TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.3.2020.
Prije nešto više od tri mjeseca, na BONJOUR.ba pisali smo vam o jednom jako zanimljivom gastro Instagram profilu koji vodi jedan par, dvoje strastvenih gurmana.
Mirna Dizdarević i Dino Rogić na Instagram profilu @the.mood.food dijele praktične, svakodnevne recepte i gastro preporuke, a nedavno je cijela priča narasla u nešto drugačiji gastro blog.
Naime, Mirna je pokrenula 'Mislim, dakle kuham', gdje svaki tjedan uz osobne priče o važnosti pojedinih jela ili namirnica u njenom životu, otkriva i recepte koje vrijedi probati. Saznali smo više o ovom kulinarskom projektu i Mirnu zamolili da nam #OstaniKući vrijeme dodatno obogati receptom za svima omiljenu deliciju – slane kiflice.
Što je bila inspiracija za sam naziv bloga, a tko potpisuje vizualni izgled bloga?
Naziv bloga je došao od moga partnera koji je odmah došao na ideju da bi se blog trebao zvati Mislim, dakle kuham. Ja sam mu opisala o čemu je i kakve ću priče pisati s receptima i vrlo brzo je naziv usvojen. Vizuealni identitet bloga potpisuje moja dugogodišnja prijateljica i talentirana arhitektica, Nera Džanić.
Svoje recepte predstavljaš na kreativan način, kroz priče koje nose više od samog recepta za pripremu. Zašto si se odlučila baš za ovaj stil i kakve su reakcije čitatelja?
Odlučila sam se za ovaj stil pisanja te samog predstavljanja recepata, upravo zbog toga što ja vežem hranu uz emocije i sjećanja.
Što sam starija i što više razmišljam o kuhinji svoje mame i svojih baka, sve više me ti isti recepti asociraju na neke priče koje vežem uz njih.
Hrana i emocije su dvije stvari koje su usko povezane. Hrana veže ljude, održava nas u životu, čini nas kreativnim, opušta nas i čini nas sretnim.
Za mene je kuhanje čista terapija i sve priče koje pišem su kao jedna seansa.
Uvijek se osjećam bolje kada napišem neku priču i dobar recept i trudit ću se da nastavim ovim tempom.
Reakcije čitatelja su za mene iznenađujuće. Na početku nisam mislila da će itko čitati moje mozganje iskreno, ali nakon feedbacka koji dobijem poslije svakog objavljenog blog posta, postajem sve sigurnija da ovo što radim je ispravno. Vidim da se ljudi pronalaze u pričama, vidim da isprobavaju recepte i to mi je iznimno drago. Isto tako, netko dođe da pročita samo priču, netko samo recept i to čini ovaj blog posebnim.
Gdje pronalaziš inspiraciju za same recepte i koji ti je do sada najveći izazov u kuhinji?
Najveću inspiraciju pronalazim u receptima s kojima sam odrasla. Same priče iz djetinjstva me vežu uz specifične recepte.
Ne volim komplicirane recepte generalno, jer hrana je dosta jednostavna i savršena bez previše dodataka. Volim svježe i zdrave namirnice i što manje začina i dodataka. Moja čitava filozofija kuhanja je da pustimo hranu da bude onakva kakva jeste. Da nema potrebe za nezdravim začinima, nema potrebe da je hrana masna i ljudi trebaju da jedu ono što im tijelo želi. Samo izbalansiranom prehranom će naše tijelo i um biti sretni i zdravi.
Najveći izazov u kuhinji mi je sama kuhinja, jer je jako mala. Jedva čekam da mogu imati veliku kuhinju s puno prostora za isprobavanje novih recepata.
Koliko vremena ti je potrebno za pripremu jednog blog posta (fotografije, tekst, video)?
Za pripremu jednog blog posta treba mi više dana. Vremenski nije puno, ali nikada ne napravim recept i ne napišem priču u isto vrijeme. Obično prvo napišem priču, sjetim se recepta, napravim ga kada mogu, fotkam gotovo jelo, obrađujem fotografiju i onda svakog ponedjeljka možete čitati nove postove. Sve u svemu ukupno 3-4 sata.
Koliko ti kuhanje pripomaže u ovom periodu za #feelgood atmosferu u domu? Koje si recepte do sada pripremala?
Moram priznati da mi kuhanje u ovim trenutcima najviše pomaže. Kao što sam već napisala, kuhanje je moja terapija i sada mi je prijeko potrebna. Fokusirana sam na ono što kuham, pripremim sve, napravim i uživamo onda u delicijama. Kuhanje mi pomaže da se opustim i nađem svoj mir, a to je najvažnije u ovim trenutcima. Predlažem svim Vašim čitateljima da isprobaju neki novi recept, te da na taj način “pobjegnu” bar na kratko od današnje svakodnevice.
Brz i jednostavan recept za slane kiflice
Sastojci:
Priprema:
Pećnicu uključite na 200 stupnjeva.
U posudu staviti brašno, kvasac, sol i šećer, i sjediniti.
U manjoj šerpi stavite ulje i maslac da se istopi. U to dodati 200 ml mlijeka, jogurt i žlicu octa.
U brašno dodajte smjesu s maslacem, uljem, jogurtom, mlijekom i octom. Sjedinite smjesu drvenom kuhačom, pa onda rukom dok se tijesto ne počne odvajati od zdjele. Prekrijte prozirnom folijom i ostavite sat vremena da se diže.
Kada se tijesto diglo, premijesite ga. Za manje kiflice, tijesto prepolovite na pola i izvaljajte na debljinu 1-2 cm. Režite tijesto na trokute, kao da režete pizzu. Možete praviti manje ili veće kiflice, to zavisi od vas. Ja uvijek napravim raznih veličina.
Rolajte kiflice same ili ako želite kao ja, dodajte malo sira i šunke.
Kiflice stavite na papir za pečenje, zatim u tepsiju i premažite jajetom. Možete kiflice posuti sjemenkama ako ih imate, a ako ne, ostavite ih bez ičega.
Pecite 15-20 minuta, zavisno od jačine pećnice.
Ostavite kiflice da se malo ohlade i imat ćete savršeno mekane kiflice za #feelgood trenutak u udobnosti vašeg doma.
Dobar tek, ostanite doma, čuvajte sebe i one oko sebe!
Mirna Dizdarević
TEKST: Adelisa Mašić
Svake godine negdje pred praznike uhvatimo sebe kako ponavljamo isti ritual, iste boje, isti način farbanja jaja, i već unaprijed znamo kako će sve izgledati.
A onda naiđemo na nešto što nas malo izbaci iz te rutine. Nijanse koje nisu klasične, površine koje nisu savršeno ujednačene, ali upravo zato izgledaju zanimljivije, kao da svako jaje nosi svoju malu priču.
Foto: @ulrikakestere
Farbanje jaja prirodnim sastojcima ide upravo tim putem. Sporije, nepredvidivije, ali vizualno mnogo zanimljivije.
Boje koje već imate kod kuće
Umjesto gotovih boja, sve počinje u kuhinji, među sastojcima koje već imate, samo ih sada gledate iz druge perspektive.
Crveni kupus daje hladne plave tonove, ljuske žutog luka prelaze u tople narandžaste nijanse, dok crveni luk ostavlja dublje, smeđe tragove. Kurkuma donosi jarku žutu, hibiskus ide prema sivoj, a cikla daje nježnu ružičastu koja s vremenom lagano izblijedi.
Foto: @ulrikakestere
Mali ritual koji traži vrijeme
Proces je jednostavan, ali ima svoj ritam. Kupus, cikla i ljuske luka kuhaju se desetak do dvadeset minuta, dok je za kurkumu i hibiskus dovoljno dodati vrelu vodu i pustiti da odrade svoje.
Kada se boje ohlade, jaja ulaze u njih i tada počinje onaj tiši dio procesa, onaj u kojem čekate da se nešto dogodi. Što duže ostanu, to su tonovi dublji, a najljepši efekti dolaze tek nakon petnaest ili više sati.
Ako želite intenzivnije nijanse, dovoljno je dodati malo sirćeta, jer upravo taj mali detalj daje veću dubinu bojama.
Detalji koji stvaraju uzorke
Najzanimljiviji dio dolazi kada počnete dodavati teksture, jer tada nijedno jaje više ne izgleda isto.
Tkanina, listići biljaka, ljuske luka, riža ili borovnice ostavljaju tragove koji su svaki put drugačiji, ponekad suptilni, ponekad izraženiji, ali uvijek zanimljivi.
Na kraju, kada se osuše, dovoljno je dodati kap ulja i lagano preći preko površine, jer tada boje dobiju dubinu, a jaja blagi sjaj koji ih dodatno ističe.
Foto: @ulrikakestere
Možda ovaj način farbanja traži malo više vremena, ali upravo to vrijeme postaje dio cijelog iskustva. I možda baš ove godine poželite napraviti nešto što neće izgledati kao svake prethodne.
Foto: @ulrikakestere
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
