TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 2.12.2025.
Svi putevi vode u Komar, ovaj put mi smo stigli malo ranije.
Pilot je dao dovoljno da vas zakači, ali tek toliko da vas natjera da čekate 5. decembar.
Kao što znate, naša rubruka Kultura postaje sve dublje uronjena u domaću scenu: razgovaramo s autorima, zavirujemo iza kulisa, gradimo malu zajednicu oko svega što nastaje ovdje.
Ove sedmice stigao nam je poziv koji nas je odmah vratio u august, kada smo s Timurom Makarevićem razgovarali o Komaru. Ovoga puta, čekalo nas je nešto još uzbudljivije, a to je ekskluzivni pristup prvoj epizodi prije njenog emitovanja. Naravno da smo je pogledali odmah iste večeri.
I tako je krenulo: 45 minuta kasnije, sjedili smo u tišini, totalno izbačeni iz takta. Ono što ćete u nastavku pročitati nisu spojleri, nego utisci, stvari koje su nas zbunile, oduševile i jedna koja nas je natjerala da pauziramo i vratimo scenu unazad.
Misterija koja vas uhvati za vrat od prve minute
Komar dolazi iz autorskog svijeta Timura Makarevića, ali na njemu potpis postoji u tandemu sa Vedranom Rupićem i Unom Gunjak. Trojac koji, svaki iz svog ugla, unosi drugačiji impuls u priču, ali bez gubitka jedinstvenog tona.
Serija je prvi put prikazana okviru Sarajevo Film Festivala, koja je već na prvom pojavljivanju Avant Premiere program Sarajevo Film Festivala izazvala reakcije kakve žanr drama/misterija odavno nije imala u BiH, što je i dovelo do nagrade publike.
Žanrovski je smještena između drame, trilera i misterije, teritorije koje bosanskohercegovačka produkcija dodiruje rijetko, ali kad to uradi ozbiljno, rezultat uvijek privuče pažnju.
U pozadini se osjeti i nešto lično: fascinacija Komarom kao mjestom koje je Timuru Makareviću obilježilo putovanja, uspomene i onaj osjećaj mješavine znatiželje i nelagode koji ostane kada kroz isti kraj prolaziš godinama. U seriji, upravo taj osjećaj postaje temelj atmosfere.
Kako nas je pilot ostavio: napeto, malo nervozno i vrlo, vrlo znatiželjno
Ono što se odmah osjeti? Da je priča nastala iz fascinacije ambijentalnosti planine Komar, tom granicom između stvarnog i nelagodnog, između realnosti i nadrealnog.
Svi ti slojevi zajedno grade svijet u kojem je Komar gotovo živo biće. Komar ima osam epizoda, ali ako je suditi prema pilotu, nećemo biti mirni do kraja sezone.
Priča počinje nestankom autobusa na Komaru, događajem koji zvuči kao gradska legenda, ali je ovdje okidač za cijelu sezonu.
1. Promjena tona koja vas zatekne nespremne
Postoji onaj poseban tip serija koje u prvoj minuti postave ritam i kažu ti: drži se, jer stvari će se brzo mijenjati. Pilot epizoda funkcioniše kao slagalica čije komade još ne znamo prepoznati.
Komar otvara upravo tako. Bez šetnje, bez zagrijavanja, nego vrlo direktnom promjenom tona iz scene u scenu. U početku ni ne slutite da će epizoda završiti na potpuno drugačijem mjestu od onoga gdje je počela i baš ta nepredvidivost postane glavna nit cijelog pilota. 
2. Mersihina nit vodilja kroz haos prve epizode
Radnja je centrirana oko Mersihe, mlade novinarke i “ponosa porodice”, čiji se život u minuti raspadne na dvije paralelne linije: ljubav koju skriva i nestanak koji ne može ignorisati.
Njena potraga za Mikijem koji je nestao zajedno s cijelim autobusom na prevoju Komar nije samo linearni “gdje je nestao” narativ. To je portret generacije koja živi između planova koje roditelji zamišljaju i života koji ih sam pronalazi.
3. Atmosfera koja govori više od dijaloga
Tempo je brz, montaža stalno presijeca između različitih radnji, a paralelne priče se u startu čine nepovezanim. Ali vrlo tiho, gotovo neprimjetno, sve počinje gravitirati prema istom mjestu. Mjesto Komar postaje energija koju cijela epizoda nosi. I ta energija je… čudna. Ne u lošem smislu, nego u onom opipljivom, kao da ekran vibrira blagom nelagodom.
4.Muzika kao nevidljivi antagonist
Muzika igra veliki dio. Eterična, pomalo jeziva, uvijek taman toliko da promijeni smjer scene i natjera te da na sekundu zastaneš.
Sve vrijeme osjećate da nešto visi u zraku, ali ne znate šta. To je vjerovatno najveći uspjeh pilota: ne daje ti odgovore, ali stvara osjećaj da odgovor postoji negdje u kadru, negdje u šumi, negdje iza nečije rečenice.
5. Ljudi koji nose ovaj svijet misterije
Glumačka ekipa je raznolika na najbolji mogući način. Tu su poznata, etablirana imena koja uvijek donesu stabilnost i težinu.
Prvo vas dočekaju poznata lica: Feđa Štukan, Izudin Bajrović, Nikola Pejaković, Faketa Salihbegović-Avdagić, Vanesa Glođo, Mirela Lambić, Slaven Vidak, Aleksandar Stojković ljudi koji nose iskustvo i sigurnost i daju seriji onaj temelj na koji se sve ostalo naslanja.
Uz njih dolazi i srednja generacija glumaca koja donosi potpuno drugačiju vrstu energije: Igor Skvarica, Ena Husić, Kerim Čutuna, Dino Bajrović, Dino Sarija, Harun Čehović, Saša Oručević, Haris Bidžan, Nadine Mićić, Dina Mušanović, Vedran Đekić, Pavle Marković, Emir Fejzić, Senad Alihodžić. Njihova igra je brza, precizna, često neočekivana ta vrsta glumačkog ritma koja savršeno prati ton serije.
A onda dolazi i jezgro cijele postave: tadašnji studenti Akademije, generacija koja kao da je napisana za ovaj projekt. Lejla Hakalović, koja nosi glavnu ulogu, zatim Pia Vrdoljak, Lamija Salihović, Anastasija Dunjić, Nedim Šuvalija i Issa Osmić.
A osjećaj nakon pilota? Onaj kratki, zbunjeno-oduševljeni trenutak kad ostanete sjediti ispred ekrana i razmišljate: “Ok, šta se upravo desilo?”
Zato jedva čekamo petak, 5. decembar u 21:00, kada će prva epizoda konačno stići i na vaše ekrane na MY TV, da vidimo kako ćete i vi reagovati kada odgledate ono što smo mi imali priliku zaviriti malo ranije.
Spremite se, jer ovo je ona serija za koju će svi tvrditi da su “otkrili prvi”.
TEKST: Ada Ćeremida
Prepuna sala, spontani aplauzi i smijeh koji se nije gasio ni nakon odjavne špice.
Sarajevska premijera filma Svadba sinoć je donijela onaj rijedak osjećaj zbog kojeg se i dalje ide u kino punu dvoranu, kolektivni smijeh i energiju koja se osjeti već u prvim minutama. 
Odavno nismo svjedočili projekciji na kojoj publika reaguje toliko glasno, spontano i bez zadrške. Smijeh se širio salom gotovo konstantno, a atmosfera je bila više nalik zajedničkom događaju nego klasičnoj filmskoj projekciji.
Upravo ta reakcija publike dala je filmu dodatnu dimenziju, osjećaj da se gleda nešto što je već pronašlo svoju publiku.
Premijerna večer u Sarajevu: puna sala i snažne reakcije publike
Kino je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta prizor koji se danas rijetko viđa, čak i na svečanim projekcijama. Tokom cijelog filma smijeh je dolazio u talasima, bez neprijatnih pauza ili “praznih” trenutaka.
Nakon projekcije, ekipa filma izašla je pred publiku na naklon, što je dodatno pojačalo emociju večeri. Posebno snažne reakcije publike bile su upućene Reneu Bitorajcu i Anđelki Stević Žugić, uz dugi aplauz koji je jasno pokazao koliko su likovi “sjeli” publici.
Imali smo priliku kratko razgovarati s Reneom Bitorajcem i pitati ga ono što gledaoce uvijek zanima, a to je koja mu je scena bila najzanimljivija za snimanje i kako danas gleda na lik koji tumači.
Njegovi odgovori koje možete pogledati u reelsu, dodatno su potvrdili koliko je proces snimanja bio razigran, ali i precizno vođen.
S Anđelkom Stević Žugić razgovarali smo o neispunjenoj želji za snimanjem jedne scene koja nije uspjela u film ali i uzbuđenju koje je nosila tokom snimanja, a cijeli razgovor možete pogledati u reelsu ispod.
Humor koji je prepoznatljiv, ali ne potrošen
Ono što se posebno osjeti tokom gledanja jeste da film koristi humor koji nam je blizak, ali bez forsiranja i karikiranja. Situacije su duhovite, ali ostaju u realnim okvirima, zbog čega reakcije publike dolaze prirodno.
Nema osjećaja da se šala “gura” ili objašnjava, ritam je brz, dijalozi tečni, a dinamika među likovima jasno postavljena. Upravo zbog toga film uspijeva zadržati pažnju i u trenucima kada prelazi iz čiste komedije u porodične i društvene slojeve priče.
Energija ekipe osjeti se i van platna
Prije projekcije, na press wallu su se pojavili Anđelka Stević Žugić, Rene Bitorajac, Snježana Sinovčić-Šiškov, Nika Grbelja, Marko Grabež, kao i reditelj Igor Šeregi.
Ta energija zajedništva i sigurnosti u projekat osjetila se i tokom samog filma. Nakon projekcije, izlazak ekipe pred publiku djelovao je kao prirodan nastavak onoga što smo upravo gledali na platnu uz mali, duhoviti gest.
Nika Grbelja, koja u filmu tumači mladu, u šali je bacila buket među publiku, izazvavši smijeh i aplauz, kao simpatičan podsjetnik da se atmosfera filma prenijela i izvan ekrana.
Bez spoilera, ali s jasnom porukom
Ovo je film koji se najbolje gleda u kinu, upravo zbog reakcija publike koje postaju dio iskustva. Smijeh sinoć nije bio slučajan niti rezervisan za “pojedine scene” bio je konstantan i kolektivan.
Ako vam treba večer u kojoj ćete se iskreno nasmijati i izaći iz kina s osjećajem da ste bili dio nečega zajedničkog, ovo je dobra prilika za to.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
