TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 15.5.2024.
Pita od jabuka kroz povijest je postala simbol domaće kuhinje, slastice koja donosi poseban osjećaj topline, kao i raskoš okusa i mirisa.
Ukratko, ona je oblik savršenog, domaćeg comfort jela, jednog od omiljenih i najraširenijih u svijetu. Zahvaljujući jednostavnoj pripremi i sastojcima koje gotovo uvijek imamo doma, njena popularnost ne jenjava.
U ovom tekstu kriju se 2 recepta – pita od jabuka s domaćim korama (iako, sigurni smo da je jednako ukusna i pita s gotovim korama ili pita od jabuka s lisnatim tijestom pa birajte omiljenu varijaciju), a drugi recept je za pitu od jabuka bez glutena.
Osim toga, donosimo vam i nekoliko trikova uz pomoć kojih ćete svaki put nepogrešivo kreirati savršenu pitu od jabuka. Nakon što testirate ova 2 recepta, s lakoćom se možete igrati s raznim varijantama, a neke od omiljenih su - pita od jabuka sa orasima, pita od jabuka i oraha, pita od jabuka i griza… ima ih mnoštvo, stoga, idemo provjeriti s kojim receptima je najbolje početi ovu slatku avanturu.
Povijest Pite od Jabuka
Pita od jabuka ima dugu povijest. Prve pite od jabuka potječu iz srednjovjekovne Europe, gdje su jabuke bile jedna od najdostupnijih voćki. Prve verzije pite bile su jednostavne i često su sadržavale samo jabuke, med i tijesto. Tijekom vremena recepti su se razvijali i postajali sve složeniji, dodajući začine poput cimeta, muškatnog oraščića i klinčića, koji su bili skupi i rijetki začini tog vremena.
Klasična pita od jabuka - recept
Priprema pite od jabuka zahtijeva pažnju i ljubav prema detaljima.
Sastojci za tijesto
Sastojci za nadjev
Priprema
Za početak, u velikoj zdjeli pomiješajte brašno, šećer i sol. Dodajte hladan maslac i prstima ili rezačem za tijesto miješajte dok smjesa ne postane nalik na krupne mrvice. Dodajte ledenu vodu, jednu po jednu žlicu, dok tijesto ne počne formirati kuglu. Podijelite tijesto na dva dijela, oblikujte diskove, zamotajte ih u plastičnu foliju i stavite u hladnjak na najmanje 30 minuta.
Priprema nadjeva
Ogulite, očistite i narežite jabuke na tanke ploške. Potom ih stavite u veliku zdjelu i dodajte šećer, smeđi šećer, limunov sok, cimet, muškatni oraščić, klinčiće, brašno i vaniliju. Dobro promiješajte kako bi se svi sastojci ravnomjerno rasporedili.
Zatim zagrijte pećnicu na 200 °C. Razvijte jedan disk tijesta na pobrašnjenoj površini i stavite ga u kalup za pite. Prebacite nadjev od jabuka u kalup te ga ravnomjerno rasporedite. Razvijte i drugi disk tijesta i stavite ga preko nadjeva. Spojite rubove tijesta i napravite nekoliko rezova na vrhu kako bi para mogla izlaziti tijekom pečenja. Ako želite, možete tijesto premazati umućenim jajetom kako biste postigli lijepu zlatno - smeđu boju.
Pitu pecite u prethodno zagrijanoj pećnici 45 - 55 minuta ili dok tijesto ne postane zlatno - smeđe, a nadjev ne počne izvirivati kroz rezove. Ako rubovi tijesta počnu previše tamniti, pokrijte ih aluminijskom folijom.
Na kraju ostavite pitu da se hladi najmanje 2 sata prije rezanja kako bi se nadjev mogao stisnuti.
Tajne savršenog okusa
Postizanje savršene pite od jabuka zahtijeva nekoliko ključnih trikova i savjeta.
Odabir jabuka
Koristite mješavinu različitih sorti jabuka za složeniji okus i teksturu. Granny Smith jabuke su odlične zbog svoje čvrstoće i kiselosti, ali dodajte i neke slađe sorte poput Fuji ili Gala jabuka za balans.
Začini
Ne štedite na začinima. Cimet, muškatni oraščić i klinčići daju dubinu i bogatstvo okusa. Ako volite dodatnu aromu, dodajte prstohvat kardamoma ili đumbira.
Tijesto
Hladan maslac i ledena voda ključni su za postizanje prhkog tijesta. Nemojte previše mijesiti tijesto kako ne bi postalo žilavo.
Gustoća nadjeva
Dodavanje brašna ili kukuruznog škroba pomaže zgusnuti sokove iz jabuka tijekom pečenja, sprječavajući da pita bude previše tekuća. Također, ovdje se možete poigrati i kreirati pitu od jabuka s grizom, koji ćete dodati u nadjev, a koji će dati isti efekt kao i kukuruzni škrob.
Hlađenje
Strpljenje je ključno. Dopustite piti da se ohladi kako bi se nadjev stisnuo i lakše rezao. Topla pita može biti vrlo ukusna, ali može dobiti i teksturu kaše ako se reže prerano.
Varijacije i moderne Interpretacije
Iako je klasična pita od jabuka neosporno ukusna, postoji bezbroj varijacija koje možete isprobati kako biste unijeli dašak novine u ovaj tradicionalni desert.
Pita od jabuka s karamelom
Nakon što je pita pečena i ohlađena, prelijte je domaćim preljevom od karamele za neodoljivi završetak. Karamelu možete pripremiti tako da zagrijete šećer dok se ne otopi i dobije zlatnu boju, zatim dodate vrhnje i maslac te miješate dok ne postane glatko.
Pita od jabuka s orasima i grožđicama ili šumskim voćem i jagodama
Dodajte sjeckane orahe i grožđice (ili voće poput jagoda i borovnica) u nadjev za dodatni okus i teksturu. Orasi će dati hrskavost, dok će grožđice ii drugo voće dodati slatkoću i dubinu okusa.
Bezglutenska Pita od Jabuka
Za one koji su osjetljivi na gluten ili preferiraju bezglutensku prehranu, ova verzija klasične pite od jabuka nudi isti bogat okus i teksturu, ali bez glutena. Evo kako možete pripremiti bezglutensku pitu od jabuka.
Sastojci za tijesto
Priprema tijesta
U velikoj zdjeli pomiješajte bezglutensko brašno, šećer i sol. Dodajte hladan maslac i prstima ili rezačem za tijesto miješajte dok smjesa ne postane nalik na krupne mrvice. Dodajte jaje i hladnu vodu te miješajte dok ne dobijete glatko tijesto. Oblikujte tijesto u kuglu, zamotajte u prozirnu foliju i ostavite u hladnjaku najmanje 30 minuta.
Za nadjev i pečenje, slijedite iste korake kao i za klasičnu pitu od jabuka.
Iskoristite raznolike mogućnosti za prilagodbu recepta vašim osobnim preferencijama i uživajte u ovoj klasici na svoj način - uz kuglicu sladoleda, s dodatkom neobičnih sastojaka poput pistacija ili nešto treće. Sigurni smo da sada i sami jedva čekate da se neodoljivi mirisi uvuku u vašu kuhinju i pozovu svakoga za stol i na uživanje u slatkoći ovog kultnog recepta.
* * *
Foto: Pexels
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Novi jesenji tasting meni, live plating pred gostima, nekoliko poznatih okusa u potpuno novom izdanju i dva favorita oko kojih se, naravno, nismo složile.
Sinoć u Amberu nismo puno pitale šta slijedi. To se vrlo brzo pokazalo kao najbolji način da se prođe kroz tasting meni.
U Amberu je novi jesenji tasting meni Marija Mandarića vodio od klepa, raštike i ajvara do tanjira na kojima su ti isti okusi izgledali kao da su proveli neko vrijeme daleko od kuće i vratili se s novim navikama.
Neke stvari smo prepoznale odmah. Druge tek nakon prvog zalogaja.
To je, otprilike, bio ritam cijele večeri.
Tasting meni traži jednu malu stvar koja nam inače baš i nije prirodna. Da prepustimo kontrolu.
Nema pregledavanja menija deset minuta da bismo na kraju opet naručile nešto poznato. Redoslijed je već složen, tempo određuje kuhinja i jedino što preostaje jeste vidjeti gdje će vas odvesti.
Večer je počela grisinijima s okusom gljive i finim prahom od gljiva, a onda su počeli stizati prvi ozbiljniji zalogaji.
Među njima i jedan zbog kojeg je Ada vrlo brzo morala preispitati vlastita pravila o hrani.
Mozak na maloj, hrskavoj francuskoj prženici.
“Cijeli život gledam nenu kako ga jede kao najnormalniju stvar na svijetu, dok je meni to uvijek bilo u kategoriji ‘ne, hvala’. Onda vam neko dovoljno ležerno objasni šta je pred vama i odjednom ga ipak probate. Kremasta, nježna tekstura mozga na hrskavoj prženici bila je definitivno najveći izlazak iz moje gastronomske zone komfora te večeri.”
I, da, na kraju je završio u kategoriji stvari koje nam je bilo drago probati.
Novi meni potpisuje Mario Mandarić, čiji je put kroz profesionalne kuhinje vodio od Tajlanda do Velike Britanije i rada u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, uključujući The Fat Duck. Danas je jedan od projekata na kojima radi upravo Amber u Sarajevu.
Uz njega je u kuhinji bio i Bruno Mišljenčević, mladi chef koji trenutno vodi svakodnevni rad Amberove kuhinje.
Njihov meni vrlo brzo pokaže da poznato ovdje uglavnom znači samo početnu tačku.
Mandarić nam je kroz razgovor objasnio da mu nije naročito važno da jelo vizualno podsjeća na svoju tradicionalnu verziju. Puno mu je važnije da se u njemu zadrži ono zbog čega taj okus prepoznajemo, samo prevedeno u drugačiju tehniku, teksturu ili formu. Ideja, kaže, nije napraviti nešto neprepoznatljivo radi efekta, nego poznati okus dati gostu na način na koji ga možda još nije doživio.
Jedan od prvih primjera bile su klepe s mesom i sirom, karamelizovanim mlijekom i prahom od mlijeka.
To su još uvijek klepe. Meso, sir i tijesto ne ostavljaju puno prostora za zabunu. Ali reducirano mlijeko ide gotovo u smjeru karamele, dok hrskavi mliječni element potpuno mijenja teksturu koju od tog jela očekujemo.
Meni su upravo one bile favorit večeri.
Od svih tanjira, njima bih se vratila prvim. Dovoljno su pomjerene da se zapitate šta se upravo dogodilo, ali ne toliko da prestanu biti ono zbog čega ste ih uopće poželjeli jesti.
Potom je stigla i sarmica od raštike s junećom džigericom, jogurtom i blago pikantnom pjenom od ajvara.
Na papiru gotovo sve poznajemo.
Na tanjiru, baš i ne.
To je motiv koji se kroz večer ponavlja nekoliko puta: sastojak poznajemo, okus nam nije stran, ali forma je dovoljna da zastanemo prije prvog zalogaja.
Nije sve pokušavalo biti lokalna reinterpretacija. I dobro je da nije.
Jedan od tanjira koji se potpuno odmaknuo od te priče bio je Portobello steak uz ragù od gljiva i jus od gljiva.
Portobello je imao onu dubinu zbog koje vrlo brzo zaboravite da na tanjiru nema mesa. Ragù i jus dodatno su pojačali zemljani karakter gljive, a cijeli tanjir ostao je bogat i intenzivan bez osjećaja težine.
Ada nije imala dilemu.
“Nisam baš neki mesojed, tako da je ovo bilo right up my alley. Taj meatiness gljive, nevjerovatno dobra redukcija i onaj pop of flavor koji donosi cvekla? TOP. Toliko bogat, intenzivan okus, a opet savršeno izbalansiran.”
Uz Jesen stiže, dunjo moja, koktel s Viljamovkom, cijela kombinacija joj je imala još više smisla.
Naravno da nismo odabrale isto.
Amber ima još jedan detalj zbog kojeg tasting meni ovdje ne ostaje samo ono što se nalazi na tanjiru.
Gotovo svaki slijed završavan je na velikom stolu u centru restorana, pred gostima.
Tu smo gledale posljednji sos, završni element, pincetu, tanjire koji se slažu jedan za drugim i kuhinju koja nekoliko minuta funkcionira gotovo koreografski prije nego što sve krene prema stolovima.
Najbolji dio je što kuhinja ne ostaje skrivena iza vrata.
Tanjir gledate dok dobija posljednji potez, a nekoliko trenutaka kasnije taj isti tanjir nestane u nekoliko zalogaja. Upravo taj nesrazmjer između količine rada i brzine kojom ga pojedete cijelo iskustvo čini još zanimljivijim.
Negdje nakon nekoliko slijedova prestanete pratiti samo šta jedete. Počnete pratiti ritam servisa, pogled prema centralnom stolu i ono kratko iščekivanje prije nego što stigne sljedeće.
Na meniju je bio i ragù od piletine s hollandaiseom od stout piva, pa i brioche s puterom od kestena, a večer se zatvarala slađim tonovima, među njima i mousseom od batata.
Nisu svi tanjiri morali postati favoriti da bi večer funkcionisala.
Zapravo, bilo bi prilično dosadno da jesu.
Kada smo ga pitale postoji li nešto iz bosanske kuhinje što ne bi pokušao provući kroz fine dining format, odgovor nije išao u smjeru postavljanja strogih granica. Naprotiv, djelovao je prilično otvoreno prema ideji da se tradicionalni okusi mogu dalje razvijati, sve dok promjena ima razlog i ne postoji samo radi iznenađenja. Upravo taj pristup objašnjava zašto se na istom meniju bez problema mogu naći klepe, raštika, džigerica i nekoliko potpuno drugačijih kombinacija.
Uz tasting meni posluženi su i kokteli iz jesenje karte Sans Cessea.
Probale smo Leaf of Love, kremastiji spoj Baileysa i Kahlúe, te Jesen stiže, dunjo moja s Viljamovkom.
Neke reference zaista ne traže dodatno objašnjenje.
Kokteli su se lijepo uklopili u večer koja je već cijelo vrijeme radila isto: uzimala nešto poznato i pomjerala ga nekoliko koraka dalje.
Pred kraj večeri razgovor se sasvim prirodno vrtio oko onoga što smo upravo pojele. Koji tanjir je najviše iznenadio, šta bismo naručile ponovo i oko čega se, naravno, nismo složile.
Ada bi bez razmišljanja ponovila Portobello steak.
Ja bih se vratila klepama.
Možda je upravo to i najbolji način da se objasni kako nam je bilo u Amberu. Nismo svaki slijed doživjele isto, niti smo izašle s istim favoritom, ali nekoliko tanjira nastavilo se provlačiti kroz razgovor i dugo nakon posljednjeg zalogaja.
A kada se o večeri priča i nakon što je završila, to je već prilično dobar znak.
Koje biste jelo koje poznajete cijeli život voljeli vidjeti u ovakvoj reinterpretaciji?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
