Sarajevo Film Festival dobio je još jedno priznanje američke Akademije filmskih znanosti i umjetnosti: Američka Akademija prepoznala je Sarajevo Film Festival kao izniman svjetski festival te mu dodijelila status „kvalifikacijskog filmskog festivala“.

To znači da će pobjednički filmovi u odabranim kategorijama biti u mogućnosti kvalificirati se za nominaciju za Akademijinu nagradu Oscar®.

Nakon što je 2019. uvršten na listu prestižnih svjetskih festivala čiji se dobitnici u kategoriji kratkometražnog filma automatski kvalificiraju za razmatranje za nominaciju za nagradu Oscar®, od sada tu privilegiju imaju i dobitnici Srca Sarajeva za najbolji dugometražni dokumentarni film.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Sarajevo Film Festival (@sarajevofilmfestival)

Američka Akademija filmskih znanosti i umjetnosti uvela je kategoriju „kvalifikacijski filmski festivali“ kako bi istaknula filmove koji su nagrađeni na relevantnim svjetskim festivalima. Prema odluci američke Akademije filmskih znanosti i umjetnosti, dobitnici Srca Sarajeva za najbolji dokumentarni film, Srca Sarajeva za najbolji kratki film te dobitnik Kandidature za nagradu Evropske filmske akademije u kategoriji Najbolji kratki film automatski se kvalificiraju za nominaciju za Oscara®.

Time se priznaje izvrsnost koju ostvaruju dobitnici nagrada na Sarajevo Film Festivalu te se, ako ispunjavaju ostala pravila Akademije, kvalificiraju za razmatranje za nominaciju za nagrade Oscar®. 

Prijave za programe 31. Sarajevo Film Festivala otvorene su do 25.5.2025. Pravila za prijavljivanje i formular za prijavu su na web stranici Sarajevo Film Festivala, www.sff.ba. 31. Sarajevo Film Festival bit će održan od 15. do 22. augusta 2025.

* * * 
Naslovna fotografija: SFF

Ovo nije romansa za kišno veče uz čaj već film koji će vas ili zabaviti do kraja ili potpuno emocionalno odbiti.

Nova adaptacija romana Emily Brontë iz 1847. godine ne pokušava biti suzdržana ili vjerna u klasičnom smislu. Emerald Fennell, poznata po filmovima Saltburn i Promising Young Woman, pristupa “Wuthering Heights” s namjernom teatralnošću, erotiziranim tonom i estetikom koja više podsjeća na modni editorijal nego na gotičku tragediju. 

Rezultat je film koji izgleda luksuzno, zvuči savremeno i ponaša se provokativno ali ne pokušava nužno da vas natjera da vjerujete u sudbinsku ljubav Cathy i Heathcliffa.




 

Ako volite klasike “netaknute” ovo bi vas moglo iznervirati

Brontëin roman je generacijama bio simbol sirove, destruktivne ljubavi. Priča o Catherine Earnshaw i Heathcliffu siročetu kojeg njen otac dovodi kući, a kojeg porodica potom ponižava i potiskuje odavno je upisana u kolektivnu romantičnu mitologiju. 

Njihova veza je intenzivna, gotovo spiritualna, ali i duboko autodestruktivna. Catherine bira društveni status i udaje se za drugog, a Heathcliff pokreće višegeneracijsku spiralu osvete.

Fennell tu tragediju ne tretira kao sveto tlo. Umjesto patosa, dobivamo ironiju. Umjesto sirove unutrašnje boli estetski oblikovanu strast. Umjesto mračne gotike  stilizirani erotizam, camp elemente i savremenu muzičku podlogu (da, Charli xcx u “Wuthering Heights” univerzumu).

Za puriste, to može djelovati kao izdaja. Za one koji Heathcliffa još uvijek doživljavaju kao romantičnog antiheroja, ovaj film možda neće imati emocionalnu težinu kakvu očekuju.




 

Ako ste umorni od “I could fix him” romantike možda će vam se dopasti

Brontëin roman je, između ostalog, formirao generacije romantičnog mazohizma. Heathcliff je postao arhetip nedostižnog, emocionalno nedostupnog muškarca kojeg “možemo spasiti”. Upravo zato je casting bio pod posebnim povećalom: Margot Robbie i Jacob Elordi nose film kao Cathy i Heathcliff, ali njihova hemija je već podijelila publiku. 

Dok jedni tvrde da njihova fizička kompatibilnost i vizualna magnetičnost savršeno odgovaraju Fennellinoj stiliziranoj viziji, drugi osjećaju da između njih nedostaje ona razorna, gotovo bolna povezanost koja bi opravdala decenije opsesije i osvete.

Fennell, međutim, ni ne pokušava da tu ideju romantizira. Njen Heathcliff, kojeg igra Jacob Elordi, nominovan za Oscara ove godine, izgleda spektakularno dugokos, intenzivan, gotovo modno konstruiran, ali djeluje više kao savremeni vizualni fantazam nego kao biće koje je emocionalno mariniralo u bijesu i klasnoj traumi. 





Margot Robbie kao Cathy oscilira između razmažene aristokratkinje i erotski osviještene heroine, ali film ne insistira na tome da njihovu vezu shvatimo kao uzvišenu sudbinu. Naprotiv, sve je pomalo performativno, pomalo svjesno vlastite teatralnosti.

Ako tražite adaptaciju koja razotkriva mit umjesto da ga hrani, ovaj pristup može biti osvježavajući.

Ovo je film o estetici jednako koliko i o ljubavi

Vizualno, film funkcionira gotovo kao 20-strani modni editorijal smješten na vjetrovitim yorkshirskim močvarama. Kostimi su naglašeni, tijela izložena, atmosfera nabrijana. Emocija je često podređena slici.

Za neke će to biti problem osjećaj da gledaju “pozu” umjesto tragedije. Drugi će upravo u toj svjesnoj artificijelnosti pronaći užitak. Fennell nikada nije bila rediteljica suptilnosti; njen senzibilitet je prepoznatljiv, pomalo pretjeran, uvijek spreman da gurne stvari korak dalje nego što je pristojno.




Ako očekujete vjernu, gotičku adaptaciju s emocionalnim razaranjem koje traje danima, moguće je da ćete izaći razočarani. Film nema težinu Andree Arnold iz 2011., niti pokušava da oživi istu vrstu sirove prirodnosti.

Ali ako vas zanima kako klasici funkcionišu u savremenom kontekstu kako se mogu prilagoditi publici koja je navikla na seksualizirani sadržaj, brze estetske impulse i ironijski odmak onda je ovo vrlo gledljivo, ponekad pretjerano, ali nesumnjivo zabavno iskustvo.

Uostalom, nakon prvog trailera prodaja romana porasla je za više od 130 posto. To možda govori više od bilo koje kritike.

Pitanje je samo: da li to želite od Brontë?

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: IMDb