TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 5.2.2026.
Nakon kratke zimske pauze i posljednjih kadrova koje smo uhvatili duboko u sezoni teških kaputa i slojeva, vratili smo se na ulice u malo drugačijem ritmu.
Vrijeme je i dalje zimsko, ali u zraku se osjeti pomak dani su suši, svjetliji, a u kombinacijama se pojavljuju suptilni nagovještaji proljeća. Upravo taj prijelazni trenutak, kada garderoba još uvijek mora funkcionisati za posao, ali počinje disati lakše, bio je povod da ponovo izađemo na teren.
U ovom izdanju, pod uredničkim okom glavne urednice Emine Smaka i kroz objektiv fotografkinje Enide Kajević, fokus stavljamo na poslovne outfite koje smo zatekli na Titovoj ulici, one stvarne, nošene usput, između sastanaka i pauze za kafu, ali s jasno definisanim stilom.
Tokom decembarskog izdanja Sarajevo Street Style serijala pratili smo kako se grad oblači kroz različite svakodnevne scenarije, od poslovnih kombinacija, preko opuštenog dnevnog stila, do kaputa kao ključnog zimskog komada.
U ovom tekstu vraćamo se jednom konkretnom jutru na ulici i izdvajamo poslovne outfite koji su nas zaustavili svojom jednostavnošću, funkcionalnošću i lakoćom s kojom spajaju zimu i ono što dolazi poslije nje.
Poslovni stil koji ne glumi formalnost
U ovim kombinacijama poslovni stil se gradi kroz teksture, slojeve i praktične komade koji se lako uklapaju u radni dan. Kožne pantalone, mekši prsluci i čak kratke zimske jakne ovdje nisu kontrapunkt profesionalnosti, već njen prirodan nastavak pažljivo balansiran krojem, neutralnim tonovima i promišljenim layering-om.



Upravo u toj mjeri između praktičnosti i izraza vidi se pomak u načinu na koji danas razmišljamo o poslovnom oblačenju. Poslovni stil više ne znači uniformu, već sposobnost da se lični stil prilagodi radnom danu, bez gubitka karaktera.

Kada bh. dizajn postane dio radne svakodnevice
Posebnu pažnju privukli su detalji koji dolaze s domaće dizajnerske scene. Šal s potpisom Belma Tvico unosi boju i identitet u inače neutralan outfit, dok dugi kaput iz Plusminus denim kolekcije pokazuje koliko statement komad može funkcionisati i u poslovnom kontekstu.
Ovo su primjeri kako se lokalni dizajn ne čuva za posebne prilike, već nosi kao dio svakodnevnog ritma.


Klasični poslovni komadi, ali s pomakom
Ovdje dominiraju klasični krojevi: dugi kaputi, ravne siluete, strukturirani sakoi i pantalone koje prate liniju tijela bez pretjerivanja. Ključ je u proporcijama ništa nije preusko, ali ni slučajno.
Ovakvi outfiti pokazuju kako poslovni stil u Sarajevu sve češće balansira između formalnog i svakodnevnog, bez potrebe da izgleda strogo.





U svakom od ovih outfita jasno se iščitava ista misao: poslovni stil ne mora biti uniforman da bi funkcionisao. Kroz slojeve, materijale i sitne stilističke odluke od šalova do krojeva, vidjeli smo kako se realni radni dan prevede u kombinacije koje djeluju podjednako promišljeno i nosivo.
Dok su office outfiti koje smo zatekli na Titovoj imali jasnoću i fokus, u zraku već osjetimo lagane pomake ka novoj sezoni. Svjetliji tonovi, slobodniji materijali i diskretni nagovještaji proljeća već se provlače kroz kombinacije koje ćemo sada sve češće susretati.
Nastavljamo pratiti kako se stil mijenja s vremenskim prilikama, pa u narednim izdanjima Sarajevo Street Style serijala očekujte više prozračnih komada, pastelnih tonova i neočekivanih momenata uhvaćenih, naravno, direktno na ulicama grada.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Bonjour.ba
Između snimanja, intervjua, produkcija i kampanja tokom Festivala odvijala se jedna vrlo intenzivna sedmica Bonjour.ba tima. Usput smo zabilježili i šta smo nosili dok smo je stvarali.
Sarajevo Film Festival za publiku uglavnom počinje u trenutku kada se upale svjetla ispred Narodnog pozorišta. Za Bonjour.ba tim tada je dobar dio dana već iza nas. Jutarnja snimanja kampanja, sastanci s partnerima, produkcija sadržaja za društvene mreže, street style po gradu, intervjui, editorijali i pripreme za crveni tepih tih su se dana nastavljali jedni na druge, često s deset minuta između dvije lokacije udaljene petnaest.
Negdje između punih memorijskih kartica, mikrofona koji su se punili gdje god bi se našla utičnica i rasporeda koji se mijenjao iz sata u sat, nastale su i fotografije koje slijede.
Nismo imali zajednički dress code, niti je modni dnevnik Bonjour.ba tima bio dio festivalskog plana. Većina fotografija nastala je između dva zadatka, nekoliko minuta prije početka snimanja ili u trenutku kada bi se kamera sasvim slučajno okrenula prema nekome ko je prethodno bio iza nje. Kada smo ih na kraju sedmice skupili na jedno mjesto, dobili smo mnogo više od pregleda onoga što smo nosili.
Dobili smo mali zapis svega što se tih dana događalo iza sadržaja koji ste gledali na Bonjour.ba.
Jedan od Semrinih kadrova vraća nas na snimanje Bonjour.ba kampanje kroz koju smo ispričali priču o podršci Zlatarne Celje filmskom udruženju u Bosni i Hercegovini, spajajući partnersku saradnju s temom koja je tih dana prirodno pripadala Festivalu, filmu i kulturi.
Kao naša marketing menadžerica, Semra je na ovakvim produkcijama povezivala partnera, koncept i ekipu na terenu, prateći projekat od dogovora do trenutka kada planirano konačno postane kadar.
Na lokaciju je stigla u svijetloj satenskoj haljini preko koje je nosila dugi crni kimono s volanima, uz bež torbu, sunčane naočale i sandale. Kimono je posebno dobro izgledao u pokretu, pa je između kadrova kampanje ostalo i nekoliko fotografija Semrinog festivalskog workweara.
Za Dijanu, našu marketing direktoricu, Festival je značio istovremeno usmjeravanje tima, sastanke s dugogodišnjim partnerima, produkcijske termine i evente partnera Festivala, dok se sve navedeno iz dana u dan preklapalo s uredničkim rasporedom koji je imao vlastitu dinamiku.
Jedan od tih dana fotografirali smo je u tamnoj midi suknji i bijelom transparentnom topu sa sitnim tačkama i dugim panelima koji su se pri hodu odvajali od tijela, uz bijele sandale i strukturiranu sivu torbu. Posebno nam se svidjelo kako je gornji dio izgledao u pokretu, dovoljno izražen da kombinacija bez promjene prati i dnevni i večernji dio rasporeda.
Ako Semrini i Dijanini dani pokazuju koliko se marketing, partnerstva i produkcija tokom Festivala prepliću, Inkina dva outfita ostala su nam kao oznake dva sasvim različita snimanja.
Našu marketing asistenticu prvi smo put uhvatili tokom snimanja Bonjour.ba kampanje za Argetu, gdje smo s glumicom Nadine Mičić kroz program Argeta Cornera ispričali priču o kreativnim radionicama i partnerstvu koje brend godinama gradi sa Sarajevo Film Festivalom.
Nekoliko dana kasnije, na drugom setu, već je bila u prugastom prsluku, širokim smeđim hlačama i tenisicama s animal printom. Između te dvije fotografije stalo je nekoliko novih call timeova, lokacija i produkcija, a nama su tenisice i dalje ostale najdraži detalj.
Naidu, našu social media menadžericu, snimili smo tokom Sarajevo Street Stylea, dok je s ostatkom ekipe prolazila gradom tražeći kombinacije koje će završiti pred našim objektivom.
Tokom Festivala bila je među ljudima koji su pazili da ono što nastaje na terenu dobije pravi format i trenutak na Bonjour.ba društvenim mrežama, od prvih kadrova sa snimanja do sadržaja koji je vrlo brzo dolazio pred publiku.
Nosila je bijeli strapless top s naglašenim volumenom, tamni jeans, ravne sandale, sunčane naočale i Bonjour tote preko ramena. Na kraju se dogodila simpatična zamjena uloga pa je osoba koja je tog dana tražila dobre Street Style kombinacije i sama završila među njima.
Kamera se u jednom trenutku okrenula i prema čovjeku koji je tih dana uglavnom bio iza nje.
Marko, naš Multimedia Designer, tokom Festivala prelazio je iz kampanjskih snimanja u editorijale, Street Style i druge vizuelne formate kroz koje su Bonjour.ba priče dobivale svoj izgled i pokret. Tokom jednog Street Style snimanja je nastala i ova fotografija, nakon nekoliko sati provedenih u hodu po gradu i traženju sljedećeg kadra.
Nama se posebno sviđa kombinacija tamne polo majice i blijedožutih bermuda, zbog koje je Marko tog dana sasvim opravdano na nekoliko trenutaka zamijenio mjesto iza objektiva onim ispred njega.
Ada je protekli period, kao i većina redakcije, živjela nekoliko radnih dana unutar jednog. Preko dana pisala je i pripremala članke za Bonjour.ba, pratila program i hvatala sve ono što je između dvije objave već postajalo nova vijest. Navečer bi laptop ostao po strani, a njegovo mjesto preuzeo Bonjour mikrofon pred Narodnim pozorištem.
Tu je razgovarala s glumcima, rediteljima i gostima kojima crveni tepih ostavlja tek nekoliko minuta, što znači da nema mnogo prostora ni za loše pitanje ni za drugi pokušaj.
Jedne večeri nosila je crni korzetirani top i kratku suknju od perja uz tanke crne sandale. Čvršća linija korzeta i pokret perja dali su potpuno crnom looku dovoljno teksture za večernje svjetlo. Na fotografijama je ostao modni trenutak dok je nekoliko sekundi kasnije Ada je već bila u sljedećem razgovoru.
Emina, naša glavna urednica, tokom Festivala usmjeravala je urednički sadržaj, koordinirala projekte i pratila razvoj formata koje smo za ovu sedmicu pripremali mjesecima, od red carpet intervjua do uredničkih projekata poput Bonjour.Portraits, uz dio razgovora koje je i sama vodila pred kamerom.
Prve večeri pred Narodnim pozorištem nosila je odijelo Marka Fehera s predimenzioniranim crvenim polka dot motivom, uz crni top i tanke sandale.
Kada cijelu večer držite mikrofon ispred drugih ljudi, dobro dođe odijelo koje se pobrine da kamera zapamti i vas.
Za Mariju, našu brand specialisticu, festivalski posao dobrim dijelom se odvijao na mjestu gdje se Bonjour.ba priče susreću s publikom. Kroz osmišljavanje koncepata, pozicioniranje sadržaja na društvenim mrežama i realizaciju intervjua radila je na tome da se atmosfera Festivala ne zadrži samo na lokaciji na kojoj je nešto snimljeno, nego da jednako uvjerljivo živi i kroz digitalne formate Bonjour.ba.

Jedna od fotografija nastala je tokom dnevnog snimanja, kada je nosila sivi suknja-kombinezon Milana Senića preko bijele majice. Druga nas vodi u Sarajevo Film Festival Red Carpet Studio, gdje su pred Bonjour mikrofon stali Emily Watson, Izudin Bajrović, Šejla Kamerić i drugi festivalski gosti. Za prvo izdanje tog formata Marija je nosila dugu bijelu Senićevu strapless kreaciju.
Dva looka ostala su kao vrlo dobar vizuelni zapis dva različita dijela njenog festivalskog posla, od sadržaja koji je grad pratio u realnom vremenu do formata koji su zahtijevali vlastiti koncept, pripremu i produkciju.
Lamija, naša novinarka, tokom Festivala nije ostajala samo iza tekstova. Uz svakodnevno praćenje mode i festivalskih priča za Bonjour.ba, radila je intervjue, osmišljavala i kreirala sadržaj te učestvovala u snimanjima koja su pojedine priče širila izvan samog članka.
Jedan od tih projekata bio je i razgovor s Nikom Turković, koji smo nakon intervjua nastavili editorialom kroz Sarajevo.
Tog jutra nosila je smeđi satenski top uz ravni jeans i špicaste slingback balerinke, sa skulpturalnim naušnicama i velikom plavom torbom koja je među neutralnim tonovima preuzela fokus. Na fotografijama djeluje kao promišljen koloristički akcent, iako je u praksi nosila dobar dio onoga što nam je trebalo za snimanje.
Ilda je dobar dio svoje festivalske sedmice provodila tamo gdje se partnerske teme pretvaraju u Bonjour.ba priče, radeći na native sadržaju koji je i tokom Festivala morao zadržati isti urednički standard, bez obzira na brzinu kojom su novi materijali stizali iz grada.
Dok je jedan dio ekipe donosio fotografije, razgovore, snimke i nove informacije s terena, paralelno se radilo na tekstovima i partnerskim pričama koje su imale vlastiti plan, rok i način na koji trebaju doći do čitatelja.
Ako ste ove godine pratili Bonjour.Portraits, naše editorijale, dio intervjua i crveni tepih, veliki dio tih fotografija nastao je kroz Monikin objektiv.
Monika je tokom Festivala kreirala portrete naših glumačkih gostiju, fotografirala dio razgovora i editorijala, pratila crveni tepih, ali i usput zabilježila brojne trenutke koji nisu nužno stajali u produkcijskom rasporedu. Među njima su i neke fotografije Bonjour.ba tima koje danas gledate u ovom članku.
Upravo su ti kadrovi razlog zbog kojeg uz velike produkcije ostaju sačuvani i detalji između njih.
Ammar je dio festivalskih večeri provodio iza kamere uz Adu, snimajući dio Bonjour Red Carpet intervjua koje ste potom pratili na našim kanalima.
Nekoliko minuta koje gost provede pred mikrofonom iz njegove perspektive znače mnogo više od samog uključivanja kamere. Treba uhvatiti razgovor, reakciju, atmosferu oko crvenog tepiha i dovoljno materijala da ono što se dogodilo pred Narodnim pozorištem vrlo brzo može doći i do publike koja Festival prati preko ekrana.
Last, but certainly not least.: Ana, vlasnica i direktorica Bonjour.ba, cijelom je projektu dala okvir i prostor da tim sve što je mjesecima pripremao zaista realizira.
Zahvaljujući toj perspektivi danas se ne vraćamo samo pojedinačnim kadrovima i člancima, nego cijeloj slici onoga što je Bonjour.ba tokom Festivala napravio.
Kada smo nakon Festivala otvorili foldere, uz sve planirane kampanje, intervjue, editorijale, portrete, Street Style, Red Carpet Studio i sadržaj za društvene mreže ostale su i ove fotografije.
Tako je modni dnevnik koji nismo planirali postao i vrlo tačan zapis jedne festivalske sedmice. Iza svega što ste tih dana gledali na Bonjour.ba stajao je tim koji je mjesecima pripremao, a onda iz dana u dan osmišljavao, dogovarao, producirao, snimao, fotografirao, pisao, uređivao i objavljivao priče koje su vam stizale s Festivala.
I zato, posljednji kadar ove festivalske priče pripada njima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto (Marija/Ada/Lamija/Semra): Monika Andrić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!