TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 15.5.2024.
Pita od jabuka kroz povijest je postala simbol domaće kuhinje, slastice koja donosi poseban osjećaj topline, kao i raskoš okusa i mirisa.
Ukratko, ona je oblik savršenog, domaćeg comfort jela, jednog od omiljenih i najraširenijih u svijetu. Zahvaljujući jednostavnoj pripremi i sastojcima koje gotovo uvijek imamo doma, njena popularnost ne jenjava.
U ovom tekstu kriju se 2 recepta – pita od jabuka s domaćim korama (iako, sigurni smo da je jednako ukusna i pita s gotovim korama ili pita od jabuka s lisnatim tijestom pa birajte omiljenu varijaciju), a drugi recept je za pitu od jabuka bez glutena.
Osim toga, donosimo vam i nekoliko trikova uz pomoć kojih ćete svaki put nepogrešivo kreirati savršenu pitu od jabuka. Nakon što testirate ova 2 recepta, s lakoćom se možete igrati s raznim varijantama, a neke od omiljenih su - pita od jabuka sa orasima, pita od jabuka i oraha, pita od jabuka i griza… ima ih mnoštvo, stoga, idemo provjeriti s kojim receptima je najbolje početi ovu slatku avanturu.
Povijest Pite od Jabuka
Pita od jabuka ima dugu povijest. Prve pite od jabuka potječu iz srednjovjekovne Europe, gdje su jabuke bile jedna od najdostupnijih voćki. Prve verzije pite bile su jednostavne i često su sadržavale samo jabuke, med i tijesto. Tijekom vremena recepti su se razvijali i postajali sve složeniji, dodajući začine poput cimeta, muškatnog oraščića i klinčića, koji su bili skupi i rijetki začini tog vremena.
Klasična pita od jabuka - recept
Priprema pite od jabuka zahtijeva pažnju i ljubav prema detaljima.
Sastojci za tijesto
Sastojci za nadjev
Priprema
Za početak, u velikoj zdjeli pomiješajte brašno, šećer i sol. Dodajte hladan maslac i prstima ili rezačem za tijesto miješajte dok smjesa ne postane nalik na krupne mrvice. Dodajte ledenu vodu, jednu po jednu žlicu, dok tijesto ne počne formirati kuglu. Podijelite tijesto na dva dijela, oblikujte diskove, zamotajte ih u plastičnu foliju i stavite u hladnjak na najmanje 30 minuta.
Priprema nadjeva
Ogulite, očistite i narežite jabuke na tanke ploške. Potom ih stavite u veliku zdjelu i dodajte šećer, smeđi šećer, limunov sok, cimet, muškatni oraščić, klinčiće, brašno i vaniliju. Dobro promiješajte kako bi se svi sastojci ravnomjerno rasporedili.
Zatim zagrijte pećnicu na 200 °C. Razvijte jedan disk tijesta na pobrašnjenoj površini i stavite ga u kalup za pite. Prebacite nadjev od jabuka u kalup te ga ravnomjerno rasporedite. Razvijte i drugi disk tijesta i stavite ga preko nadjeva. Spojite rubove tijesta i napravite nekoliko rezova na vrhu kako bi para mogla izlaziti tijekom pečenja. Ako želite, možete tijesto premazati umućenim jajetom kako biste postigli lijepu zlatno - smeđu boju.
Pitu pecite u prethodno zagrijanoj pećnici 45 - 55 minuta ili dok tijesto ne postane zlatno - smeđe, a nadjev ne počne izvirivati kroz rezove. Ako rubovi tijesta počnu previše tamniti, pokrijte ih aluminijskom folijom.
Na kraju ostavite pitu da se hladi najmanje 2 sata prije rezanja kako bi se nadjev mogao stisnuti.
Tajne savršenog okusa
Postizanje savršene pite od jabuka zahtijeva nekoliko ključnih trikova i savjeta.
Odabir jabuka
Koristite mješavinu različitih sorti jabuka za složeniji okus i teksturu. Granny Smith jabuke su odlične zbog svoje čvrstoće i kiselosti, ali dodajte i neke slađe sorte poput Fuji ili Gala jabuka za balans.
Začini
Ne štedite na začinima. Cimet, muškatni oraščić i klinčići daju dubinu i bogatstvo okusa. Ako volite dodatnu aromu, dodajte prstohvat kardamoma ili đumbira.
Tijesto
Hladan maslac i ledena voda ključni su za postizanje prhkog tijesta. Nemojte previše mijesiti tijesto kako ne bi postalo žilavo.
Gustoća nadjeva
Dodavanje brašna ili kukuruznog škroba pomaže zgusnuti sokove iz jabuka tijekom pečenja, sprječavajući da pita bude previše tekuća. Također, ovdje se možete poigrati i kreirati pitu od jabuka s grizom, koji ćete dodati u nadjev, a koji će dati isti efekt kao i kukuruzni škrob.
Hlađenje
Strpljenje je ključno. Dopustite piti da se ohladi kako bi se nadjev stisnuo i lakše rezao. Topla pita može biti vrlo ukusna, ali može dobiti i teksturu kaše ako se reže prerano.
Varijacije i moderne Interpretacije
Iako je klasična pita od jabuka neosporno ukusna, postoji bezbroj varijacija koje možete isprobati kako biste unijeli dašak novine u ovaj tradicionalni desert.
Pita od jabuka s karamelom
Nakon što je pita pečena i ohlađena, prelijte je domaćim preljevom od karamele za neodoljivi završetak. Karamelu možete pripremiti tako da zagrijete šećer dok se ne otopi i dobije zlatnu boju, zatim dodate vrhnje i maslac te miješate dok ne postane glatko.
Pita od jabuka s orasima i grožđicama ili šumskim voćem i jagodama
Dodajte sjeckane orahe i grožđice (ili voće poput jagoda i borovnica) u nadjev za dodatni okus i teksturu. Orasi će dati hrskavost, dok će grožđice ii drugo voće dodati slatkoću i dubinu okusa.
Bezglutenska Pita od Jabuka
Za one koji su osjetljivi na gluten ili preferiraju bezglutensku prehranu, ova verzija klasične pite od jabuka nudi isti bogat okus i teksturu, ali bez glutena. Evo kako možete pripremiti bezglutensku pitu od jabuka.
Sastojci za tijesto
Priprema tijesta
U velikoj zdjeli pomiješajte bezglutensko brašno, šećer i sol. Dodajte hladan maslac i prstima ili rezačem za tijesto miješajte dok smjesa ne postane nalik na krupne mrvice. Dodajte jaje i hladnu vodu te miješajte dok ne dobijete glatko tijesto. Oblikujte tijesto u kuglu, zamotajte u prozirnu foliju i ostavite u hladnjaku najmanje 30 minuta.
Za nadjev i pečenje, slijedite iste korake kao i za klasičnu pitu od jabuka.
Iskoristite raznolike mogućnosti za prilagodbu recepta vašim osobnim preferencijama i uživajte u ovoj klasici na svoj način - uz kuglicu sladoleda, s dodatkom neobičnih sastojaka poput pistacija ili nešto treće. Sigurni smo da sada i sami jedva čekate da se neodoljivi mirisi uvuku u vašu kuhinju i pozovu svakoga za stol i na uživanje u slatkoći ovog kultnog recepta.
* * *
Foto: Pexels
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
