TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 5.1.2024.
Saltburn je novi filmski naslov o kojemu bruje sve društvene mreže.
Predstavljen kao crna komedija/psihološki triler, film neke oduševljava, nekima je razočarenje, ali sa sigurnošću možemo reći da svakoga šokira. Iza filma stoji redateljica Emerald Fennel (prethodno poznata po filmu Promising Young Women). Glumačka postava, jednom riječju – fascinantna. Tu su Jacob Elordi, Barry Keoghan, Rosamund Pike, Archie Madekwe…
Scenografija također. Radnja filma smještena je u Englesku, na imanje u Northamptonshireu. Vila Drayton House, u filmu nazvana Saltburn, poslužila je kao idealna kulisa za film koji se dotiče teme klasnih razlika, opsesije i osvete. Lik kojeg glumi Barry Keoghan – Oliver, mladi je student na sveučilištu Oxford koji postaje opsjednut bogatim i ekscentričnim Felixom (Jacob Elordi).
Toliko o radnji filma za one koji nisu gledali (film zaista vrijedi pogledati jer, svidio vam se ili ne, radi ono što umjetnost treba raditi – pomakne vas s mjesta). Za one koji jesu gledali i koji, baš kao i većina, traže odgovore čemu scene koje su toliko šokirale i natjerale mnoge da gledaju u drugom smjeru u nekim trenutcima, donosimo objašnjenje glavnog glumca – Berry Keoghana.
Barry je javnosti već postao poznat kroz uloge koje se međusobno u potpunosti razlikuju, ali veže ih jedna stvar. Glumac je sklon tome da bira uloge u kojima može pokazati široki dijapazon emocija i kroz lik ispričati više o kompleksnosti ljudske psihologije. Jedna od takvih uloga je lik George Millsa u filmu Dunkirk gdje je pokazao svoju sposobnost da predoči intenzivne emocije, ranjivost i izuzetne glumačke sposobnosti.
Barry ima moć da preko srebrnog platna u potpunosti dočara psihologiju lika koji glumi što je dalo dodatnu težinu njegovom liku i u filmu Saltburn. Baš kako mu i Felix kaže u jednoj sceni, Barry u ovom filmskom ostvarenju zaista ledi krv u žilama.
Glumac je objasnio metodu koja se krije iza njegove sposobnosti da lik Olivera prezentira kao osobu s pet različitih identiteta, od nevinog i naivnog studenta, do zastrašujućeg psihopate. Ključ izmjene psihologije lika krije se u dnevnicima. Glumac je imao pet dnevnika, za pet različitih osobnosti svog lika te je mnoge, uključujući i kolege na setu i samu redateljicu, šokirao s kojom lakoćom izmjenjuje emocionalna stanja i stanje uma.
Barry se osvrnuo i na scene koje mnogi na društvenim mrežama opisuju kao šokantne te tvrde da su ih promijenile do srži. Nekima su te scene bile bespotrebne jer film ima već odličan plot twist, likove i kvalitetnu scenografiju, dok su za druge to scene koje su filmu samo dale dodatnu težinu.
Sam glumac objašnjava kako je posljednju scenu na grobu Felixa, ni manje ni više, nego improvizirao. Redateljica Emerald Fennel dala mu je potpunu slobodu i složila se kako njegovo micanje scene do krajnjih granica zapravo samo još više prikazalo njegovu opsesiju i ljubav prema Felixu.
Barry je ovaj film, kao i svaki na kojemu radi, vidio kao priliku da pokaže svoje glumačke sposobnosti bez suzdržavanja te objašnjava kako je spreman učiniti sve ispred kamera, dok god ta radnja ima neku svrhu, a prema njegovim riječima, svaka od scena u filmu Saltburn koje su mnoštvo zgrozile, ima dublje značenje.
Osim toga, prelaženje granica na ovakav način njemu daje slobodu da dublje istraži psihologiju lika te da njegov um na što doslovniji način dočara gledaocima.
Je li Barry upravo to postigao s ovim scenama ili se većinom gledaocima čine kao još jedna filmska floskula koja je tu samo s namjerom da šokira i stvori hype oko filma, procijenit ćete sami. U svakom slučaju, za istinske filmofile, ovo je film koji se treba naći na must watch listi. Ako ne iz drugog razloga, onda u svrhu uživanja u vrhunskoj glumi i scenografiji, čak iako se složite s onima koji kažu da filmu nedostaje da mrvicu više zagrebe ispod površine u smislu razvoja likova i njihove priče.
* * *
Naslovna fotografija: @keoghan92
TEKST: Bonjour.ba - PR
Dite, imenica ikavicom, 'Tako smo u selu zvali dijete, a ja sam bio jedan od njih.' Ovim riječima, duboko ličnim i prepoznatljivim, započela je premijerna projekcija filma 'Dite' u Cineplexxu, autorskog i producentskog ostvarenja glumca Rijada Gvozdena, nastalog u koprodukciji sa SOS Dječijim selima u BiH.
Rečenica koja otvara film postavila je ton cijele večeri: istinit, nježan i ispunjen onom tišinom u kojoj djeca najčešće nose svoje najdublje želje, a to je da negdje pripadaju.

Iako film ne otkriva radnju, svojim slikama, trenucima i riječima otvara prostor za svjedočanstva koja se teško izgovaraju naglas, ali dugo ostaju u srcu.
Kroz kadrove svakodnevice, igre, tišine i doma, ‘Dite’ donosi priče hraniteljskih i usvojiteljskih porodica koje govore o hrabrosti da prime dijete, ali i o neizmjernoj ljubavi koja im bude uzvraćena. 

Djeca i mladi u filmu opisuju prve osjećaje koje su odavale sigurnost i pripadnost, prve osobe koji su im rekle: ‘Ovdje si svoj’.
Rijad Gvozden, koji je i sam odrastao u SOS porodici, naglasio je nakon projekcije koliko ga je snimanje vraćalo u te emotivne prostore.
‘Film je nastao iz potrebe da pokažemo tihu snagu ljubavi. Hraniteljstvo nije samo pružanje doma već to je pružanje osjećaja da pripadaš, da vrijediš, da imaš nekoga.
Želio sam da gledatelji osjete ono što sam ja osjetio kao dijete koje je dobilo priliku. A ako ova priča potakne makar jednu porodicu da razmisli o hraniteljstvu, onda je ovo ostvarenje već promijenilo nečiji život.’
Nacionalni direktor SOS Dječijih sela u BiH, Malik Garibija istakao je važnost filma u širem kontekstu rada organizacije:
‘Naša misija je da se djeci bez roditeljske brige osigura porodica, stabilnost i okruženje u kojem mogu rasti. Dite pokazuje sve ono što hraniteljske porodice svakodnevno čine, često tiho i bez pažnje javnosti i mijenjaju budućnost djece.
Film nas podsjeća da ljubav stvara dom, a mi se godinama borimo da svako dijete u Bosni i Hercegovini ima upravo tu šansu.’
Tokom premijere, publika je reagirala na one trenutke kojih uvijek ima najviše u stvarnom životu, a najmanje na ekranu: pogled djeteta koje se prvi put osjeća sigurno, zagrljaj koji je dugo čekan, smijeh koji se vraća. 
Ti trenuci, nenametljivo uhvaćeni kamerom, prikazuju ono što je suština hraniteljstva, a to je dom koji se ne daje iz obaveze, nego iz ljubavi.
SOS Dječija sela u BiH ostaju posvećena tome da svako dijete odrasta okruženo ljubavlju, sigurnošću i pripadanjem. ‘Dite’ nas podsjeća na sve ono što djeca rijetko izgovore, ali duboko osjećaju, da je dom mjesto gdje te čekaju, gdje te čuju, gdje te vole.
A kako se na kraju filma izgovara, poruka koja ostaje i kad se svjetla sale ugase glasi: ‘Svako dite zaslužuje priliku da odrasta voljeno u porodici.’
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!