TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 1.8.2024.
Kao priznanje za izuzetan doprinos filmskoj industriji i izvanredan glumački, scenaristički i rediteljski talent, John Turturro će na 30. Sarajevo Film Festivalu dobiti Počasno Srce Sarajeva.
Nikada ne zaboravljajući svoje bruklinske korijene, Turturro je ostvario globalni utjecaj svojim svestranim radom, što ga je učinilo jednim od najcjenjenijih filmaša današnjice.
„Odlučili smo učiniti pravu stvar i dati svoje Srce Johnu Turturru. Sa karijerom koja traje duže od četiri decenije, pružio je nezaboravne izvedbe u raznolikom rasponu uloga. Njegova predanost umijeću, svestranost i sposobnost da svakom liku kojeg utjelovljuje donese dubinu i autentičnost, učinili su da ga je užitak gledati svaki put kada se pojavi u sceni“, rekao je Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala.
John Turturro je studirao na SUNY - u u New Paltzu i na Yale School of Drama. Radio je sa brojnim priznatim filmašima, pojavljujući se u filmovima Spikea Leea Učini pravu stvar i Jungle Fever, Martina Scorsesea Boja novca, Roberta Redforda Kviz, Francesca Rosija Primirje, Roberta De Nira Dobri pastir, Toma DiCilla Box of Moonlight i Nannija Morettija Moja majka. Godine 2004. glumio je u filmu Tajni prolaz, istorijskoj drami bh. reditelja Ademira Kenovića.
Kao čest saradnik Joela i Ethana Coena, Turturro je glumio u nekoliko njihovih filmova. Za glavnu ulogu u filmu Barton Fink braće Coen osvojio je nagradu za najboljeg glumca na Filmskom festivalu u Cannesu i David Donatello nagradu. Pojavio se i u njihovim filmovima Tko je ovdje lud?, Millerovo raskrižje i Veliki Lebowski, gdje je igrao kultnog lika Jesusa Quintanu. Turturro je 2020. godine reprizirao Quintanu u The Jesus Rolls, filmu kojeg je pisao, režirao i u kojem je glumio.
Osvojio je nagradu Camera D'Or na Filmskom festivalu u Cannesu za svoj rediteljski debi, film Mac. Ostali filmovi na kojima je radio kao reditelj/scenarista uključuju Illuminata, Ljubav i cigarete, Passione, Utroje sa žigolom i The Jesus Roles. U televizijskom programu, Turturro je nominovan za SAG nagradu za ulogu Howarda Cosella u Monday Night Mayhem i ponovno nominovan za The Bronx is Burning. Osvojio je Emmy nagradu za svoje gostovanje u seriji Monk te nominacije za Zlatni globus i SAG nagradu u HBO-ovoj seriji Kobna noć. Moći ćemo ga vidjeti i u drugoj sezoni Appleove serije Severance.
Tokom 30. Sarajevo Film Festivala, John Turturro će imati i masterclass, pružajući uvid u svoju bogatu karijeru i umijeće. Bit će i na projekciji hvaljenog filma Barton Fink braće Coen, gdje je igrao naslovnu ulogu. 30. Sarajevo Film Festival održat će se od 16. do 23. augusta 2024. godine.
Prethodni dobitnici priznanja Počasno Srce Sarajeva
Mark Cousins (2023.), Lynne Ramsay (2023.), Charlie Kaufman (2023.), Jesse Eisenberg (2022.), Ruben Östlund (2022.), Sergei Loznitsa (2022.), Paul Joseph Schrader (2022.), Wim Wenders (2021.), Michel Franco (2020.), Mads Mikkelsen (2020.), Tim Roth (2019.), Isabelle Huppert (2019.), Alejandro González Iñárritu (2019.), Paweł Pawlikowski (2019.), Nijaz Hastor (2018.), Nuri Bilge Ceylan (2018.), Oliver Stone (2017.), John Cleese (2017.), Wolfgang Amadeus Brülhart (2016.), Stephen Frears (2016.), Robert De Niro (Nagrada za životno djelo, 2016.), Benicio Del Toro (2015.), Atom Egoyan (2015.), Agnès B. (2015.), Danis Tanović (2014.), Gael García Bernal (2014.), Béla Tarr (2013.), Roberto Olla (2013.), Branko Lustig (2012.), Emil Tedeschi (2011.), Jafar Panahi (2011.), Angelina Jolie (2011.), Dieter Kosslick (2010.), Manfred Schmidt (2009.), Cat Villiers (2008.), Steve Buscemi (2007.), Mike Leigh (2006.), Gavrilo Grahovac (2006.), Marco Müller (2005.).
* * *
Foto: PR
TEKST: Ada Ćeremida
Jedan zimski dan proveli smo s Lamineom Guèyeom dok se dokumentarni film ''Sarajevski spust 1984.'' snimao na Bjelašnici, u gradu i u hotelu Apeiro, mjestima gdje se prošlost i sadašnjost prirodno prepliću.
Ekipa filma bila je u punom zamahu, atmosfera uzbuđena, a Lamine, miran, otvoren i potpuno prisutan u svakom trenutku. Između kadrova na planini i gradskih lokacija, sjeli smo s njim na razgovor koji je vrlo brzo otišao dalje od sporta.
Pratiti snimanje dokumentarca i istovremeno zaroniti u njegovu priču značilo je ići punom brzinom, ali bez straha. Ta energija osjeti se i u ovom razgovoru, jednako kao i jasna autorska namjera iza projekta. 
Iza filma stoji Adnan Hasković, jedan od najprepoznatljivijih bosanskohercegovačkih glumaca, koji se nakon međunarodnih i holivudskih angažmana svjesno okreće filmovima s jasnom društvenom porukom i globalnim dometom.
Ideju za ‘’Sarajevski spust 1984.'' potpisuje autorica i rediteljica Aleksandra Fracassa-Kostić, koja je ovu snažnu priču prvi put predstavila Haskoviću prije tri godine.
Od tada, njihova zajednička posvećenost projektu rasla je u filmu koji s jednakom pažnjom gleda u prošlost i govori o sadašnjem trenutku.
Lamine Guèye je prvi i do danas jedini senegalski sportista koji se takmičio u alpskom skijanju na Zimskim olimpijskim igrama, upravo u Sarajevu 1984. godine. Danas se, nakon četiri decenije, vraća u grad koji za njega nije samo olimpijska destinacija, već simbol susreta, otvorenosti i zajedništva.
U razgovoru koji slijedi govori o identitetu, solidarnosti i vrijednostima sporta koje nadilaze medalje. Neki od najličnijih trenutaka iz ovog susreta ostali su zabilježeni i van samog intervjua kao mali uvidi u to ko je Lamine danas.
Lamine Guèye, Senegalski skijaš i predsjednik Senegalske skijaške federacije sa Eminom Smakom, glavnom urednicom Bonjour.ba
Lamine, povratak u Sarajevo nakon četiri decenije: koje su vas emocije najviše iznenadile tokom ovog povratka?
Iskreno, nije to bilo iznenađenje, već potvrda. Potvrda onoga što sam osjetio kada sam prvi put došao ovdje sa 24 godine. Taj grad, ti ljudi, ta toplina i osjećaj dobrodošlice. Tokom Olimpijskih igara ste stalno u žurbi, sastanci kapitena, treninzi, trke, priprema skija i nemate vremena da sve to zaista osjetite.
Danas, zahvaljujući ovom projektu, mogao sam sve upiti, poput spužve. I to je bila velika potvrda. Hodate ulicom, ljudi su ljubazni, topli. Sarajevo je primjer. Ovdje se osjećam dobro.
To je, istovremeno, najbolji način da izgradite sebe. U takvom okruženju ne možete opstati ako niste duboko svoji i sigurni u ono što jeste. Ali, s druge strane, to je bilo neočekivano i neobično, pa ste prisiljeni da upoznajete druge i dijelite s njima. U opasnom sportu kao što je alpsko skijanje, nemate drugog izbora.
Ostajući svoj i spuštajući se tim stazama punom brzinom, stekao sam poštovanje drugih. Na kraju su se razvila i vrlo vrijedna prijateljstva s takmičarima i ljudima iz tog svijeta koji mi u početku nije bio blizak.
Sarajevo 1984. postalo je simboličan trenutak u olimpijskoj historiji. Šta danas, gledajući unazad, taj trenutak predstavlja izvan sporta?
Sarajevo nije samo grad. Historijski i geografski, to je mjesto gdje katolička crkva, pravoslavna crkva, sinagoga i džamija postoje zajedno. To je mjesto gdje se svijet može susresti.
Olimpijske igre bi trebale biti upravo to. Za mene je Sarajevo 1984. bilo spajanje te dvije ideje: Olimpijade, gdje se svijet susreće i Sarajeva, grada u kojem se svijet već susreće. Svaka od tih ideja je sama po sebi ogromna, ali zajedno postaju nešto posebno. Vrijednosti su iste i zato je taj događaj bio toliko poseban.
Film ‘’Sarajevski spust 1984.'' se vraća u prošlost, ali snažno govori o sadašnjosti. Zašto mislite da je ovu priču bilo važno ispričati baš sada?
Ne prođe dan da ne uključite televiziju, pogledate telefon ili pročitate novine, a da ne dobijete katastrofalne vijesti. Kao da vozimo voz punom brzinom prema zidu. Čini se da je dio čovječanstva zaboravio da smo prije svega ljudi. Bez obzira na boju kože, religiju ili imovinsko stanje.
Ova priča pokazuje da je, čak i kada smo različiti, moguće raditi zajedno. Ja sam se takmičio za Senegal, sam, bez trenera, bez novca, bez infrastrukture.
To je bilo moguće zahvaljujući pomoći drugih: francuske i italijanske skijaške federacije, drugih takmičara, ljudi ovdje u Sarajevu. Kada sam tražio pomoć, uvijek su govorili: ‘’Nema problema''.
To pamtim cijeli život. Ako želimo ići naprijed, jedini put je uz međusobno poštovanje. Posebno vjerujem u mlađe generacije. Pitanje je samo kako tu većinu pretvoriti u stvarnu promjenu.
Ako neko pogleda dokumentarac, a da ne zna ništa o vama, šta biste voljeli da razumije o svijetu u kojem danas živimo?
Sport bi trebao promovisati poštovanje, pravila, protivnika, saradnje. Sport vas uči prijateljstvu i bratstvu. Na kraju, recimo, hokejaške utakmice, rukujete se s protivnikom. Te vrijednosti su ključne. Kada to povežete s mojom pričom, nekim ko dolazi iz zemlje u kojoj taj sport nije uobičajen, shvatite da ništa nije nemoguće.
Kada sam sa 18 godina odlučio osnovati Senegalsku skijašku federaciju, svi su mi govorili da sam lud. Važno je imati cilj i znati da ćete tokom puta učiti.
Nije presudno šta znate danas, već vaša sposobnost da učite svakog dana. Tako postaje moguće i ono što drugima izgleda nedostižno.
U kratkim pauzama između snimanja, razgovor je odlazio i u intimnijem smjeru, o tome kako njegova priča pripada i drugima, te kako danas vidi sebe, slojevitog i oblikovanog svim iskustvima kroz koja je prošao. Te odgovore poslušajte u reels-u ispod.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
