TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 2.9.2026.
Kada obnavljate kuću iza koje stoji arhitekta iz kruga Franka Lloyda Wrighta, najveći izazov vjerovatno nije odlučiti šta dodati, nego prepoznati šta se ni pod kojim uslovima ne smije izgubiti.
Hafif House u kalifornijskom Pomona Valleyju na prvi pogled ima sve ono što očekujemo od ozbiljne mid-century arhitekture: drvo, kamen, velike staklene površine i gotovo neprimjetnu granicu između kuće i pejzaža. Međutim, onda u kadar uđu ljubičasta sofa, prugasti tekstili, ružičasti naslonjači, vitraji i prozori koji izgledaju kao da su nacrtani rukom i cijela priča postaje mnogo zanimljivija.
Originalnu kuću projektovao je Foster Rhodes Jackson, arhitekta koji je sredinom 20. stoljeća boravio u Taliesin Westu i učio unutar arhitektonskog svijeta Franka Lloyda Wrighta. Nakon što je nekretnina godinama propadala, novi vlasnik ju je kupio 2019. godine, a Bestor Architecture dobio je zadatak da sačuva njen originalni karakter i istovremeno je prilagodi novom porodičnom životu. Za interijere su se projektu pridružili Jazmyne Crunk i Zeb Knudsen, prijatelji i dizajnerski partneri koji od 2020. vode studio Zeb & Crunk.
Hafif House danas izgleda kao da je nastavio evoluirati baš onako kako bi vjerovatno i ranije: kroz arhitekturu, zanat, umjetnost i nekoliko vrlo hrabrih odluka s bojom.
Jacksonova arhitektura bila je zasnovana na organskom modernizmu i ideji da kuća nije odvojena od svog terena. Masivni zidovi od kamena i betona prelaze iz eksterijera u unutrašnjost, drvene površine obavijaju zidove i stropove, dok veliki prozori, atriji, terase i krovni otvori prirodu gotovo uvlače u prostor. Ta veza između unutra i vani postala jedna od stvari koje je Bestor Architecture želio sačuvati.
Originalni volumen od približno 7.000 kvadratnih stopa proširen je za još oko 3.000, ali nove prostorije projektovane su kao nastavak postojećeg arhitektonskog jezika. Dodani su novi dijelovi kuće, kuhinja i pool deck, reorganizovana je komunikacija, a novi zaobljeni i kružni prozori uvedeni su kao savremena interpretacija organskih formi koje su već bile prisutne u Jacksonovom radu. Kada gledate fotografije, granica između starog i novog gotovo se gubi, što je vjerovatno najbolji kompliment jednoj ovakvoj intervenciji.
Uz toliko kamena i drveta bilo bi vrlo jednostavno urediti Hafif House u očekivanoj paleti bež, smeđih i krem tonova. Zeb & Crunk krenuli su u potpuno suprotnom smjeru.
Postojeća arhitektura nosila je snažne crvene i žute tonove karakteristične za Wrightovu paletu, dok je želja vlasnice bila unijeti nešto mekšu i razigraniju energiju. Tako se između drvenih obloga i grubog kamena pojavljuju lavanda, mauve, koraljna, ružičasta, narandžasta i plava. Crunk i Knudsen boju pritom ne koriste kao jedan statement moment, nego je ponavljaju kroz sofe, tepihe, zavjese, jastuke i male komade namještaja dok cijela kuća ne počne djelovati povezano.
To se posebno dobro vidi u prostorijama u kojima se intenzivan tekstil susreće s teškom arhitekturom. Duboka ljubičasta ugaona sofa stoji direktno uz grubi kameni zid, prugasti daybed ispod kosih prozora kombinuje ružičastu, narandžastu i plavu, dok spavaće sobe odlaze u mekše varijacije terakote, smeđe i dusty pink tonova. Arhitektura ostaje ozbiljna, ali život unutar nje više nije.
Jedan od važnijih zadataka interijera bio je napraviti kontrapunkt količini kamena, betona i drveta. Zato gotovo sve što dodirujete izgleda mekano: duboke sofe, tapacirane klupe, mohair, vuneni tepisi i jastuci složeni u nekoliko različitih tekstura.
Dizajneri su i sami naglasili da vlasnica nije željela prostor u kojem je bilo šta previše dragocjeno. Namještaj je morao izdržati svakodnevni život, pa su raskošni tekstili i kolekcionarski komadi kombinovani s izrazito udobnim sjedenjem. U dnevnom boravku jedan od vizuelnih centara postaje i tepih Christopher Farr, izrađen posebno za projekt, koji svojim uzorkom gotovo spaja arhitekturu i cijelu paletu interijera.
Uz savremene komade nalaze se vintage Mario Bellini stolice, Arne Norell lounge chair, namještaj Pieta Heina i Arnea Jacobsena, Akari rasvjeta Isamua Noguchija i komadi koji pripadaju potpuno različitim decenijama. 
Jedan od najljepših dijelova obnove jeste činjenica da Bestor Architecture nije gledao samo glavnu konstrukciju. Sačuvani su i elementi koji su kroz godine postali dio identiteta kuće.
Među njima je spiralno stepenište čiju je izvedbu tokom 1980-ih nadgledao legendarni kalifornijski woodworker Sam Maloof. Originalni vitraji i lampe umjetnika Mikea Hilla pažljivo su uklonjeni, restaurirani i ponovo raspoređeni kroz kuću, pa se danas pojavljuju u kupatilu, hodnicima i stropu nove trpezarije. Umjesto muzejske restauracije, ti detalji sada žive unutar potpuno novih kompozicija.
Posebno je zanimljivo kako vitraji mijenjaju prostor tokom dana. Plava, žuta i crvena svjetlost padaju preko kamenih zidova i poda, dok zaobljeni drveni okviri prozora dodatno naglašavaju ono što ovu kuću odvaja od mnogo strožijih verzija mid-century modernizma.
Hafif House je dobar podsjetnik da boja ne mora biti završni dekorativni sloj prostora. Kada je dovoljno dosljedno korištena, može određivati zone, voditi pogled i napraviti hijerarhiju gotovo jednako jasno kao zid ili promjena materijala.
Ružičasti i bordo tonovi okupljaju spavaće i intimnije zone, narandžasta se vraća na ugrađenim klupama, plava se pojavljuje uz kamene površine, a pruge prolaze od tapaciranog namještaja do tepiha. Sve je dovoljno povezano da djeluje namjerno, ali nikada toliko koordinirano da kuća izgubi spontanost.
Možda je upravo to najbolji dio cijelog projekta. Arhitektura stara nekoliko decenija nije dobila novu ličnost. Dobila je još jedan sloj vlastite.
Sačuvani zanat: spiralno stepenište povezano sa Samom Maloofom i vitraji Mikea Hilla ostaju aktivan dio kuće, a ne historijski eksponati.
TEKST: Ada Ćeremida
Ako vaš sto u dnevnom boravku uvijek završi s istom kombinacijom knjige, svijeće i vaze, možda problem nije u tome što mu treba još dekora, nego nešto potpuno neočekivano.
Godinama smo sto u dnevnom boravku slagali gotovo po formuli: nekoliko knjiga, svijeća, mala vaza, eventualno pladanj koji sve drži uredno na jednom mjestu. Lijepo izgleda, ali nakon toliko verzija iste ideje teško je izbjeći osjećaj da smo taj kadar već negdje vidjeli.
Interijeri u 2026. ionako se sve više udaljavaju od savršeno usklađenih prostorija. Vraćaju se lične kolekcije, vintage komadi, tamnije drvo, patina, neobične kombinacije materijala i predmeti koji možda nisu očigledan par, ali zajedno pričaju bolju priču.
I tu maksimalizam ne mora značiti deset predmeta na svakom slobodnom centimetru. Možete voljeti miran, gotovo minimalistički prostor i svejedno mu dati onu malu dozu neobičnosti: predmet pronađen na putovanju, stari svijećnjak koji nije dio seta ili zdjelu čija tekstura privlači pogled. Umjesto savršene simetrije, ove jeseni bismo sto u dnevnom boravku radije stilizirali kroz šest detalja koji izgledaju malo spontanije, slojevitije i, najvažnije, više kao vi.
Ne mora imati jasnu funkciju, ne mora se slagati s vazom i definitivno ne mora dolaziti u paru. Mala skulptura, neobična kutija, stari predmet s buvljaka, kamen donesen s putovanja ili nešto što bi neko drugi vjerovatno pitao: “Šta je ovo?” može biti upravo ono što nedostaje prostoru. U 2026. taj mali trenutak iznenađenja često djeluje mnogo savremenije od predmeta kupljenih samo zato što pripadaju istoj kolekciji.
Tamno drvo ove godine ponovo dobija ozbiljniju ulogu u interijerima, od oraha i burl drveta do gotovo espresso tonova. Na stolu nam je dovoljna jedna velika drvena zdjela, posebno ako ima izraženu teksturu, godove ili nepravilnu formu. Možete je ostaviti potpuno praznu ili ubaciti nekoliko sezonskih plodova, ali nema potrebe da oko nje gradite još pet dekorativnih slojeva.
Za jesen ne trebamo buket koji zauzima pola stola. Nekoliko grana, jedan zanimljiv list ili cvijet postavljen u nisku, skulpturalnu posudu daju dovoljno boje i visine bez osjećaja klasične dekoracije. Namjerna praznina između elemenata ovdje je jednako važna kao i sami elementi, zbog čega ovakav aranžman posebno dobro funkcioniše uz ostatak stola koji nije pretrpan.
Ako već palimo svijeće čim večeri postanu duže, ove jeseni bismo preskočili identičan set. Mesingani svijećnjak pored srebrnog, različite visine ili komad s vidljivom patinom daju stolu osjećaj da se slagao godinama, a ne jedno poslijepodne. Vintage i antikni detalji trenutno se i šire vraćaju upravo zbog karaktera koji novi, savršeno završeni predmeti teško mogu imitirati.
Ne mora sav styling ostati na glavnom stolu u dnevnom boravku. Mali pomoćni stolić ili tabure uz njega može preuzeti svijećnjak, lampu, knjigu ili čašu i odmah napraviti zanimljiviju, slojevitiju kompoziciju. Birajte komad koji se razlikuje po visini, materijalu ili boji od glavnog stola, jer upravo taj mali mismatch daje prostoru više karaktera. Bonus je što ga možete pomjerati gdje god vam zatreba, pa dekoracija zapravo dobija i funkciju.
Bordo, konjak, maslinasto, smeđe ili gotovo crno staklo unosi boju bez potrebe da cijela prostorija dobije novu paletu. Dovoljna je niska zdjela, mala vaza ili jedan zanimljiv stakleni objekt koji će tokom dana hvatati svjetlost, a navečer izgledati gotovo skulpturalno. Uz tamnije drvo, metal i tekstil, upravo taj prozirni, ali duboki ton sprječava da cijela jesenska postavka postane preteška.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
