TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 28.7.2026.
Profil Home in Heidelberg vam je vjerovatno već prošao feedom, ali ovaj put ne zavirujemo u njihov poznati njemački interijer. Danilo i Paolo svoj su milanski pied-à-terre pretvorili u dom u kojem boje, stakleni blokovi i sačuvani arhitektonski detalji vode cijelu priču.
Danilo je profesionalni fotograf koji je 2021. godine pokrenuo Instagram profil @homeinheidelberg kako bi podijelio svoju ljubav prema interijerima i fotografiji prostora. Paolo je specijalista za interior styling koji kroz kompoziciju, staging i pažljivo birane detalje oblikuje svaki njihov kadar.
Zajedno su stan u Heidelbergu pretvorili u prepoznatljivu scenografiju za snimanja, ali i u polaznu tačku studija koji danas radi međunarodne projekte.
Za manje od godinu dana Home in Heidelberg prerastao je u profesionalnu aktivnost, a njihov rad privukao je magazine i brendove poput Louis Poulsen, IKEA, H&M Home, Westwing i Connox.
U njihovom milanskom domu sada vidimo kako taj isti osjećaj za fotografiju, styling i svjetlo izgleda kada prostor uređuju za sebe. Ovdje nema jedne sigurne palete koja se ponavlja iz sobe u sobu.
Svaka zona dobila je vlastitu atmosferu, ali ih povezuju oble linije, snažne boje i materijali koji mijenjaju izgled zavisno od dnevnog svjetla.
Kada su prvi put zakoračili na prašnjavo gradilište, pažnju su im odmah privukli originalni lukovi. Umjesto da ih tretiraju kao ostatak starog tlocrta, pretvorili su ih u motive koji vode kroz cijeli stan. U jednom od prolaza već su tada zamišljali dvije Louis Poulsen lampe koje će visiti kao da su oduvijek pripadale prostoru.
Obli otvori ponavljaju se kroz spiralno stepenište, zakrivljeni zid od staklenih blokova i forme namještaja. Tako je historijski karakter stana sačuvan bez pokušaja da interijer izgleda kao rekonstrukcija nekog prošlog vremena. Staro je dobilo savremeni okvir, a lukovi su ostali vizualna veza između prostorija koje imaju sasvim različite boje i raspoloženja.
Centralni dio dnevne zone djeluje gotovo kao mala unutrašnja skulptura. Tamno spiralno stepenište uvodi snažnu grafičku liniju, a zakrivljeni zid od staklenih blokova propušta svjetlo i istovremeno zadržava osjećaj privatnosti. Njihova kombinacija stvara dubinu čak i kada prostor gledamo iz jednog ugla.
Plateau Coffee Table brenda FEST Amsterdam prirodno se uklopio u tu kompoziciju. Njegova zaobljena ploča prati linije stepeništa i staklenog zida, a kaljeno staklo ne prekida prolazak dnevnog svjetla. Površina hvata odraze žutih, plavih i crvenih detalja, pa se sto vizualno mijenja tokom dana. Umjesto još jednog teškog komada u centru sobe, postao je gotovo nevidljiva baza za cijelu scenu.
U ovom stanu boja ne dolazi kroz nekoliko jastuka koji se lako mogu zamijeniti.
Duboka plava preuzima cijelu trpezarijsku i radnu zonu, od zidova do plafona, čime prostor dobija osjećaj intimne sobe unutar otvorenijeg tlocrta. Veliki drveni sto i žute stolice donose toplinu, a crvena stolna lampa izgleda kao mali grafički znak u centru kompozicije.
Sličan pristup nastavlja se u kuhinji, gdje su ormarići, zidne površine i detalji izvedeni u žutim tonovima. Metalna radna ploča i otvorene police unose industrijsku preciznost, dok žuta visilica omekšava cijelu sliku.
Pod od toplih, zemljanih pločica povezuje kuhinju s ostatkom stana i sprečava da plava djeluje hladno. Svaka prostorija ima svoju paletu, ali se iste boje u manjim dozama pojavljuju i u susjednim zonama.
Kupatilo je najmanja prostorija u stanu, jedino je kupatilo i nema prozor, pa je tražilo najpreciznije odluke. Danilo i Paolo nisu pokušali vizualno ga utišati potpuno bijelim površinama. Umjesto toga, dali su mu zelene ormariće, plavi umivaonik, žuti element s ogledalom i mozaik u nekoliko nijansi plave, zelene i senf žute.
Sitne pločice stvaraju ritam i vode pogled prema zoni tuša, a svjetlija teraco baza reflektuje dostupno umjetno svjetlo. Zaobljeni prolaz ponavlja jezik lukova iz ostatka stana, pa kupatilo ne djeluje kao izdvojena funkcionalna kutija. Uprkos nedostatku prozora, prostor je živ, vedar i dovoljno karakteran da se pamti jednako kao dnevni boravak.
Iako je svaki kadar pažljivo komponovan, stan ne djeluje kao showroom. Bijeli kauč, prugasti tepih, stakleni sto, plava sofa, umjetnine i niz manjih predmeta formiraju slojeve koji izgledaju kao da su nastajali vremenom. Sculpturalni komadi namještaja dobijaju dovoljno prostora oko sebe, pa nijedan ne pokušava preuzeti cijelu sobu.
Tu se jasno vidi način na koji Danilo i Paolo inače rade. Fotografija određuje kako će svjetlo prolaziti kroz prostor, a styling pazi na odnose između visina, boja, tekstura i praznih površina. Njihov milanski dom istovremeno je privatno mjesto, eksperimentalna scenografija i primjer kako se snažan interijer može graditi bez jedne dominantne estetike. Povezuje ga dosljedan osjećaj za kompoziciju, a ne ponavljanje istih komada iz prostorije u prostoriju.
TEKST: Ada Ćeremida
Da vam pokažemo fotografiju ovog stana bez otkrivanja lokacije, biste li pogodili da se nalazi u Uzbekistanu? Raskošne štukature, kristalni lusteri, visoki plafoni i parket u ribljoj kosti podsjećaju na elegantne francuske rezidencije, ali iza ove estetike krije se mnogo savremenija priča.
U stambenom kompleksu Resim u Taškentu, dizajnerica interijera Rukhsora , u saradnji s Bakhtiyarovna Design , kreirala je prostor u kojem se klasični arhitektonski detalji susreću s modernim namještajem, upečatljivom umjetnošću i neočekivanim akcentima ružičaste. Posebno nam se dopada što interijer ne pokušava izgledati kao savršena replika nekog drugog vremena. Naprotiv, slobodno kombinuje različite epohe, materijale i teksture , a rezultat je stan koji ima karakter mnogo starijeg prostora.
I dok bismo rado razgovarali o svakom lusteru i svakoj štukaturi, nekoliko dizajnerskih odluka posebno zaslužuje pažnju. Od ogledala s patinom do ružičastog tepiha koji potpuno mijenja atmosferu dnevnog boravka, ovaj projekat donosi odlične ideje za sve koji vole klasičnu eleganciju, ali je žele interpretirati na savremen način. 
Ako postoji jedan detalj koji ovom stanu daje njegov prepoznatljiv karakter, onda su to štukature. Od raskošnih plafonskih rozeta i dekorativnih vijenaca do profilisanih zidnih panela i zaobljenih prolaza, gotovo svaka prostorija ima neki arhitektonski detalj koji privlači pažnju.
Posebno nam se dopada način na koji su tretirani plafoni. Umjesto da budu samo neutralna površina iznad namještaja, postaju ravnopravan dio dizajna, a kristalni lusteri dodatno naglašavaju njihovu dekorativnost.
Ovo je ujedno i dobra inspiracija za sve koji vole klasične interijere, ali ne žele da njihov dom izgleda poput muzeja. Ključ je u kombinovanju raskošnih arhitektonskih detalja s jednostavnijim, savremenim oblicima namještaja.
Dok su zidovi, zavjese i sofa u nježnim neutralnim nijansama, pažnju u dnevnom boravku odmah privlači veliki tepih u intenzivnim tonovima ružičaste i crvene.
Krem sofa zaobljenih linija unosi savremenu mekoću, dok drveni stolić s dekorativnim nogama i raskošni stakleni luster vraćaju klasični karakter. Iznad sofe nalazi se veliko apstraktno umjetničko djelo u toplim tonovima ružičaste, narandžaste i zelene, koje povezuje cijelu paletu boja.
Primijetili smo i jastuke u bordo i tamnoplavoj boji, male akcente koji sprječavaju da prostor postane previše jednoličan. Ovo je dobar podsjetnik da neutralan interijer ne mora biti dosadan. Ponekad su upravo tepih, umjetničko djelo ili nekoliko pažljivo odabranih tekstilnih detalja dovoljni da mu daju karakter. 
Jedan od naših omiljenih detalja ovog projekta nalazi se na zidu između dnevnog boravka i trpezarije.
Velika ogledala s patiniranom površinom i tankim metalnim podjelama podsjećaju na ogledala kakva bismo očekivali u starim francuskim rezidencijama. Osim dekorativne funkcije, reflektuju dnevnu svjetlost, lustere i okolni namještaj, čime prostoru daju dodatnu vizuelnu dubinu.
Posebno zanimljivo izgledaju u kombinaciji s bijelim zidnim profilacijama i toplim drvenim podom.
Ako razmišljate o ogledalu kao dekoraciji, ovaj projekat pokazuje zašto vrijedi razmotriti nešto drugačije od klasičnog zidnog modela. Ogledalo koje zauzima veći dio zida može postati jedan od glavnih elemenata cijelog interijera. 
U kuhinji se klasična estetika nastavlja kroz svijetle profilisane fronte, dekorativne plafonske vijence i zavjese koje se spuštaju gotovo do poda. Ipak, glavni materijal ovdje je mramor izraženih sivih žila.
Koristi se na radnoj površini i bočnoj strani kuhinjskog otoka, kao i na pozadinskom zidu, stvarajući vizuelnu povezanost između različitih dijelova kuhinje.
Dva viseća rasvjetna tijela metalik završne obrade daju prostoru savremeniji karakter, dok tapecirane barske stolice ublažavaju stroge linije kuhinjskih elemenata.
Ovaj projekat nas je podsjetio na nešto što se lako zaboravi dok pregledamo savršeno usklađene interijere: prostor ne mora pripadati samo jednom stilskom pravcu da bi izgledao skladno.
Ovdje se klasični dekorativni elementi susreću sa savremenom sofom, vintage estetikom tepiha, apstraktnom umjetnošću i modernim kuhinjskim rješenjima.
Iako su pojedini detalji vrlo raskošni, paleta krem, bež i toplih drvenih tonova omogućava im da funkcionišu zajedno.
Ovaj dizajn interijera pokazuje da se osjećaj historije i karaktera može stvoriti i u novom prostoru, kroz pažljivo odabrane materijale, proporcije, teksture i predmete. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
