Globalna pandemija mnoge od nas nagnala je da dan provodimo u četiri zida, što je uz dodatno vrijeme s obitelji, mogućnost da napokon završimo sve obveze koje smo dugo odgađali (da, da, mislimo na organizaciju ormara i kuhinje), probudilo i određenu nesigurnost i neizvjesnost.

Upravo u želji da uz #FeelGood sadržaj odgovorimo na vijesti s kojima nas bombadiraju sa svih strana, kreirali smo #OstaniKući rubriku u kojoj uz savjete kako kvalitetno organizirati vrijeme, gastro preporuke i trikove za motivaciju i produktivnost, otkrivamo kako se i bh.dame nose sa izazovima koje nosi organizacija svih obveza doma.
Nova gošća naše rubrike koja nam je dozvolila da zavirimo u njenu itekako kreativnu svakodnevnicu je Erna Saljević, mnogima poznatija i pod pseudonimom @divaisback.
Komunikativna i uvijek nasmijana Erna kroz foto dnevni otkrila nam je kako ostaje produktivna za sve obveze koje nosi njena titula PR menadžerice kompanije Kolektiv d.o.o. - (Posao.ba), ali i što kuha doma, sluša te ostaje motivirana i za tjelovježbu.

Kako pokazati empatiju i učiniti nešto lijepo za druge osobe tijekom #OstaniKući?

Mislim da je najbolji primjer za to jednostavno – ostani kući.
Ni sama do skoro nisam bila svjesna ozbiljnosti situacije i prilike da tim malenim gestom pomognemo jedni drugima da prebrodimo sve što je bilo do sada i što nam se sprema. Potom je tu toliko prilika da jedni druge pozitivno bustamo i održavamo taj dobar feeling u zraku, u smislu da smo tu jedni za druge, da će brzo proći i da nema mjesta panici i jednostavno pronalaziti pozitivu u sitnim stvarima oko nas.

Sada je pravo vrijeme da to sprovedemo u djelo. Ja pokušavam preko naloga @divaisback svakim danom dijeliti svoju motivaciju, vježbe za kod kuće i neke life hacks kojima i sama svoje dane činim interesantnijim, kao i šaljive stvari - da se ne zaboravimo smijati čak i u ovoj situaciji.

Prijedlog za knjigu koju vrijedi pročitati?

Toliko sam ih nakupila u posljednje vrijeme, sve s mišlju „e kad budem imala vremena, sješću i svaku noć makar sat vremena čitati“. E sad stvarno niko od nas nema izgovor!
Žene koje trče za vukovima, Clarissa Pinkola Estes, leksikon ženske filozofije, bezvremensko znanje o životu, knjiga za svaku ženu, ali i muškarca.
Paulo Koeljo je pisac koji je tako pitak za ovo vrijeme. Volim njegovu knjigu Alef koja mi nekako opisuje trenutke koje sam i sama doživjela u životu, a nisam ih znala objasniti. 11 minuta takođe.

Koji filmovi i serije su se našli na tvojoj 'to watch' listi u ovom periodu?

Obožavam istraživati nove žanrove i moram odmah priznati da sam veći zaljubljenik u filmove negoli u serije i to u drame i psiho trilere, a ovo je na mojoj listi ovih dana: Portrait of a lady on fire – priča o dvije žene, njihovom prijateljstvu, ali i ljubavi koja se rađa između njih.

https://www.youtube.com/watch?v=R-fQPTwma9o

Ukoliko ste ljubitelj sporijih filmova, drugačijih i pomalo čudnjikavih dijaloga, film je za vas.
Princess Mononoke je najgenijalniji animirani film i ponovo sam ga gledala nakon toliko dugo vremena. Fun fact je da je to bio najkomercijalniji film u Japanu dok ga nije potukao Titanik!
Ako neko još uvijek nije gledao komediju The little death, ne znam šta čekate... Kao i film The best offer. Sa Netflix liste bih definitivno izdvojila The Black Mirror seriju koja je skroz futuristička i generalno govori o tehnologiji koja će nam doći glave i tako nam je potrebno pogledati je iz više razloga u ovim vremenima.
Kako obožavam psiho-drame, The Sinner je odlična serija, kao i Mindhunter, nešto rasterećujuća, ali na sličan fol je You, još sam na prvoj sezoni iako je tu već i druga.  
When they see us je serija snimana po istinitoj priči, a tretira temu rasizma. The Witcher je nešto opuštenija ko voli SF i naravno – uvijek su tu na kraju dobri stari Prijatelji i Sex and the City. ?

Kako zadržati motivaciju i produktivnost tijekom rada od kuće?

Meni je najbitnije da ujutro iskočim iz pidžame! Ali stvarno. Sve dok sam u pidžami najviše doguram do rolera za lice, listanja magazina i tako tih nekih „Sunday feeling“ radnji dok mi sve drugo pada tako teško, ali kada skinem pidžamu – probudi se Super Erna.

Generalno je najbitnije imati radni kutak jer ne može se iz kreveta. Jok, sve sam probala. Stvarno se ne može iz kreveta. Radni kutak, organizovano vrijeme i TO-DO liste.
Uz sve to gledanje u neki mood ili inspo board održaće nam motivaciju jer radimo ono što želimo ili ono kako bismo stigli do onoga što želimo. Meni je to uglavnom neko gorivo, jer ma koliko voljeli svoj posao, uvijek će biti onih stvari koje nam padaju teže neko neke druge, tj. manje smo motivisani da ih brzo uradimo.

Koji je tvoj odabir za brzi i zdravi ručak ili užinu?

Za užinu obožavam tostirati visokoproteinski hljeb tako da bude hrskav poput bruskete, premazati humusom sa bundevinim sjemenkama, staviti koji list dimljenog lososa, malo papra, koja kap limuna i mozzarelle– volim te slatkasto kiselkaste ukuse.
Za ručak volim pojesti pastu u umaku od putera, soja sosa, čilija i karameliziranog bijelog luka. Generalno sam najveći pasta-lover i obožavam je spremati, pa onda ili arrabiata ili dobar domaći pesto rješavaju glad u par minuta.

Pjesme koje te opuštaju u ovom periodu?

Moram reći da na repeat držim Rundeka- Apokalipso, jer mi je samo tako inspirativan ovih dana, a i skroz nekako adekvatan. Na listi mi je i potpuno zarazna nova pjesma od Helem Nejse feat. Božo Vrećo – Kule i gradovi, moj neizostavni Čolić, Love is on the line - Jack Savoretti kojeg mi je skoro otkrio prijatelj i obožavam pustiti Maksima Mrvicu ili Hausera dok sviraju neko klasično djelo.
Uz njih mogu biti najfokusiranija na kreativni dio mog posla.

Preporuka za društvenu igru?

Prije neku noć na svemogućem Instagramu, naletim na genijalnu aktivaciju: ko ima imalo melodike u glasu mumljajući otpjeva refren neke pjesme, a na vama je da prepoznate koja je pjesma u pitanju- genijalna zamisao i garantuje toliko dobre zabave.
Naravno, Čovječe ne ljuti se je tata-mata među društvenim igrama, tu su i puzzle – upravo imam jednu toliko lijepu fotografiju Venecije u preko 3.000 puzzli, jedva čekam da je počnem sklapati.

Kako zadržati #feelgood vibru tijekom kućne izolacije?

U muzici je spas. Treba posložiti dobru playlistu koja će nas instant dizati i tjerati na pozitivne promjene. Onaj momenat kada mi žene nonšalantno u tri brza pokreta svežemo punđu, naštimamo odlučnu facu i krenemo u pobjede. Sebe, loših navika, čega god.

Generalno u ovoj izolaciji svi imamo to vrijeme za kojim smo vapili godinama brzog života unazad i mislim da je sve ovo što nam se desilo jednostavno „Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari.“
Tek sada, nakon nekoliko godina, imam taj umirujući osjećaj da ništa ne propuštam i da nigdje ne žurim. Toliko oslobađa.
Nadalje, svi imamo svoje dnevne poslovne obaveze, ali kada se završi taj formalni dio, super je stvar posvetiti se sitnim hobijima koje svako od nas ima ili neke kreativne zadačiće koje smo željeli odraditi, a nikada nismo našli vrijeme. Ja sam se vratila slikanju, sviranju klavira i redanju fotografija u album. Mada sam i posložila ormare pod konac. Po bojama! :D

Kako prirediti mini iznenađenje za drugu osobu tijekom kućne izolacije?

Ja se oslanjam na te genijalne mini zvukovne poruke koje možemo distribuirati putem društvenih mreža. Svi smo sada na FaceTimeu itd., ali ove poruke možemo poslati rano ujutru ili nekada naveče, kada konverzacija nije aktivna, čisto da bude mini iznenađenje i da obraduje osobu kada je otvori.
Ja ih šaljem bliskim ljudima jer su mi tako intimne i vrijedne.
Glas je toliko pitomiji i smirujući od samo ovih znakova koje jedni drugima uporno kuckamo.

Nakon završetka kućne izolacije, prva stvar koju ću napraviti je:

Ljubiti se do besvijesti.

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club