TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 3.2.2026.
U Počitelju postoji vila u kojoj se svaki kameni luk, rezbareni detalj i snop svjetla ponaša kao tihi čuvar naše arhitektonske prošlosti.
Smješten u dolini Neretve, Počitelj jedan je od rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini gdje se historija ne gleda izdaleka, već se u njoj živi. Stoljećima stare kamene kuće, uske kaldrmisane ulice i osmanska arhitektura ovdje i danas čine svakodnevicu.
Upravo zato je svaka adaptacija prostora u Počitelju poseban zadatak pronaći ravnotežu između očuvanja i savremenog života. Ova kamena vila to uspijeva na način koji djeluje gotovo nenametljivo.
Njeni interijeri čuvaju autentične arhitektonske elemente, ali istovremeno nude osjećaj topline, funkcionalnosti i lakoće življenja.

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Arhitektura koja govori bez riječi
Već pri ulasku jasno je da ovdje ništa nije rađeno da impresionira na prvu već da traje. Debeli kameni zidovi sa zadržanim udubljenjima, blagi lukovi koji se formiraju prirodno, bez nametnute simetrije i mala česma u arhitekturi koja podsjeća na izvorne načine gradnje, ostavljeni su netaknuti.
Prostor diše sporije, tiše. Prozori su duboko usađeni u zidove, stvarajući prirodne okvire za svjetlo i pogled prema Neretvi, dok kameni svodovi i niše preuzimaju ulogu skulpturalnih detalja.




Tradicija pretočena u interijer
U spavaćim sobama dominiraju elementi tradicionalnog bosanskog interijera: drvene kanape uz prozore, bogato rezbareni ormari i komode, te tekstil s etno motivima u diskretnim, zemljanim tonovima.
Posebnu pažnju privlači masivni drveni ormar u zelenoj patini akcent boja koji prostoru daje karakter, ali ne narušava njegovu smirenost. Rezbarije na namještaju podsjećaju na zanatsku preciznost kakva se danas rijetko viđa, dok ručno rađeni detalji djeluju kao produžetak same arhitekture, a ne dekor.





Svjetlo, drvo i kamen u savršenom balansu
Izložene drvene grede na stropovima dodatno naglašavaju osjećaj autentičnosti, ali i topline. Kamen, drvo i tekstil ovdje su u stalnom dijalogu. U dnevnom boravku kameni zid ostaje dominantan, dok su savremeni komadi namještaja svedeni, neutralni i funkcionalni. Upravo ta suzdržanost novijih elemenata omogućava historijskim detaljima da ostanu u fokusu, bez osjećaja muzejske hladnoće.
Prostor je živ, prilagodljiv i iznenađujuće moderan.




Počitelj kao produžetak prostora
Ono što ovu vilu čini posebnom jeste njena povezanost s mjestom u kojem se nalazi. Arhitektura Počitelja oduvijek je bila odgovor na klimu, topografiju i način života, a to se osjeća i danas. Ovdje interijer ne pokušava biti univerzalan, on pripada upravo ovom mjestu. Svaki kamen, luk i drvena greda podsjećaju da je očuvanje naslijeđa moguće samo onda kada ga prilagodimo životu, a ne obrnuto.
Ova kamena vila u Počitelju pokazuje da autentičnost ne mora biti žrtva savremenog komfora. Naprotiv, upravo u spoju naslijeđa i promišljenih, diskretnih intervencija nastaje prostor koji ima dušu.
Interijer koji ne glumi prošlost, već je živi, podsjećajući nas koliko je bogata arhitektura koju već imamo ako je znamo čuvati.
TEKST: Ada Ćeremida
Unutra vas čeka prostor koji se transformiše, igra sa svjetlom i podsjeća na pozorišnu scenu.
Nekad je dovoljno samo 39 kvadrata da se ispriča velika arhitektonska priča. “Parazit Habitat” u Novom Sadu projektovao je Cherry Art Hub studio, a riječ je o prostoru koji briše granice između privatnog i zajedničkog, statičnog i pokretnog. Sve je u pokretu i ništa nije slučajno.
Prije nego što je dobio svoj sadašnji oblik, stan je bio zatvoren klasičnim zidovima. Oni su uklonjeni, a funkcionalne cjeline premještene kako bi se otvorio prostor koji nudi maksimalnu slobodu u dizajnu.
Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija sada dijele jednu otvorenu scenu, s precizno osmišljenim elementima koji služe više funkcija.
Kuhinja kao pozadina, žute police kao akcent
Kompaktna bijela kuhinja smještena je uz terasu i s njom povezana velikim prozorima. Elegantna i minimalistička, sadrži skriveni frižider i uređaje, a centralno mjesto zauzima malo ostrvo koje funkcioniše kao radna ili trpezarijska površina.
Jarko žute police sa začinima razbijaju bijelu kulisu i unose dozu razigranosti.


Dnevni boravak koji se prilagođava
Dnevni boravak je osmišljen kao fleksibilna jedinica sa modularnim sofama koje se lako transformišu, sklopivim stolom koji se širi za večere ili povlači kada treba prostor, i niskim bibliotekama koje ne narušavaju vizualni tok.
Ormar sa ogledalima kod ulaza dodatno proširuje prostor refleksijama i svjetlom.
Kada spavaća soba postane kabina u sceni
Glavni prostor ovog stana čini nepravilno oblikovana kabina, izdignuta na drvenu platformu, koja u sebi skriva bračni krevet, poput pozorišne kutije. Zidovi kabine sežu do plafona i povezani su otvorima s ostatkom stana, što omogućava kružno kretanje i prirodan protok svjetla i zraka.
Veliki kružni prozor povezuje je s kuhinjom i terasom, a prema dnevnom boravku otvara se širokim prolazom zatvorenim teškom plišanom zelenom zavjesom koja donosi scenski efekat. Rezultat? Vizualno prostranstvo i osjećaj protočnosti.



Monohromnost + boja = balans
Osnovu stana čine bijeli zidovi, mikrocementni podovi i jednostavan namještaj, ali cijeli prostor je oživljen jastucima, zavjesama, tepisima i biljkama u jarkim bojama. Vizualni mir nije narušen, ali se ne gubi ni toplina.

Scenografija svakodnevice
Zavjesa, platforma, otvori sve djeluje kao kulisa pozornice. No, u ovom stanu, pozornica nije namijenjena publici, već svakodnevnom životu dvoje ljudi. Prostor koji se prilagođava trenutku.
Ako ste u potrazi za idejama kako stan male kvadrature može postati velika inspiracija “Parazit Habitat” će vas oduševiti.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Relja Ivanić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!