TEKST: Lamija Muratagić
DATUM OBJAVE: 4.8.2026.
Met otvara Gallianov arhiv, ali prava priča tek počinje. Otkrijte sedam razloga zbog kojih njegov utjecaj i dalje određuje kako moda izgleda, kreće se i pripovijeda.
Metropolitan Museum of Art objavio je da će proljetnu izložbu Costume Institutea 2027. posvetiti Johnu Gallianu, čiji će opus biti i tema naredne Met Gale. Bit će to prvi veliki muzejski pregled koji obuhvata čitavu širinu njegova rada, od diplomske kolekcije Les Incroyables iz 1984, preko vlastitog brenda, Givenchyja i Diora, do završne Artisanal revije za Maison Margielu iz 2024, dok njegovo najnovije poglavlje donosi dvogodišnju saradnju sa Zarom.
Galliano će tako postati tek treći živući dizajner kojem je Costume Institute posvetio monografsku izložbu, nakon Yvesa Saint Laurenta 1983. i Rei Kawakubo 2017. godine. Tokom četiri decenije stvaranja od odjeće je pravio historiju, fikciju, karakter i ponekad gotovo kolektivnu halucinaciju.
Foto: @zara
Izložba također otvara teži zadatak. Kako predstaviti cijeli opus autora čija je karijera 2011. prekinuta zbog postupaka koje nijedna ozbiljna institucija ne može prešutjeti.
Foto: @thismonthsissue
Njegov opus izaziva divljenje, postupci nelagodu, a prostor između te dvije reakcije ostaje neugodno uzak. Upravo se u tom prostoru nalazi odgovor na pitanje zbog čega ga i dalje smatramo jednim od najvećih živućih dizajnera.
Gallianov uticaj nije moguće razmatrati bez događaja koji su njegovu karijeru trajno promijenili. Njegovi antisemitski, rasistički i anti-azijski ispadi iz 2010. i 2011. ne mogu se svesti na njegovu ekscentričnost niti još jedan skandal u karijeri poznatoj po teatralnosti.
Rezultirali su njegovim odlaskom iz Diora i brenda koji nosi njegovo ime, kao i presudom francuskog suda. 
Foto: @johngallianoofficial
Gallianov talent ne ublažava težinu tih postupaka. Istovremeno, oni sami ne mogu objasniti četiri decenije rada koje su promijenile način na koji moda koristi historiju, gradi siluetu i režira reviju. Ozbiljan pogled na njegov opus mora zadržati obje činjenice u kadru.
1. Historiju nije prepisivao
Galliano je u diplomskoj kolekciji Les Incroyables postrevolucionarnu Francusku provukao kroz energiju londonskih New Romanticsa. Kasnije će jednako slobodno spajati rusku aristokratiju, japanski kimono, Belle Époque, flamenco, slikarstvo i film.
John Galliano, Les Incroyables 1984
Foto: @maxsuperhero
Izvori su ostajali prepoznatljivi, ali nikada netaknuti. Galliano nije rekonstruirao prošlost. Krojio je njezine alternativne verzije.
2. Rezanje ukoso vratio je u sadašnjost
Iza teatralnosti koja je obilježila njegovu karijeru nalazi se gotovo opsesivno poznavanje konstrukcije. Galliano je rezanje ukoso, tehniku koju je proslavila Madeleine Vionnet, oslobodio nostalgije za tridesetim godinama i pretvorio u jedan od ključnih jezika mode devedesetih.
Gallianova haljina s karanfilima iz kolekcije Dolores iz 1995. rezana je ukoso i bez šavova, pa na tijelu djeluje gotovo bestežinski.
Carla Bruni u Gallianovoj haljini s karanfilima iz kolekcije Dolores za jesen 1995.
Foto: @hautecoutureglobal
3. Veliku reviju mogao je napraviti i bez velikog budžeta
Godine 1994. bio je bez novca i spavao na podu stana jednog prijatelja, dok mu je pariška domaćica São Schlumberger ustupila svoj hôtel particulier za reviju. U nekoliko prostorija spojio je japanske kimone s krojenjem četrdesetih i napravio kolekciju koja mu je vratila karijeru. Godinu kasnije preuzeo je Givenchy.
Njezina snaga nije dolazila iz veličine produkcije. Odjeća, casting i prostor bili su dovoljno precizno povezani da se nekoliko soba pretvori u cijeli Gallianov svijet.
Foto: @gazette_pierre
4. Siluetom je određivao ko je osoba koja je nosi
U Artisanal kolekciji za Maison Margielu iz 2024. ekstremno stegnuti strukovi, podstavljeni bokovi, prozirna čipka i kaputi nošeni gotovo naopako nisu bili tek stilistički trikovi.
Od njih su nastajali ljubavnici, bjegunci, plesačice i noćni likovi inspirisani Brassaïjevim fotografijama Pariza. Tijelo je prvo bilo rekonstruirano krojem, a tek onda odjeveno. Zbog toga modeli nisu predstavljali kolekciju. Igrali su njezine likove.
Foto: @gallianoarchive
5. Znao je promijeniti veliku kuću, a da joj ne izbriše identitet
U Dior nije došao kako bi disciplinirano ponavljao New Look. Uzeo je stegnuti struk, korzete, pune suknje i ceremonijalnu ženstvenost kuće, a zatim ih provukao kroz druge epohe, kulture, subkulture i vlastitu sklonost pretjerivanju.
U couture kolekciji za proljeće 2007. kimono, obi i geometriju origamija preveo je u Diorove peplume, pune suknje i korzetirani struk. Nije japansku referencu postavio preko New Looka. Dopustio je da jedno promijeni konstrukciju drugog.
Foto: @missbottega_
Dior je pod njim ostao nepogrešivo Dior, ali više nije bio predvidljiv. Arhivu nije tretirao kao granicu, već kao konstrukciju dovoljno snažnu da podnese rizik.
6. Margiela je dokazala da nije imao samo jedan veliki trik
Dolazak u Maison Margielu djelovao je kao estetski nesporazum. Gallianova grandioznost susrela se s kućom izgrađenom na anonimnosti, dekonstrukciji, reciklaži i vidljivim tragovima procesa.
Umjesto da ponovi Dior u skromnijem prostoru, promijenio je način rada. Odjevni predmeti rastavljali su se do konstrukcijskog kostura, podstave izlazile na površinu, a pronađeni komadi dobivali novi identitet.
Foto: @maisonmargiela
Margiela je pokazala da Gallianov potpis ne zavisi od raskoši. Kada su se povukli monumentalna scenografija i couture obilje, ostao je njegov odnos prema konstrukciji.
7. Malo ko je sve to mogao držati u istoj kolekciji
Galliano nije bio jedini majstor kroja, spektakla, historijske reference ili koncepta. Njegova posebnost bila je u tome što je sve te discipline mogao povezati bez jasne granice među njima.
Foto: @szilvesztermako
Rezanje ukoso nije služilo samo tehnici. Historijsko istraživanje nije završavalo kostimom. Casting, makeup i scenografija nisu prikrivali odjeću, već su objašnjavali kome ona pripada.
Čak i kada bi rezultat bio pretjeran, nije ga bilo moguće zamijeniti za rad drugog dizajnera.
Foto: @szilvesztermako
Met će pokušati pokazati cijeli opus bez popravljanja njegove biografije.
Ne kao figura koju moda mora ponovo prihvatiti, nego kao autor kojeg iz vlastite historije ne može izostaviti.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @szilvesztermako
TEKST: Lamija Muratagić
Alisa Čajić za Bonjour.Lookback govori o festivalskim izdanjima, saradnjama s domaćim dizajnericama i lookovima koji su oblikovali njen stil.
Bonjour.Lookback vraća poznata lica pred njihovu modnu arhivu, ali ne kako bi tek pobrojao haljine i godine. Zanimaju nas odluke prije crvenog tepiha, saradnje koje su oblikovale pojedina izdanja i način na koji se vlastiti stil mijenja kada ga posmatramo s vremenske distance.
U novom izdanju, snimljenom u prostoru Ateljea 71 i M Rasvjete, svoju festivalsku arhivu otvorila nam je bh. glumica Alisa Čajić. 
Alisa Čajić, bh. glumica
Njezini lookovi sa Sarajevo Film Festivala godinama nastaju kroz saradnje s domaćim autoricama, ali i kroz vrlo instinktivan odnos prema odijevanju. Pojedine haljine prvi put je obukla svega nekoliko minuta prije izlaska, frizuru najčešće radi sama, a iza spontanosti uvijek ostaje jasan ukus.
Alisu privlače snažna grafika, izražene siluete i odjeća koja već u sebi nosi ideju. Upravo zato se njezina modna arhiva ne čita kao niz odvojenih crvenih tepiha, nego kao priča o povjerenju između glumice i dizajnerica koje je godinama poznaju.
Saradnja s brendom Plusminus, iza kojeg stoji Ena Dujmović, provlači se kroz nekoliko važnih poglavlja Alisine festivalske garderobe.
Za fluorescentnozelenu haljinu bio je dovoljan Enin poziv i prva proba. Duga, gotovo sasvim ravna silueta presječena je asimetričnim dekolteom, dok crni crtež na intenzivnoj podlozi preuzima ulogu nakita. Boja je bila jedan od glavnih razloga zbog kojih se Alisa odmah prepoznala u kreaciji.
U drugom izdanju bijela haljina postaje podloga za grafiku u hladnim plavim tonovima. Sprijeda je zatvorenija i vizualno snažna, dok potpuno otvorena leđa otkrivaju njezinu mekšu stranu.
Upravo je taj dio haljine predložila Ajla Pustahija, a jednostavna punđa ostavila je kroju dovoljno prostora. Alisa se za izlazak spremila za desetak minuta i nije pokušavala dodatno stilizirati kreaciju koja je već imala jasan ritam.
Najstarija Plusminus fotografija vraća je bijeloj haljini s crnim linearnim crtežom, strukturiranim gornjim dijelom i visokim prorezom. Danas je zanimljiva jer u njoj već prepoznajemo motive koji će se vraćati i kasnije: crno-bijeli kontrast, grafiku velikog formata i konstrukciju koja prati sliku, umjesto da joj služi kao neutralna pozadina. 
Za ovo izdanje crveni tepih uopće nije bio dio prvobitnog plana. Alisa je namjeravala pogledati film, pa se odjenula kao za večernji izlazak.
Alisa je čipkani top visokog ovratnika spojila sa širokim crnim hlačama i sandalama s tankim remenjem. Budući da izlazak na crveni tepih nije bio planiran, look je ostao jednostavan i nenametljiv.
Crno odijelo Belme Tvico obilježilo je izdanje Sarajevo Film Festivala 2020. godine.
Sako vezan u struku i široke hlače stvaraju dugu, preciznu siluetu, dok duboki izrez pomjera odijelo iz dnevnog registra prema večernjem. Alisa je tada upravo skratila šiške, pa su čiste linije frizure dodatno naglasile ramena i strogoću kroja.
Odijelo nije tražilo mnogo dodataka. Crna boja, naglašen struk i širina nogavica bili su dovoljni da klasični tailoring dobije izrazito osoban karakter.
Saradnja s umjetnicom i prijateljicom Vildanom Brkić, koja stvara pod imenom Moon Drip by Vildana Brkić, donijela je dva potpuno različita izdanja.
Vildana je Alisu željela vidjeti izvan njezine uobičajene crne palete, dok je Alisa imala samo jedan uvjet: bez ružičaste. Završna kreacija spojila je upravo ružičastu i crvenu, ali ih je autorskim printom i odvažnim krojem potpuno oslobodila očekivane romantike.
Vildanina slika prenesena je na tkaninu, a izrezi, otvorena leđa i naglašeni bokovi razvijeni su zajedno s printom. Haljina je dovršena približno sat prije izlaska, dok ju je Alisa prvi put obukla desetak minuta prije crvenog tepiha. Uprkos toj vremenskoj stisci, konstrukcija izgleda promišljeno do posljednjeg detalja, posebno u načinu na koji se obojene plohe susreću s kožom.
Drugi look koji je Vildana osmislila za Alisu krenuo je u sasvim drugom smjeru. Nakon slikarskog printa i otvorene konstrukcije ružičasto-crvene haljine, uslijedila je metalizirana kreacija zamišljena kao futuristička interpretacija. 
Metalizirana tkanina prati tijelo u mekim, nepravilnim linijama, dok duga pletenica prelazi preko dekoltea i postaje produžetak same haljine. Umjesto klasičnog futurizma zasnovanog na oštrim formama, ovdje se sve kreće, presijava i mijenja s tijelom.
Kroz Plusminus, Belmu Tvico i Moon Drip by Vildana Brkić, Alisina modna arhiva otkriva koliko snažan look često počinje mnogo prije crvenog tepiha. U razgovoru, povjerenju i spremnosti da se ideja odvede do kraja.
Haljina može biti završena sat prije izlaska, a priprema trajati deset minuta. Ono što se ne može improvizirati jeste osjećaj za odjeću u kojoj se osoba zaista prepoznaje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Bonjour.ba produkcija
Foto: Bonjour.ba / @alisacajic
Social Media foto i video: Marija Perić i Tesnim Ališah
Lokacija: Atelje 71 I M Rasvjeta
Autorica članka: Lamija Muratagić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
