TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 15.2.2026.
Ovo nije romansa za kišno veče uz čaj već film koji će vas ili zabaviti do kraja ili potpuno emocionalno odbiti.
Nova adaptacija romana Emily Brontë iz 1847. godine ne pokušava biti suzdržana ili vjerna u klasičnom smislu. Emerald Fennell, poznata po filmovima Saltburn i Promising Young Woman, pristupa “Wuthering Heights” s namjernom teatralnošću, erotiziranim tonom i estetikom koja više podsjeća na modni editorijal nego na gotičku tragediju.
Rezultat je film koji izgleda luksuzno, zvuči savremeno i ponaša se provokativno ali ne pokušava nužno da vas natjera da vjerujete u sudbinsku ljubav Cathy i Heathcliffa.
Ako volite klasike “netaknute” ovo bi vas moglo iznervirati
Brontëin roman je generacijama bio simbol sirove, destruktivne ljubavi. Priča o Catherine Earnshaw i Heathcliffu siročetu kojeg njen otac dovodi kući, a kojeg porodica potom ponižava i potiskuje odavno je upisana u kolektivnu romantičnu mitologiju.
Njihova veza je intenzivna, gotovo spiritualna, ali i duboko autodestruktivna. Catherine bira društveni status i udaje se za drugog, a Heathcliff pokreće višegeneracijsku spiralu osvete.
Fennell tu tragediju ne tretira kao sveto tlo. Umjesto patosa, dobivamo ironiju. Umjesto sirove unutrašnje boli estetski oblikovanu strast. Umjesto mračne gotike stilizirani erotizam, camp elemente i savremenu muzičku podlogu (da, Charli xcx u “Wuthering Heights” univerzumu).
Za puriste, to može djelovati kao izdaja. Za one koji Heathcliffa još uvijek doživljavaju kao romantičnog antiheroja, ovaj film možda neće imati emocionalnu težinu kakvu očekuju.
Ako ste umorni od “I could fix him” romantike možda će vam se dopasti
Brontëin roman je, između ostalog, formirao generacije romantičnog mazohizma. Heathcliff je postao arhetip nedostižnog, emocionalno nedostupnog muškarca kojeg “možemo spasiti”. Upravo zato je casting bio pod posebnim povećalom: Margot Robbie i Jacob Elordi nose film kao Cathy i Heathcliff, ali njihova hemija je već podijelila publiku.
Dok jedni tvrde da njihova fizička kompatibilnost i vizualna magnetičnost savršeno odgovaraju Fennellinoj stiliziranoj viziji, drugi osjećaju da između njih nedostaje ona razorna, gotovo bolna povezanost koja bi opravdala decenije opsesije i osvete.
Fennell, međutim, ni ne pokušava da tu ideju romantizira. Njen Heathcliff, kojeg igra Jacob Elordi, nominovan za Oscara ove godine, izgleda spektakularno dugokos, intenzivan, gotovo modno konstruiran, ali djeluje više kao savremeni vizualni fantazam nego kao biće koje je emocionalno mariniralo u bijesu i klasnoj traumi. 
Margot Robbie kao Cathy oscilira između razmažene aristokratkinje i erotski osviještene heroine, ali film ne insistira na tome da njihovu vezu shvatimo kao uzvišenu sudbinu. Naprotiv, sve je pomalo performativno, pomalo svjesno vlastite teatralnosti.
Ako tražite adaptaciju koja razotkriva mit umjesto da ga hrani, ovaj pristup može biti osvježavajući.
Ovo je film o estetici jednako koliko i o ljubavi
Vizualno, film funkcionira gotovo kao 20-strani modni editorijal smješten na vjetrovitim yorkshirskim močvarama. Kostimi su naglašeni, tijela izložena, atmosfera nabrijana. Emocija je često podređena slici.
Za neke će to biti problem osjećaj da gledaju “pozu” umjesto tragedije. Drugi će upravo u toj svjesnoj artificijelnosti pronaći užitak. Fennell nikada nije bila rediteljica suptilnosti; njen senzibilitet je prepoznatljiv, pomalo pretjeran, uvijek spreman da gurne stvari korak dalje nego što je pristojno.
Ako očekujete vjernu, gotičku adaptaciju s emocionalnim razaranjem koje traje danima, moguće je da ćete izaći razočarani. Film nema težinu Andree Arnold iz 2011., niti pokušava da oživi istu vrstu sirove prirodnosti.
Ali ako vas zanima kako klasici funkcionišu u savremenom kontekstu kako se mogu prilagoditi publici koja je navikla na seksualizirani sadržaj, brze estetske impulse i ironijski odmak onda je ovo vrlo gledljivo, ponekad pretjerano, ali nesumnjivo zabavno iskustvo.
Uostalom, nakon prvog trailera prodaja romana porasla je za više od 130 posto. To možda govori više od bilo koje kritike.
Pitanje je samo: da li to želite od Brontë?
TEKST: Bonjour.ba/PR
Béla Tarr nije samo jedno od velikih imena evropskog autorskog filma, nego i autor čija je veza sa Sarajevom ostavila dubok trag.
Program Posvećeno: BÉLA TARR U SARAJEVU dugoročna je inicijativa posvećena nasljeđu Béle Tarra (1955 - 2026) kroz filmove njegovih nekadašnjih studenata na Film Factoryju u Sarajevu. Svako izdanje programa fokusira se na jednu generaciju autora i razvoj njihovih poetika nakon odlaska iz Sarajeva.
Više od retrospektive, ovaj program slavi doprinos Béle Tarra svjetskoj kinematografiji, ali i generacijama autora koji kroz vlastite filmove nastavljaju njegovati duh umjetničke radoznalosti, stvaralačke slobode i autorske dosljednosti oblikovane u Sarajevu.
Ovogodišnja selekcija obuhvata igrane, dokumentarne i eksperimentalne filmove.
"Njihovi autori danas svoje filmove prikazuju na festivalima poput Cannesa, San Sebastiána, Locarna, Rotterdama i Clermont-Ferranda. Ono što ih povezuje nije zajednička estetika ili filmski stil, već način razmišljanja o filmu koji je poticao individualnost, umjetničku slobodu i dosljednost vlastitom autorskom izrazu", izjavio je Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala.
Béla Tarr bio je veliki prijatelj Sarajevo Film Festivala: upravo u programu Posvećeno 2006. godine prikazana je retrospektiva njegovih izabranih filmova, dobitnik je Počasnog Srca Sarajeva 19. Sarajevo Film Festivala (2013), a 2014. predsjedavao je žirijem Takmičarskog programa - dugometražni igrani film.
Film „Drva za potpalu / Llenya“ dolazi iz Španije i Portugala, traje 17 minuta, a snimljen je 2025. godine. Režiju potpisuje Manel Raga Raga, dok u filmu igraju Vasile Burtic i Manuel Raga Raga. U domu mojih bake i dede svi satovi su stali.
Film „Homoseksualni mornari / Naval Gays“ dolazi iz Ujedinjenog Kraljevstva, traje 12 minuta, a snimljen je 2022. godine. Režiju potpisuje Grant Gulczynski, dok u filmu igra Luis Amália. Filmski autor niskog samopoštovanja angažuje glumca da u filmu odglumi njega – nesigurnog reditelja koji snima homoseksualni film o seksu, tijelu i sebi, inspirisan vlastitim seksualnim iskustvima, tijelom i osobnošću.
Film „Jagnje / Dýrið“ dolazi iz Islanda, Švedske i Poljske, traje 106 minuta, a snimljen je 2021. godine. Režiju potpisuje Valdimar Jóhannsson, dok u filmu igraju Noomi Rapace, Hilmir Snær Guðnason, Björn Hlynur Haraldsson i Ingvar Sigurðsson. Mračna i zastrašujuća narodna priča prati bračni par bez djece iz zabačenog islandskog sela. Oni dolaze do uznemirujućeg otkrića u oboru za ovce te se uskoro suočavaju s posljedicama odluke da se usprotive volji prirode.
Film „Krila i tlo / Toprak ve kanatlar“ dolazi iz Srbije i Sjeverne Makedonije, traje 77 minuta, a snimljen je 2025. godine. Režiju potpisuje Stefan Malešević. Ajten i Erdogan podižu svoju porodicu u Kanatlarcima u Sjevernoj Makedoniji, nastojeći da usklade osam vijekova staro bektašijsko učenje s izazovima savremenog života. U ovom turskom selu, poznatom po beračima duhana, muslimanska zajednica je posvećena vjeri, porodici i tradiciji. Istovremeno, snažno njeguje i rodnu ravnopravnost, čvrsto vjerujući u jednakost svih.
Film „Ljubavni pas / Love Dog“ dolazi iz Poljske, Meksika i SAD-a, traje 84 minute, a snimljen je 2022. godine. Režiju potpisuje Bianca Lucas, dok u filmu igraju John Dicks, TJ Tarver, Becca Begnaud, Corinne Bordelon, Brooke Keel Bullock i Ernie Schaeffer. Nakon što završi sa radom na naftnoj bušotini u Teksasu, John se vraća u svoj rodni grad u Mississippiju, gdje će se suočiti ne samo sa svojom potisnutom traumom već i sa društvom koje oplakuje umiruće američke mitove.
Film „Majčinstvo / La Maternal“ dolazi iz Španije, traje 120 minuta, a snimljen je 2022. godine. Režiju potpisuje Pilar Palomero, dok u filmu igraju Carla Quílez, Ángela Cervantes, Rubén Martínez, Pepe Lorente, Jordan Dumes, Olga Hueso, Gal-la Sabasté i Neus Pàmies. Četrnaestogodišnja Carla divlja je i buntovna tinejdžerka.
Živi s mladom, samohranom majkom u skromnom restoranu u predgrađu, bježi iz škole i provodi vrijeme s prijateljem Efraínom. Kada socijalna radnica otkrije da je trudna, Carlu odvode u centar za maloljetne majke "La Maternal". Tamo će živjeti s drugim djevojkama sličnim njoj te će, zajedno sa svojim bebama, učiti kako se nositi s novim, odraslim životom za koji se nisu imale vremena pripremiti.
Film „Most / Le Pont“ dolazi iz Francuske, traje 22 minute, a snimljen je 2025. godine. Režiju potpisuje Léa Triboulet. Filmska stvarateljica neočekivano se zatiče na mostu na kojem je njena majka umrla i odluči se suočiti sa tim mjestom uz pomoć svoje kamere. Proces snimanja i montaže pretvara se u čin posmatranja, kontemplacije i konfrontacije. Njena majka prisutna je u svakom prizoru koji snimi. Zar mjesto nema nikakvih uspomena ne ono što se tu dogodilo?
Film „Travesias“ dolazi iz Meksika, traje 108 minuta, a snimljen je 2021. godine. Režiju potpisuje Sergio Flores Thorija, dok u filmu igraju Alejadra Carrillo, Victor García, Jaqueline Coronel, Jonathan Durán, José Sampeiro, Trapitilian i Daniel López. Alejandra i Víctor potiču iz različitih sredina i žive u gradovima koje je zid vještački podijelio na dva dijela - Tijuanu i San Diego.
Ona radi kao manikirka u kozmetičkom salonu, a on studira ekonomiju i pokreće vlastitu kompaniju. Nakon telefonskog razgovora i svađe u klubu, oboje moraju krenuti u prelazak granica koje ih okružuju. Zbog toga uskoro postaje očigledno na koji način udaljenost između mjesta njihovog porijekla uslovljava način na koji se svako od njih suočava s vlastitim životom.
Film „Vrtača / Ts'onot“ dolazi iz Japana i Meksika, traje 75 minuta, a snimljen je 2019. godine. Režiju potpisuje Kaori Oda. Za vrtače koje su u vrijeme majanske civilizacije služile kao izvori vode smatralo se da povezuju svijet živih sa svijetom mrtvih. Prošlost i sadašnjost ljudi koji žive oko njih se ukrštaju, a daleke uspomene odjekuju kroz imerzivne prizore svjetlosti i tame.
Film „Who the Fuck Are You“ dolazi iz Srbije i Belgije, traje 80 minuta, a snimljen je 2019. godine. Režiju potpisuje Marina Radmilac, dok u filmu igraju Strike Lucicky, Denis Lavant, George Ilich, Marija Šević, Lidija Andonov, Dušan Vesić i Sofia Dimich.
Riječ je o crno-bijeloj psihodelik punk drami o jednom čovjeku, jednom gradu, jednom ludilu. Aleksandar dolazi iz Bruxellesa u Beograd, da bi riješio pitanje nasljedstva, i s namjerom da postavi operu Richard III. Obuzet pitanjem identiteta, alkoholizmom, operom, ratom, ženama, art terapijom, kao i opsesijom svojim francuskim psihijatrom anarhistom, Aleksandar u Beogradu prolazi kroz pakao i doživljava nervni slom.
32. Sarajevo Film Festival bit će održan od 14. do 21. augusta 2026.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
