TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 12.7.2026.
Na jednoj od najživljih sarajevskih ulica, ovaj stan u austrougarskoj zgradi pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni zamor. Visoki plafoni, bijela stolarija, umjetnost i slojevi tekstura stvaraju interijer koji je pun karaktera, ali i iznenađujuće miran.
Maksimalizam najčešće zvuči kao poziv na hrabrost: više boje, više umjetnosti, više detalja, više svega. Ipak, ovaj stan na Titovoj ulici pokazuje da ključ nije u količini, nego u ritmu kojim se sve te stvari povezuju.
Smješten u austrougarskoj zgradi, s visokim plafonima, velikim prozorima, profilisanim zidovima i klasičnim vratima, prostor već ima onu arhitektonsku osnovu koja podsjeća na evropske stanove sa dozom njujorškog loft senzibiliteta. 

Na toj mirnoj, gotovo galerijskoj pozadini, umjetnost, tepisi, lusteri, namještaj i lični predmeti dobijaju prostor da budu glasni, ali ne i naporni. Kroz dnevni boravak, trpezariju, kuhinju, spavaću sobu i intimnije zone stana vidi se kako lični izraz može biti bogat, slojevit i vrlo prepoznatljiv, a da dom i dalje diše.

U dnevnom boravku i trpezariji vidi se glavna lekcija ovog stana: maksimalizam ne mora izgledati haotično ako ima jasnu pozadinu. Visoki plafoni, profilisani zidovi, bijela stolarija i velika vrata sa staklenim panelima stvaraju gotovo galerijski okvir za umjetnost, tepih, lustere i različite teksture.
Slike su snažne, tepisi imaju karakter, a namještaj nosi klasične forme, ali sve ostaje povezano kroz mirnu paletu zidova i ponavljanje svijetlih tonova.
Zato prostor djeluje bogato, ali ne prenatrpano. Titova ulica je vani bučna i urbana, dok interijer iznutra gradi vlastiti, mnogo smireniji ritam. 



Trpezarijski dio posebno dobro pokazuje kako se balansira prostor pun umjetnosti i boje. Bijeli sto i stolice ne pokušavaju se takmičiti sa slikama, već daju prostoriji osjećaj reda i lakoće.
Orijentalni tepih unosi toplinu i dubinu, dok luster naglašava visinu i salonski karakter austrougarskog stana. Isti princip nastavlja se i u dnevnoj zoni, gdje siva garnitura smiruje zidove ispunjene umjetninama i detaljima. To je dobar trik za svaki dom: kada želite više karaktera, ne mora svaki komad biti akcenat. 


Kuhinja nastavlja priču stana, ali na tiši i funkcionalniji način. Sivi frontovi, stakleni ormarići, crne ručkice i drvena radna ploha daju joj klasičan izgled bez osjećaja težine.
U prostoru koji ima visoke plafone, vertikalni elementi i gornji ormarići dodatno naglašavaju proporcije, dok drvo unosi toplinu u svakodnevnu zonu. Mali kutak uz prozor sa klupom, stolom i plavim jastucima pokazuje kako i najpraktičniji dio doma može imati atmosferu. Umjesto da bude samo produžetak kuhinje, taj nook djeluje kao mali gradski bistro skriven unutar stana. 


U spavaćim sobama isti maksimalistički jezik postaje mekši i intimniji. Umjetnost je i dalje prisutna, ali posteljina u svijetloplavim tonovima, sivi jastuci i neutralni komadi namještaja uvode mirniji tempo. Velike slike iznad kreveta ne djeluju agresivno jer ih profilisani zidovi već pretvaraju u dio arhitekture.
To je važna lekcija za sve koji vole upečatljive detalje, ali žele da spavaća soba ostane prostor odmora. Karakter ne nestaje, samo se spušta na tiši nivo. 



TEKST: Ada Ćeremida
Zavjese nisu rezervisane samo za prozore ako ih postavimo s namjerom, one mogu postati najsofisticiraniji detalj u prostoru.
U našoj Interijer rubrici stalno se vraćamo jednoj ideji: najbolji prostori ne nastaju uvijek kupovinom novih stvari, već pametnim korištenjem onih koje već imamo. Tu nastaje ona „dizajnerska“ atmosfera koju je teško definisati, ali lako prepoznati.
Zavjese su savršen primjer toga često ih doživljavamo isključivo funkcionalno, iako imaju ogroman estetski potencijal. Kao tekstilni elementi, unose mekoću, pokret i slojevitost u prostor. Inspiraciju smo pronašli u interijerima koji zavjese koriste kao prostorne razdjelnike, pozadine ili čak vrata. Zavjese mogu postati arhitektonski element, vizuelni trik ili suptilan način da prostoru dodate karakter bez građevinskih zahvata i velikih promjena.
Donosimo nekoliko ideja kako ih i vi možete koristiti na neočekivane načine.
Postavljanje zavjese u hodniku ili na samom ulazu stvara osjećaj intime i blagog „otkrivanja“ prostora. Umjesto da dnevni boravak ili ostatak stana bude odmah vidljiv, zavjesa uvodi dramaturgiju i toplinu.
Ovaj trik je posebno efektan u manjim stanovima gdje nema klasičnog predsoblja. Lagani, neutralni materijali čine prostor vizuelno većim, dok tamnije tkanine daju dozu elegancije. Efekat je sličan onome koji često viđamo u boutique hotelima.
Ako imate prazan zid iza kreveta ili jednostavno ne želite novu boju ili tapetu, zavjesa može biti savršeno rješenje. Postavljena od plafona do poda, stvara osjećaj visine i mekoće.
Tekstil unosi toplinu koju zid sam po sebi ne može postići, a prostor odmah djeluje slojevitije i smirenije. Ovaj pristup često se koristi u skandinavskim i japanskim interijerima gdje je fokus na teksturama. Bonus je i to što zavjesu lako možete promijeniti kad vam dosadi.
Ormari, police ili ostave koje ne želite gledati mogu postati vizuelni akcent uz pomoć zavjese. Umjesto klasičnih vrata, tekstil daje prostoru fluidnost i mekši prijelaz.
Ovaj trik posebno dobro funkcioniše u kuhinjama, trpezarijama ili spavaćim sobama s otvorenim ormarima. Zavjesa ovdje ne skriva, već stilizuje prostor čineći odlaganje dijelom dizajna. U vintage i boho enterijerima, ovo je gotovo nepisano pravilo.
Zašto se ograničiti na klasične tuš-zavjese kada možete koristiti tešku, elegantnu tkaninu? Tamne ili bogato teksturirane zavjese oko tuša ili kade momentalno mijenjaju doživljaj prostora.
Kupatilo dobija atmosferu spa-centra ili luksuznog hotela. Naravno, važno je birati materijale koji podnose vlagu ili ih koristiti u zonama koje nisu direktno izložene vodi. Rezultat je neočekivan, ali izuzetno efektan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!