italijom, otkrivamo jednostavnost i sofisticiranost koje karakteriziraju ovu poslasticu.
Pretpostavlja se da je ovaj desert nastao 1950ih godina kada se s razvojem industrije svijetom proširila i proizvodnja sladoleda. Nakon što je postao jedna od omiljenih delicija za slatku pauzu u čitavoj Italiji, affogato je osvojio i SAD (posebno New York), a potom i ostatak svijeta.
Espresso
Espresso je suština affogato deserta. On ima vibrantnu kulturološku važnost, a nastao je također u Italiji. To je jako koncentrirana kava, bogatog i odvažnog okusa i kremaste teksture. Prvi espresso aparat kreirao je Luigi Bezzera još 1901. godine. S vremenom se tehnika usavršavala i dovela do espressa kakav pijemo danas.
Osim što je mnogima omiljeni napitak za početak dana, postao je i nezaobilazan kulinarski dodatak. On u potpunosti mijenja klasična jela svojim specifičnim okusom i čini ih nepogrešivo originalnima. Dokaz za to je i sam affogato.
Ukratko, espresso nije samo napitak, nego čitavo jedno iskustvo, baš kao i desert o kojem danas pišemo.
Kako napraviti domaći affogato?
Čak i ako nemate aparat za espresso kavu, donosimo vam način kako da affogato čaroliju napravite doma. Tu je jednostavan recept za klasičnu verziju ove ukusne poslastice. Uz to, pronašli smo i nekoliko originalnih ideja kako da tu klasiku začinite i napravite jedinstveni affogato po vašem ukusu.
Prije svega, potrebno je napraviti šalicu jakog i kvalitetnog espressa. Za to će najbolje poslužiti Moka pot.
Nakon toga, u šalicu dodajte bogat sloj sladoleda ili gelato od vanilije.
Sredinu šalice možete ostaviti praznu i tu dodati vrući espresso koji će postepeno otapati sladoled. Espresso možete preliti i preko kugle sladoleda i lagano miješati žlicom. Bilo da ovo jedete kao desert ili čekate da se sladoled otopi kako biste mogli ispiti kao omiljenu kavu, sigurni smo da ćete uživati u kombinaciji ovih klasičnih okusa.
Što je moka pot?
Moka pot je posuda za pravljenje domaće espresso kave. Ovo je također talijanski izum, a s obzirom na njihovu kulturu ispijanja kave, to nije ništa neobično. Jačina kave koja se dobiva izradom u Moka pot, dosta je slična klasičnom espressu kakav naručujete u kafićima.
Radi na način da se proključala voda, potisnuta parom, provlači kroz mljevenu kavu. Tako kreira kavu bogate arome i guste teksture. Moka pot možete pronaći u raznim veličinama, pa birajte prema broju šalica koje najčešće pravite u svom domu.
Foto: @thirdwavecoffeeindia
Ovako ćete dobiti savršeno koncentriranu kavu spremnu za domaći affogato.
Nakon što ste dobili idealnu teksturu kave, potražite kvalitetan sladoled intenzivnog okusa koji će affogato receptu dati onu neophodnu slatkoću. Ona će biti savršen kontrast gorčini espresso kave. Također, prema svojim preferencijama za krajnji izgled affogato deserta, birajte želite li klasični sladoled ili gelato.
Sladoled ili gelato?
Za affogato možete koristiti i sladoled ili gelato. Sladoled ima nešto bogatiju i kremastiju strukturu s obzirom na to da se radi s vrhnjem koje ima veći postotak masnoća. U kombinaciji s espressom, sladoled će kreirati raskošan i puniji okus. Na ovaj način, dobit ćete gusti desert koji se jede žlicom.
S druge strane, gelato se radi s više mlijeka i s manjim udjelom masnoća. To će u konačnici kreirati affogato s gustom i glatkom konzistencijom. Gelato ima nešto nježniju strukturu te će se lakše otopiti i tako kreirati napitak koji možete lagano ispijati.
Naravno, s ovim možete eksperimentirati i s vremenom vidjeti koja vam je varijanta omiljena.
Začinite klasični affogato
Affogato je po svojim okusima zapravo jako jednostavan, iako upečatljiv. To ga čini idealnim desertom/napitkom koji možete kombinirati s različitim dodatcima. Donosimo nekoliko ideja koje će obogatiti affogato i kreirati jedinstveni spoj okusa.
Čokolada ili kakao
Na svoj affogato možete dodati čokoladne mrvice ili kakao u prahu. Espresso i čokolada svojim će snažnim okusom dati karakter neutralnom okusu vanilije. Ovo će biti savršen mix slatkoće, gorčine i intenzivnih okusa koje ublažava vanilija. Mrvice čokolade će dodati i teksturu koja se odlično uklapa kao kontrast kremastom affogatu.
Foto: @cao.beograd
Orašasti plodovi
Kada smo kod teksture, hrskavost orašastih plodova također će dati novu dimenziju klasičnom affogato espressu. Možete birati listiće badema, mljeveni lješnjak, usitnjeni orah… Svaki od njih će svojih orašastim okusom i hrskavošću pretvoriti affogato espresso u pravi desert koji stoji uz bok složenim receptima za kolače.
Dodatni savjet, orašaste plodove možete karamelizirati i dodati još jedan upečatljiv detalj ovo jednostavnom receptu.
Kiselo vs. slatko i gorko
Kiselost soka od limuna ili naranče dat će odvažan karakter affogato desertu. Ovaj citrusni zaokret donijet će affogatu svježinu u kombinaciji s gorkom kavom i slatkim sladoledom.
Morska sol
Da, koliko god odvažno zvučalo, ovo je provjerena kombinacija koju mnogi vole. Koliko se dobro slažu morska sol i sladoled od vanilije, otkrila nam je Dua Lipa. Ovdje će njen savjet o maslinovom ulju zamijeniti espresso kava i donijeti nezaboravan okus affogato espresso deserta.
Likeri
Kao dodatni korak, espresso možete pretvoriti u piće stvoreno za kućni party. Želite li spojiti desert, potrebu za kofeinom i želju za ispijanjem likera s ekipom pretvoriti u jedinstveno iskustvo? Odgovor leži u jednostavnom affogato espresso receptu koji se idealno spaja sa slatkim likerima. Birajte one slatke i kremaste varijante. Baileys, Kahlua ili Amaretto savršeno će se uklopiti u ovu slatko – gorku priču.
Ako vam se pak svidio naš recept za popularni espresso martini, u njega možete dodati kuglu sladoleda od vanilije. Tako će vaš omiljeni koktel i desert postati moćna kombinacija koja prati svako druženje.
Za kraj vam preostane da uživate u simfoniji ovih okusa. Spojite kulturološki segment ispijanja espresso kave, bogatu povijest i kreativne mogućnosti koje nudi affogato espresso.
* * *
Naslovna fotografija: @qiuuing
Foto: Pexels i Unsplash
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Novi jesenji tasting meni, live plating pred gostima, nekoliko poznatih okusa u potpuno novom izdanju i dva favorita oko kojih se, naravno, nismo složile.
Sinoć u Amberu nismo puno pitale šta slijedi. To se vrlo brzo pokazalo kao najbolji način da se prođe kroz tasting meni.
U Amberu je novi jesenji tasting meni Marija Mandarića vodio od klepa, raštike i ajvara do tanjira na kojima su ti isti okusi izgledali kao da su proveli neko vrijeme daleko od kuće i vratili se s novim navikama.
Neke stvari smo prepoznale odmah. Druge tek nakon prvog zalogaja.
To je, otprilike, bio ritam cijele večeri.
Tasting meni traži jednu malu stvar koja nam inače baš i nije prirodna. Da prepustimo kontrolu.
Nema pregledavanja menija deset minuta da bismo na kraju opet naručile nešto poznato. Redoslijed je već složen, tempo određuje kuhinja i jedino što preostaje jeste vidjeti gdje će vas odvesti.
Večer je počela grisinijima s okusom gljive i finim prahom od gljiva, a onda su počeli stizati prvi ozbiljniji zalogaji.
Među njima i jedan zbog kojeg je Ada vrlo brzo morala preispitati vlastita pravila o hrani.
Mozak na maloj, hrskavoj francuskoj prženici.
“Cijeli život gledam nenu kako ga jede kao najnormalniju stvar na svijetu, dok je meni to uvijek bilo u kategoriji ‘ne, hvala’. Onda vam neko dovoljno ležerno objasni šta je pred vama i odjednom ga ipak probate. Kremasta, nježna tekstura mozga na hrskavoj prženici bila je definitivno najveći izlazak iz moje gastronomske zone komfora te večeri.”
I, da, na kraju je završio u kategoriji stvari koje nam je bilo drago probati.
Novi meni potpisuje Mario Mandarić, čiji je put kroz profesionalne kuhinje vodio od Tajlanda do Velike Britanije i rada u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, uključujući The Fat Duck. Danas je jedan od projekata na kojima radi upravo Amber u Sarajevu.
Uz njega je u kuhinji bio i Bruno Mišljenčević, mladi chef koji trenutno vodi svakodnevni rad Amberove kuhinje.
Njihov meni vrlo brzo pokaže da poznato ovdje uglavnom znači samo početnu tačku.
Mandarić nam je kroz razgovor objasnio da mu nije naročito važno da jelo vizualno podsjeća na svoju tradicionalnu verziju. Puno mu je važnije da se u njemu zadrži ono zbog čega taj okus prepoznajemo, samo prevedeno u drugačiju tehniku, teksturu ili formu. Ideja, kaže, nije napraviti nešto neprepoznatljivo radi efekta, nego poznati okus dati gostu na način na koji ga možda još nije doživio.
Jedan od prvih primjera bile su klepe s mesom i sirom, karamelizovanim mlijekom i prahom od mlijeka.
To su još uvijek klepe. Meso, sir i tijesto ne ostavljaju puno prostora za zabunu. Ali reducirano mlijeko ide gotovo u smjeru karamele, dok hrskavi mliječni element potpuno mijenja teksturu koju od tog jela očekujemo.
Meni su upravo one bile favorit večeri.
Od svih tanjira, njima bih se vratila prvim. Dovoljno su pomjerene da se zapitate šta se upravo dogodilo, ali ne toliko da prestanu biti ono zbog čega ste ih uopće poželjeli jesti.
Potom je stigla i sarmica od raštike s junećom džigericom, jogurtom i blago pikantnom pjenom od ajvara.
Na papiru gotovo sve poznajemo.
Na tanjiru, baš i ne.
To je motiv koji se kroz večer ponavlja nekoliko puta: sastojak poznajemo, okus nam nije stran, ali forma je dovoljna da zastanemo prije prvog zalogaja.
Nije sve pokušavalo biti lokalna reinterpretacija. I dobro je da nije.
Jedan od tanjira koji se potpuno odmaknuo od te priče bio je Portobello steak uz ragù od gljiva i jus od gljiva.
Portobello je imao onu dubinu zbog koje vrlo brzo zaboravite da na tanjiru nema mesa. Ragù i jus dodatno su pojačali zemljani karakter gljive, a cijeli tanjir ostao je bogat i intenzivan bez osjećaja težine.
Ada nije imala dilemu.
“Nisam baš neki mesojed, tako da je ovo bilo right up my alley. Taj meatiness gljive, nevjerovatno dobra redukcija i onaj pop of flavor koji donosi cvekla? TOP. Toliko bogat, intenzivan okus, a opet savršeno izbalansiran.”
Uz Jesen stiže, dunjo moja, koktel s Viljamovkom, cijela kombinacija joj je imala još više smisla.
Naravno da nismo odabrale isto.
Amber ima još jedan detalj zbog kojeg tasting meni ovdje ne ostaje samo ono što se nalazi na tanjiru.
Gotovo svaki slijed završavan je na velikom stolu u centru restorana, pred gostima.
Tu smo gledale posljednji sos, završni element, pincetu, tanjire koji se slažu jedan za drugim i kuhinju koja nekoliko minuta funkcionira gotovo koreografski prije nego što sve krene prema stolovima.
Najbolji dio je što kuhinja ne ostaje skrivena iza vrata.
Tanjir gledate dok dobija posljednji potez, a nekoliko trenutaka kasnije taj isti tanjir nestane u nekoliko zalogaja. Upravo taj nesrazmjer između količine rada i brzine kojom ga pojedete cijelo iskustvo čini još zanimljivijim.
Negdje nakon nekoliko slijedova prestanete pratiti samo šta jedete. Počnete pratiti ritam servisa, pogled prema centralnom stolu i ono kratko iščekivanje prije nego što stigne sljedeće.
Na meniju je bio i ragù od piletine s hollandaiseom od stout piva, pa i brioche s puterom od kestena, a večer se zatvarala slađim tonovima, među njima i mousseom od batata.
Nisu svi tanjiri morali postati favoriti da bi večer funkcionisala.
Zapravo, bilo bi prilično dosadno da jesu.
Kada smo ga pitale postoji li nešto iz bosanske kuhinje što ne bi pokušao provući kroz fine dining format, odgovor nije išao u smjeru postavljanja strogih granica. Naprotiv, djelovao je prilično otvoreno prema ideji da se tradicionalni okusi mogu dalje razvijati, sve dok promjena ima razlog i ne postoji samo radi iznenađenja. Upravo taj pristup objašnjava zašto se na istom meniju bez problema mogu naći klepe, raštika, džigerica i nekoliko potpuno drugačijih kombinacija.
Uz tasting meni posluženi su i kokteli iz jesenje karte Sans Cessea.
Probale smo Leaf of Love, kremastiji spoj Baileysa i Kahlúe, te Jesen stiže, dunjo moja s Viljamovkom.
Neke reference zaista ne traže dodatno objašnjenje.
Kokteli su se lijepo uklopili u večer koja je već cijelo vrijeme radila isto: uzimala nešto poznato i pomjerala ga nekoliko koraka dalje.
Pred kraj večeri razgovor se sasvim prirodno vrtio oko onoga što smo upravo pojele. Koji tanjir je najviše iznenadio, šta bismo naručile ponovo i oko čega se, naravno, nismo složile.
Ada bi bez razmišljanja ponovila Portobello steak.
Ja bih se vratila klepama.
Možda je upravo to i najbolji način da se objasni kako nam je bilo u Amberu. Nismo svaki slijed doživjele isto, niti smo izašle s istim favoritom, ali nekoliko tanjira nastavilo se provlačiti kroz razgovor i dugo nakon posljednjeg zalogaja.
A kada se o večeri priča i nakon što je završila, to je već prilično dobar znak.
Koje biste jelo koje poznajete cijeli život voljeli vidjeti u ovakvoj reinterpretaciji?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
