TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 5.1.2024.
Saltburn je novi filmski naslov o kojemu bruje sve društvene mreže.
Predstavljen kao crna komedija/psihološki triler, film neke oduševljava, nekima je razočarenje, ali sa sigurnošću možemo reći da svakoga šokira. Iza filma stoji redateljica Emerald Fennel (prethodno poznata po filmu Promising Young Women). Glumačka postava, jednom riječju – fascinantna. Tu su Jacob Elordi, Barry Keoghan, Rosamund Pike, Archie Madekwe…
Scenografija također. Radnja filma smještena je u Englesku, na imanje u Northamptonshireu. Vila Drayton House, u filmu nazvana Saltburn, poslužila je kao idealna kulisa za film koji se dotiče teme klasnih razlika, opsesije i osvete. Lik kojeg glumi Barry Keoghan – Oliver, mladi je student na sveučilištu Oxford koji postaje opsjednut bogatim i ekscentričnim Felixom (Jacob Elordi).
Toliko o radnji filma za one koji nisu gledali (film zaista vrijedi pogledati jer, svidio vam se ili ne, radi ono što umjetnost treba raditi – pomakne vas s mjesta). Za one koji jesu gledali i koji, baš kao i većina, traže odgovore čemu scene koje su toliko šokirale i natjerale mnoge da gledaju u drugom smjeru u nekim trenutcima, donosimo objašnjenje glavnog glumca – Berry Keoghana.
Barry je javnosti već postao poznat kroz uloge koje se međusobno u potpunosti razlikuju, ali veže ih jedna stvar. Glumac je sklon tome da bira uloge u kojima može pokazati široki dijapazon emocija i kroz lik ispričati više o kompleksnosti ljudske psihologije. Jedna od takvih uloga je lik George Millsa u filmu Dunkirk gdje je pokazao svoju sposobnost da predoči intenzivne emocije, ranjivost i izuzetne glumačke sposobnosti.
Barry ima moć da preko srebrnog platna u potpunosti dočara psihologiju lika koji glumi što je dalo dodatnu težinu njegovom liku i u filmu Saltburn. Baš kako mu i Felix kaže u jednoj sceni, Barry u ovom filmskom ostvarenju zaista ledi krv u žilama.
Glumac je objasnio metodu koja se krije iza njegove sposobnosti da lik Olivera prezentira kao osobu s pet različitih identiteta, od nevinog i naivnog studenta, do zastrašujućeg psihopate. Ključ izmjene psihologije lika krije se u dnevnicima. Glumac je imao pet dnevnika, za pet različitih osobnosti svog lika te je mnoge, uključujući i kolege na setu i samu redateljicu, šokirao s kojom lakoćom izmjenjuje emocionalna stanja i stanje uma.
Barry se osvrnuo i na scene koje mnogi na društvenim mrežama opisuju kao šokantne te tvrde da su ih promijenile do srži. Nekima su te scene bile bespotrebne jer film ima već odličan plot twist, likove i kvalitetnu scenografiju, dok su za druge to scene koje su filmu samo dale dodatnu težinu.
Sam glumac objašnjava kako je posljednju scenu na grobu Felixa, ni manje ni više, nego improvizirao. Redateljica Emerald Fennel dala mu je potpunu slobodu i složila se kako njegovo micanje scene do krajnjih granica zapravo samo još više prikazalo njegovu opsesiju i ljubav prema Felixu.
Barry je ovaj film, kao i svaki na kojemu radi, vidio kao priliku da pokaže svoje glumačke sposobnosti bez suzdržavanja te objašnjava kako je spreman učiniti sve ispred kamera, dok god ta radnja ima neku svrhu, a prema njegovim riječima, svaka od scena u filmu Saltburn koje su mnoštvo zgrozile, ima dublje značenje.
Osim toga, prelaženje granica na ovakav način njemu daje slobodu da dublje istraži psihologiju lika te da njegov um na što doslovniji način dočara gledaocima.
Je li Barry upravo to postigao s ovim scenama ili se većinom gledaocima čine kao još jedna filmska floskula koja je tu samo s namjerom da šokira i stvori hype oko filma, procijenit ćete sami. U svakom slučaju, za istinske filmofile, ovo je film koji se treba naći na must watch listi. Ako ne iz drugog razloga, onda u svrhu uživanja u vrhunskoj glumi i scenografiji, čak iako se složite s onima koji kažu da filmu nedostaje da mrvicu više zagrebe ispod površine u smislu razvoja likova i njihove priče.
* * *
Naslovna fotografija: @keoghan92
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok smo izvještavali sa crvenih tepiha, razgovarali s glumcima i bilježili ono što se dešavalo pred publikom, jedan objektiv cijelo vrijeme bio je okrenut i prema svemu što se događalo između.
Iza projekcija, crvenih tepiha, intervjua i festivalskih večeri ostaju stotine malih trenutaka koji nikada ne završe u službenom programu. Ove godine odlučili smo ih sačuvati.
Kako kaže sama definicija: ‘’Dokumentarna fotografija, prema svojoj najjednostavnijoj definiciji, ima zadatak zabilježiti ljude, mjesta i događaje onakvima kakvi jesu te ostaviti vizuelni zapis i velikih događaja i svakodnevnog života.''
Ove festivalske sedmice odlučili smo uraditi upravo to.
Kada se osvrnemo na ovogodišnji Sarajevo Film Festival, teško ga je svesti na jednu projekciju, jedan razgovor ili jednu festivalsku večer. Na Bonjour.ba smo tih dana ulazili u kino sale, čekali goste iza crvenog tepiha, razgovarali s glumcima, pratili masterclassove, snimali editorijale i iz večeri u večer pokušavali uhvatiti ono najzanimljivije što Festival donosi.
Ipak, usred svega toga paralelno je nastajao još jedan projekat.
Dok smo mi postavljali pitanja, pripremali intervjue i snimali priče koje ste tokom festivalske sedmice gledali na Bonjour.ba, Monika Andrić fotografisala je ono što se događalo prije, poslije i između njih. Moniku već dobro poznajete kao fotografkinju iza brojnih naših editoriala i backstage priča iz Bonjour.ba Kultura rubrike .
Ideja je bila posmatrati.
Zato smo ovogodišnji Festival pokušali gledati i malo drugačije. Fotografije koje slijede nisu hronološki pregled Sarajevo Film Festivala niti pokušaj da zabilježimo sve što se dogodilo.
One su njegov vizuelni dnevnik. Arhiv ljudi, pokreta, pogleda, svjetla, noći i situacija koje su zajedno činile ovogodišnju festivalsku sedmicu.

Gosti i publika okupljeni ispred Narodnog pozorišta Sarajevo pred početak prve festivalske večeri.



Woody Harrelson na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala i nekoliko trenutaka kasnije, nakon što mu je uručeno Počasno Srce Sarajeva.

Emily Watson u razgovoru s glavnom urednicom Eminom Smaka, u jednom od spontanih trenutaka smijeha tokom intervjua.

Liam Cunningham na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala, nekoliko trenutaka prije ulaska u pozorište.

Nakon zatvaranja crvenog tepiha i posljednjih intervjua te večeri, odlazak prema plusminus partyju.

Publika tokom masterclassa Woodyja Harrelsona u Bosanskom kulturnom centru.

Ida Prester daje izjave predstavnicima medija tokom jedne od festivalskih večeri Sarajevo Film Festivala.



Maja Čengić Miralem nekoliko trenutaka pred uključenje u live prijenos s crvenog tepiha Sarajevo Film Festivala.


Detalj Džane Pinjo na tepihu vs. baletanke spremne za presvlačenje na stepenicama Narodnog pozorišta Sarajevo.


Danis Tanović na zatvaranju 32. Sarajevo Film Festivala, između posljednjih intervjua na crvenom tepihu.




Bonjour.ba tim na snimanjima festivalskih editorijala: Bonjour.portraits na ZONA partyju i editorial s ekipom filma Virus patološke dobrote.





Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!