TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 16.2.2026.
U potrazi za modernom reinterpretacijom šamrlice, onog gotovo zaboravljenog, ali genijalno funkcionalnog komada iz djetinjstva, pronašli smo verziju koja savršeno odgovara savremenim interijerima.
U ponudi brenda JYSK, model VANDEL donosi toplinu hrastovog furnira, zaobljene linije i mogućnost slaganja, ali i mnogo više od klasične “stepenice”.
Ovaj komad lako prelazi iz uloge pomoćnog stolca u noćni ormarić, bočni stolić ili diskretnu policu. I da, dostupan je u BiH s trajno niskom cijenom što ga čini još zanimljivijim ulovom.
Moderna šamrlica koja je odrasla s nama
Ako smo ranije šamrlicu koristili da dohvatimo najvišu policu ili kao dodatno sjedište u kuhinji, danas tražimo komad koji je estetski promišljen, ali jednako praktičan. VANDEL je izrađen od furnira hrasta, s meko zaobljenim rubovima koji mu daju gotovo skulpturalan karakter.
Zahvaljujući otvorenoj bočnoj konstrukciji i dodatnoj polici, on nudi i prostor za odlaganje knjiga, magazina ili košare s dekama. Njegova forma je kompaktna, ali dovoljno stabilna da posluži i kao stolac. 
Jedan komad, više scenarija
U dnevnom boravku može biti bočni stolić uz sofu, s lampom i nekoliko pažljivo odabranih knjiga. U spavaćoj sobi lako postaje noćni ormarić s mjestom za odlaganje ispod gornje plohe.
U hodniku može poslužiti kao diskretna klupa za obuvanje ili podloga za biljku koja unosi život u prostor. Upravo ta multiverse funkcionalnost čini ga komadom koji ne kupujete za jednu sezonu ili jednu prostoriju, nego za različite faze života i rasporede doma.
Činjenica da se stolci mogu slagati jedan na drugi čini ga idealnim i za manje prostore.
U nastavku donosimo link na komad koji redefiniše pojam male šamrlice i pokazuje kako funkcionalnost i estetika mogu ići ruku pod ruku.
TEKST: Ada Ćeremida
U svijetu arhitekture postoje pojedinci koji su obilježili epohu, ali postoje i oni rijetki parovi koji su stvarali zajedno dijelili studio, ideje, sumnje, nacrte i svakodnevicu.
Kada se ljubav i kreativnost preklapaju decenijama, rezultat nije samo opus, već način razmišljanja koji ostavlja trag u kulturi stanovanja. Jedna od takvih priča je ona o Charlesu i Ray Eames, paru čiji je dom postao manifest njihove veze, ali i modernog načina života.
Njihova kuća u Pacific Palisadesu, poznata kao Eames House , nije samo arhitektonski projekat. Ona je intimni arhiv njihovog braka, laboratorij dizajna i prostor u kojem je modernizam dobio ljudsko lice.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Struktura i sistem: Racionalna osnova modernizma
Eames House nastala je 1949. godine kao dio Case Study House programa, inicijative koja je istraživala kako savremena arhitektura može odgovoriti na potrebe poslijeratne Amerike. Konstrukcija od čelika i stakla, jasno strukturirana fasada i modularna logika nose sve elemente racionalnog modernizma.
Ipak, ono što ovu kuću izdvaja jeste sloj intime. Iza industrijske konstrukcije nalazi se dom ispunjen knjigama, tekstilima, umjetninama i predmetima s putovanja. Ray je unijela boju, kompoziciju i osjećaj igre, dok je Charles donosio konstruktivnu jasnoću. Njihova kuća pokazuje da modernizam ne mora biti hladan može biti topao, osoban i pun života.
Arhitektura prikaza: Dom kao prostor izlaganja svakodnevice
Za Eamesove, stanovanje nikada nije bilo statično stanje, već proces. Njihov dom bio je kontinuirani eksperiment, prostor koji se mijenjao, prilagođavao, nadopunjavao. Namještaj je često bio prototip, raspored fleksibilan, a interijer otvoren prema prirodi.
Velike staklene plohe brišu granicu između unutrašnjosti i vrta, dopuštajući svjetlu da postane ravnopravan element arhitekture. Čelik daje strukturu, ali priroda daje ritam. Upravo ta ravnoteža između industrijskog i organskog odražava i njihovu profesionalnu dinamiku, spoj preciznosti i intuicije.
Eames House nije spektakularna u smislu monumentalnosti, već u pažnji prema detalju. Police s knjigama, pažljivo složeni predmeti, tekstilne teksture i grafički akcenti stvaraju slojevit interijer.
Ray je često isticala da dizajn počinje s pažnjom, pažnjom prema korisniku, prostoru i kontekstu. U njihovom domu svaki predmet ima razlog postojanja. Nema suvišnosti, ali nema ni sterilnosti. To je prostor koji diše, živi i nosi trag svakodnevice.
Velike staklene površine otvaraju interijer prema vrtu, uvodeći pejzaž kao aktivnog učesnika u kompoziciji. Svjetlo postaje arhitektonski materijal, mijenjajući atmosferu tokom dana i naglašavajući teksture čelika, drveta i tkanine.
Ovaj odnos između industrijske konstrukcije i prirodnog okruženja odražava i filozofiju para: dizajn mora biti racionalan, ali nikada lišen humanosti. Kuća pokazuje kako standardizacija i prefabrikacija ne isključuju emotivnost, naprotiv, mogu je učiniti pristupačnijom.
Njihov brak nije bio podjela uloga, već dijalog. Charles i Ray radili su kao tim u kojem su ideje cirkulisale slobodno. Ta simbioza vidljiva je i u kući ona nije rezultat jednog autora, već zajedničkog pogleda na svijet.
Eames House pokazuje kako arhitektura može biti produžetak odnosa. Prostor postaje medij kroz koji se izražava povjerenje, radoznalost i poštovanje prema zanatu. Ljubav ovdje nije samo romantični motiv, ona je metod rada.
Više od sedam decenija kasnije, Eames House i dalje djeluje savremeno. Njena fleksibilnost, humanost i inteligentna upotreba materijala čine je relevantnom i danas.
Možda je upravo to najveća vrijednost njihovog zajedničkog rada: stvorili su dom koji nadilazi trendove. Prostor koji je nastao iz ljubavi prema jedno drugom i prema dizajnu postao je bezvremensko ljubavno pismo arhitekturi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
