TEKST: Lamija Muratagić
DATUM OBJAVE: 4.8.2026.
Met otvara Gallianov arhiv, ali prava priča tek počinje. Otkrijte sedam razloga zbog kojih njegov utjecaj i dalje određuje kako moda izgleda, kreće se i pripovijeda.
Metropolitan Museum of Art objavio je da će proljetnu izložbu Costume Institutea 2027. posvetiti Johnu Gallianu, čiji će opus biti i tema naredne Met Gale. Bit će to prvi veliki muzejski pregled koji obuhvata čitavu širinu njegova rada, od diplomske kolekcije Les Incroyables iz 1984, preko vlastitog brenda, Givenchyja i Diora, do završne Artisanal revije za Maison Margielu iz 2024, dok njegovo najnovije poglavlje donosi dvogodišnju saradnju sa Zarom.
Galliano će tako postati tek treći živući dizajner kojem je Costume Institute posvetio monografsku izložbu, nakon Yvesa Saint Laurenta 1983. i Rei Kawakubo 2017. godine. Tokom četiri decenije stvaranja od odjeće je pravio historiju, fikciju, karakter i ponekad gotovo kolektivnu halucinaciju.
Foto: @zara
Izložba također otvara teži zadatak. Kako predstaviti cijeli opus autora čija je karijera 2011. prekinuta zbog postupaka koje nijedna ozbiljna institucija ne može prešutjeti.
Foto: @thismonthsissue
Njegov opus izaziva divljenje, postupci nelagodu, a prostor između te dvije reakcije ostaje neugodno uzak. Upravo se u tom prostoru nalazi odgovor na pitanje zbog čega ga i dalje smatramo jednim od najvećih živućih dizajnera.
Gallianov uticaj nije moguće razmatrati bez događaja koji su njegovu karijeru trajno promijenili. Njegovi antisemitski, rasistički i anti-azijski ispadi iz 2010. i 2011. ne mogu se svesti na njegovu ekscentričnost niti još jedan skandal u karijeri poznatoj po teatralnosti.
Rezultirali su njegovim odlaskom iz Diora i brenda koji nosi njegovo ime, kao i presudom francuskog suda. 
Foto: @johngallianoofficial
Gallianov talent ne ublažava težinu tih postupaka. Istovremeno, oni sami ne mogu objasniti četiri decenije rada koje su promijenile način na koji moda koristi historiju, gradi siluetu i režira reviju. Ozbiljan pogled na njegov opus mora zadržati obje činjenice u kadru.
1. Historiju nije prepisivao
Galliano je u diplomskoj kolekciji Les Incroyables postrevolucionarnu Francusku provukao kroz energiju londonskih New Romanticsa. Kasnije će jednako slobodno spajati rusku aristokratiju, japanski kimono, Belle Époque, flamenco, slikarstvo i film.
John Galliano, Les Incroyables 1984
Foto: @maxsuperhero
Izvori su ostajali prepoznatljivi, ali nikada netaknuti. Galliano nije rekonstruirao prošlost. Krojio je njezine alternativne verzije.
2. Rezanje ukoso vratio je u sadašnjost
Iza teatralnosti koja je obilježila njegovu karijeru nalazi se gotovo opsesivno poznavanje konstrukcije. Galliano je rezanje ukoso, tehniku koju je proslavila Madeleine Vionnet, oslobodio nostalgije za tridesetim godinama i pretvorio u jedan od ključnih jezika mode devedesetih.
Gallianova haljina s karanfilima iz kolekcije Dolores iz 1995. rezana je ukoso i bez šavova, pa na tijelu djeluje gotovo bestežinski.
Carla Bruni u Gallianovoj haljini s karanfilima iz kolekcije Dolores za jesen 1995.
Foto: @hautecoutureglobal
3. Veliku reviju mogao je napraviti i bez velikog budžeta
Godine 1994. bio je bez novca i spavao na podu stana jednog prijatelja, dok mu je pariška domaćica São Schlumberger ustupila svoj hôtel particulier za reviju. U nekoliko prostorija spojio je japanske kimone s krojenjem četrdesetih i napravio kolekciju koja mu je vratila karijeru. Godinu kasnije preuzeo je Givenchy.
Njezina snaga nije dolazila iz veličine produkcije. Odjeća, casting i prostor bili su dovoljno precizno povezani da se nekoliko soba pretvori u cijeli Gallianov svijet.
Foto: @gazette_pierre
4. Siluetom je određivao ko je osoba koja je nosi
U Artisanal kolekciji za Maison Margielu iz 2024. ekstremno stegnuti strukovi, podstavljeni bokovi, prozirna čipka i kaputi nošeni gotovo naopako nisu bili tek stilistički trikovi.
Od njih su nastajali ljubavnici, bjegunci, plesačice i noćni likovi inspirisani Brassaïjevim fotografijama Pariza. Tijelo je prvo bilo rekonstruirano krojem, a tek onda odjeveno. Zbog toga modeli nisu predstavljali kolekciju. Igrali su njezine likove.
Foto: @gallianoarchive
5. Znao je promijeniti veliku kuću, a da joj ne izbriše identitet
U Dior nije došao kako bi disciplinirano ponavljao New Look. Uzeo je stegnuti struk, korzete, pune suknje i ceremonijalnu ženstvenost kuće, a zatim ih provukao kroz druge epohe, kulture, subkulture i vlastitu sklonost pretjerivanju.
U couture kolekciji za proljeće 2007. kimono, obi i geometriju origamija preveo je u Diorove peplume, pune suknje i korzetirani struk. Nije japansku referencu postavio preko New Looka. Dopustio je da jedno promijeni konstrukciju drugog.
Foto: @missbottega_
Dior je pod njim ostao nepogrešivo Dior, ali više nije bio predvidljiv. Arhivu nije tretirao kao granicu, već kao konstrukciju dovoljno snažnu da podnese rizik.
6. Margiela je dokazala da nije imao samo jedan veliki trik
Dolazak u Maison Margielu djelovao je kao estetski nesporazum. Gallianova grandioznost susrela se s kućom izgrađenom na anonimnosti, dekonstrukciji, reciklaži i vidljivim tragovima procesa.
Umjesto da ponovi Dior u skromnijem prostoru, promijenio je način rada. Odjevni predmeti rastavljali su se do konstrukcijskog kostura, podstave izlazile na površinu, a pronađeni komadi dobivali novi identitet.
Foto: @maisonmargiela
Margiela je pokazala da Gallianov potpis ne zavisi od raskoši. Kada su se povukli monumentalna scenografija i couture obilje, ostao je njegov odnos prema konstrukciji.
7. Malo ko je sve to mogao držati u istoj kolekciji
Galliano nije bio jedini majstor kroja, spektakla, historijske reference ili koncepta. Njegova posebnost bila je u tome što je sve te discipline mogao povezati bez jasne granice među njima.
Foto: @szilvesztermako
Rezanje ukoso nije služilo samo tehnici. Historijsko istraživanje nije završavalo kostimom. Casting, makeup i scenografija nisu prikrivali odjeću, već su objašnjavali kome ona pripada.
Čak i kada bi rezultat bio pretjeran, nije ga bilo moguće zamijeniti za rad drugog dizajnera.
Foto: @szilvesztermako
Met će pokušati pokazati cijeli opus bez popravljanja njegove biografije.
Ne kao figura koju moda mora ponovo prihvatiti, nego kao autor kojeg iz vlastite historije ne može izostaviti.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @szilvesztermako
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Volumen, brokat i osam godina dizajna sabrani su u prvoj reviji Petit Fil. 4371 se vraća počecima da bi pokazala gdje se brend nalazi danas.
Broj 4371 Mateju Filipović prati gotovo koliko i njen dizajnerski rad. Za nju to nisu tek četiri slučajne cifre, već broj koji joj se kroz život vraćao dovoljno često da ga je počela čitati kao vlastiti znak. Pojavio se na prvoj šivaćoj mašini koju je kupila, zatim prije osam godina dao ime njenoj prvoj kolekciji, a sada se vraća u trenutku koji za Petit Fil označava nešto sasvim novo, prvi runway show brenda.
Na Zagreb Design Weeku Filipović zato nije krenula od prazne stranice. Umjesto kolekcije koja bi pokušala napraviti rez sa svime prije nje, na pistu je iznijela ono što je tokom godina postalo prepoznatljivo u jeziku Petit Fil, najprodavanije komade, karakteristične forme i materijale kojima se vraća, uz dovoljno izmjena da kolekcija pripada trenutku u kojem se brend nalazi danas.
4371 tako djeluje više kao autoportret nego kao sezonski reset.
Sedam lookova bilo je dovoljno da se jasno vidi šta ostaje konstanta.
Oversized kaputi od valjane vune nose najveći volumen kolekcije, dok brokat uvodi sasvim drugu vrstu težine kroz svečana odijela i predimenzionirane sakoe. Predimenzionirana konstrukcija pritom nije samo pitanje proporcije: kaputi su zamišljeni tako da ista forma može funkcionirati na više veličina, pa volumen postaje dio same logike kroja. Dio komada već je bio predstavljen 2024. kroz Emerging Talents u Milanu, ali u Zagrebu su prvi put okupljeni u zajedničku runway cjelinu.
Kod Mateje Filipović upravo tkanina često pokrene ideju za komad: tekstura, težina i način na koji materijal pada određuju smjer dizajna prije nego što silueta dobije konačan oblik. Valjana vuna tako kaputima daje punoću i čvrstoću, dok kruti brokat odijelima donosi precizniju liniju i dozu kontrolirane raskoši.
Tu se pojavljuje i njena pomalo neočekivana Harry Potter referenca. Ne kroz kostimografiju ili očitu citatnost, već kroz dugačke, masivne kapute, zagasitu paletu i blagu nostalgiju koju nose njihove proporcije.
Jedno od odijela od krutog brokata na reviji je nosila i sama dizajnerica, a upravo taj komad ulazi i u prodaju.
Petit Fil je bosanskohercegovački brend, dok Filipović posljednje četiri godine intenzivno radi u Hrvatskoj, gdje danas i živi. Zagreb je zato bio logično mjesto za prvi runway, ali i trenutak u kojem se osam godina rada moglo sagledati kao jedna cjelina.
Program je zbog vremenskih neprilika premješten u unutrašnjost Akademije likovnih umjetnosti, revija je umjesto otvorenog prostora dobila kompaktniji, intimniji okvir među radovima drugih umjetnika. Muziku je potpisao mostarski umjetnik Vladimir Mićković, čija je pjesma Kortižo pratila kolekciju, uz lijepu poveznicu da je upravo na istoj Akademiji završio svoje obrazovanje.
Sve to dodatno odgovara kolekciji koja se više oslanja na kontinuitet nego na efekat novog pod svaku cijenu.
4371 okuplja komade koji su prošli kroz različite faze Petit Fil priče i vraća ih na pistu kao presjek onoga što se kroz godine zadržalo: volumena, ručnog rada, brokata, kaputa i ideje da jedan komad ne mora pripadati samo jednoj sezoni.
Kolekcija će biti dostupna od ove sedmice putem Instagram stranice Petit Fil, dok se uskoro otvara i online shop. Svi modeli izrađuju se ručno i individualno, a komadi koji više ne budu dostupni moći će se raditi po narudžbi.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Dizajn: Mateja Filipović za Petit Fil
Foto: Matija Lovrenović
Muzika: Vladimir Mićković – Kortižo
Revija: Zagreb Design Week 2026
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
