TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.3.2020.
Prije nešto više od tri mjeseca, na BONJOUR.ba pisali smo vam o jednom jako zanimljivom gastro Instagram profilu koji vodi jedan par, dvoje strastvenih gurmana.
Mirna Dizdarević i Dino Rogić na Instagram profilu @the.mood.food dijele praktične, svakodnevne recepte i gastro preporuke, a nedavno je cijela priča narasla u nešto drugačiji gastro blog.
Naime, Mirna je pokrenula 'Mislim, dakle kuham', gdje svaki tjedan uz osobne priče o važnosti pojedinih jela ili namirnica u njenom životu, otkriva i recepte koje vrijedi probati. Saznali smo više o ovom kulinarskom projektu i Mirnu zamolili da nam #OstaniKući vrijeme dodatno obogati receptom za svima omiljenu deliciju – slane kiflice.
Što je bila inspiracija za sam naziv bloga, a tko potpisuje vizualni izgled bloga?
Naziv bloga je došao od moga partnera koji je odmah došao na ideju da bi se blog trebao zvati Mislim, dakle kuham. Ja sam mu opisala o čemu je i kakve ću priče pisati s receptima i vrlo brzo je naziv usvojen. Vizuealni identitet bloga potpisuje moja dugogodišnja prijateljica i talentirana arhitektica, Nera Džanić.
Svoje recepte predstavljaš na kreativan način, kroz priče koje nose više od samog recepta za pripremu. Zašto si se odlučila baš za ovaj stil i kakve su reakcije čitatelja?
Odlučila sam se za ovaj stil pisanja te samog predstavljanja recepata, upravo zbog toga što ja vežem hranu uz emocije i sjećanja.
Što sam starija i što više razmišljam o kuhinji svoje mame i svojih baka, sve više me ti isti recepti asociraju na neke priče koje vežem uz njih.
Hrana i emocije su dvije stvari koje su usko povezane. Hrana veže ljude, održava nas u životu, čini nas kreativnim, opušta nas i čini nas sretnim.
Za mene je kuhanje čista terapija i sve priče koje pišem su kao jedna seansa.
Uvijek se osjećam bolje kada napišem neku priču i dobar recept i trudit ću se da nastavim ovim tempom.
Reakcije čitatelja su za mene iznenađujuće. Na početku nisam mislila da će itko čitati moje mozganje iskreno, ali nakon feedbacka koji dobijem poslije svakog objavljenog blog posta, postajem sve sigurnija da ovo što radim je ispravno. Vidim da se ljudi pronalaze u pričama, vidim da isprobavaju recepte i to mi je iznimno drago. Isto tako, netko dođe da pročita samo priču, netko samo recept i to čini ovaj blog posebnim.
Gdje pronalaziš inspiraciju za same recepte i koji ti je do sada najveći izazov u kuhinji?
Najveću inspiraciju pronalazim u receptima s kojima sam odrasla. Same priče iz djetinjstva me vežu uz specifične recepte.
Ne volim komplicirane recepte generalno, jer hrana je dosta jednostavna i savršena bez previše dodataka. Volim svježe i zdrave namirnice i što manje začina i dodataka. Moja čitava filozofija kuhanja je da pustimo hranu da bude onakva kakva jeste. Da nema potrebe za nezdravim začinima, nema potrebe da je hrana masna i ljudi trebaju da jedu ono što im tijelo želi. Samo izbalansiranom prehranom će naše tijelo i um biti sretni i zdravi.
Najveći izazov u kuhinji mi je sama kuhinja, jer je jako mala. Jedva čekam da mogu imati veliku kuhinju s puno prostora za isprobavanje novih recepata.
Koliko vremena ti je potrebno za pripremu jednog blog posta (fotografije, tekst, video)?
Za pripremu jednog blog posta treba mi više dana. Vremenski nije puno, ali nikada ne napravim recept i ne napišem priču u isto vrijeme. Obično prvo napišem priču, sjetim se recepta, napravim ga kada mogu, fotkam gotovo jelo, obrađujem fotografiju i onda svakog ponedjeljka možete čitati nove postove. Sve u svemu ukupno 3-4 sata.
Koliko ti kuhanje pripomaže u ovom periodu za #feelgood atmosferu u domu? Koje si recepte do sada pripremala?
Moram priznati da mi kuhanje u ovim trenutcima najviše pomaže. Kao što sam već napisala, kuhanje je moja terapija i sada mi je prijeko potrebna. Fokusirana sam na ono što kuham, pripremim sve, napravim i uživamo onda u delicijama. Kuhanje mi pomaže da se opustim i nađem svoj mir, a to je najvažnije u ovim trenutcima. Predlažem svim Vašim čitateljima da isprobaju neki novi recept, te da na taj način “pobjegnu” bar na kratko od današnje svakodnevice.
Brz i jednostavan recept za slane kiflice
Sastojci:
Priprema:
Pećnicu uključite na 200 stupnjeva.
U posudu staviti brašno, kvasac, sol i šećer, i sjediniti.
U manjoj šerpi stavite ulje i maslac da se istopi. U to dodati 200 ml mlijeka, jogurt i žlicu octa.
U brašno dodajte smjesu s maslacem, uljem, jogurtom, mlijekom i octom. Sjedinite smjesu drvenom kuhačom, pa onda rukom dok se tijesto ne počne odvajati od zdjele. Prekrijte prozirnom folijom i ostavite sat vremena da se diže.
Kada se tijesto diglo, premijesite ga. Za manje kiflice, tijesto prepolovite na pola i izvaljajte na debljinu 1-2 cm. Režite tijesto na trokute, kao da režete pizzu. Možete praviti manje ili veće kiflice, to zavisi od vas. Ja uvijek napravim raznih veličina.
Rolajte kiflice same ili ako želite kao ja, dodajte malo sira i šunke.
Kiflice stavite na papir za pečenje, zatim u tepsiju i premažite jajetom. Možete kiflice posuti sjemenkama ako ih imate, a ako ne, ostavite ih bez ičega.
Pecite 15-20 minuta, zavisno od jačine pećnice.
Ostavite kiflice da se malo ohlade i imat ćete savršeno mekane kiflice za #feelgood trenutak u udobnosti vašeg doma.
Dobar tek, ostanite doma, čuvajte sebe i one oko sebe!
Mirna Dizdarević
TEKST: Ada Ćeremida
Malo ko zna Sarajevo kroz male rituale kao ljudi koji u njemu zaista žive svaki dan. Kafa usput, kratki predah između obaveza, omiljeni sto u gradu ili mjesto gdje na nekoliko minuta usporite tempo često govore više o nekome nego klasičan intervju.
Dan s Mirzom Mustafagićem ovog puta nismo zamislili kao klasičan intervju. Umjesto toga, proveli smo ga u pokretu, kroz grad, usputne razgovore i male trenutke uživanja koji stanu između obaveza. 
Pratili smo njegov ritam dana, mjesta na kojima pravi kratke pauze i male trenutke koje bira kada mu treba reset između obaveza. U toj priči prirodno se našao i novi Cedevita Vitamin Ice Tea, osvježavajući detalj koji se lako uklopio u tempo jednog proljetnog dana u Sarajevu.
Neki ljudi odmah vas vode na poznate lokacije. Drugi prvo biraju mjesta koja imaju atmosferu. Mirza pripada ovoj drugoj grupi. Naš dan počeo je u automobilu, uz kratko “Bonjouur, vi ste već tu?”, a nekoliko minuta kasnije već smo bili na ulicama Sarajeva, koji je tog jutra izgledao posebno filmski.
Dok prolazimo kroz ulice i pratimo Mirzine kratke stopove između razgovora, kafe i šetnje, otkriva nam i koje mjesto uvijek preporuči ljudima koji prvi put dolaze u Sarajevo.
“Ma mislim da je više nego jasno gdje.”
Coffee spot iza kojeg stoji i sam Mirza bio je jedna od prvih stanica dana. Upravo tamo nastavili smo razgovor o navikama i malim stvarima koje popravljaju raspoloženje usred užurbanog dana.
Dok šetamo i posmatramo kako grad polako hvata svoj dnevni ritam, pitamo Mirzu koji dio Sarajeva mu je najsličniji karakterom:
“Baščaršija. Vesela, razigrana i svoja.”
Za nekoga čiji dani rijetko izgledaju sporo, zanimalo nas je i gdje ode kada mu treba kratki reset od svega:
“Najčešće pobjegnem u Španiju ili u Istanbul.”
A između svih obaveza, sastanaka i poruka koje svakodnevno stižu, pitali smo ga postoji li osoba kojoj uvijek odgovori odmah:
‘’Naravno, moja mama Amira.”
Najzanimljiviji razgovori obično se dese dok hodate. Dok smo šetali prema pijaci i usput zastajali na nekoliko mjesta, Mirza nam je otkrio male navike i guilty pleasure trenutke koji često najbolje opisuju nečiji karakter.
Naravno, kao neko ko voli modu, najviše nas je zanimalo šta uvijek kupi i kada mu realno ne treba, na šta kroz osmijeh kaže: “Patike.”
Pričali smo i o tome kakav je kada se zaljubi, pa priznaje da je tada “valjda najljepša i najšarmantnija osoba ikada”, ali da je taj osjećaj lijep i da ga se rado sjeća.
A kada smo došli do pitanja guilty pleasure navika, odgovor je bio samo dodatna potvrda koliko su upravo male, svakodnevne stvari često one koje najviše poprave dan:
“Moj omiljeni guilty pleasure su koncerti.”
Negdje između gradske gužve, proljetnog sunca i spontanih razgovora, cijela atmosfera počela je podsjećati na one dane koje ne planirate posebno, a na kraju ih ipak zapamtite.
Pred kraj dana završili smo uz kratka pitanja koja zvuče jednostavno, ali često otkriju više nego ozbiljni intervjui.
Kada smo ga pitali bira li radije Cedevita vitaminski ledeni čaj od breskve i limuna ili Cedevita vitaminski ledeni čaj od šumskog voća i limuna odgovor je bio: “Uvijek breskva i limun.”
Razgovor je završio pitanjem koja pjesma trenutno najbolje opisuje njegov život, na šta bez puno razmišljanja govori:
“Za dobre i loše dane od Nine.”
Na kraju smo shvatili da ovaj dan zapravo nije bio klasičan intervju. Više je ličio na laganu proljetnu šetnju, uz dobre razgovore, omiljene sarajevske adrese i one male refresh trenutke uz Cedevita Vitamin Ice Tea zbog kojih dan nekako sporije i ljepše prolazi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
