TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.2.2026.
Od Komara do Berlina, put bh. serije koji se ne može ignorisati.
Prošlog ljeta razgovarali smo s Timurom Makarevićem dok je Komar tek kretao na svoj međunarodni put. Na jesen smo ekskluzivno gledali prvu epizodu prije emitovanja i zajedno s vama analizirali svaki kadar. Danas, nekoliko mjeseci kasnije, pišemo treće poglavlje ove priče direktno s Berlinalea.
Prva epizoda Komara prikazana je 16. februara u okviru Berlinale Series Market Selects, a mi smo dan proveli u razgovoru s autorom Timurom Makarevićem i producenticom Amrom Bakšić Čamo , dok je bh. misterija stajala pod reflektorima jednog od najvažnijih svjetskih festivala.
Od Sarajeva do Berlina: Trenutak koji mijenja perspektivu
Kada smo ih pitali šta za njih lično i profesionalno znači selekcija Komara za Berlinale Series Market, odgovor je bio iskren i jasan.
Timur nam kaže: “Za mene lično, ovo je potvrda da su uloženi trud i godine provedene u razvoju, a zatim i u produkciji serije, rezultirali autentičnom serijom koja dolazi iz male zemlje, ali nosi snažan međunarodni potencijal.
Ovo je priznanje cijeloj ekipi od scenaristica i reditelja do svih autora i članova ekipe koji su učestvovali u njenom nastanku.”
S druge strane, Amra ovaj trenutak vidi kao širu industrijsku poruku: “Izbor za program Berlinale Series Market Selects potvrđuje da Komar ima međunarodni potencijal priču i produkcijski nivo koji mogu pronaći put do gledalaca izvan našeg govornog područja.
Vjerujem u potencijal naših serija i nadam se da je ovo znak da će naši sadržaji pronaći međunarodnu publiku, da će ih internacionalna publika konzumirati na isti način kako mi gledamo finske ili islandske serije.”
Komar nakon BiH: test je prošao, sada počinje novo poglavlje
Za Timura, međutim, najveći test nije bio Berlin nego BiH. Serija je upravo završila emitovanje kod kuće, a reakcija domaće publike bila je ključna.
Kako nam objašnjava: “Serija upravo završava emitovanje u BiH, a to je za mene bio najveći i najvažniji test. Nagrada publike na Sarajevo Film Festivalu bila je prvo ohrabrenje, ali televizijsko emitovanje je trenutak kada se serija susretne s domaćom publikom na sedmičnom nivou. To mi je bio najzahtjevniji i najvažniji test. Mislim da je serija pronašla svoju publiku u BiH, sada slijedi njen regionalni život, a u Berlinu započinjemo i njenu međunarodnu prodaju.”
I tu dolazimo do suštine Berlinalea ovo nije samo prikazivanje. Ovo je početak međunarodne distribucije.
Šta Komar nudi međunarodnoj publici?
U moru globalne produkcije, pitali smo ih šta vjeruju da će publiku izvan BiH zadržati uz ovu priču.
Timur odgovara: “Nadam se da će međunarodnu publiku intrigirati način na koji Komar otvara prostor sumnje ne samo o tome šta se dogodilo, nego i o tome koliko zaista poznajemo ljude oko sebe i sebe same.”
Amra dodaje još jednu važnu dimenziju: “Autentičnost priče može nadrasti granice malog jezika i, nadam se, uskoro otvoriti vrata čak i velikih streamera. Posebno me raduje što međunarodnu promociju dobija sjajna glumačka postava, u kojoj je mnogo novih mladih glumačkih imena.”
Provesti dan na Berlinaleu znači osjetiti koliko je filmska i TV industrija zapravo globalna, ali i koliko je teško doći do tog prostora.
Vidjeti ime jedne bh. serije u programu koji okuplja svjetske producente, distributere i streaming platforme nije mala stvar. To je pomak.
To je dokaz da se žanr, produkcija i ambicija više ne vežu samo za geografske granice.
TEKST: Ada Ćeremida
Ovo nije romansa za kišno veče uz čaj već film koji će vas ili zabaviti do kraja ili potpuno emocionalno odbiti.
Nova adaptacija romana Emily Brontë iz 1847. godine ne pokušava biti suzdržana ili vjerna u klasičnom smislu. Emerald Fennell, poznata po filmovima Saltburn i Promising Young Woman, pristupa “Wuthering Heights” s namjernom teatralnošću, erotiziranim tonom i estetikom koja više podsjeća na modni editorijal nego na gotičku tragediju.
Rezultat je film koji izgleda luksuzno, zvuči savremeno i ponaša se provokativno ali ne pokušava nužno da vas natjera da vjerujete u sudbinsku ljubav Cathy i Heathcliffa.
Ako volite klasike “netaknute” ovo bi vas moglo iznervirati
Brontëin roman je generacijama bio simbol sirove, destruktivne ljubavi. Priča o Catherine Earnshaw i Heathcliffu siročetu kojeg njen otac dovodi kući, a kojeg porodica potom ponižava i potiskuje odavno je upisana u kolektivnu romantičnu mitologiju.
Njihova veza je intenzivna, gotovo spiritualna, ali i duboko autodestruktivna. Catherine bira društveni status i udaje se za drugog, a Heathcliff pokreće višegeneracijsku spiralu osvete.
Fennell tu tragediju ne tretira kao sveto tlo. Umjesto patosa, dobivamo ironiju. Umjesto sirove unutrašnje boli estetski oblikovanu strast. Umjesto mračne gotike stilizirani erotizam, camp elemente i savremenu muzičku podlogu (da, Charli xcx u “Wuthering Heights” univerzumu).
Za puriste, to može djelovati kao izdaja. Za one koji Heathcliffa još uvijek doživljavaju kao romantičnog antiheroja, ovaj film možda neće imati emocionalnu težinu kakvu očekuju.
Ako ste umorni od “I could fix him” romantike možda će vam se dopasti
Brontëin roman je, između ostalog, formirao generacije romantičnog mazohizma. Heathcliff je postao arhetip nedostižnog, emocionalno nedostupnog muškarca kojeg “možemo spasiti”. Upravo zato je casting bio pod posebnim povećalom: Margot Robbie i Jacob Elordi nose film kao Cathy i Heathcliff, ali njihova hemija je već podijelila publiku.
Dok jedni tvrde da njihova fizička kompatibilnost i vizualna magnetičnost savršeno odgovaraju Fennellinoj stiliziranoj viziji, drugi osjećaju da između njih nedostaje ona razorna, gotovo bolna povezanost koja bi opravdala decenije opsesije i osvete.
Fennell, međutim, ni ne pokušava da tu ideju romantizira. Njen Heathcliff, kojeg igra Jacob Elordi, nominovan za Oscara ove godine, izgleda spektakularno dugokos, intenzivan, gotovo modno konstruiran, ali djeluje više kao savremeni vizualni fantazam nego kao biće koje je emocionalno mariniralo u bijesu i klasnoj traumi. 
Margot Robbie kao Cathy oscilira između razmažene aristokratkinje i erotski osviještene heroine, ali film ne insistira na tome da njihovu vezu shvatimo kao uzvišenu sudbinu. Naprotiv, sve je pomalo performativno, pomalo svjesno vlastite teatralnosti.
Ako tražite adaptaciju koja razotkriva mit umjesto da ga hrani, ovaj pristup može biti osvježavajući.
Ovo je film o estetici jednako koliko i o ljubavi
Vizualno, film funkcionira gotovo kao 20-strani modni editorijal smješten na vjetrovitim yorkshirskim močvarama. Kostimi su naglašeni, tijela izložena, atmosfera nabrijana. Emocija je često podređena slici.
Za neke će to biti problem osjećaj da gledaju “pozu” umjesto tragedije. Drugi će upravo u toj svjesnoj artificijelnosti pronaći užitak. Fennell nikada nije bila rediteljica suptilnosti; njen senzibilitet je prepoznatljiv, pomalo pretjeran, uvijek spreman da gurne stvari korak dalje nego što je pristojno.
Ako očekujete vjernu, gotičku adaptaciju s emocionalnim razaranjem koje traje danima, moguće je da ćete izaći razočarani. Film nema težinu Andree Arnold iz 2011., niti pokušava da oživi istu vrstu sirove prirodnosti.
Ali ako vas zanima kako klasici funkcionišu u savremenom kontekstu kako se mogu prilagoditi publici koja je navikla na seksualizirani sadržaj, brze estetske impulse i ironijski odmak onda je ovo vrlo gledljivo, ponekad pretjerano, ali nesumnjivo zabavno iskustvo.
Uostalom, nakon prvog trailera prodaja romana porasla je za više od 130 posto. To možda govori više od bilo koje kritike.
Pitanje je samo: da li to želite od Brontë?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
