TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.3.2020.
Prije nešto više od tri mjeseca, na BONJOUR.ba pisali smo vam o jednom jako zanimljivom gastro Instagram profilu koji vodi jedan par, dvoje strastvenih gurmana.
Mirna Dizdarević i Dino Rogić na Instagram profilu @the.mood.food dijele praktične, svakodnevne recepte i gastro preporuke, a nedavno je cijela priča narasla u nešto drugačiji gastro blog.
Naime, Mirna je pokrenula 'Mislim, dakle kuham', gdje svaki tjedan uz osobne priče o važnosti pojedinih jela ili namirnica u njenom životu, otkriva i recepte koje vrijedi probati. Saznali smo više o ovom kulinarskom projektu i Mirnu zamolili da nam #OstaniKući vrijeme dodatno obogati receptom za svima omiljenu deliciju – slane kiflice.
Što je bila inspiracija za sam naziv bloga, a tko potpisuje vizualni izgled bloga?
Naziv bloga je došao od moga partnera koji je odmah došao na ideju da bi se blog trebao zvati Mislim, dakle kuham. Ja sam mu opisala o čemu je i kakve ću priče pisati s receptima i vrlo brzo je naziv usvojen. Vizuealni identitet bloga potpisuje moja dugogodišnja prijateljica i talentirana arhitektica, Nera Džanić.
Svoje recepte predstavljaš na kreativan način, kroz priče koje nose više od samog recepta za pripremu. Zašto si se odlučila baš za ovaj stil i kakve su reakcije čitatelja?
Odlučila sam se za ovaj stil pisanja te samog predstavljanja recepata, upravo zbog toga što ja vežem hranu uz emocije i sjećanja.
Što sam starija i što više razmišljam o kuhinji svoje mame i svojih baka, sve više me ti isti recepti asociraju na neke priče koje vežem uz njih.
Hrana i emocije su dvije stvari koje su usko povezane. Hrana veže ljude, održava nas u životu, čini nas kreativnim, opušta nas i čini nas sretnim.
Za mene je kuhanje čista terapija i sve priče koje pišem su kao jedna seansa.
Uvijek se osjećam bolje kada napišem neku priču i dobar recept i trudit ću se da nastavim ovim tempom.
Reakcije čitatelja su za mene iznenađujuće. Na početku nisam mislila da će itko čitati moje mozganje iskreno, ali nakon feedbacka koji dobijem poslije svakog objavljenog blog posta, postajem sve sigurnija da ovo što radim je ispravno. Vidim da se ljudi pronalaze u pričama, vidim da isprobavaju recepte i to mi je iznimno drago. Isto tako, netko dođe da pročita samo priču, netko samo recept i to čini ovaj blog posebnim.
Gdje pronalaziš inspiraciju za same recepte i koji ti je do sada najveći izazov u kuhinji?
Najveću inspiraciju pronalazim u receptima s kojima sam odrasla. Same priče iz djetinjstva me vežu uz specifične recepte.
Ne volim komplicirane recepte generalno, jer hrana je dosta jednostavna i savršena bez previše dodataka. Volim svježe i zdrave namirnice i što manje začina i dodataka. Moja čitava filozofija kuhanja je da pustimo hranu da bude onakva kakva jeste. Da nema potrebe za nezdravim začinima, nema potrebe da je hrana masna i ljudi trebaju da jedu ono što im tijelo želi. Samo izbalansiranom prehranom će naše tijelo i um biti sretni i zdravi.
Najveći izazov u kuhinji mi je sama kuhinja, jer je jako mala. Jedva čekam da mogu imati veliku kuhinju s puno prostora za isprobavanje novih recepata.
Koliko vremena ti je potrebno za pripremu jednog blog posta (fotografije, tekst, video)?
Za pripremu jednog blog posta treba mi više dana. Vremenski nije puno, ali nikada ne napravim recept i ne napišem priču u isto vrijeme. Obično prvo napišem priču, sjetim se recepta, napravim ga kada mogu, fotkam gotovo jelo, obrađujem fotografiju i onda svakog ponedjeljka možete čitati nove postove. Sve u svemu ukupno 3-4 sata.
Koliko ti kuhanje pripomaže u ovom periodu za #feelgood atmosferu u domu? Koje si recepte do sada pripremala?
Moram priznati da mi kuhanje u ovim trenutcima najviše pomaže. Kao što sam već napisala, kuhanje je moja terapija i sada mi je prijeko potrebna. Fokusirana sam na ono što kuham, pripremim sve, napravim i uživamo onda u delicijama. Kuhanje mi pomaže da se opustim i nađem svoj mir, a to je najvažnije u ovim trenutcima. Predlažem svim Vašim čitateljima da isprobaju neki novi recept, te da na taj način “pobjegnu” bar na kratko od današnje svakodnevice.
Brz i jednostavan recept za slane kiflice
Sastojci:
Priprema:
Pećnicu uključite na 200 stupnjeva.
U posudu staviti brašno, kvasac, sol i šećer, i sjediniti.
U manjoj šerpi stavite ulje i maslac da se istopi. U to dodati 200 ml mlijeka, jogurt i žlicu octa.
U brašno dodajte smjesu s maslacem, uljem, jogurtom, mlijekom i octom. Sjedinite smjesu drvenom kuhačom, pa onda rukom dok se tijesto ne počne odvajati od zdjele. Prekrijte prozirnom folijom i ostavite sat vremena da se diže.
Kada se tijesto diglo, premijesite ga. Za manje kiflice, tijesto prepolovite na pola i izvaljajte na debljinu 1-2 cm. Režite tijesto na trokute, kao da režete pizzu. Možete praviti manje ili veće kiflice, to zavisi od vas. Ja uvijek napravim raznih veličina.
Rolajte kiflice same ili ako želite kao ja, dodajte malo sira i šunke.
Kiflice stavite na papir za pečenje, zatim u tepsiju i premažite jajetom. Možete kiflice posuti sjemenkama ako ih imate, a ako ne, ostavite ih bez ičega.
Pecite 15-20 minuta, zavisno od jačine pećnice.
Ostavite kiflice da se malo ohlade i imat ćete savršeno mekane kiflice za #feelgood trenutak u udobnosti vašeg doma.
Dobar tek, ostanite doma, čuvajte sebe i one oko sebe!
Mirna Dizdarević
TEKST: Bonjour.ba
U Italiji se vjeruje da hrana ne liječi samo tijelo, nego i dušu. 'Mangia che ti passa', kažu Italijani, 'Jedi i proći će te'; jedna od najpoznatijih narodnih izreka, koja nije samo savjet, nego način razmišljanja.
To nije puka utjeha, nego filozofija života koja kaže da tanjir tople tjestenine, kap maslinovog ulja i razgovor uz čašu vina mogu popraviti i dan i raspoloženje. Taj italijanski duh, onaj u kojem se hrana ne jede, nego doživljava, ne živi samo u Rimu i Napulju.
Možemo ga pronaći i ovdje, u trenutku kad na maslinovom ulju zamiriše sitno sjeckani luk i prostor se ispuni toplinom doma, te u Tropic i Crvena jabuka marketima, gdje Buonetti tjestenina i njen kuhar podsjećaju da i najjednostavniji obrok može postati trenutak za uživanje ako mu poklonimo samo malo pažnje i topline.
Kad je izbor tjestenine dilema sama po sebi…
Koliko puta ste stajali ispred police s tjesteninom, nesigurni koju izabrati: fettuccine ili tagliatelle, sa jajima ili bez?
Neke izgledaju savršeno za kremaste sosove, druge traže malo maslinovog ulja i par listića bosiljka, a vi stojite, razmišljate i znate da će sve brige nestati onog trenutka kad čujete prvo zveckanje tanjira i miris koji ispuni kuhinju.
Tjestenina ima tu moć da običan obrok pretvori u mali trenutak uživanja, onaj zbog kojeg se sve čini lakšim i ljepšim.
U tom smislu, Buonetti tjestenina savršeno čuva duh Italije u svakoj porciji: rađena po tradicionalnoj recepturi od 100% durum pšenice, prilagođena svakom trenutku i ukusu.
Dolazi u dvije varijante, sa jajima, bogatijeg i punijeg okusa, idealna za mesne i kremaste sosove, te bez jaja, laganija i svestranija, savršena za jednostavna, svakodnevna jela. 
Bez obzira koju odaberete, rezultat je uvijek isti: tanjir koji donosi osjećaj zadovoljstva i miris koji na trenutak pretvara vašu kuhinju u mali italijanski kutak mira.
Kad ne znate šta kuhati, ovaj kuhar definitivno zna
Znamo kako to izgleda... kad otvorite frižider i nemate ideju odakle početi. A ako se odlučite za tjesteninu, tek tada kreće prava dilema: koju izabrati, koji sos, koliko dugo kuhati…
Zato smo ovaj put prepustili odluku onome ko uvijek ima pravi odgovor, a to je Buonetti kuhar. Jednostavan, inspirativan i napisan tako da svako može uživati u kuhanju, bez žurbe i stresa.
Na njegovim stranicama, kroz 48 recepata za četiri godišnja doba, svaka sezona ima svoj ritam: proljeće je svježe, ljeto mirisno, jesen topla, a zima puna okusa koji griju. Stranice prate ritam svakodnevice, pune su malih savjeta koji kuhanje pretvaraju u ritual, a ne obavezu.
U dijelu posvećenom jeseni pronašli smo jelo koje nas je razriješilo svih dilema: fettuccine u mesnom sosu iz rerne.
Uz nekoliko kapi GAEA Kalamata maslinovog ulja i prstohvat Kulino začina, koji svakom zalogaju daje savršen balans, ovo jelo postaje sve što očekujemo od dobre tjestenine: toplo, jednostavno i neodoljivo mirisno.
Federico Fellini je jednom rekao da je život kombinacija magije i tjestenine i teško je s tim ne složiti se. U jednostavnom obroku često se krije mnogo više od hrane: miris doma, osjećaj mira i topline, tišina između dva zalogaja u kojoj sve ima smisla.
Buonetti nas podsjeća da za dobar obrok nije potrebna posebna prilika. Dovoljno je malo vremena, nekoliko kvalitetnih sastojaka i želja da uživamo u onome što stvaramo.
Dok se mirisi šire kuhinjom i prvi zalogaj otkriva savršeni balans ukusa, postaje jasno da je upravo u tim trenucima život najukusniji.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
