TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 21.8.2026.
Godinu nakon našeg prvog festivalskog razgovora s Lazarom Dragojevićem, ponovo smo ga uhvatili u Sarajevu, samo što je jedan od velikih projekata o kojima tada nije mogao govoriti sada zamijenila sasvim konkretna stavka u filmografiji: Prime Video.
Prošlog augusta sreli smo Lazara Dragojevića nekoliko koraka od Narodnog pozorišta i razgovarali s njim baš u trenutku kada se njegova karijera počela širiti mnogo dalje od regionalnih setova. Tada nam je govorio o američkoj seriji koju je snimao u Pragu, nazivao je svojim najvećim iskustvom do tada, ali ime projekta još nije smio otkriti.
Godinu kasnije, na ZONA partyju tokom 32. Sarajevo Film Festivala, ponovo smo ga na nekoliko minuta odveli pred Bonjour objektiv.
U međuvremenu se mnogo toga promijenilo. Ride or Die upravo je stigao na Prime Video, Lazar u njemu igra Spira, a set dijeli s imenima poput Octavije Spencer, Hannah Waddingham, Billa Nighyja, Eda Skreina i Sylvije Hoeks. Serija je snimana tokom 2025. u Češkoj, najvećim dijelom u Pragu, kroz čak 109 snimajućih dana.
Za glumca koji je prije nekoliko godina tek izlazio sa sarajevske Akademije, to više nije mala promjena skale.
Lazar je rođen u Podgorici, ali je glumu studirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, pa se grad vrlo rano pretvorio u jednu od centralnih tačaka njegove profesionalne priče.
Sarajevo Film Festival tu ima gotovo svoju zasebnu liniju.
Kao student je s krova Akademije gledao ceremoniju otvaranja i zamišljao kako bi jednog dana izgledalo stati na tu pozornicu. Nekoliko godina kasnije, 2023., upravo je on vodio ceremoniju otvaranja 29. Sarajevo Film Festivala.
Već naredne godine došlo je i Srce Sarajeva za zvijezdu u usponu za Dina Murtezića u seriji Znam kako dišeš. Serija je te večeri osvojila ukupno sedam televizijskih Srca Sarajeva.
Prošlog ljeta na Festival se vratio i sa švedskom serijom A Life's Worth.
Dakle, kada ga ovog augusta hvatamo na ZONA partyju, nije riječ samo o još jednom festivalskom dolasku. Sarajevo je mjesto na kojem smo mogli gledati nekoliko različitih etapa njegove karijere gotovo dok su se događale.
Prije velikih serija i međunarodnih setova bio je Take Me Somewhere Nice Ene Sendijarević iz 2019. godine.
Coming-of-age film bio je Lazarov prvi veliki filmski proboj i otvorio mu mnogo širu vidljivost, a nakon njega uslijedili su Sin Ines Tanović i Pun mjesec Nermina Hamzagića.
Te prve uloge već su pokazivale nešto što će kasnije postati dosta jasno u njegovom izboru projekata: ne zadržava se dugo u jednom glumačkom registru.
Od regionalnog autorskog filma vrlo brzo je stigao do potpuno drugog svijeta.
2022. godine Lazar se pojavljuje u Netflixovoj španskoj fantasy-horor seriji Feria: The Darkest Light kao Halid, kroz svih osam epizoda prve sezone.
Slijedio je britanski Then You Run, a zatim Znam kako dišeš, gdje je uloga Dina Murtezića postala jedno od njegovih najprepoznatljivijih regionalnih glumačkih ostvarenja.
Nama je posebno zanimljivo što su upravo međunarodni i domaći projekti kod njega posljednjih godina išli paralelno. Dok jedan set znači Sarajevo i regionalnu dramu, sljedeći ga može odvesti u Španiju, Švedsku ili Prag.
I onda je stigao Spiro.
Prime Video je svih osam epizoda Ride or Die objavio 15. jula 2026. godine. Akcijska komedija prati dvije najbolje prijateljice koje završe u bijegu kroz Evropu nakon što se otkrije da jedna od njih vodi potpuno drugi život kao profesionalna ubica.
Octavia Spencer i Hannah Waddingham predvode seriju, dok Lazar kao Spiro ulazi u priču kroz pet epizoda.
Za Bonjour je taj trenutak posebno zanimljiv jer smo samo godinu ranije s njim razgovarali dok su veliki međunarodni poslovi još bili nešto o čemu je mogao govoriti tek u naznakama.
Sada jedan od njih već možemo otvoriti na Prime Videu.
Nakon Ride or Die nismo ga htjeli pitati koju veliku produkciju želi sljedeću.
Umjesto toga zamislili smo njegov idući casting uz jedno pravilo: gluma ovog puta nije dovoljna. Mora pokazati jedan skriveni talent. Koji bira?
Odgovor je stigao bez mnogo razmišljanja.
A taj dio ostavljamo Lazaru.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Elma Tataragić već godinama piše žene koje nisu tu da budu jednostavne, dopadljive ili lako objašnjive. U „Majci“ taj izazov postaje još veći: kako napisati ženu o kojoj gotovo svako već misli da nešto zna?
Ako se pogleda filmografija Elme Tataragić, brzo postaje jasno da scenarij za nju nikada nije samo konstrukcija priče. U njenim filmovima likovi često ulaze u prostor moralnih, političkih i intimnih pitanja koja ne nude jednostavne odgovore.
Kao scenaristica, dramaturginja i jedna od najprepoznatljivijih autorica bh. filma, Tataragić iza sebe ima niz projekata koji su prošli kroz najveće regionalne i evropske festivale, a njena dugogodišnja saradnja s Teonom Strugar Mitevskom već je izgradila vrlo prepoznatljiv autorski rukopis. 
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba
Njihov najnoviji film, „Majka“, režirala je Teona Strugar Mitevska, a scenarij potpisuju Goce Smilevski, Teona Strugar Mitevska i Elma Tataragić. Film je 2025. otvorio program Orizzonti na 82. Venecijanskom filmskom festivalu, a u glavnoj ulozi Majke Tereze gledamo Noomi Rapace.
Umjesto klasične biografije, „Majka“ bira vrlo uzak vremenski okvir iz 1948. godine i nekoliko dana u kojima se Terezina vjera, ambicija i odnos prema drugoj ženi sudaraju u trenutku koji će odrediti njen dalji život. Upravo taj izbor omogućio je autorima da historijsku figuru sklone s pijedestala i pokušaju pronaći osobu ispod svega što je o njoj kasnije izgrađeno.
Za scenarij filma Elma Tataragić, Teona Strugar Mitevska i Goce Smilevski nominovani su za AFA nagradu za najbolji scenarij , pa smo pred ovogodišnju dodjelu s Elmom razgovarali o tome kako se piše žena koju je historija već pretvorila u simbol, zašto feminizam ostaje nit koja povezuje njen rad s Teonom i koliko je za scenaristu važno znati kada nešto što je napisao treba pustiti. 
Foto: IMDb
Za AFA nagradu nominovani ste zajedno s Teonom Strugar Mitevskom i Gocetom Smilevskim za najbolji scenarij za film „Majka“. Kada radite na liku poput Majke Tereze, koju publika već dočekuje sa vrlo jasnom slikom o tome ko je ona, šta je bilo prvo što ste morali zaboraviti o njoj da biste je mogli napisati kao filmski lik?
To je prije svega jedan kompkleksan proces u kojem sam prvo morala saznati sve o Majci Terezi, a onda to sve zaboraviti ili potisnuti. A prva stvar je to da je ona svetica. To je otprilike što i znamo o njoj, ili je barem nešto što je bila skoro pa jedina stvar koju sam ja znala o njoj. Tretirali smo je kao ženu u određenom treutku, sa određenim odgovornostima i sa određenim dilemama. 
Foto: IMDb
Umjesto cijelog života Majke Tereze, odlučili ste se za svega nekoliko dana u kojima se njena ambicija, vjera i odnos prema drugoj ženi odjednom sudaraju. Kada ste shvatili da upravo taj vrlo uzak vremenski okvir može reći više od klasične biografije?
Film kao medij bolje funkcioniše kada je vrijeme zbijeno. Ali kako to uraditi u biografskom filmu? Upravo smo zbog toga odlučili da ne pravimo klasični biografski film već da donesemo priču o njoj kao ženi u prelomnom trenutku njenog života. Zapravo da iz tih 7 dana pokažemo ko je Majka Tereza bez navođenja biografskih činjenica i detalja.
Vi i Teona sarađujete već godinama. Kada pogledate filmove koje ste zajedno radile, vidite li jednu nit koja ih sve povezuje?
Da. Kada pogledam šta smo do sada radile i šta još planiramo, to je sigurno feminizam. I naredni film koji pripremamo je tematski povezan sa feminizmom. Žene su naugnjetavanija skupina ljudskih bića u našoj historiji i još uvijek nismo ravnopravne.
Goce Smilevski se ovom projektu pridružuje kao treći scenaristički glas. Šta je njegov dolazak otvorio u priči što možda vas dvije same ne biste pronašle?
Goce je poznati i značajan makedonski savremeni romanopisac i bavi se biografijama poznatih ličnosti u svom radu. Nama je trebao taj biografski element, istraživački element kao baza za scenarij za ovaj film i to nam je Goce ponudio na odličan i inspirativan način. Pružio je bazu na koju smo se naslonile i radile na ovom scenariju. Filmski scenarista ima potrebu da odmah materijal krati i suzbija jer je film limitiran na mnoge načine pa i vremenom, a pisci nemaju tu potrebu, nemaju taj impuls. 
Foto: IMDb
Dugo ste i unutar Sarajevo Film Festivala gledali kako projekti nastaju, razvijaju se i pronalaze svoj put prema međunarodnoj publici. Kada ste vi na drugoj strani, kao autorica, jeste li strožiji prema vlastitom scenariju upravo zato što znate kako industrija čita i procjenjuje projekte?
Imam tu privilegiju da nosim više šešira i zahvalna sam na tome jer čitam dosta scenarija i gledam dosta filma što smatram da je jako važno za filmskog stvaraoca. Smatram da jesam puno kritičnija prema svom zbog toga ali i po prirodi sam samokritična. Nekada na svoju štetu.
Šta je opasnije kod pisanja historijske figure: previše je poštovati ili previše željeti da je demistificirate?
Mislim da niti jedan od tih ekstrema nije dobar jer vam ne dopušta da se upoznate sa osobom. Nama je najvažnije bilo odgovoriti na pitanje: ko je Majka Tereza kao osoba. Ne kao svetica, već kao osoba u tim vrlo teškim i specifičnim okolnostima. Ako scenarista nije u stanju da se udalji od poštovanja ili demistifikacije, onda se ne može približiti liku, a ako se ne može približiti liku, to neće ni publika moći. Kad se scenarista riješi prevelikog poštovanja ili demistifikacije, onda se liku može posvetiti otvoreno, bez predrasuda, bez unaprijed zacrtanih ideja kao u svakom drugom procesu razvijanja lika. 
AFA je od samog početka među svojim kategorijama imala i nagradu za najbolji scenarij. Koliko vam je važno da se u ovakvom regionalnom formatu govori upravo o scenaristima koji često ostanu iza filma koji publika kasnije veže prvenstveno za reditelja i glumce?
Prije svega, scenarij je važna katergorija na svim važnim dodjelama od Američke akademije (Oskara), do nagrada Evropske filmske akademije i AFA je od samoga početka to naravno prepoznala kao profesionalna institucija. Činjenica je da scenarista često ostaje nevidljiv nakon što se film snimi, ali mi svi znamo koliko je scenarista važan u procesu stvaranja filma. Meni lično ne smeta što je to tako. Meni je važno da se film snimi i da dođe do publike, a svi znamo da je "u početku bijaše riječ". 
Foto: IMDb
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
