TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 21.8.2026.
Pet minuta je sasvim dovoljno kada preko puta vas sjedi Liam Cunningham, a razgovor počne od prvih glumačkih koraka, prođe kroz Westeros i završi pitanjem s kim nikako ne bismo trebali otići na večeru.
Bijeli salon Narodnog pozorišta tokom Sarajevo Film Festivala već poznajemo kao mjesto kroz koje između projekcija, razgovora i crvenog tepiha prolaze neka od najvažnijih imena filmske industrije. Ovoga puta za stolom i stolicama domaćeg brenda Zanat, čija ručno obrađena drvena površina ovom prostoru daje još jedan lijep sarajevski potpis, čekao nas je Liam Cunningham.
I nije nam bio potpuno nepoznato lice ovogodišnjeg Festivala. Već smo ga sreli na Bonjour Gala večeri, pa je usred festivalskih dana u kojima se intervjui, press termini i projekcije smjenjuju gotovo bez pauze bilo lijepo ponovo vidjeti poznato lice. Cunningham je pred nama bio upravo onakav kakvim ga je teško ne zamisliti nakon nekoliko minuta razgovora: topao, raspoložen, duhovit i potpuno prisutan u razgovoru.
U Sarajevo je stigao kao jedan od ključnih gostiju jubilarnog, 20. izdanja Talents Sarajevo, programa koji je ove godine okupio 50 mladih reditelja, producenata, glumaca i drugih filmskih profesionalaca iz Jugoistočne Evrope i Južnog Kavkaza. Upravo je Cunningham dobio zadatak da zaključi ovogodišnji program i razgovara s generacijom koja tek gradi vlastito mjesto u filmskoj industriji.
A kada imate pet minuta s glumcem čija filmografija vodi od Hunger i The Wind That Shakes the Barley do Game of Thrones i 3 Body Problem , tri pitanja mogu otvoriti sasvim dovoljno tema. Mi smo počeli od onoga što bi danas rekao mlađem sebi, vratili se Davosu Seaworthu i završili malo manje ozbiljno – večerom na koju, prema svemu sudeći, jednog njegovog lika ipak ne bismo trebali pozvati.
Dvadeseto izdanje Talents Sarajevo okuplja upravo ljude koji su na početku profesionalnog puta, dok Cunningham iza sebe ima nekoliko decenija pred kamerom. Zato nas nije zanimao klasičan savjet za mlade glumce, nego nešto mnogo jednostavnije: šta bi volio da je neko njemu rekao kada je tek počinjao?
„Nemoj žuriti. Uzmi vremena. Nemoj gledati pet godina unaprijed. Možeš sebi dati neki vremenski okvir, što sam i ja uradio, jer sam bio oženjen i imao sam odgovornosti. Nisam imao slobodu da brinem samo o sebi.
I uživaj u procesu. Kada ne radiš, treba da se pripremaš za posao. Treba da vodiš računa o sebi, da budeš u formi, jer, znate, fit tijelo pomaže i zdravom umu. Pogledaj svoje omiljene drame. Nauči monologe.
Pokušaj biti objektivan prema sebi. Nemoj biti prestrog prema sebi ako ne dobiješ posao, ako dođe neuspjeh. I nastavi dok više ne možeš. A onda prepoznaj znak kada je vrijeme da staneš. Nemoj sebe dovesti do ludila.
Mi se igramo prerušavanja. Radimo ono što rade djeca. To je velika privilegija i ja na tome jako naporno radim, ali u suštini, to je ono što radimo. Kao što ljudima kažem, ovo nije kardiotorakalna hirurgija.
Ali velika je privilegija, ako imaš dovoljno sreće da imaš neki talenat, imati priliku da ga koristiš.“
Postoje televizijski likovi koji prerastu svoju funkciju u priči, a Davos Seaworth je tokom osam sezona Game of Thrones postao upravo jedan od njih. Njegova odanost, humor i vrlo ljudski kompas učinili su ga jednim od likova prema kojima je publika razvila gotovo neočekivanu nježnost. Cunninghama smo zato pitali je li tokom snimanja uopće mogao naslutiti koliko će Davos značiti ljudima koji seriju gledaju.
„Niko nije znao. Niko nije znao da će serija postati toliko velika. Ne možete to znati.
Ne znate hoće li je publika prihvatiti i zavoljeti. Samo pokušavate napraviti nešto najbolje što možete i nadate se da će ljudi to primijetiti. Bio sam dio jako dobrih stvari koje niko nije vidio jer ih je biznis zeznuo.
Ali ono u šta se to pretvorilo… niko nije očekivao kulturni fenomen.
A moj lik je postao važan jer sam uvijek osjećao da on govori u ime publike. Da on kaže: ‘Ne možete to uraditi. To nas samo pretvara u iste one…’ I mislim da su ljudi kod kuće na kauču govorili: ‘Da, u pravu je, u pravu je.’
Tako da su ga na neki način počeli doživljavati kao veoma važnog. Neki su ga zvali moralnim kompasom.
I bilo ga je briljantno igrati, zaista. Volio sam to.“
Nakon razgovora o počecima i jednom od njegovih najvoljenijih likova, posljednjih nekoliko minuta ostavili smo za pitanje koje vjerovatno neće pronaći mjesto na klasičnom Masterclassu. Cunninghamova filmografija puna je ljudi koje bismo rado gledali dva sata na ekranu, ali to ne znači nužno da bismo sa svima željeli dijeliti sto. Zato smo ga pitali koji bi od svih likova koje je igrao bio apsolutno najgore društvo za večeru.
„Od mojih likova? Oh, to je dobro pitanje.
Pa, u 3 Body Problem, koji sada radim, gospodin Thomas Wade je… znate, on je zadužen za spašavanje svijeta, i preporučujem ljudima da pogledaju seriju.
Ali on nema nikakav problem s tim da ubija ljude.
Ali radi to iz pravih razloga. Pokušava spasiti čovječanstvo, ali opet se vraćamo na to moralno pitanje.
I on je vrlo jednostavan. Uvijek sam govorio za lik Thomasa Wadea da bi bio veoma, veoma dobar prijatelj, ali nikako ga ne želite za neprijatelja.
Ako krene za vama… da. To je loša ideja.“
Lik kojeg želite za prijatelja, ali nikako za neprijatelja: Thomas Wade iz 3 Body Problem.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Film „Do kraja dana“ Jelene Maksimović dio je zvaničnog takmičarskog programa Orizzonti 83. Venecijanskog filmskog festivala, a iza njega stoji koprodukcija koja povezuje šest evropskih zemalja.
Venecijanski filmski festival tek je počeo, a među naslovima koje ćemo posebno pratiti ove godine nalazi se i jedan iz regije. „Do kraja dana“, igrani prvijenac rediteljice Jelene Maksimović, uvršten je u zvanični takmičarski program Orizzonti, selekciju posvećenu novim estetskim i izražajnim pravcima savremenog filma.
Iza same selekcije krije se i podatak zbog kojeg ova premijera ima dodatnu težinu. Maksimović je prva rediteljica iz Srbije nakon Soje Jovanović i filma „Orlovi rano lete“ iz 1966. godine koja s dugometražnim igranim filmom stiže na festival u Veneciji. Šezdeset godina kasnije, tu pauzu prekida film koji govori o mladima, ljubavi i potrebi za slobodom u društvu koje se nalazi usred previranja.
Foto: La Biennale
U središtu filma su Lena i Stefan, dvoje mladih koji dolaze iz potpuno različitih svjetova, ali dijele istu želju – da budu slobodni. Njihov odnos razvija se tokom vrelih ljetnih dana, između porodičnog haosa, okupiranih fakulteta i ulica na kojima traju studentski i građanski protesti.
Njihovo bježanje iz grada postepeno ih vodi prema prirodi, prostoru u kojem pokušavaju pronaći mir i zamisliti drugačiju budućnost. Maksimović priču pritom gradi na granici melodrame, komedije i kriminalističkog filma, koristeći odnos dvoje protagonista i kao način da govori o generaciji koja odrasta u vrlo konkretnom društvenom trenutku.
Glavne uloge igraju Lena Trifunović i Andrija Krivokapić, a u filmu su i Irina Hotomski, Stefan Tarabić i Miodrag Miša Dragičević. Scenarij potpisuju Jelena Maksimović, Ivan Salatić i Olga Dimitrijević.
„Do kraja dana“ traje 91 minutu, a Venecija ga navodi kao produkciju koja povezuje Srbiju, Bugarsku, Sloveniju, Crnu Goru, Hrvatsku i Njemačku. Glavni producent je Taurunum Film iz Srbije, s producenticom Jelenom Angelovski, dok su među koprodukcijskim partnerima Staragara iz Slovenije, Meander Film iz Crne Gore i Kelek Film iz Njemačke.
Za Maksimović, koja iza sebe već ima rad na dokumentarnim filmovima i brojne projekte kao montažerka, ovo je prvi dugometražni igrani film i odmah dolazi u jednu od zvaničnih takmičarskih selekcija jednog od najvažnijih filmskih festivala.
Foto: IMDb
Prema trenutnom službenom rasporedu festivala, prve projekcije za press i industry publiku zakazane su za 9. septembar, dok će velika javna projekcija biti održana 10. septembra u 17:00 u Sali Darsena. Film će biti prikazan i 11. septembra u kinima Astra 1 i Astra 2.
Tako će se između velikih međunarodnih premijera ovogodišnje Venecije na programu naći i priča koja počinje mnogo bliže nama – i koja, prije nego što je publika uopće vidi, već nosi jedan podatak vrijedan pamćenja: šest decenija prošlo je od posljednjeg dugometražnog igranog filma rediteljice iz Srbije na ovom festivalu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
