TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 13.3.2026.
Prva kuća iz Wrightovog eksperimentalnog Usonian Automatic sistema upravo je stavljena na prodaju i pokazuje koliko radikalan modernizam može biti intiman.
Frank Lloyd Wright je američki arhitekt koji je definisao organsku arhitekturu i transformisao modernizam u nešto toplije, humanije i prostorno radikalnije, tokom pedesetih godina ulazi u fazu eksperimenta.
U potrazi za pristupačnijim modelom moderne arhitekture, razvija Usonian Automatic sistem, modularnu metodu gradnje od betonskih blokova koja spaja racionalnost i ekspresiju.
Jedna od prvih i najvažnijih realizacija tog sistema, Benjamin Adelman House u Phoenixu, upravo je izašla na tržište po cijeni od 4,95 miliona dolara i podsjetila nas zašto Wright nikada nije bio samo arhitekt, već autor prostora.
Projektovana 1951. godine u Phoenixu, Arizoni, kuća Benjamin Adelman predstavlja prvi primjer Wrightovog Usonian Automatic sistema. Ova eksperimentalna metoda gradnje zasnivala se na modularnim betonskim blokovima koji su omogućavali fleksibilnost, ekonomičnost i arhitektonsku ekspresiju bez potrebe za konvencionalnim konstrukcijskim sistemima.
Kuća ima 4 spavaće sobe, 4 kupatila i jednu gostinjsku toaletu, prostire se na 424 m². Kada je objavljena vijest o prodaji, podsjetili smo se koliko je ovaj projekt važan ne samo kao nekretnina, već kao arhitektonski manifest.
Brutalizam koji je zapravo topao
Na prvi pogled, repetitivna mreža betonskih blokova i izraženi plafonski raster djeluju gotovo brutalistički. Međutim, Wrightova interpretacija materijala nikada nije hladna.
Tekstura blokova hvata svjetlo, stvara duboke sjene i daje prostoru taktilnost. Modularni plafoni formiraju ritmičku strukturu koja djeluje skulpturalno, ali istovremeno disciplinovano. Ovdje beton nije industrijski statement, on je konstruktivni ornament.
Crveni akcenti kao arhitektonska dramaturgija
Karakteristični crveni okviri prozora i vrata unose snažan grafički kontrast u inače neutralnu paletu kao prostorni marker. Crvena naglašava ulaze, povezuje interijer s eksterijerom i pojačava osjećaj horizontalnosti.
U kombinaciji s geometrijskom preciznošću blokova, nastaje vizuelni dijalog između stroge strukture i emotivne boje. Wright je ovdje svjesno koristio boju kao arhitektonski alat.
Unutrašnji prostori se ne odvajaju od konstruktivnog sistema nego ga slijede. Ugrađene police, radne niše, modularni detalji i niski horizontalni elementi naglašavaju logiku blokovske gradnje. Kuhinja sa drvenim frontama i čeličnim aparatima pokazuje balans između funkcionalnosti i topline materijala.
Dnevni boravak sa zelenim kožnim foteljama i snažnim umjetničkim radovima ne djeluje stilizirano, već organski uklopljeno u strukturu kuće. Sve je dio iste mreže.
Eksterijer kao intimni pejzaž
Tipično za Wrightovu filozofiju, granica između unutrašnjeg i vanjskog prostora je gotovo nevidljiva. Veliki crveno uokvireni prozori kadriraju vrt poput slike, dok dvorište s kaktusima, palmama i niskim zelenim travnjacima djeluje kao produžetak dnevnog boravka.
Arhitektura ne dominira pejzažom ona s njim pregovara.
Usonian Automatic sistem možda nije postao masovni model stanovanja, ali je ostao jedan od najradikalnijih pokušaja da se modernizam demokratizuje.
Danas, više od sedam decenija kasnije, ova kuća i dalje izgleda futuristički što je možda najbolji dokaz da je Wright projektovao ispred svog vremena.
TEKST: Ada Ćeremida
Od porodičnog stana u Sarajevu do savremenog muzeja u Visokom, pet bh. projekata dobilo je mjesto u međunarodnoj selekciji za Piranesi Award 2026.
Koliko često zastanemo i pogledamo šta se zapravo gradi, obnavlja i projektuje u Bosni i Hercegovini? Ne samo velike stambene komplekse ili objekte koji mijenjaju gradske vizure, nego i manje arhitektonske intervencije, prostore koji čuvaju naslijeđe i domove koji pokazuju koliko kreativnosti može stati unutar četiri zida.
Ovog puta imamo dobar razlog da pažnju usmjerimo upravo na domaću scenu.
Objavljena je službena lista nominacija za Piranesi Award 2026, a među međunarodnim kandidatima nalazi se pet arhitektonskih projekata iz Bosne i Hercegovine. Od Sarajeva i Ilidže, preko Visokog i V. Luke, do Banje Luke, selekcija obuhvata različite tipologije, pristupe i arhitektonske ideje.
Piranesi Award dodjeljuje se od 1989. godine i ubraja se među značajnija arhitektonska priznanja srednje i jugoistočne Evrope. U fokusu su realizovani projekti, njihov odnos prema prostoru, materijalima, kulturnom naslijeđu i savremenom načinu života.
Nagradu prati međunarodna izložba u okviru konferencije Piran Days of Architecture , a ovogodišnje dobitnike odabrat će međunarodni stručni žiri. Pet bh. projekata odabrala je nacionalna selektorica Hana Kevilj , čime su dobili priliku da predstavljaju domaću arhitekturu u evropskoj konkurenciji. U nastavku donosimo projekte koji su se našli na ovogodišnjoj listi.
Stan površine 100 m² u sarajevskoj zgradi iz austrougarskog perioda dobio je potpuno novo poglavlje zahvaljujući studiju Projekt V Arhitektura. Umjesto standardnog pristupa renoviranju, Lucy Dinnen i Vernes Čaušević oblikovali su porodični dom u kojem prirodni materijali preuzimaju glavnu ulogu.
Drvo trešnje, glinene zidne boje, kamen i lan stvaraju topao, gotovo taktilan interijer, ali detalj koji ovaj projekat čini neočekivanim jeste mala drvena kućica za djecu integrisana u stan . Izrađena od lameliranog drveta smreke, koristi visinu prostora kako bi stvorila dodatno mjesto za igru, istraživanje i boravak. O ovom projektu smo već pisali na Bonjour.DESIGN, a cijelu priču i fotografije možete pogledati u našem ranijem članku .
Foto: @shatanustarick
Koliko je arhitekture zaista potrebno da bi prostor dobro funkcionisao? Projekat Half-A-Frame ovo pitanje istražuje kroz savremenu interpretaciju planinske kuće i jednostavnost arhitektonske forme.
Autori Nedim Mutevelić, Asmir Mutevelić i Jonus Ademović osmislili su objekat koji se oslanja na prostornu redukciju, montažni sistem gradnje i pažljiv odnos prema prirodnom okruženju.
Projekat je već osvojio Grand Prix na izložbi Collegium Artisticum 2026 , gdje je stručni žiri istakao njegov održivi pristup i način na koji arhitektonska jednostavnost može ponuditi kvalitetno i savremeno rješenje za planinsko stanovanje.
Foto: @halfaframe
Ako ste prolazili kroz Otes, moguće je da ste već primijetili stambene objekte čije valovite terase stvaraju karakterističnu siluetu. Iza arhitektonskog koncepta Sarajevo Waves stoji studio Ahaknap, odnosno arhitekti Kenan Brčkalija i Adnan Harambašić.
Smješten uz rijeku Željeznicu, kompleks svoj prepoznatljivi oblik duguje upravo odnosu s prirodnim okruženjem. Velike terase zamišljene su kao produžetak stambenih prostora, a valovita fasada omogućava drugačiju povezanost interijera i eksterijera.
Prema opisu arhitektonskog studija, riječ je o stambeno-poslovnom kompleksu planiranom sa 220 jedinica, čija je prva zgrada završena 2016. godine. Na službenoj listi Piranesi nominacija navedena je 2026. godina.
Foto: Ahaknap
Kako savremeno predstaviti historiju grada, a pritom sačuvati arhitektonsku vrijednost prostora u kojem je izložena? Upravo tim pitanjem bavio se studio Sinteza prilikom oblikovanja stalne postavke Zavičajnog muzeja Visoko.
Unutar historijske zgrade iz austrougarskog perioda arhitekti Jasmin Sirčo i Berina Sulejmanović osmislili su muzejski interijer u kojem rasvjeta, materijali i prostorna organizacija usmjeravaju posjetitelje kroz različita razdoblja historije Visokog.
Posebno su zanimljive tri tamno oblikovane izložbene prostorije, kao i Zlatna soba posvećena orijentalnoj zbirci dokumenata. Projektantski pristup zasniva se na očuvanju vrijednih elemenata izvorne arhitekture i intervencijama koje ne narušavaju njen karakter.
Projekat je već nagrađen za interijer na izložbi Collegium Artisticum 2026, a nominacija za Piranesi Award donosi mu dodatnu međunarodnu vidljivost.
Foto: Sinteza
Posljednji projekat na bh. listi nominacija dolazi iz Banje Luke, gdje je arhitekta Željko Kusić realizovao poslovni objekat kompanije H_TEC GROUP.
Umjesto potpune zamjene postojeće građevine, projekat polazi od transformacije ranije izgrađenog objekta iz perioda socijalizma. Takav pristup otvara važno pitanje savremene urbane arhitekture: kako prilagoditi postojeće građevine novim potrebama, bez nepotrebnog brisanja njihovih prostornih i materijalnih vrijednosti?
Projekat je osvojio nagradu za realizovani objekat na izložbi Collegium Artisticum 2026, gdje je žiri prepoznao kvalitet njegove arhitektonske transformacije i odnos prema postojećem urbanom kontekstu.
Foto: Željko Kustić Architects
Treehouse Apartment: Ko kaže da kućica na drvetu mora biti vani? Ovaj sarajevski stan donosi dječiju kućicu usred interijera i potpuno novu dimenziju porodičnog stanovanja.
Half-A-Frame: Manje kvadrata, manje komplikacija, više prirode. Planinska kuća koja pokazuje koliko jednostavna forma može biti efektna.
Sarajevo Waves: Terase koje izgledaju poput valova i stanovanje koje se otvara prema vani. Fasada ovdje definitivno nije samo fasada.
Zavičajni muzej Visoko: Historija ne mora izgledati zastarjelo. Savremena scenografija, pažljivo osmišljena rasvjeta i arhitektura koja daje prostor eksponatima.
H_TEC GROUP: Zašto graditi ispočetka ako postojeća zgrada ima potencijal? Banjalučki projekat pokazuje snagu arhitektonske transformacije.
Zajednički nazivnik? Pet potpuno različitih projekata, ali ista ideja: dobra arhitektura ne zavisi samo od veličine objekta, nego od toga koliko promišljeno odgovara na prostor, ljude i njihove potrebe.
Ovogodišnje priznanje Piranesi Award bit će dodijeljeno 21. novembra 2026. godine u Portorožu, kada će biti otvorena i međunarodna izložba nominovanih projekata.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
