TEKST: Lamija Muratagić
DATUM OBJAVE: 18.6.2026.
Na Polimoda Graduate Showu, koji je otvorio sedmicu Pitti Uomo u Firenci, mladi italijanski dizajner Vincenzo Junior Marrazzo predstavio je kolekciju Il Latte delle Vergini i detalj koji izgleda kao modna greška, ali se čita kao vrlo precizna izjava.
Pitti Uomo modni događaj koji se ne prati samo zbog odjeće, nego zbog načina na koji Firenca nekoliko dana postaje laboratorij savremenog mensweara, mjesto na kojem se susreću kupci, urednici, dizajneri, stilisti, studenti, etablirani brendovi i nova imena koja tek pokušavaju objasniti vlastiti jezik.
16. juna počelo je 110. izdanje sajma Pitti Uomo, koje je i ove sezone okupilo najvažnija imena muške mode i postavilo ton za dane koji slijede. Paralelno je na prvi dan održan i Polimoda Graduate Show, studentska revija koja uz Pitti Uomo ne funkcioniše kao prateći program, nego kao jedan od najvažnijih trenutaka sedmice za čitanje onoga što dolazi nakon već formiranih modnih sistema.
Ovogodišnji Graduate Show okupio je 19 odabranih završnih kolekcija studenata Polimode, firentinske modne škole koja ima posebno mjesto u razgovoru o novoj generaciji dizajnera. Među njima se izdvojio Vincenzo Junior Marrazzo, italijanski dizajner koji je predstavio kolekciju Il Latte delle Vergini i pokazao jedan od onih detalja zbog kojih se revija ne završava kada se ugase svjetla: štiklu koja na prvi pogled izgleda kao da se slomila.
Virtuozno izveden aksesoar nikada ne završava look samo dekorativno. Njegova moć je u tome da poremeti očekivanu siluetu, uvede napetost i cijelo izdanje prevede u potpuno drugačiji vizuelni registar. Marrazzova štikla upravo to radi. Ona ne djeluje kao aksesoar koji mirno završava siluetu, nego kao mali poremećaj u sistemu odijevanja i trenutak nestabilnosti koji tijelo, hod i odjeću odjednom uvodi u isti dramaturški prostor.
To je posebno snažno jer se ne radi o spektakularnom efektu koji pokušava nadglasati kolekciju, nego o detalju koji izgleda gotovo incidentno, kao greška koju je neko odlučio pokazati. Upravo smo nedavno pisali o tome kako moda sve češće napušta ideju besprijekornosti i okreće se detaljima koji djeluju nesavršeno, ali nose snažnu priču. Moda je dugo gradila autoritet kroz savršenstvo izrade, čistu završnicu i kontrolisanu liniju, ali nova generacija dizajnera sve češće najpreciznije govori upravo kroz napuknuće, trag, asimetriju, trošenje i ono što izgleda kao da je već preživjelo neku priču prije nego što je došlo na pistu.
Vincenzo Junior Marrazzo dolazi iz Italije, a njegova kolekcija Il Latte delle Vergini već samim naslovom otvara prostor između nevinosti, rituala, tijela i nečega što nije sasvim čisto ni udobno. Kolekcija se gradi oko tenzije između čistoće i kontaminacije, kroz namjerno istrošene komade inspirisane Pasolinijem i Batailleom, što objašnjava zašto slomljena štikla ovdje ne djeluje kao izolovan trik, nego kao vizuelni produžetak cijelog koncepta.
Pasolini i Bataille nisu reference koje u modi služe samo da kolekciji dodaju intelektualni sloj. Obojica otvaraju pitanja tijela, svetog, profanog, želje, krhkosti i društvenih granica, pa se u tom svjetlu Marrazzov rad može čitati kao pokušaj da odjeća ne bude površina za uljepšavanje, nego prostor konflikta. Zato štikla koja izgleda slomljeno postaje više od obuće: ona je mala arhitektura nestabilnosti, predmet koji odbija ideju da ženstvenost, elegancija ili ljepota moraju stajati ravno da bi bile uvjerljive.
Najbolji dio graduate revija je upravo to što se u njima moda još uvijek ne mora ponašati kao proizvod spreman za policu. Ona smije biti neugodna, nedovršena, previše lična, konceptualna, riskantna i ponekad neodmah razumljiva. Takav prostor često proizvede detalje koji kasnije izgledaju kao najtačniji signal smjera u kojem se moda pomjera.
Marrazzova slomljena štikla zato ne privlači pažnju samo zato što je neobična, nego zato što pogađa širi trenutak u modi. Nakon godina u kojima se luksuz često prevodio kroz tišinu, uglađenost i kontrolisanu neutralnost, sve je vidljivija potreba za predmetima koji nose trag, napetost i narativ. Ne savršen look, nego look koji ima unutrašnji konflikt.
Dok veliki brendovi često definišu šta će industrija kupovati, mladi dizajneri ponekad mnogo preciznije pokažu šta industrija osjeća A ako je suditi po ovoj štikli, Vincenzo Junior Marrazzo razumije da jedan mali pomak u konstrukciji može imati veću težinu od cijelog savršeno ispoliranog izlaza.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @vimarrazzo
TEKST: Lamija Muratagić
Alisa Čajić za Bonjour.Lookback govori o festivalskim izdanjima, saradnjama s domaćim dizajnericama i lookovima koji su oblikovali njen stil.
Bonjour.Lookback vraća poznata lica pred njihovu modnu arhivu, ali ne kako bi tek pobrojao haljine i godine. Zanimaju nas odluke prije crvenog tepiha, saradnje koje su oblikovale pojedina izdanja i način na koji se vlastiti stil mijenja kada ga posmatramo s vremenske distance.
U novom izdanju, snimljenom u prostoru Ateljea 71 i M Rasvjete, svoju festivalsku arhivu otvorila nam je bh. glumica Alisa Čajić. 
Alisa Čajić, bh. glumica
Njezini lookovi sa Sarajevo Film Festivala godinama nastaju kroz saradnje s domaćim autoricama, ali i kroz vrlo instinktivan odnos prema odijevanju. Pojedine haljine prvi put je obukla svega nekoliko minuta prije izlaska, frizuru najčešće radi sama, a iza spontanosti uvijek ostaje jasan ukus.
Alisu privlače snažna grafika, izražene siluete i odjeća koja već u sebi nosi ideju. Upravo zato se njezina modna arhiva ne čita kao niz odvojenih crvenih tepiha, nego kao priča o povjerenju između glumice i dizajnerica koje je godinama poznaju.
Saradnja s brendom Plusminus, iza kojeg stoji Ena Dujmović, provlači se kroz nekoliko važnih poglavlja Alisine festivalske garderobe.
Za fluorescentnozelenu haljinu bio je dovoljan Enin poziv i prva proba. Duga, gotovo sasvim ravna silueta presječena je asimetričnim dekolteom, dok crni crtež na intenzivnoj podlozi preuzima ulogu nakita. Boja je bila jedan od glavnih razloga zbog kojih se Alisa odmah prepoznala u kreaciji.
U drugom izdanju bijela haljina postaje podloga za grafiku u hladnim plavim tonovima. Sprijeda je zatvorenija i vizualno snažna, dok potpuno otvorena leđa otkrivaju njezinu mekšu stranu.
Upravo je taj dio haljine predložila Ajla Pustahija, a jednostavna punđa ostavila je kroju dovoljno prostora. Alisa se za izlazak spremila za desetak minuta i nije pokušavala dodatno stilizirati kreaciju koja je već imala jasan ritam.
Najstarija Plusminus fotografija vraća je bijeloj haljini s crnim linearnim crtežom, strukturiranim gornjim dijelom i visokim prorezom. Danas je zanimljiva jer u njoj već prepoznajemo motive koji će se vraćati i kasnije: crno-bijeli kontrast, grafiku velikog formata i konstrukciju koja prati sliku, umjesto da joj služi kao neutralna pozadina. 
Za ovo izdanje crveni tepih uopće nije bio dio prvobitnog plana. Alisa je namjeravala pogledati film, pa se odjenula kao za večernji izlazak.
Alisa je čipkani top visokog ovratnika spojila sa širokim crnim hlačama i sandalama s tankim remenjem. Budući da izlazak na crveni tepih nije bio planiran, look je ostao jednostavan i nenametljiv.
Crno odijelo Belme Tvico obilježilo je izdanje Sarajevo Film Festivala 2020. godine.
Sako vezan u struku i široke hlače stvaraju dugu, preciznu siluetu, dok duboki izrez pomjera odijelo iz dnevnog registra prema večernjem. Alisa je tada upravo skratila šiške, pa su čiste linije frizure dodatno naglasile ramena i strogoću kroja.
Odijelo nije tražilo mnogo dodataka. Crna boja, naglašen struk i širina nogavica bili su dovoljni da klasični tailoring dobije izrazito osoban karakter.
Saradnja s umjetnicom i prijateljicom Vildanom Brkić, koja stvara pod imenom Moon Drip by Vildana Brkić, donijela je dva potpuno različita izdanja.
Vildana je Alisu željela vidjeti izvan njezine uobičajene crne palete, dok je Alisa imala samo jedan uvjet: bez ružičaste. Završna kreacija spojila je upravo ružičastu i crvenu, ali ih je autorskim printom i odvažnim krojem potpuno oslobodila očekivane romantike.
Vildanina slika prenesena je na tkaninu, a izrezi, otvorena leđa i naglašeni bokovi razvijeni su zajedno s printom. Haljina je dovršena približno sat prije izlaska, dok ju je Alisa prvi put obukla desetak minuta prije crvenog tepiha. Uprkos toj vremenskoj stisci, konstrukcija izgleda promišljeno do posljednjeg detalja, posebno u načinu na koji se obojene plohe susreću s kožom.
Drugi look koji je Vildana osmislila za Alisu krenuo je u sasvim drugom smjeru. Nakon slikarskog printa i otvorene konstrukcije ružičasto-crvene haljine, uslijedila je metalizirana kreacija zamišljena kao futuristička interpretacija. 
Metalizirana tkanina prati tijelo u mekim, nepravilnim linijama, dok duga pletenica prelazi preko dekoltea i postaje produžetak same haljine. Umjesto klasičnog futurizma zasnovanog na oštrim formama, ovdje se sve kreće, presijava i mijenja s tijelom.
Kroz Plusminus, Belmu Tvico i Moon Drip by Vildana Brkić, Alisina modna arhiva otkriva koliko snažan look često počinje mnogo prije crvenog tepiha. U razgovoru, povjerenju i spremnosti da se ideja odvede do kraja.
Haljina može biti završena sat prije izlaska, a priprema trajati deset minuta. Ono što se ne može improvizirati jeste osjećaj za odjeću u kojoj se osoba zaista prepoznaje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Bonjour.ba produkcija
Foto: Bonjour.ba / @alisacajic
Social Media foto i video: Marija Perić i Tesnim Ališah
Lokacija: Atelje 71 I M Rasvjeta
Autorica članka: Lamija Muratagić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
