TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 5.1.2024.
Saltburn je novi filmski naslov o kojemu bruje sve društvene mreže.
Predstavljen kao crna komedija/psihološki triler, film neke oduševljava, nekima je razočarenje, ali sa sigurnošću možemo reći da svakoga šokira. Iza filma stoji redateljica Emerald Fennel (prethodno poznata po filmu Promising Young Women). Glumačka postava, jednom riječju – fascinantna. Tu su Jacob Elordi, Barry Keoghan, Rosamund Pike, Archie Madekwe…
Scenografija također. Radnja filma smještena je u Englesku, na imanje u Northamptonshireu. Vila Drayton House, u filmu nazvana Saltburn, poslužila je kao idealna kulisa za film koji se dotiče teme klasnih razlika, opsesije i osvete. Lik kojeg glumi Barry Keoghan – Oliver, mladi je student na sveučilištu Oxford koji postaje opsjednut bogatim i ekscentričnim Felixom (Jacob Elordi).
Toliko o radnji filma za one koji nisu gledali (film zaista vrijedi pogledati jer, svidio vam se ili ne, radi ono što umjetnost treba raditi – pomakne vas s mjesta). Za one koji jesu gledali i koji, baš kao i većina, traže odgovore čemu scene koje su toliko šokirale i natjerale mnoge da gledaju u drugom smjeru u nekim trenutcima, donosimo objašnjenje glavnog glumca – Berry Keoghana.
Barry je javnosti već postao poznat kroz uloge koje se međusobno u potpunosti razlikuju, ali veže ih jedna stvar. Glumac je sklon tome da bira uloge u kojima može pokazati široki dijapazon emocija i kroz lik ispričati više o kompleksnosti ljudske psihologije. Jedna od takvih uloga je lik George Millsa u filmu Dunkirk gdje je pokazao svoju sposobnost da predoči intenzivne emocije, ranjivost i izuzetne glumačke sposobnosti.
Barry ima moć da preko srebrnog platna u potpunosti dočara psihologiju lika koji glumi što je dalo dodatnu težinu njegovom liku i u filmu Saltburn. Baš kako mu i Felix kaže u jednoj sceni, Barry u ovom filmskom ostvarenju zaista ledi krv u žilama.
Glumac je objasnio metodu koja se krije iza njegove sposobnosti da lik Olivera prezentira kao osobu s pet različitih identiteta, od nevinog i naivnog studenta, do zastrašujućeg psihopate. Ključ izmjene psihologije lika krije se u dnevnicima. Glumac je imao pet dnevnika, za pet različitih osobnosti svog lika te je mnoge, uključujući i kolege na setu i samu redateljicu, šokirao s kojom lakoćom izmjenjuje emocionalna stanja i stanje uma.
Barry se osvrnuo i na scene koje mnogi na društvenim mrežama opisuju kao šokantne te tvrde da su ih promijenile do srži. Nekima su te scene bile bespotrebne jer film ima već odličan plot twist, likove i kvalitetnu scenografiju, dok su za druge to scene koje su filmu samo dale dodatnu težinu.
Sam glumac objašnjava kako je posljednju scenu na grobu Felixa, ni manje ni više, nego improvizirao. Redateljica Emerald Fennel dala mu je potpunu slobodu i složila se kako njegovo micanje scene do krajnjih granica zapravo samo još više prikazalo njegovu opsesiju i ljubav prema Felixu.
Barry je ovaj film, kao i svaki na kojemu radi, vidio kao priliku da pokaže svoje glumačke sposobnosti bez suzdržavanja te objašnjava kako je spreman učiniti sve ispred kamera, dok god ta radnja ima neku svrhu, a prema njegovim riječima, svaka od scena u filmu Saltburn koje su mnoštvo zgrozile, ima dublje značenje.
Osim toga, prelaženje granica na ovakav način njemu daje slobodu da dublje istraži psihologiju lika te da njegov um na što doslovniji način dočara gledaocima.
Je li Barry upravo to postigao s ovim scenama ili se većinom gledaocima čine kao još jedna filmska floskula koja je tu samo s namjerom da šokira i stvori hype oko filma, procijenit ćete sami. U svakom slučaju, za istinske filmofile, ovo je film koji se treba naći na must watch listi. Ako ne iz drugog razloga, onda u svrhu uživanja u vrhunskoj glumi i scenografiji, čak iako se složite s onima koji kažu da filmu nedostaje da mrvicu više zagrebe ispod površine u smislu razvoja likova i njihove priče.
* * *
Naslovna fotografija: @keoghan92
TEKST: Ada Ćeremida
Kraj maja vratio nas je imenu koje i danas zauzima posebno mjesto u historiji bh. i regionalne kinematografije. Davor Dujmović nije imao dugu karijeru, ali je iza sebe ostavio niz uloga koje su obilježile jednu filmsku epohu i generacije gledalaca.
Rođen u Sarajevu 1969. godine, pred kamere je stao gotovo slučajno, a vrlo brzo postao jedno od najupečatljivijih lica jugoslovenskog filma.
Njegova prirodnost, emotivna snaga i sposobnost da na ekranu djeluje potpuno stvarno izdvajali su ga među glumcima njegove generacije. 

Foto: @filmgal _, @filonerimiz
I danas, decenijama nakon posljednjih kadrova koje je snimio, njegovi likovi žive kroz filmove koji se iznova gledaju, citiraju i preporučuju novim generacijama.
Kao dječaka ga je na Markalama primijetio Emir Kusturica i pozvao na audiciju za film Otac na službenom putu . Bio je to početak karijere koja će obilježiti jednu od najzanimljivijih epoha jugoslovenske kinematografije.
Povodom godišnjice njegove smrti prisjećamo se uloga koje su obilježile karijeru Davora Dujmovića i ostavile trag koji nije izblijedio.

Foto: @karsisinema
Davor Dujmović ostavio je iza sebe filmografiju koja možda nije brojčano velika, ali jeste izuzetno značajna. Njegovi likovi često su nosili emociju čitavih filmova, a pojedine uloge postale su nezaobilazan dio kulturne memorije prostora bivše Jugoslavije.
Ovo su neke od onih koje se i danas najčešće spominju kada govorimo o njegovom naslijeđu.

Foto: IMDb
Perhan je bez sumnje uloga po kojoj će Davor Dujmović ostati najviše upamćen. Imao je tek sedamnaest godina kada je preuzeo glavnu ulogu u filmu Emira Kusturice, a njegov nastup ubrzo je privukao pažnju publike i kritike širom Evrope. 

Film je postao jedno od najznačajnijih ostvarenja jugoslovenske kinematografije, dok je Perhan ostao jedan od najprepoznatljivijih filmskih likova tog perioda. Dujmovićeva interpretacija mladog Roma rastrzanog između ljubavi, porodice i kriminala i danas se smatra jednom od najjačih glumačkih izvedbi svoje generacije. 

Dujmović je ulogu odigrao na romskom jeziku, a njegova izvedba donijela mu je međunarodno priznanje i status jednog od najtalentovanijih mladih glumaca svoje generacije. Mnogima je upravo Perhan i danas prva asocijacija na Davora Dujmovića.

Prvi susret publike s Davorom Dujmovićem dogodio se upravo kroz lik Mirze. Ulogu je dobio sasvim slučajno nakon što ga je Emir Kusturica primijetio u Sarajevu i pozvao na audiciju. 
Film je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, a mladom Dujmoviću otvorio vrata filmskog svijeta. Iako je tada bio tek dječak, njegova pojava na ekranu bila je dovoljno upečatljiva da nagovijesti karijeru koja slijedi.


U Kusturičinom filmu Underground, koji je također osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, Dujmović je tumačio lik Bate. 
Iako nije riječ o njegovoj najvećoj ulozi, film je postao jedan od najpoznatijih naslova evropske kinematografije devedesetih godina. Dujmović se savršeno uklopio u njegovu energiju, apsurd i crni humor, potvrđujući status glumca koji je znao ostaviti utisak i kada nije bio u središtu priče.

Tumačenje Gavrila Principa donijelo je Dujmoviću priliku da se okuša u ulozi jedne od najpoznatijih historijskih ličnosti s ovih prostora.
Film je kroz priču o Sarajevu s početka 20. stoljeća pokušao ponuditi drugačiji pogled na događaje koji su promijenili tok evropske historije. Dujmović je Principa igrao bez patetike, oslanjajući se na onu vrstu autentičnosti koja je obilježila njegov glumački izraz.
Film Praznik u Sarajevu danas se često spominje među važnim ostvarenjima domaće kinematografije kasnih osamdesetih godina. Dujmovićev lik Šehagića donosi slojevitu priču o mladim ljudima i stvarnosti Sarajeva tog vremena.
Uloga je dodatno pokazala njegovu sposobnost da podjednako uvjerljivo nosi glavne i sporedne likove te da svakoj sceni da prepoznatljiv pečat.

Foto: IMDb
Mnogi će Davora Dujmovića prvo povezati s Perhanom, Mirzom ili Batom, ali jedna od scena koje publika i danas rado dijeli dolazi iz Top liste nadrealista.
U kultnom skeču "Taxi štand" pojavljuje se uz Sašu Lošića Lošu, Dina Merlina i Branka Đurića Đuru, pokazujući da jednako dobro funkcioniše i u svijetu apsurda i satire. Ta epizoda ostala je podsjetnik da je iza ozbiljnih filmskih likova stajao glumac koji je imao rijetku sposobnost da bude podjednako uvjerljiv u drami i komediji. Danas su ti kadrovi jednako vrijedan dio njegovog naslijeđa kao i velike filmske uloge po kojima ga najčešće pamtimo.
Davor Dujmović preminuo je 31. maja 1999. godine, ali njegovo mjesto u filmskoj historiji ostalo je neupitno. Iza njega nisu ostale desetine filmova, nego nekoliko uloga koje su bile dovoljne da ga publika i danas pamti.
Za mnoge će zauvijek biti Perhan, ali njegova ostavština daleko je veća od jednog lika. Ona pripada cijeloj generaciji filmova koji su obilježili prostor bivše Jugoslavije.
Foto: @hara_haka_e
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!