TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 3.3.2025.
Sinoćnja dodjela Oscara bila je dosta predvidljiva, ali pored nagrada i ponekih win glamuroznih haljina, pažnju javnosti ukrali su više neki momenti koji su kombinacija romantike, mode i tračeva.
Naravno, zvijezde večeri nisu bili samo dobitnici, već i parovi koji su (ili nisu) prošetali tepihom zajedno, kao i modne odluke koje su iznenadile čak i one s najistančanijim stilskim radarima.
Kylie Jenner i Timothée Chalamet: Poljubac koji je potvrdio sve
Iako su mjesecima kružile glasine da su Kylie Jenner i Timothée Chalamet na tankom ledu kada je u pitanju njihova veza, sinoćnja dodjela Oscara stavila je tačku na sva nagađanja i to u obliku strastvenog poljupca koji su kamere uhvatile. Kylie se, doduše, nije pojavila na crvenom tepihu, ali je unutra bila Timothéejev najveći fan.
Timothee je bio u blijedožutom Givenchy odijelu, dok je Kylie odabrala sofisticiranu crnu Miu Miu haljinu. No, pravi show desio se unutar dvorane, kada su kamere snimile njihovu razmjenu nježnosti. Njih dvoje su izgledali potpuno opušteno i zaljubljeno, čime su dodatno potvrdili da su i dalje zajedno uprkos nagađanjima o problemima u vezi. Ako je iko sumnjao u njihovu hemiju, sinoć su je raspršili u jednom kadru.
Ariana Grande i misteriozna cipelica na haljini
Ariana Grande je modno igrala na sigurno dok nije okrenula leđa. Pjevačica i glumica, koja se pojavila u ulozi prezenterke, stigla je u pink, šljokičastoj haljini inspirisanoj stilom njenog lika Glinde iz filma Wicked. Međutim, prava misterija večeri bila je njena crvena haljina za nastup, na kojoj se krio neočekivan detalj cipelica!
Da, dobro ste pročitali. Ariana je na leđima haljine imala pričvršćenu crvenu cipelicu, što je odmah izazvalo lavinu komentara na društvenim mrežama. Naravno, modni znalci brzo su povezali ovaj detalj s legendarnim crvenim cipelama Dorothy iz filma Čarobnjak iz Oza, što je bio suptilan omaž Ariani u ulozi Glinde.
Foto: @whowhatwear
Gdje su Ariana i njen dečko?
Još jedan detalj koji nije promakao fanovima jeste činjenica da Ariana Grande i njen partner Ethan Slater nisu zajedno prošetali crvenim tepihom. Iako su svi očekivali njihov zajednički dolazak, par je odlučio da se ne pojavljuje rame uz rame što je samo podgrijalo priče o njihovom odnosu.
Da li su htjeli izbjeći medijsku pažnju ili se iza kulisa nešto zaista dešava, ostaje da vidimo. Ipak, njihovi bliski izvori tvrde da su zajedno uživali u večeri i da je sve u najboljem redu, ali Hollywood ne bi bio Hollywood da fanovi ne traže dublju priču iza svega.
Halle Berry i Adrien Brody: povratak kultnog poljupca!
A onda nostalgija u punom sjaju! Halle Berry je sinoć na crvenom tepihu prijateljski poljubila Adriena Brodyja, a fanovi su odmah prepoznali omaž kultnom trenutku s dodjele Oscara 2003. godine.
Tada je Brody, u trenutku euforije nakon što je osvojio nagradu za najboljeg glumca, uhvatio Berry potpuno nespremnu i strastveno je poljubio na sceni, što je postao jedan od najpoznatijih, ali i najkontroverznijih trenutaka u historiji Oscara. Dvadeset i jednu godinu kasnije, Berry mu je vratila poljubac, ali ovaj put na puno suptilniji i prijateljski način, uz osmijeh i aplauz okupljenih.
Ovaj throwback moment odmah je postao viralan, a komentari su preplavili društvene mreže. Jedni su se nostalgično prisjećali 2003., dok su drugi spekulisali da je Berry na ovaj način htjela "zatvoriti krug" i pokazati da sada ona drži konce u rukama. U svakom slučaju, njihov susret bio je jedan od neočekivanih highlighta večeri!
Iako su Oscari 2025. bili puni predvidljivih trenutaka, upravo su oni neplanirani trenuci na crvenom tepihu i izvan kamere dali cijeloj ceremoniji onu dozu uzbuđenja koju su mnogi čekali.
* * *
Naslovna fotografija: @chicksintheoffice
TEKST: Ada Ćeremida
Jedan zimski dan proveli smo s Lamineom Guèyeom dok se dokumentarni film ''Sarajevski spust 1984.'' snimao na Bjelašnici, u gradu i u hotelu Apeiro, mjestima gdje se prošlost i sadašnjost prirodno prepliću.
Ekipa filma bila je u punom zamahu, atmosfera uzbuđena, a Lamine, miran, otvoren i potpuno prisutan u svakom trenutku. Između kadrova na planini i gradskih lokacija, sjeli smo s njim na razgovor koji je vrlo brzo otišao dalje od sporta.
Pratiti snimanje dokumentarca i istovremeno zaroniti u njegovu priču značilo je ići punom brzinom, ali bez straha. Ta energija osjeti se i u ovom razgovoru, jednako kao i jasna autorska namjera iza projekta. 
Iza filma stoji Adnan Hasković, jedan od najprepoznatljivijih bosanskohercegovačkih glumaca, koji se nakon međunarodnih i holivudskih angažmana svjesno okreće filmovima s jasnom društvenom porukom i globalnim dometom.
Ideju za ‘’Sarajevski spust 1984.'' potpisuje autorica i rediteljica Aleksandra Fracassa-Kostić, koja je ovu snažnu priču prvi put predstavila Haskoviću prije tri godine.
Od tada, njihova zajednička posvećenost projektu rasla je u filmu koji s jednakom pažnjom gleda u prošlost i govori o sadašnjem trenutku.
Lamine Guèye je prvi i do danas jedini senegalski sportista koji se takmičio u alpskom skijanju na Zimskim olimpijskim igrama, upravo u Sarajevu 1984. godine. Danas se, nakon četiri decenije, vraća u grad koji za njega nije samo olimpijska destinacija, već simbol susreta, otvorenosti i zajedništva.
U razgovoru koji slijedi govori o identitetu, solidarnosti i vrijednostima sporta koje nadilaze medalje. Neki od najličnijih trenutaka iz ovog susreta ostali su zabilježeni i van samog intervjua kao mali uvidi u to ko je Lamine danas.
Lamine Guèye, Senegalski skijaš i predsjednik Senegalske skijaške federacije sa Eminom Smakom, glavnom urednicom Bonjour.ba
Lamine, povratak u Sarajevo nakon četiri decenije: koje su vas emocije najviše iznenadile tokom ovog povratka?
Iskreno, nije to bilo iznenađenje, već potvrda. Potvrda onoga što sam osjetio kada sam prvi put došao ovdje sa 24 godine. Taj grad, ti ljudi, ta toplina i osjećaj dobrodošlice. Tokom Olimpijskih igara ste stalno u žurbi, sastanci kapitena, treninzi, trke, priprema skija i nemate vremena da sve to zaista osjetite.
Danas, zahvaljujući ovom projektu, mogao sam sve upiti, poput spužve. I to je bila velika potvrda. Hodate ulicom, ljudi su ljubazni, topli. Sarajevo je primjer. Ovdje se osjećam dobro.
To je, istovremeno, najbolji način da izgradite sebe. U takvom okruženju ne možete opstati ako niste duboko svoji i sigurni u ono što jeste. Ali, s druge strane, to je bilo neočekivano i neobično, pa ste prisiljeni da upoznajete druge i dijelite s njima. U opasnom sportu kao što je alpsko skijanje, nemate drugog izbora.
Ostajući svoj i spuštajući se tim stazama punom brzinom, stekao sam poštovanje drugih. Na kraju su se razvila i vrlo vrijedna prijateljstva s takmičarima i ljudima iz tog svijeta koji mi u početku nije bio blizak.
Sarajevo 1984. postalo je simboličan trenutak u olimpijskoj historiji. Šta danas, gledajući unazad, taj trenutak predstavlja izvan sporta?
Sarajevo nije samo grad. Historijski i geografski, to je mjesto gdje katolička crkva, pravoslavna crkva, sinagoga i džamija postoje zajedno. To je mjesto gdje se svijet može susresti.
Olimpijske igre bi trebale biti upravo to. Za mene je Sarajevo 1984. bilo spajanje te dvije ideje: Olimpijade, gdje se svijet susreće i Sarajeva, grada u kojem se svijet već susreće. Svaka od tih ideja je sama po sebi ogromna, ali zajedno postaju nešto posebno. Vrijednosti su iste i zato je taj događaj bio toliko poseban.
Film ‘’Sarajevski spust 1984.'' se vraća u prošlost, ali snažno govori o sadašnjosti. Zašto mislite da je ovu priču bilo važno ispričati baš sada?
Ne prođe dan da ne uključite televiziju, pogledate telefon ili pročitate novine, a da ne dobijete katastrofalne vijesti. Kao da vozimo voz punom brzinom prema zidu. Čini se da je dio čovječanstva zaboravio da smo prije svega ljudi. Bez obzira na boju kože, religiju ili imovinsko stanje.
Ova priča pokazuje da je, čak i kada smo različiti, moguće raditi zajedno. Ja sam se takmičio za Senegal, sam, bez trenera, bez novca, bez infrastrukture.
To je bilo moguće zahvaljujući pomoći drugih: francuske i italijanske skijaške federacije, drugih takmičara, ljudi ovdje u Sarajevu. Kada sam tražio pomoć, uvijek su govorili: ‘’Nema problema''.
To pamtim cijeli život. Ako želimo ići naprijed, jedini put je uz međusobno poštovanje. Posebno vjerujem u mlađe generacije. Pitanje je samo kako tu većinu pretvoriti u stvarnu promjenu.
Ako neko pogleda dokumentarac, a da ne zna ništa o vama, šta biste voljeli da razumije o svijetu u kojem danas živimo?
Sport bi trebao promovisati poštovanje, pravila, protivnika, saradnje. Sport vas uči prijateljstvu i bratstvu. Na kraju, recimo, hokejaške utakmice, rukujete se s protivnikom. Te vrijednosti su ključne. Kada to povežete s mojom pričom, nekim ko dolazi iz zemlje u kojoj taj sport nije uobičajen, shvatite da ništa nije nemoguće.
Kada sam sa 18 godina odlučio osnovati Senegalsku skijašku federaciju, svi su mi govorili da sam lud. Važno je imati cilj i znati da ćete tokom puta učiti.
Nije presudno šta znate danas, već vaša sposobnost da učite svakog dana. Tako postaje moguće i ono što drugima izgleda nedostižno.
U kratkim pauzama između snimanja, razgovor je odlazio i u intimnijem smjeru, o tome kako njegova priča pripada i drugima, te kako danas vidi sebe, slojevitog i oblikovanog svim iskustvima kroz koja je prošao. Te odgovore poslušajte u reels-u ispod.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
