Prije nešto više od tri mjeseca, na BONJOUR.ba pisali smo vam o jednom jako zanimljivom gastro Instagram profilu koji vodi jedan par, dvoje strastvenih gurmana.

Mirna Dizdarević i Dino Rogić na Instagram profilu @the.mood.food dijele praktične, svakodnevne recepte i gastro preporuke, a nedavno je cijela priča narasla u nešto drugačiji gastro blog.
Naime, Mirna je pokrenula 'Mislim, dakle kuham', gdje svaki tjedan uz osobne priče o važnosti pojedinih jela ili namirnica u njenom životu, otkriva i recepte koje vrijedi probati. Saznali smo više o ovom kulinarskom projektu i Mirnu zamolili da nam #OstaniKući vrijeme dodatno obogati receptom za svima omiljenu deliciju – slane kiflice. 

Što je bila inspiracija za sam naziv bloga, a tko potpisuje vizualni izgled bloga?

Naziv bloga je došao od moga partnera koji je odmah došao na ideju da bi se blog trebao zvati Mislim, dakle kuham. Ja sam mu opisala o čemu je i kakve ću priče pisati s receptima i vrlo brzo je naziv usvojen. Vizuealni identitet bloga potpisuje moja dugogodišnja prijateljica i talentirana arhitektica, Nera Džanić.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Mirna Dizdarevic (@mirnuld) on Jan 17, 2020 at 11:34am PST

Svoje recepte predstavljaš na kreativan način, kroz priče koje nose više od samog recepta za pripremu. Zašto si se odlučila baš za ovaj stil i kakve su reakcije čitatelja?

Odlučila sam se za ovaj stil pisanja te samog predstavljanja recepata, upravo zbog toga što ja vežem hranu uz emocije i sjećanja. 
Što sam starija i što više razmišljam o kuhinji svoje mame i svojih baka, sve više me ti isti recepti asociraju na neke priče koje vežem uz njih. 
Hrana i emocije su dvije stvari koje su usko povezane. Hrana veže ljude, održava nas u životu, čini nas kreativnim, opušta nas i čini nas sretnim. 
Za mene je kuhanje čista terapija i sve priče koje pišem su kao jedna seansa. 
Uvijek se osjećam bolje kada napišem neku priču i dobar recept i trudit ću se da nastavim ovim tempom.
Reakcije čitatelja su za mene iznenađujuće. Na početku nisam mislila da će itko čitati moje mozganje iskreno, ali nakon feedbacka koji dobijem poslije svakog objavljenog blog posta, postajem sve sigurnija da ovo što radim je ispravno. Vidim da se ljudi pronalaze u pričama, vidim da isprobavaju recepte i to mi je iznimno drago. Isto tako, netko dođe da pročita samo priču, netko samo recept i to čini ovaj blog posebnim.

Gdje pronalaziš inspiraciju za same recepte i koji ti je do sada najveći izazov u kuhinji?

Najveću inspiraciju pronalazim u receptima s kojima sam odrasla. Same priče iz djetinjstva me vežu uz specifične recepte. 
Ne volim komplicirane recepte generalno, jer hrana je dosta jednostavna i savršena bez previše dodataka. Volim svježe i zdrave namirnice i što manje začina i dodataka. Moja čitava filozofija kuhanja je da pustimo hranu da bude onakva kakva jeste. Da nema potrebe za nezdravim začinima, nema potrebe da je hrana masna i ljudi trebaju da jedu ono što im tijelo želi. Samo izbalansiranom prehranom će naše tijelo i um biti sretni i zdravi.
Najveći izazov u kuhinji mi je sama kuhinja, jer je jako mala. Jedva čekam da mogu imati veliku kuhinju s puno prostora za isprobavanje novih recepata.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Mirna Dizdarevic (@mirnuld) on Mar 4, 2020 at 6:57am PST

Koliko vremena ti je potrebno za pripremu jednog blog posta (fotografije, tekst, video)?

Za pripremu jednog blog posta treba mi više dana. Vremenski nije puno, ali nikada ne napravim recept i ne napišem priču u isto vrijeme. Obično prvo napišem priču, sjetim se recepta, napravim ga kada mogu, fotkam gotovo jelo, obrađujem fotografiju i onda svakog ponedjeljka možete čitati nove postove. Sve u svemu ukupno 3-4 sata.

Koliko ti kuhanje pripomaže u ovom periodu za #feelgood atmosferu u domu? Koje si recepte do sada pripremala?

Moram priznati da mi kuhanje u ovim trenutcima najviše pomaže. Kao što sam već napisala, kuhanje je moja terapija i sada mi je prijeko potrebna. Fokusirana sam na ono što kuham, pripremim sve, napravim i uživamo onda u delicijama. Kuhanje mi pomaže da se opustim i nađem svoj mir, a to je najvažnije u ovim trenutcima. Predlažem svim Vašim čitateljima da isprobaju neki novi recept, te da na taj način “pobjegnu” bar na kratko od današnje svakodnevice. 

Brz i jednostavan recept za slane kiflice

Sastojci:

• 700 gr glatkog brašna
• 7 gr kvasca (vrećica)
• čajna žlica soli
• čajna žlica šećera
• 50 ml ulja
• 200 ml mlijeka
• 75 gr maslaca
• 1 žlica octa
• 1 čašica jogurta
• 1 jaje za premazivanje
• sjemenke po želji
• punjenje po želji, ali mogu biti i prazne

Priprema: 

Pećnicu uključite na 200 stupnjeva.
U posudu staviti brašno, kvasac, sol i šećer, i sjediniti. 
U manjoj šerpi stavite ulje i maslac da se istopi. U to dodati 200 ml mlijeka, jogurt i žlicu octa.
U brašno dodajte smjesu s maslacem, uljem, jogurtom, mlijekom i octom. Sjedinite smjesu drvenom kuhačom, pa onda rukom dok se tijesto ne počne odvajati od zdjele. Prekrijte prozirnom folijom i ostavite sat vremena da se diže.

Kada se tijesto diglo, premijesite ga. Za manje kiflice, tijesto prepolovite na pola i izvaljajte na debljinu 1-2 cm. Režite tijesto na trokute, kao da režete pizzu. Možete praviti manje ili veće kiflice, to zavisi od vas. Ja uvijek napravim raznih veličina. 
Rolajte kiflice same ili ako želite kao ja, dodajte malo sira i šunke. 

Kiflice stavite na papir za pečenje, zatim u tepsiju i premažite jajetom. Možete kiflice posuti sjemenkama ako ih imate, a ako ne, ostavite ih bez ičega. 
Pecite 15-20 minuta, zavisno od jačine pećnice.

Ostavite kiflice da se malo ohlade i imat ćete savršeno mekane kiflice za #feelgood trenutak u udobnosti vašeg doma.

Dobar tek, ostanite doma, čuvajte sebe i one oko sebe!
Mirna Dizdarević
 

U svijetu u kojem su vijesti često teške i uznemirujuće, roditeljima se postavlja izazov kako zaštititi svoju djecu, ali i kako ih pripremiti da se suoče s nepoznatim.

S obzirom na potencijalne alarmante situacije, možda se čini da je teško razgovarati o ovim temama. Međutim, kroz empatiju, otvorenost i podršku, možemo stvoriti sigurnije okruženje za djecu. Zaštita njihove sreće i sigurnosti je prioritet, a dijalog medija i informisanje o konkretnim stvarima koje se mogu uraditi velika je odgovornost i nužnost.

 

Mentalno zlostavljanje, često prikriveno iza osmijeha i površnog prijateljstva, može ostaviti duboke psihološke ožiljke. Ponižavanje, bilo u obliku verbalnih uvreda ili emocionalne manipulacije, također može značajno utjecati na samopouzdanje i razvoj djeteta.

Fizičko zlostavljanje koje može varirati od udaraca do ozbiljnih povreda, ostavlja vidljive i nevidljive posljedice. Vršnjačko zlostavljanje koje se često događa u školama i igraonicama, može biti posebno zastrašujuće jer djeca ne prepoznaju uvijek da su žrtve nasilja. Na kraju, seksualno zlostavljanje predstavlja jednu od najtežih prijetnji, koja zahtijeva hitnu pažnju i intervenciju. U ovom članku istražit ćemo kako prepoznati te signale i pružiti smjernice za zaštitu djece od ovih opasnosti.

Dragi roditelji, otvoren razgovor postaje ključna strategija. 


Razgovor je prvi korak 

Prvo i najvažnije, kreirajte sigurno okruženje u kojem se djeca osjećaju slobodno izraziti svoja osjećanja i brige. Čak ako i ne postoje konkretne sumnje na zabrinjavajuće situacije ili štetno ponašanje, važno je ostati proaktivan u prepoznavanju potencijalnih rizika. Razgovor je prvi korak i već danas pokušajte sa neformalnim razgovorima, primjerice tokom vožnje ili dok zajedno radite neku aktivnost. Postavite jednostavna, otvorena pitanja: "Hej, ima li nešto novo u školi? Kako si se osjećao danas u školi?" ili "Jesi li čuo nešto zanimljivo od prijatelja?" Na ovaj način, djeca će se naviknuti na dijalog i otvoriti se. Ako odmah ne dobijete konkretan odgovor, ne brinite. Ipak je ovo proces i odnos koji je potrebno izgraditi.

Također, djeca komuniciraju jedni između drugih na njima specifičan način, ponekad i van znanja svojih roditelja pa ukoliko pristupite na način da vi više njih slušate možete saznati neke činjenice, detalje koji mogu biti ključni za reagovanje. Slušajte njihova osjećanja bez osuđivanja. Pokažite im da ste tu za njih i da ih podržavate. Pokušajte doznati što više informacija, ali budite pažljivi da ne stvorite dodatni stres.


Prepoznajte znakove 

Posmatrajte promjenu u ponašanju vašeg djeteta. Da li se povuklo, postalo povučeno, nervozno ili pokazuje strah od odlaska u određene prostorije? Da li izbjegava određeno društvo, određene ljude, s kim najviše provodi vrijeme i komunicira...? Ovi znakovi mogu ukazivati na nešto što trebate istražiti.

Stav "ne može se to nama desiti" ili "zna se on sam čuvati" glavni je krivac kasnog reagovanja u problematičnim situacijama. Iako se možda čini zastrašujućim, postavljanjem dobro promišljenih, blagih pitanja možete otkriti uzrok promjena na djetetu.

 

Razgovarajte o granicama 

Na primjer, razgovarajte o tome kako svako ima pravo odlučivati o svom tijelu i kako je važno izraziti neslaganje ili odbiti situacije koje izazivaju nelagodu ili nisu u skladu s njihovim osjećajima.
Iako se ove teme mogu činiti složenim za mlađu djecu, one su od ključne važnosti za razvoj njihovog samopouzdanja. Na primjer, kroz razgovore o granicama i sigurnosti, djeca prisvajaju vještine koje im pomažu u izgradnji zdravih odnosa.

Također, uvijek budite otvoreni i dostupni za razgovor. Djeca će se često otvoriti u neočekivanim trenucima zato je važno biti spreman slušati i pružiti podršku svaki put kada se ukaže prilika.

Vi ste im glavni uzor 


Na kraju, budite primjer. Djeca uče gledajući svoje roditelje. Otvorenost, iskrenosti i spremnost na razgovor o teškim temama može ih potaknuti da se također opuste,  otvoreno izraze i vjeruju. Vaša hrabrost i ranjivost mogu postati motivacija za njih da se suoče sa svojim strahovima.

Evo nekoliko konkretnih koraka koje možete poduzeti nakon razgovora sa djetetom, a imate sumnje ili znakove da je u opasnosti:

• prvi korak je da prikupite informacije: Zabilježite sve detalje koje je dijete pomenulo. Dakle, imena, mjesta, vrijeme, događaje gdje se desilo nasilje.
• sljedeći korak je da potražite stručnu pomoć: Pod tim mislimo na psihologu ili specijaliziranog savjetnika. Oni mogu ponuditi stručne savjete i uputiti vas na dalje korake.
• također, bitan korak je i da obavijestite nadležne: Ako ste sigurni da postoji opasnost ili sumnjate na neki vid zlostavljanja ili maltretiranja, nužno je da obavijestite policiju ili relevantne institucije za zaštitu djece.
• najvažnija stvar je da u cijelom procesu ostanite uz svoje dijete: Pružite mu emocionalnu podršku i daj te mu do znanja da ste vi sada tu i da je sigurno. Ovaj proces može biti izuzetno izazovan i traumatičan, zato je ključno da dijete osjeti vašu stalnu prisutnost i podršku, kako bi se lakše nosilo s osjećajima i situacijom.

* * *
Naslovna fotografija: unsplash.com