TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.3.2020.
Prije nešto više od tri mjeseca, na BONJOUR.ba pisali smo vam o jednom jako zanimljivom gastro Instagram profilu koji vodi jedan par, dvoje strastvenih gurmana.
Mirna Dizdarević i Dino Rogić na Instagram profilu @the.mood.food dijele praktične, svakodnevne recepte i gastro preporuke, a nedavno je cijela priča narasla u nešto drugačiji gastro blog.
Naime, Mirna je pokrenula 'Mislim, dakle kuham', gdje svaki tjedan uz osobne priče o važnosti pojedinih jela ili namirnica u njenom životu, otkriva i recepte koje vrijedi probati. Saznali smo više o ovom kulinarskom projektu i Mirnu zamolili da nam #OstaniKući vrijeme dodatno obogati receptom za svima omiljenu deliciju – slane kiflice.
Što je bila inspiracija za sam naziv bloga, a tko potpisuje vizualni izgled bloga?
Naziv bloga je došao od moga partnera koji je odmah došao na ideju da bi se blog trebao zvati Mislim, dakle kuham. Ja sam mu opisala o čemu je i kakve ću priče pisati s receptima i vrlo brzo je naziv usvojen. Vizuealni identitet bloga potpisuje moja dugogodišnja prijateljica i talentirana arhitektica, Nera Džanić.
Svoje recepte predstavljaš na kreativan način, kroz priče koje nose više od samog recepta za pripremu. Zašto si se odlučila baš za ovaj stil i kakve su reakcije čitatelja?
Odlučila sam se za ovaj stil pisanja te samog predstavljanja recepata, upravo zbog toga što ja vežem hranu uz emocije i sjećanja.
Što sam starija i što više razmišljam o kuhinji svoje mame i svojih baka, sve više me ti isti recepti asociraju na neke priče koje vežem uz njih.
Hrana i emocije su dvije stvari koje su usko povezane. Hrana veže ljude, održava nas u životu, čini nas kreativnim, opušta nas i čini nas sretnim.
Za mene je kuhanje čista terapija i sve priče koje pišem su kao jedna seansa.
Uvijek se osjećam bolje kada napišem neku priču i dobar recept i trudit ću se da nastavim ovim tempom.
Reakcije čitatelja su za mene iznenađujuće. Na početku nisam mislila da će itko čitati moje mozganje iskreno, ali nakon feedbacka koji dobijem poslije svakog objavljenog blog posta, postajem sve sigurnija da ovo što radim je ispravno. Vidim da se ljudi pronalaze u pričama, vidim da isprobavaju recepte i to mi je iznimno drago. Isto tako, netko dođe da pročita samo priču, netko samo recept i to čini ovaj blog posebnim.
Gdje pronalaziš inspiraciju za same recepte i koji ti je do sada najveći izazov u kuhinji?
Najveću inspiraciju pronalazim u receptima s kojima sam odrasla. Same priče iz djetinjstva me vežu uz specifične recepte.
Ne volim komplicirane recepte generalno, jer hrana je dosta jednostavna i savršena bez previše dodataka. Volim svježe i zdrave namirnice i što manje začina i dodataka. Moja čitava filozofija kuhanja je da pustimo hranu da bude onakva kakva jeste. Da nema potrebe za nezdravim začinima, nema potrebe da je hrana masna i ljudi trebaju da jedu ono što im tijelo želi. Samo izbalansiranom prehranom će naše tijelo i um biti sretni i zdravi.
Najveći izazov u kuhinji mi je sama kuhinja, jer je jako mala. Jedva čekam da mogu imati veliku kuhinju s puno prostora za isprobavanje novih recepata.
Koliko vremena ti je potrebno za pripremu jednog blog posta (fotografije, tekst, video)?
Za pripremu jednog blog posta treba mi više dana. Vremenski nije puno, ali nikada ne napravim recept i ne napišem priču u isto vrijeme. Obično prvo napišem priču, sjetim se recepta, napravim ga kada mogu, fotkam gotovo jelo, obrađujem fotografiju i onda svakog ponedjeljka možete čitati nove postove. Sve u svemu ukupno 3-4 sata.
Koliko ti kuhanje pripomaže u ovom periodu za #feelgood atmosferu u domu? Koje si recepte do sada pripremala?
Moram priznati da mi kuhanje u ovim trenutcima najviše pomaže. Kao što sam već napisala, kuhanje je moja terapija i sada mi je prijeko potrebna. Fokusirana sam na ono što kuham, pripremim sve, napravim i uživamo onda u delicijama. Kuhanje mi pomaže da se opustim i nađem svoj mir, a to je najvažnije u ovim trenutcima. Predlažem svim Vašim čitateljima da isprobaju neki novi recept, te da na taj način “pobjegnu” bar na kratko od današnje svakodnevice.
Brz i jednostavan recept za slane kiflice
Sastojci:
Priprema:
Pećnicu uključite na 200 stupnjeva.
U posudu staviti brašno, kvasac, sol i šećer, i sjediniti.
U manjoj šerpi stavite ulje i maslac da se istopi. U to dodati 200 ml mlijeka, jogurt i žlicu octa.
U brašno dodajte smjesu s maslacem, uljem, jogurtom, mlijekom i octom. Sjedinite smjesu drvenom kuhačom, pa onda rukom dok se tijesto ne počne odvajati od zdjele. Prekrijte prozirnom folijom i ostavite sat vremena da se diže.
Kada se tijesto diglo, premijesite ga. Za manje kiflice, tijesto prepolovite na pola i izvaljajte na debljinu 1-2 cm. Režite tijesto na trokute, kao da režete pizzu. Možete praviti manje ili veće kiflice, to zavisi od vas. Ja uvijek napravim raznih veličina.
Rolajte kiflice same ili ako želite kao ja, dodajte malo sira i šunke.
Kiflice stavite na papir za pečenje, zatim u tepsiju i premažite jajetom. Možete kiflice posuti sjemenkama ako ih imate, a ako ne, ostavite ih bez ičega.
Pecite 15-20 minuta, zavisno od jačine pećnice.
Ostavite kiflice da se malo ohlade i imat ćete savršeno mekane kiflice za #feelgood trenutak u udobnosti vašeg doma.
Dobar tek, ostanite doma, čuvajte sebe i one oko sebe!
Mirna Dizdarević
TEKST: Bonjour.ba
Da se razumijemo, kod nas kafa nikada nije samo kofein. Ona je izgovor da nekoga saslušaš, pauza između dva velika koraka, mala dnevna ceremonija koja se ponavlja godinama. U zemlji u kojoj se dan planira oko kafe, a ne obrnuto, postoji nešto posebno u načinu na koji čuvajmo ovaj ritual.
Upravo zato, kada Bonjour.ba tim osmišljava nova iskustva, postoji jedno pravilo: ako radimo nešto o kafi onda to ne može biti površno. Mora biti osjećaj. Mora biti blisko. Mora biti naše.
A ko je prirodniji partner u tome od Grand kafe, domaće kafe uz koju smo odrasli, koju pijemo sa prvom tišinom jutra dok još niko ne šalje poruke, u razgovoru s prijateljicom koji traje duže nego što smo planirali.
Zato je ovo okupljanje bilo zamišljeno kao putovanje kroz svijet kafe od gotove šoljice Grand Gold, Grand Aroma, Grand Strong ili Grand Black’n’Easy My Way, koje su bile izložene na postamentima i servirane u sklopu cateringa, sve do toga kako izgleda zrno, kako se mijenja jačina, šta određuje aromu, i kako svaki od tih elemenata postaje dio ličnog ukusa.
Na početku programa uzvanike su pozdravili Ana Ćavar, vlasnica Bonjour.ba portala i Srđan Dabić, Senior Brand Building Manager za Grand kafu, uvodeći ih u koncept događaja i iskustva koje će, kroz aktivnosti tokom dana, rezultirati stvaranjem njihovog personaliziranog coffee blend-a.
Ana Ćavar, vlasnica Bonjour.ba portala
Srđan Dabić, Senior Brand Building Manager za Grand kafu
Ali, evo iskrenog pitanja: znamo li zapravo šta pijemo? Znamo li prepoznati note koje volimo, razliku između blendova, zašto nam je jedna kafa “ona prava”, a druga “nekako nije to to”?
Zato smo kreirali intimno okupljanje ljudi koji razumiju važnost tih rituala i pozvali ih da prođu kroz nešto što obično uzimamo zdravo za gotovo: svijet kafe.
Kroz ovo iskustvo nas vode stručnjaci, korak po korak, od prvog šota do personaliziranog blenda od prepoznavanja nota do razumijevanja onoga što u kafi zaista volimo.
Pa dobro… kako zapravo izgleda kafa koju volite?
Prvi dio druženja bio je mali reality check degustacija u šotovima. Da, dobro ste pročitali. U malim čašicama, bez mlijeka, bez šećera, bez dekoracije. Samo kafa i vi.
U ovom prvom koraku, Ilija Đurić, specijalista za kafu i Zorica Đorđević, rukovodilac razvoja Atlantic Grand, vodili su goste kroz cupping četiri različite vrste i jačine: Santos, Colombia, Rio Minas i robusta mix (Uganda i Vijetnam). Svaka od njih nosi drugačiji intenzitet arome, gorčine, tijela i kiseline, sve precizno prikazano kroz cupping “spidere” koje su gosti imali na stolovima.
Stručnjaci su vodili goste kroz kratko, ali precizno putovanje: kako blend nastaje, šta znači jača, aromatičnija, mekša, gdje se sve u ukusu kriju godine znanja i fine razlike koje nikada ne primijetiš dok ne znaš gdje gledati.
Ono što se desilo bilo je prekrasno, većina je otkrila da kafa koju pije godinama nije ista ona koju najviše voli po ukusu. To je onaj trenutak kada se svijet malo otvori, kada shvatite da i u kafi postoji lični potpis koji do sada niste umjeli prepoznati.
Umijeće mirisa: Gdje se zapravo krije karakter kafe?
Drugi korak bio je potpuno drugačiji: arome. Ako ste mislili da sve kafe mirišu isto, ovo je bio trenutak koji to razbije kao džezva kad se prevrne.
Vodila ga je Zorica Đorđević, koja je gostima otvorila svijet od 36 različitih aroma: zemljanih, cvjetnih, drvenastih, spicy, citrusnih… onih koje možda nikada ne imenujemo, ali ih uvijek osjetimo.
Gosti su isprobavali različite mirisne note koje se dodaju zrnu. Ne parfemski, ne umjetno, nego suptilno dovoljno da prepoznaš zašto jedna kafa djeluje toplije, druga svježije, treća punije.
U tišini koja nastaje kada svi pokušavaju uhvatiti nijanse, mogle su se čuti rečenice tipa: “Čekaj, ovo je ona nota koju stalno tražim…”
“Ja u životu nisam ovako razmišljala o kafi.” To je onaj momenat kada od obične navike nastane znanje.
Blend kao lična karta: Trenutak u kojem pravite svoju kafu
A onda finale. Ustajanje, odlazak do pulta koji izgleda kao mali laboratorij, ali s toplinom domaće kuhinje. Gdje je Mirjana Ševo, tehnolog razvoja, vodila goste kroz posljednji korak: kreiranje vlastitog blenda.
Miješali su note koje su najviše voljeli. Dodavali aromu koja im najviše “sjeda”. Određivali jačinu po svom osjećaju, a ne po tuđem receptu. 
Na osnovu odabranog zrna iz prvog koraka i omiljenih aroma iz drugog, svako je miješao omjere, određivao jačinu i kreirao kafu po svom osjećaju.
Na licu mjesta je mlinac meljao upravo taj, personalizirani blend, koji se pakovao u brendirane smeđe vrećice i dodavao u goody bags. Uz ovaj blend, gosti su dobili i Grand Single Origin Peru kafu, kao i Grand Black’n’Easy My Way, dva proizvoda koja su upotpunila priču o različitim svjetovima i karakterima kafe.
To je onaj dio iskustva u kojem se najbolje osjeti koliko znanja, strasti i stvarne stručnosti stoji iza tima koji ovo svijetom kafe vodi.
Detaljnije o njihovim procesima, metodama i filozofiji ćete čitati u posebnom članku uskoro.
Na kraju, dok su se papirići sa odabranim notama slagali u male vrećice, a gosti odlazili sa blendom koji su sami kreirali, desila se ona mala, tiha spoznaja koju može dati samo kafa: da su i najobičnije navike često najposebniji dijelovi našeg dana, samo ih ponekad treba vidjeti izbliza.
Ovo druženje nije promijenilo način na koji pijemo kafu ali jeste način na koji je razumijemo. Pokazalo je da iza svake šoljice stoji priča, proces, vještina i znanje, ali i da postoji nešto duboko lično u tome koju notu preferiramo, koju jačinu biramo i zašto nam baš ta kafa “legne”.
Možda je baš to najljepši dio ovog iskustva: činjenica da su gosti otišli kući ne samo sa blendom, nego i sa malim aha-momentom. Onim koji kaže da i svakodnevni ritual može biti bogatiji, svjesniji, topliji ako mu damo prostor.
Jer u svijetu koji stalno žuri, lijepo je znati da se neke stvari i dalje piju polako i da je kafa jedna od njih.
Behind the sips: Ko je sve popio kafu sa nama? 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
