TEKST: Arijana Bošnjak

DATUM OBJAVE: 5.1.2024.

Saltburn je novi filmski naslov o kojemu bruje sve društvene mreže.


Predstavljen kao crna komedija/psihološki triler, film neke oduševljava, nekima je razočarenje, ali sa sigurnošću možemo reći da svakoga šokira. Iza filma stoji redateljica Emerald Fennel (prethodno poznata po filmu Promising Young Women). Glumačka postava, jednom riječju – fascinantna. Tu su Jacob Elordi, Barry Keoghan, Rosamund Pike, Archie Madekwe…

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Saltburn (@saltburnfilm)



Scenografija također. Radnja filma smještena je u Englesku, na imanje u Northamptonshireu. Vila Drayton House, u filmu nazvana Saltburn, poslužila je kao idealna kulisa za film koji se dotiče teme klasnih razlika, opsesije i osvete. Lik kojeg glumi Barry Keoghan – Oliver, mladi je student na sveučilištu Oxford koji postaje opsjednut bogatim i ekscentričnim Felixom (Jacob Elordi).

Toliko o radnji filma za one koji nisu gledali (film zaista vrijedi pogledati jer, svidio vam se ili ne, radi ono što umjetnost treba raditi – pomakne vas s mjesta). Za one koji jesu gledali i koji, baš kao i većina, traže odgovore čemu scene koje su toliko šokirale i natjerale mnoge da gledaju u drugom smjeru u nekim trenutcima, donosimo objašnjenje glavnog glumca – Berry Keoghana.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Barry Keoghan (@keoghan92)



Barry je javnosti već postao poznat kroz uloge koje se međusobno u potpunosti razlikuju, ali veže ih jedna stvar. Glumac je sklon tome da bira uloge u kojima može pokazati široki dijapazon emocija i kroz lik ispričati više o kompleksnosti ljudske psihologije. Jedna od takvih uloga je lik George Millsa u filmu Dunkirk gdje je pokazao svoju sposobnost da predoči intenzivne emocije, ranjivost i izuzetne glumačke sposobnosti.

Barry ima moć da preko srebrnog platna u potpunosti dočara psihologiju lika koji glumi što je dalo dodatnu težinu njegovom liku i u filmu Saltburn. Baš kako mu i Felix kaže u jednoj sceni, Barry u ovom filmskom ostvarenju zaista ledi krv u žilama.

Glumac je objasnio metodu koja se krije iza njegove sposobnosti da lik Olivera prezentira kao osobu s pet različitih identiteta, od nevinog i naivnog studenta, do zastrašujućeg psihopate. Ključ izmjene psihologije lika krije se u dnevnicima. Glumac je imao pet dnevnika, za pet različitih osobnosti svog lika te je mnoge, uključujući i kolege na setu i samu redateljicu, šokirao s kojom lakoćom izmjenjuje emocionalna stanja i stanje uma.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Saltburn (@saltburnfilm)



Barry se osvrnuo i na scene koje mnogi na društvenim mrežama opisuju kao šokantne te tvrde da su ih promijenile do srži. Nekima su te scene bile bespotrebne jer film ima već odličan plot twist, likove i kvalitetnu scenografiju, dok su za druge to scene koje su filmu samo dale dodatnu težinu.

Sam glumac objašnjava kako je posljednju scenu na grobu Felixa, ni manje ni više, nego improvizirao. Redateljica Emerald Fennel dala mu je potpunu slobodu i složila se kako njegovo micanje scene do krajnjih granica zapravo samo još više prikazalo njegovu opsesiju i ljubav prema Felixu.

Barry je ovaj film, kao i svaki na kojemu radi, vidio kao priliku da pokaže svoje glumačke sposobnosti bez suzdržavanja te objašnjava kako je spreman učiniti sve ispred kamera, dok god ta radnja ima neku svrhu, a prema njegovim riječima, svaka od scena u filmu Saltburn koje su mnoštvo zgrozile, ima dublje značenje.

Osim toga, prelaženje granica na ovakav način njemu daje slobodu da dublje istraži psihologiju lika te da njegov um na što doslovniji način dočara gledaocima.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Prime Video (@primevideo)



Je li Barry upravo to postigao s ovim scenama ili se većinom gledaocima čine kao još jedna filmska floskula koja je tu samo s namjerom da šokira i stvori hype oko filma, procijenit ćete sami. U svakom slučaju, za istinske filmofile, ovo je film koji se treba naći na must watch listi. Ako ne iz drugog razloga, onda u svrhu uživanja u vrhunskoj glumi i scenografiji, čak iako se složite s onima koji kažu da filmu nedostaje da mrvicu više zagrebe ispod površine u smislu razvoja likova i njihove priče.

* * *
Naslovna fotografija: @keoghan92


Bonjour

Nema problema kada sjedite s olimpijcem: Proveli smo dan sa Lamine Gueyeom na setu dokumentarca

TEKST: Ada Ćeremida

Nema problema kada sjedite s olimpijcem: Proveli smo dan sa Lamine Gueyeom na setu dokumentarca Nema problema kada sjedite s olimpijcem: Proveli smo dan sa Lamine Gueyeom na setu dokumentarca

Jedan zimski dan proveli smo s Lamineom Guèyeom dok se dokumentarni film ''Sarajevski spust 1984.'' snimao na Bjelašnici, u gradu i u hotelu Apeiro, mjestima gdje se prošlost i sadašnjost prirodno prepliću.

Ekipa filma bila je u punom zamahu, atmosfera uzbuđena, a Lamine, miran, otvoren i potpuno prisutan u svakom trenutku. Između kadrova na planini i gradskih lokacija, sjeli smo s njim na razgovor koji je vrlo brzo otišao dalje od sporta. 

Pratiti snimanje dokumentarca i istovremeno zaroniti u njegovu priču značilo je ići punom brzinom, ali bez straha. Ta energija osjeti se i u ovom razgovoru, jednako kao i jasna autorska namjera iza projekta. 


lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_5
lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_16

Iza filma stoji Adnan Hasković, jedan od najprepoznatljivijih bosanskohercegovačkih glumaca, koji se nakon međunarodnih i holivudskih angažmana svjesno okreće filmovima s jasnom društvenom porukom i globalnim dometom. 

Ideju za ‘’Sarajevski spust 1984.'' potpisuje autorica i rediteljica Aleksandra Fracassa-Kostić, koja je ovu snažnu priču prvi put predstavila Haskoviću prije tri godine. 

Od tada, njihova zajednička posvećenost projektu rasla je u filmu koji s jednakom pažnjom gleda u prošlost i govori o sadašnjem trenutku.


lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_10
 

Lamine Guèye o Sarajevu, Olimpijadi i svijetu koji još može biti bolji


Lamine Guèye je prvi i do danas jedini senegalski sportista koji se takmičio u alpskom skijanju na Zimskim olimpijskim igrama, upravo u Sarajevu 1984. godine. Danas se, nakon četiri decenije, vraća u grad koji za njega nije samo olimpijska destinacija, već simbol susreta, otvorenosti i zajedništva. 

U razgovoru koji slijedi govori o identitetu, solidarnosti i vrijednostima sporta koje nadilaze medalje. Neki od najličnijih trenutaka iz ovog susreta ostali su zabilježeni i van samog intervjua kao mali uvidi u to ko je Lamine danas.


lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_20

Lamine Guèye, Senegalski skijaš i predsjednik Senegalske skijaške federacije sa Eminom Smakom, glavnom urednicom Bonjour.ba

lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_1

Lamine, povratak u Sarajevo nakon četiri decenije: koje su vas emocije najviše iznenadile tokom ovog povratka?

Iskreno, nije to bilo iznenađenje, već potvrda. Potvrda onoga što sam osjetio kada sam prvi put došao ovdje sa 24 godine. Taj grad, ti ljudi, ta toplina i osjećaj dobrodošlice. Tokom Olimpijskih igara ste stalno u žurbi, sastanci kapitena, treninzi, trke, priprema skija i nemate vremena da sve to zaista osjetite. 

Danas, zahvaljujući ovom projektu, mogao sam sve upiti, poput spužve. I to je bila velika potvrda. Hodate ulicom, ljudi su ljubazni, topli. Sarajevo je primjer. Ovdje se osjećam dobro.
 

lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_26
 

Takmičili ste se u sportu i okruženju u kojem je vrlo malo ljudi dijelilo vaše porijeklo. Kako je to tada oblikovalo vaš osjećaj identiteta?

To je, istovremeno, najbolji način da izgradite sebe. U takvom okruženju ne možete opstati ako niste duboko svoji i sigurni u ono što jeste. Ali, s druge strane, to je bilo neočekivano i neobično, pa ste prisiljeni da upoznajete druge i dijelite s njima. U opasnom sportu kao što je alpsko skijanje, nemate drugog izbora. 

Ostajući svoj i spuštajući se tim stazama punom brzinom, stekao sam poštovanje drugih. Na kraju su se razvila i vrlo vrijedna prijateljstva s takmičarima i ljudima iz tog svijeta koji mi u početku nije bio blizak.


lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_9
lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_2
lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_17

Sarajevo 1984. postalo je simboličan trenutak u olimpijskoj historiji. Šta danas, gledajući unazad, taj trenutak predstavlja izvan sporta?

Sarajevo nije samo grad. Historijski i geografski, to je mjesto gdje katolička crkva, pravoslavna crkva, sinagoga i džamija postoje zajedno. To je mjesto gdje se svijet može susresti. 

Olimpijske igre bi trebale biti upravo to. Za mene je Sarajevo 1984. bilo spajanje te dvije ideje: Olimpijade, gdje se svijet susreće i Sarajeva, grada u kojem se svijet već susreće. Svaka od tih ideja je sama po sebi ogromna, ali zajedno postaju nešto posebno. Vrijednosti su iste i zato je taj događaj bio toliko poseban.


lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_4

Film ‘’Sarajevski spust 1984.'' se vraća u prošlost, ali snažno govori o sadašnjosti. Zašto mislite da je ovu priču bilo važno ispričati baš sada?

Ne prođe dan da ne uključite televiziju, pogledate telefon ili pročitate novine, a da ne dobijete katastrofalne vijesti. Kao da vozimo voz punom brzinom prema zidu. Čini se da je dio čovječanstva zaboravio da smo prije svega ljudi. Bez obzira na boju kože, religiju ili imovinsko stanje. 

Ova priča pokazuje da je, čak i kada smo različiti, moguće raditi zajedno. Ja sam se takmičio za Senegal, sam, bez trenera, bez novca, bez infrastrukture. 

To je bilo moguće zahvaljujući pomoći drugih: francuske i italijanske skijaške federacije, drugih takmičara, ljudi ovdje u Sarajevu. Kada sam tražio pomoć, uvijek su govorili: ‘’Nema problema''. 

To pamtim cijeli život. Ako želimo ići naprijed, jedini put je uz međusobno poštovanje. Posebno vjerujem u mlađe generacije. Pitanje je samo kako tu većinu pretvoriti u stvarnu promjenu.
 

lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_15
lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_12
lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_13

Ako neko pogleda dokumentarac, a da ne zna ništa o vama, šta biste voljeli da razumije o svijetu u kojem danas živimo?

Sport bi trebao promovisati poštovanje, pravila, protivnika, saradnje. Sport vas uči prijateljstvu i bratstvu. Na kraju, recimo, hokejaške utakmice, rukujete se s protivnikom. Te vrijednosti su ključne. Kada to povežete s mojom pričom, nekim ko dolazi iz zemlje u kojoj taj sport nije uobičajen, shvatite da ništa nije nemoguće. 

Kada sam sa 18 godina odlučio osnovati Senegalsku skijašku federaciju, svi su mi govorili da sam lud. Važno je imati cilj i znati da ćete tokom puta učiti. 

Nije presudno šta znate danas, već vaša sposobnost da učite svakog dana. Tako postaje moguće i ono što drugima izgleda nedostižno.
 

lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_6
lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_3
lamine_gueye_sarajevo_olimpijada_bonjour_ba_1_7


U kratkim pauzama između snimanja, razgovor je odlazio i u intimnijem smjeru, o tome kako njegova priča pripada i drugima, te kako danas vidi sebe, slojevitog i oblikovanog svim iskustvima kroz koja je prošao. Te odgovore poslušajte u reels-u ispod.

 

 

 
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Bonjour.ba produkcija

Voditeljica projekta: Emina Smaka
Autorica članka: Ada Ćeremida
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba
Video: Marko Jovančić za Bonjour.ba


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!