TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 15.2.2026.
Ovo nije romansa za kišno veče uz čaj već film koji će vas ili zabaviti do kraja ili potpuno emocionalno odbiti.
Nova adaptacija romana Emily Brontë iz 1847. godine ne pokušava biti suzdržana ili vjerna u klasičnom smislu. Emerald Fennell, poznata po filmovima Saltburn i Promising Young Woman, pristupa “Wuthering Heights” s namjernom teatralnošću, erotiziranim tonom i estetikom koja više podsjeća na modni editorijal nego na gotičku tragediju.
Rezultat je film koji izgleda luksuzno, zvuči savremeno i ponaša se provokativno ali ne pokušava nužno da vas natjera da vjerujete u sudbinsku ljubav Cathy i Heathcliffa.

Ako volite klasike “netaknute” ovo bi vas moglo iznervirati
Brontëin roman je generacijama bio simbol sirove, destruktivne ljubavi. Priča o Catherine Earnshaw i Heathcliffu siročetu kojeg njen otac dovodi kući, a kojeg porodica potom ponižava i potiskuje odavno je upisana u kolektivnu romantičnu mitologiju.
Njihova veza je intenzivna, gotovo spiritualna, ali i duboko autodestruktivna. Catherine bira društveni status i udaje se za drugog, a Heathcliff pokreće višegeneracijsku spiralu osvete.
Fennell tu tragediju ne tretira kao sveto tlo. Umjesto patosa, dobivamo ironiju. Umjesto sirove unutrašnje boli estetski oblikovanu strast. Umjesto mračne gotike stilizirani erotizam, camp elemente i savremenu muzičku podlogu (da, Charli xcx u “Wuthering Heights” univerzumu).
Za puriste, to može djelovati kao izdaja. Za one koji Heathcliffa još uvijek doživljavaju kao romantičnog antiheroja, ovaj film možda neće imati emocionalnu težinu kakvu očekuju.

Ako ste umorni od “I could fix him” romantike možda će vam se dopasti
Brontëin roman je, između ostalog, formirao generacije romantičnog mazohizma. Heathcliff je postao arhetip nedostižnog, emocionalno nedostupnog muškarca kojeg “možemo spasiti”. Upravo zato je casting bio pod posebnim povećalom: Margot Robbie i Jacob Elordi nose film kao Cathy i Heathcliff, ali njihova hemija je već podijelila publiku.
Dok jedni tvrde da njihova fizička kompatibilnost i vizualna magnetičnost savršeno odgovaraju Fennellinoj stiliziranoj viziji, drugi osjećaju da između njih nedostaje ona razorna, gotovo bolna povezanost koja bi opravdala decenije opsesije i osvete.
Fennell, međutim, ni ne pokušava da tu ideju romantizira. Njen Heathcliff, kojeg igra Jacob Elordi, nominovan za Oscara ove godine, izgleda spektakularno dugokos, intenzivan, gotovo modno konstruiran, ali djeluje više kao savremeni vizualni fantazam nego kao biće koje je emocionalno mariniralo u bijesu i klasnoj traumi. 

Margot Robbie kao Cathy oscilira između razmažene aristokratkinje i erotski osviještene heroine, ali film ne insistira na tome da njihovu vezu shvatimo kao uzvišenu sudbinu. Naprotiv, sve je pomalo performativno, pomalo svjesno vlastite teatralnosti.
Ako tražite adaptaciju koja razotkriva mit umjesto da ga hrani, ovaj pristup može biti osvježavajući.
Ovo je film o estetici jednako koliko i o ljubavi
Vizualno, film funkcionira gotovo kao 20-strani modni editorijal smješten na vjetrovitim yorkshirskim močvarama. Kostimi su naglašeni, tijela izložena, atmosfera nabrijana. Emocija je često podređena slici.
Za neke će to biti problem osjećaj da gledaju “pozu” umjesto tragedije. Drugi će upravo u toj svjesnoj artificijelnosti pronaći užitak. Fennell nikada nije bila rediteljica suptilnosti; njen senzibilitet je prepoznatljiv, pomalo pretjeran, uvijek spreman da gurne stvari korak dalje nego što je pristojno.

Ako očekujete vjernu, gotičku adaptaciju s emocionalnim razaranjem koje traje danima, moguće je da ćete izaći razočarani. Film nema težinu Andree Arnold iz 2011., niti pokušava da oživi istu vrstu sirove prirodnosti.
Ali ako vas zanima kako klasici funkcionišu u savremenom kontekstu kako se mogu prilagoditi publici koja je navikla na seksualizirani sadržaj, brze estetske impulse i ironijski odmak onda je ovo vrlo gledljivo, ponekad pretjerano, ali nesumnjivo zabavno iskustvo.
Uostalom, nakon prvog trailera prodaja romana porasla je za više od 130 posto. To možda govori više od bilo koje kritike.
Pitanje je samo: da li to želite od Brontë?
Volite pratiti inspirativne teme?
Dodajte Bonjour.ba u omiljene izvore na Google-u!TEKST: Ada Ćeremida
Robert Pattinson gradi jednu od najzanimljivijih karijera svoje generacije.
Samo ove godine Roberta Pattinsona gledali smo u trailerima za čak četiri različita filma, a sada je potvrđeno da će upravo on biti novi James Bond. Internet je već pronašao savršen način da opiše njegovu trenutnu karijeru: „AI mi neće uzeti posao, Robert Pattinson hoće.“
Šala je, naravno, na račun činjenice da ovaj britanski glumac trenutno radi toliko mnogo da je gotovo nemoguće ispratiti sve njegove projekte . A sada na tu listu možemo dodati i Jamesa Bonda.
Amazon MGM Studios je 16. novembra potvrdio da će upravo Pattinson naslijediti Daniela Craiga u ulozi agenta 007, dok će novi film režirati Denis Villeneuve. Nakon mjeseci nagađanja o tome ko će preuzeti jednu od najpoznatijih uloga u historiji kinematografije, izbor je pao na glumca koji već ima poprilično impresivnu kolekciju kultnih likova.
Jer, ako pogledamo njegovu filmografiju, teško je pronaći drugog glumca njegove generacije koji se s tolikom lakoćom kreće između potpuno različitih filmskih svjetova.
I dok se mnogi glumci godinama pokušavaju osloboditi jedne velike uloge, Pattinson je odabrao nešto zanimljiviji put. Nakon što je postao globalna tinejdžerska senzacija, počeo je birati manje, neobičnije i često eksperimentalne filmove, sarađivati s autorima koji imaju vrlo prepoznatljiv filmski jezik, a zatim se vratiti velikim franšizama, ovaj put pod vlastitim uslovima.
Danas, s 40 godina, više ne govorimo samo o nekadašnjoj zvijezdi Twilighta . Govorimo o glumcu koji vrlo ozbiljno gradi status jednog od najvažnijih filmskih imena svoje generacije. A da bismo razumjeli koliko je njegova karijera zapravo neobična, idemo zavirti u cinematic universe Robert Pattinsona.
Prije nego što je postao Edward Cullen, Robert Pattinson bio je Cedric Diggory u filmu Harry Potter and the Goblet of Fire iz 2005. godine. Iako njegova uloga nije bila velika, bila je dovoljna da se predstavi publici jedne od najuspješnijih filmskih franšiza svih vremena.
Samo tri godine kasnije uslijedio je Twilight, a s njim i fenomen koji je obilježio pop kulturu kasnih 2000-ih. Edward Cullen postao je jedan od najprepoznatljivijih filmskih likova generacije koja je odrastala uz vampirske ljubavne priče, a Pattinson međunarodna zvijezda.
Mogao je nastaviti graditi karijeru na romantičnim ulogama. Umjesto toga, naredne godine proveo je pokušavajući dokazati da ga publika ne mora zauvijek povezivati s Edwardom.
Kada je 2022. godine preuzeo glavnu ulogu u The Batman, njegov Bruce Wayne bio je daleko od klasične interpretacije superheroja. Mračan, povučen i emocionalno iscrpljen, Pattinsonov Batman pokazao je koliko drugačije može pristupiti liku koji je publika već gledala u brojnim verzijama. A sada se njegovoj filmografiji pridružuje i Dune: Part Three, u kojem ulazi u svijet Denisa Villeneuvea kao Scytale, misteriozni pripadnik Bene Tleilaxa.
Od čarobnjaka i vampira, preko superheroja i naučne fantastike, do najpoznatijeg tajnog agenta na svijetu. Teško je zamisliti još neku veliku franšizu koju nije barem dotaknuo.
Saradnja s Christopherom Nolanom još je jedno zanimljivo poglavlje njegove karijere.
U filmu Tenet iz 2020. Pattinson je glumio Neila, jednog od ključnih likova Nolanovog kompleksnog špijunskog trilera koji se poigrava vremenom, identitetom i uzročno-posljedičnim odnosima.
Šest godina kasnije ponovo su sarađivali na The Odyssey , Nolanovoj adaptaciji Homerovog epa, u kojoj Pattinson tumači Antinoja, jednog od Penelopinih prosaca.
Zanimljivo je i kako je sam Pattinson opisao svoj odnos prema izboru projekata. U razgovoru za GQ početkom 2026. objasnio je da mu je Nolan jednostavno rekao da radi The Odyssey , a on je odmah želio biti dio filma. Slična situacija dogodila se i kada ga je Villeneuve pozvao u Dune .
U trenutku kada vas dvojica najtraženijih reditelja savremenog Hollywooda žele u svojim projektima, očigledno je da se vaša karijera nalazi na prilično zanimljivom mjestu.
Iako su mu velike franšize donijele globalnu prepoznatljivost, možda najvažniji dio Pattinsonove karijere nalazi se upravo izvan njih.
U filmu Good Time braće Safdie iz 2017. igra Connieja Nikasa, očajnog sitnog kriminalca koji tokom jedne noći pokušava spasiti brata nakon neuspjele pljačke. Njegova nervozna, intenzivna izvedba pokazala je potpuno drugačiju stranu glumca kojeg je šira publika poznavala prvenstveno kao romantičnog vampira.
Dvije godine kasnije u The Lighthouse Roberta Eggersa, uz Willema Dafoea, donosi jednu od svojih najzahtjevnijih uloga. Crno-bijeli psihološki horor o dvojici čuvara svjetionika postao je kultni favorit među ljubiteljima autorskog filma.
Tu je i High Life Claire Denis, eksperimentalna naučnofantastična drama koja se bavi izolacijom, ljudskom prirodom i preživljavanjem.
A u Mickey 17 reditelja Bong Joon-hoa iz 2025. Pattinson igra čovjeka čije se tijelo može ponovo proizvesti nakon smrti, pružajući mu priliku da kroz isti film istraži različite verzije jednog lika.
Zajedničko svim ovim projektima? Nijedan nije bio očigledan ili siguran izbor za glumca njegovog statusa.
I upravo je u tome možda najveća vrijednost njegove karijere. Umjesto da nezavisne filmove posmatra kao povremeni predah od blockbustera, Pattinson ih je pretvorio u jednako važan dio svog glumačkog identiteta.
Nakon Twilighta , moglo se očekivati da će Pattinson zauvijek ostati jedno od omiljenih lica romantičnih filmova. I jeste se vratio ljubavnim pričama, samo što one danas izgledaju poprilično drugačije.
U filmu Die My Love iz 2025. godine glumi uz Jennifer Lawrence, pod rediteljskom palicom Lynne Ramsay. Film prati mladi par i psihološku krizu kroz koju prolazi žena nakon rođenja djeteta, istražujući ljubav, majčinstvo i emocionalnu izolaciju.
Zatim dolazi The Drama iz 2026. godine, A24 produkcija u kojoj mu je partnerica Zendaya. Priča prati zaručeni par čiji odnos dolazi u pitanje nakon neočekivanog otkrića neposredno prije vjenčanja.
Pattinson je otkrio i jedan zanimljiv detalj: snimanje The Drama započeo je praktično odmah nakon završetka Die My Love , bez stvarne pauze između dva potpuno različita projekta.
I to prilično dobro objašnjava trenutnu fazu njegove karijere. Dok publika još razgovara o jednom filmu, on već završava sljedeći. Još jedan zanimljiv izbor u njegovoj filmografiji je Primetime, triler iz 2026. godine, u kojem Pattinson tumači američkog televizijskog novinara Chrisa Hansena.
Film reditelja Lancea Oppenheima inspirisan je stvarnim događajima vezanim za emisiju To Catch a Predator , poznatu po televizijskim operacijama razotkrivanja seksualnih predatora. Umjesto klasične biografske priče, film istražuje odnos televizijske popularnosti, pravde, medijske etike i ambicije. Pattinson je na projektu radio i kao producent, a film je u kina stigao u septembru 2026. godine.
Njegova saradnja s A24 dodatno pokazuje da se ne ograničava na jedan tip filmske produkcije. Dok istovremeno igra superheroja i priprema se za ulogu Jamesa Bonda, nastavlja birati i projekte koji ga vode u mnogo manje predvidljive uloge.
Ako ste gledali The Boy and the Heron Hayaa Miyazakija u engleskoj sinhronizaciji, možda niste ni primijetili da jedan od najneobičnijih likova govori upravo Pattinsonovim glasom.
On je posudio glas Sivoj čaplji, odnosno liku koji se kroz film transformiše i ima vrlo specifičan, gotovo groteskan način govora. Za razliku od njegovog prepoznatljivog glasa u igranim filmovima, ova izvedba zvuči gotovo neprepoznatljivo. Upravo zato postala je jedan od zanimljivijih primjera koliko se Pattinson voli poigravati vlastitim glumačkim mogućnostima.
A činjenica da je i Studio Ghibli dio njegovog CV-ja samo dodatno proširuje taj njegov filmski univerzum.
Za kraj, još jedan detalj koji možda niste znali o njegovoj karijeri: Robert Pattinson bavi se i muzikom.
Oni koji se sjećaju prvog Twilight filma možda znaju da je njegov glas moguće čuti na pjesmama Never Think i Let Me Sign . Međutim, njegova muzička interesovanja nisu završila s tom franšizom.
U razgovoru za GQ u januaru 2026. otkrio je da je tokom snimanja The Batmana napravio veliku količinu ambijentalne elektronske muzike. I to doslovno između scena, dok je još nosio kostim Batmana, sa slušalicama preko karakterističnih ušiju maske.
Razmišljao je i o objavljivanju tih snimaka, ali zasad nema potvrđenih planova za njihovo izdavanje. A možda mu u tome jednog dana pomogne i njegova partnerica, Suki Waterhouse, britanska pjevačica, glumica i model. Par je zajedno od 2018. godine, zaručeni su i imaju kćerku, a Waterhouse već godinama razvija vlastitu muzičku karijeru.
Hoćemo li jednog dana dobiti i njihov zajednički muzički projekat? To je zasad samo ideja kojoj se možemo nadati, ali priznajemo da bismo vrlo rado čuli šta je Pattinson snimao između scena u Gothamu.
Ako ste pomislili da je to kraj liste, imamo još jedan film.
Netflix je najavio The Take, psihološki triler u kojem Pattinson glumi uz Denzela Washingtona i Daisy Edgar-Jones, zvijezdu serije Normal People .
Film režira Fernando Meirelles, poznat po ostvarenjima City of God i The Two Popes , a radnja prati čuvara banke, bankarsku službenicu i profesionalnog lopova koji se nađu u opasnoj igri prevara i međusobnog nepovjerenja.
Premijera je zakazana za 15. januar 2027. godine, u odabranim kinima i na Netflixu.
I dok čekamo njegovog Jamesa Bonda, nastavak The Batmana i sve ostalo što će vjerovatno najaviti u međuvremenu, postaje jasno da Pattinson ne planira usporiti.
Robert Pattinson više nije samo glumac naše generacije. Polako postaje jedna od njenih filmskih legendi.
Pattinson uspio napraviti nešto što mnogim glumcima nakon velikog komercijalnog uspjeha ne polazi za rukom: ostati zanimljiv.
Njegova filmografija ne izgleda kao niz pažljivo odabranih projekata koji trebaju ponoviti prethodni uspjeh. Naprotiv, djeluje kao karijera osobe koja želi isprobati gotovo sve što filmski medij može ponuditi.
Jedne godine je u eksperimentalnoj drami, druge u velikom naučnofantastičnom spektaklu, zatim u romantičnom filmu koji potpuno preispituje ideju ljubavi, pa u psihološkom trileru o televizijskoj industriji.
A sada je i James Bond.
Za generaciju koja ga je prvi put upoznala kao Cedrica Diggoryja ili Edwarda Cullena, gledati njegovu transformaciju u jednog od najtraženijih glumaca današnjice pomalo je i gledanje vlastitog odrastanja kroz filmove.
I možda je upravo zato toliko zanimljivo pratiti njegovu karijeru. Nije riječ samo o tome koliko radi, nego koliko različitih stvari uspijeva raditi, a da pritom ne izgubi prepoznatljivost.
U vremenu kada Hollywood često pokušava od glumaca napraviti franšize, Robert Pattinson uspio je napraviti nešto obrnuto.
Od vlastite karijere napravio je gotovo sam svoj filmski univerzum.
A s obzirom na to koliko često najavljuje nove projekte, imamo osjećaj da smo tek negdje na polovini.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!