TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 2.12.2025.
Svi putevi vode u Komar, ovaj put mi smo stigli malo ranije.
Pilot je dao dovoljno da vas zakači, ali tek toliko da vas natjera da čekate 5. decembar.
Kao što znate, naša rubruka Kultura postaje sve dublje uronjena u domaću scenu: razgovaramo s autorima, zavirujemo iza kulisa, gradimo malu zajednicu oko svega što nastaje ovdje.
Ove sedmice stigao nam je poziv koji nas je odmah vratio u august, kada smo s Timurom Makarevićem razgovarali o Komaru. Ovoga puta, čekalo nas je nešto još uzbudljivije, a to je ekskluzivni pristup prvoj epizodi prije njenog emitovanja. Naravno da smo je pogledali odmah iste večeri.
I tako je krenulo: 45 minuta kasnije, sjedili smo u tišini, totalno izbačeni iz takta. Ono što ćete u nastavku pročitati nisu spojleri, nego utisci, stvari koje su nas zbunile, oduševile i jedna koja nas je natjerala da pauziramo i vratimo scenu unazad.
Misterija koja vas uhvati za vrat od prve minute
Komar dolazi iz autorskog svijeta Timura Makarevića, ali na njemu potpis postoji u tandemu sa Vedranom Rupićem i Unom Gunjak. Trojac koji, svaki iz svog ugla, unosi drugačiji impuls u priču, ali bez gubitka jedinstvenog tona.
Serija je prvi put prikazana okviru Sarajevo Film Festivala, koja je već na prvom pojavljivanju Avant Premiere program Sarajevo Film Festivala izazvala reakcije kakve žanr drama/misterija odavno nije imala u BiH, što je i dovelo do nagrade publike.
Žanrovski je smještena između drame, trilera i misterije, teritorije koje bosanskohercegovačka produkcija dodiruje rijetko, ali kad to uradi ozbiljno, rezultat uvijek privuče pažnju.
U pozadini se osjeti i nešto lično: fascinacija Komarom kao mjestom koje je Timuru Makareviću obilježilo putovanja, uspomene i onaj osjećaj mješavine znatiželje i nelagode koji ostane kada kroz isti kraj prolaziš godinama. U seriji, upravo taj osjećaj postaje temelj atmosfere.
Kako nas je pilot ostavio: napeto, malo nervozno i vrlo, vrlo znatiželjno
Ono što se odmah osjeti? Da je priča nastala iz fascinacije ambijentalnosti planine Komar, tom granicom između stvarnog i nelagodnog, između realnosti i nadrealnog.
Svi ti slojevi zajedno grade svijet u kojem je Komar gotovo živo biće. Komar ima osam epizoda, ali ako je suditi prema pilotu, nećemo biti mirni do kraja sezone.
Priča počinje nestankom autobusa na Komaru, događajem koji zvuči kao gradska legenda, ali je ovdje okidač za cijelu sezonu.
1. Promjena tona koja vas zatekne nespremne
Postoji onaj poseban tip serija koje u prvoj minuti postave ritam i kažu ti: drži se, jer stvari će se brzo mijenjati. Pilot epizoda funkcioniše kao slagalica čije komade još ne znamo prepoznati.
Komar otvara upravo tako. Bez šetnje, bez zagrijavanja, nego vrlo direktnom promjenom tona iz scene u scenu. U početku ni ne slutite da će epizoda završiti na potpuno drugačijem mjestu od onoga gdje je počela i baš ta nepredvidivost postane glavna nit cijelog pilota. 
2. Mersihina nit vodilja kroz haos prve epizode
Radnja je centrirana oko Mersihe, mlade novinarke i “ponosa porodice”, čiji se život u minuti raspadne na dvije paralelne linije: ljubav koju skriva i nestanak koji ne može ignorisati.
Njena potraga za Mikijem koji je nestao zajedno s cijelim autobusom na prevoju Komar nije samo linearni “gdje je nestao” narativ. To je portret generacije koja živi između planova koje roditelji zamišljaju i života koji ih sam pronalazi.
3. Atmosfera koja govori više od dijaloga
Tempo je brz, montaža stalno presijeca između različitih radnji, a paralelne priče se u startu čine nepovezanim. Ali vrlo tiho, gotovo neprimjetno, sve počinje gravitirati prema istom mjestu. Mjesto Komar postaje energija koju cijela epizoda nosi. I ta energija je… čudna. Ne u lošem smislu, nego u onom opipljivom, kao da ekran vibrira blagom nelagodom.
4.Muzika kao nevidljivi antagonist
Muzika igra veliki dio. Eterična, pomalo jeziva, uvijek taman toliko da promijeni smjer scene i natjera te da na sekundu zastaneš.
Sve vrijeme osjećate da nešto visi u zraku, ali ne znate šta. To je vjerovatno najveći uspjeh pilota: ne daje ti odgovore, ali stvara osjećaj da odgovor postoji negdje u kadru, negdje u šumi, negdje iza nečije rečenice.
5. Ljudi koji nose ovaj svijet misterije
Glumačka ekipa je raznolika na najbolji mogući način. Tu su poznata, etablirana imena koja uvijek donesu stabilnost i težinu.
Prvo vas dočekaju poznata lica: Feđa Štukan, Izudin Bajrović, Nikola Pejaković, Faketa Salihbegović-Avdagić, Vanesa Glođo, Mirela Lambić, Slaven Vidak, Aleksandar Stojković ljudi koji nose iskustvo i sigurnost i daju seriji onaj temelj na koji se sve ostalo naslanja.
Uz njih dolazi i srednja generacija glumaca koja donosi potpuno drugačiju vrstu energije: Igor Skvarica, Ena Husić, Kerim Čutuna, Dino Bajrović, Dino Sarija, Harun Čehović, Saša Oručević, Haris Bidžan, Nadine Mićić, Dina Mušanović, Vedran Đekić, Pavle Marković, Emir Fejzić, Senad Alihodžić. Njihova igra je brza, precizna, često neočekivana ta vrsta glumačkog ritma koja savršeno prati ton serije.
A onda dolazi i jezgro cijele postave: tadašnji studenti Akademije, generacija koja kao da je napisana za ovaj projekt. Lejla Hakalović, koja nosi glavnu ulogu, zatim Pia Vrdoljak, Lamija Salihović, Anastasija Dunjić, Nedim Šuvalija i Issa Osmić.
A osjećaj nakon pilota? Onaj kratki, zbunjeno-oduševljeni trenutak kad ostanete sjediti ispred ekrana i razmišljate: “Ok, šta se upravo desilo?”
Zato jedva čekamo petak, 5. decembar u 21:00, kada će prva epizoda konačno stići i na vaše ekrane na MY TV, da vidimo kako ćete i vi reagovati kada odgledate ono što smo mi imali priliku zaviriti malo ranije.
Spremite se, jer ovo je ona serija za koju će svi tvrditi da su “otkrili prvi”.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok čekamo da Christopher Nolan povede Odiseja na veliko platno, Netflix nas je već vratio nekoliko stoljeća unazad, ali mnogo prljavijim putem. In the Hand of Dante spaja Dantea, izgubljeni rukopis Božanstvene komedije, njujoršku mafiju i jednu od najneobičnijih glumačkih postava ovog ljeta.
Nećemo vam ovdje reći da li In the Hand of Dante morate gledati ili preskočiti.
Zanimljiviji nam je trenutak u kojem se pojavio: neposredno prije Nolanove Odiseje, dok književni klasici i historijske epohe ponovo postaju veliki filmski i pop culture događaji. Film Juliana Schnabela, dostupan na Netflixu od 24. juna, nastao je prema istoimenom romanu Nicka Toschesa iz 2002. godine.
Na papiru spaja sve što bi trebalo pripadati različitim policama: Dantea Alighierija, Božanstvenu komediju, njujoršku mafiju, trgovinu umjetninama, religiju i ljubavnu opsesiju.
Zato se oko njega ne vodi samo razgovor o tome je li dobar, već i koliko ambicije publika želi od historijskog filma koji traje više od dva i po sata.
U savremenoj liniji priče pratimo njujorškog pisca kojeg mafijaški boss angažuje zbog rukopisa za koji se vjeruje da je originalna verzija Božanstvene komedije, ispisana Danteovom rukom. Paralelno se vraćamo u 14. stoljeće i pratimo Dantea dok pokušava pronaći inspiraciju, smisao i duhovni put prema djelu po kojem će ostati zapamćen.
Oscar Isaac igra oba muškarca, povezujući ih kroz udaljenost od gotovo sedam stoljeća, ali i kroz njihove opsesije umjetnošću, ljubavlju i besmrtnošću. Film tako ne ekranizira direktno Danteove krugove pakla, već istražuje nastanak djela, njegovu vrijednost i ono što su ljudi spremni uraditi kako bi posjedovali nešto što pripada historiji.
U istom kadru, barem metaforički, završavaju srednjovjekovna Firenca, New York 2000-ih, religiozna potraga i mafijaški noir.
Možda najbolji opis reakcija na film dolazi iz dva potpuno različita festivalska trenutka. Nakon premijere izvan konkurencije na Filmskom festivalu u Veneciji, zabilježena je ovacija duga približno devet i po minuta, dok su mjesecima kasnije deseci gledalaca napustili projekciju na Sonoma International Film Festivalu.
Kritike su jednako udaljene: jedni u filmu vide fascinantnu, živu i neustrašivu filmsku ludost, dok ga drugi opisuju kao predugačak i narativno zbunjujući projekat. Čak i pozitivnije reakcije uglavnom priznaju da film pokušava obuhvatiti više ideja nego što ih može uredno povezati. To ga čini nezgodnim za jednostavnu preporuku, ali odličnim materijalom za razgovor.
Oscar Isaac predvodi film u dvostrukoj ulozi, ali spisak poznatih imena tu tek počinje. U filmu se pojavljuju Gal Gadot, Gerard Butler, John Malkovich, Al Pacino, Jason Momoa, Sabrina Impacciatore, Franco Nero i Benjamin Clementine, dok Martin Scorsese ovoga puta dolazi pred kameru.
Takav casting odgovara Schnabelovom maksimalističkom pristupu u kojem se historijska drama može pretvoriti u crnu komediju, pa zatim u kriminalistički film, romansu ili filozofsku raspravu. 
In the Hand of Dante i Nolanova Odiseja ne pripadaju istoj vrsti filma, ali dijele ideju da kanonski tekst ne mora ostati zatvoren u školskoj lektiri ili muzeju. Schnabel ga provlači kroz mafiju, nasilje i savremenu krizu smisla, dok Nolan Homerov ep pretvara u veliki kino spektakl snimljen u potpunosti IMAX filmskim kamerama. 
Ovakve adaptacije više ne pokreću samo pitanje jesu li vjerne izvorniku, već ko danas ima pravo mijenjati klasike, koliko daleko može otići savremena interpretacija i treba li historijska priča uopće izgledati historijski tačno.
Tu se nalazi i dio užitka: rasprava počinje već s trailerom, castingom i prvim fotografijama, mnogo prije nego što publika uđe u kino.
Zato In the Hand of Dante može poslužiti kao vrlo neobičan warm-up za Odiseju , ne zato što obećava isto iskustvo, već zato što nas priprema za još jedno ljeto u kojem će drevni tekstovi ponovo završiti u grupnom chatu.
Za grupni chat nakon gledanja: pitanje je li ovo hrabra interpretacija klasika, fascinantan filmski haos ili pomalo oboje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
