TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 28.4.2026.
U ovom stanu u potkrovlju kosine nisu skrivene niti ignorisane, već su postale ključni alat za pametno odlaganje, više svjetla i pogled koji se živi iz svakog prostora.
Potkrovlja često dolaze s predrasudama: nepraktični uglovi, manjak odlaganja i osjećaj skučenosti. Ovaj stan u srcu historijske četvrti Sarajeva, na Marijin Dvoru pokazuje suprotno.
Umjesto borbe protiv kosina, dizajn ih koristi kao osnovu za organizaciju prostora, posebno u kuhinji i privatnim zonama. Krovni prozori ovdje nisu samo izvor svjetla, već aktivni dio svakodnevnog života, s pogledima koji stan stalno povezuju s gradom.
Rezultat je interijer koji djeluje smireno, funkcionalno i znatno prostranije nego što kvadratura sugeriše.
Krovni prozori u ovom stanu nisu samo arhitektonski element, već tačka koja definiše atmosferu. Pogled prema sarajevskim krovovima i gradskim tornjevima uvodi osjećaj širine i stalnog kontakta s okruženjem.
Dnevna zona i spavaća soba koriste prirodno svjetlo na način koji mijenja percepciju prostora tokom dana. Svjetlo ovdje “crta” novi tlocrt i čini da kosine djeluju mekše i prirodnije.
Dnevni boravak ostaje svjesno sveden, s niskim elementima i čistim linijama koje ne konkuriraju kosinama. Namještaj je odmjerenih proporcija, dok teksture i topli tonovi drva unose osjećaj doma.
Sve je postavljeno tako da pogled prema prozorima ostaje slobodan, čime prostor diše i vizuelno se širi. Ovo je primjer kako potkrovlje ne traži dramatiku, nego mjeru.
Najizraženiji primjer pametnog dizajna vidi se u kuhinji, gdje su elementi prilagođeni kosinama umjesto da ih pokušavaju sakriti. Gornji elemnti prate nagib krova, čime se dobija maksimalno odlaganje bez vizuelne težine.
Otvorene police u nižim dijelovima dodatno rasterećuju prostor i dopuštaju da svakodnevni predmeti budu dio estetike. Kombinacija svijetlih fronti, mramornog uzorka i toplih drvenih detalja čini kuhinju laganom, ali izrazito funkcionalnom.
Spavaća soba i kupatilo nastavljaju istu logiku prilagođavanja prostoru. Ugradbeni ormari prate zidove i kosine, nudeći skriveno odlaganje bez narušavanja čistoće prostora.
Kupatilo koristi krovne otvore za prirodno svjetlo, što pojačava osjećaj spa-atmosfere i intime. Svaki ugao ima svrhu, ali nijedan nije prenatrpan.
Ovaj stan u Marijin Dvoru pokazuje kako kada se kosine shvate kao prednost, a ne problem, prostor dobija novu logiku i lakoću. Pametna kuhinjska rješenja, obilje prirodnog svjetla i pažljivo planirane zone čine ovaj interijer primjerom kako savremeni život može funkcionisati i pod krovom.
*Interijer je predstavljen na temelju javno dostupnih informacija s Airbnb platforme. Autor projekta nije bio naveden u dostupnim podacima. Ukoliko ste vi radili projekat, rado ćemo dopuniti članak uz odgovarajući kredit.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada obnavljate kuću iza koje stoji arhitekta iz kruga Franka Lloyda Wrighta, najveći izazov vjerovatno nije odlučiti šta dodati, nego prepoznati šta se ni pod kojim uslovima ne smije izgubiti.
Hafif House u kalifornijskom Pomona Valleyju na prvi pogled ima sve ono što očekujemo od ozbiljne mid-century arhitekture: drvo, kamen, velike staklene površine i gotovo neprimjetnu granicu između kuće i pejzaža. Međutim, onda u kadar uđu ljubičasta sofa, prugasti tekstili, ružičasti naslonjači, vitraji i prozori koji izgledaju kao da su nacrtani rukom i cijela priča postaje mnogo zanimljivija.
Originalnu kuću projektovao je Foster Rhodes Jackson, arhitekta koji je sredinom 20. stoljeća boravio u Taliesin Westu i učio unutar arhitektonskog svijeta Franka Lloyda Wrighta. Nakon što je nekretnina godinama propadala, novi vlasnik ju je kupio 2019. godine, a Bestor Architecture dobio je zadatak da sačuva njen originalni karakter i istovremeno je prilagodi novom porodičnom životu. Za interijere su se projektu pridružili Jazmyne Crunk i Zeb Knudsen, prijatelji i dizajnerski partneri koji od 2020. vode studio Zeb & Crunk.
Hafif House danas izgleda kao da je nastavio evoluirati baš onako kako bi vjerovatno i ranije: kroz arhitekturu, zanat, umjetnost i nekoliko vrlo hrabrih odluka s bojom.
Jacksonova arhitektura bila je zasnovana na organskom modernizmu i ideji da kuća nije odvojena od svog terena. Masivni zidovi od kamena i betona prelaze iz eksterijera u unutrašnjost, drvene površine obavijaju zidove i stropove, dok veliki prozori, atriji, terase i krovni otvori prirodu gotovo uvlače u prostor. Ta veza između unutra i vani postala jedna od stvari koje je Bestor Architecture želio sačuvati.
Originalni volumen od približno 7.000 kvadratnih stopa proširen je za još oko 3.000, ali nove prostorije projektovane su kao nastavak postojećeg arhitektonskog jezika. Dodani su novi dijelovi kuće, kuhinja i pool deck, reorganizovana je komunikacija, a novi zaobljeni i kružni prozori uvedeni su kao savremena interpretacija organskih formi koje su već bile prisutne u Jacksonovom radu. Kada gledate fotografije, granica između starog i novog gotovo se gubi, što je vjerovatno najbolji kompliment jednoj ovakvoj intervenciji.
Uz toliko kamena i drveta bilo bi vrlo jednostavno urediti Hafif House u očekivanoj paleti bež, smeđih i krem tonova. Zeb & Crunk krenuli su u potpuno suprotnom smjeru.
Postojeća arhitektura nosila je snažne crvene i žute tonove karakteristične za Wrightovu paletu, dok je želja vlasnice bila unijeti nešto mekšu i razigraniju energiju. Tako se između drvenih obloga i grubog kamena pojavljuju lavanda, mauve, koraljna, ružičasta, narandžasta i plava. Crunk i Knudsen boju pritom ne koriste kao jedan statement moment, nego je ponavljaju kroz sofe, tepihe, zavjese, jastuke i male komade namještaja dok cijela kuća ne počne djelovati povezano.
To se posebno dobro vidi u prostorijama u kojima se intenzivan tekstil susreće s teškom arhitekturom. Duboka ljubičasta ugaona sofa stoji direktno uz grubi kameni zid, prugasti daybed ispod kosih prozora kombinuje ružičastu, narandžastu i plavu, dok spavaće sobe odlaze u mekše varijacije terakote, smeđe i dusty pink tonova. Arhitektura ostaje ozbiljna, ali život unutar nje više nije.
Jedan od važnijih zadataka interijera bio je napraviti kontrapunkt količini kamena, betona i drveta. Zato gotovo sve što dodirujete izgleda mekano: duboke sofe, tapacirane klupe, mohair, vuneni tepisi i jastuci složeni u nekoliko različitih tekstura.
Dizajneri su i sami naglasili da vlasnica nije željela prostor u kojem je bilo šta previše dragocjeno. Namještaj je morao izdržati svakodnevni život, pa su raskošni tekstili i kolekcionarski komadi kombinovani s izrazito udobnim sjedenjem. U dnevnom boravku jedan od vizuelnih centara postaje i tepih Christopher Farr, izrađen posebno za projekt, koji svojim uzorkom gotovo spaja arhitekturu i cijelu paletu interijera.
Uz savremene komade nalaze se vintage Mario Bellini stolice, Arne Norell lounge chair, namještaj Pieta Heina i Arnea Jacobsena, Akari rasvjeta Isamua Noguchija i komadi koji pripadaju potpuno različitim decenijama. 
Jedan od najljepših dijelova obnove jeste činjenica da Bestor Architecture nije gledao samo glavnu konstrukciju. Sačuvani su i elementi koji su kroz godine postali dio identiteta kuće.
Među njima je spiralno stepenište čiju je izvedbu tokom 1980-ih nadgledao legendarni kalifornijski woodworker Sam Maloof. Originalni vitraji i lampe umjetnika Mikea Hilla pažljivo su uklonjeni, restaurirani i ponovo raspoređeni kroz kuću, pa se danas pojavljuju u kupatilu, hodnicima i stropu nove trpezarije. Umjesto muzejske restauracije, ti detalji sada žive unutar potpuno novih kompozicija.
Posebno je zanimljivo kako vitraji mijenjaju prostor tokom dana. Plava, žuta i crvena svjetlost padaju preko kamenih zidova i poda, dok zaobljeni drveni okviri prozora dodatno naglašavaju ono što ovu kuću odvaja od mnogo strožijih verzija mid-century modernizma.
Hafif House je dobar podsjetnik da boja ne mora biti završni dekorativni sloj prostora. Kada je dovoljno dosljedno korištena, može određivati zone, voditi pogled i napraviti hijerarhiju gotovo jednako jasno kao zid ili promjena materijala.
Ružičasti i bordo tonovi okupljaju spavaće i intimnije zone, narandžasta se vraća na ugrađenim klupama, plava se pojavljuje uz kamene površine, a pruge prolaze od tapaciranog namještaja do tepiha. Sve je dovoljno povezano da djeluje namjerno, ali nikada toliko koordinirano da kuća izgubi spontanost.
Možda je upravo to najbolji dio cijelog projekta. Arhitektura stara nekoliko decenija nije dobila novu ličnost. Dobila je još jedan sloj vlastite.
Sačuvani zanat: spiralno stepenište povezano sa Samom Maloofom i vitraji Mikea Hilla ostaju aktivan dio kuće, a ne historijski eksponati.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
