TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 21.8.2026.
Godinu nakon našeg prvog festivalskog razgovora s Lazarom Dragojevićem, ponovo smo ga uhvatili u Sarajevu, samo što je jedan od velikih projekata o kojima tada nije mogao govoriti sada zamijenila sasvim konkretna stavka u filmografiji: Prime Video.
Prošlog augusta sreli smo Lazara Dragojevića nekoliko koraka od Narodnog pozorišta i razgovarali s njim baš u trenutku kada se njegova karijera počela širiti mnogo dalje od regionalnih setova. Tada nam je govorio o američkoj seriji koju je snimao u Pragu, nazivao je svojim najvećim iskustvom do tada, ali ime projekta još nije smio otkriti.
Godinu kasnije, na ZONA partyju tokom 32. Sarajevo Film Festivala, ponovo smo ga na nekoliko minuta odveli pred Bonjour objektiv.
U međuvremenu se mnogo toga promijenilo. Ride or Die upravo je stigao na Prime Video, Lazar u njemu igra Spira, a set dijeli s imenima poput Octavije Spencer, Hannah Waddingham, Billa Nighyja, Eda Skreina i Sylvije Hoeks. Serija je snimana tokom 2025. u Češkoj, najvećim dijelom u Pragu, kroz čak 109 snimajućih dana.
Za glumca koji je prije nekoliko godina tek izlazio sa sarajevske Akademije, to više nije mala promjena skale.
Lazar je rođen u Podgorici, ali je glumu studirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, pa se grad vrlo rano pretvorio u jednu od centralnih tačaka njegove profesionalne priče.
Sarajevo Film Festival tu ima gotovo svoju zasebnu liniju.
Kao student je s krova Akademije gledao ceremoniju otvaranja i zamišljao kako bi jednog dana izgledalo stati na tu pozornicu. Nekoliko godina kasnije, 2023., upravo je on vodio ceremoniju otvaranja 29. Sarajevo Film Festivala.
Već naredne godine došlo je i Srce Sarajeva za zvijezdu u usponu za Dina Murtezića u seriji Znam kako dišeš. Serija je te večeri osvojila ukupno sedam televizijskih Srca Sarajeva.
Prošlog ljeta na Festival se vratio i sa švedskom serijom A Life's Worth.
Dakle, kada ga ovog augusta hvatamo na ZONA partyju, nije riječ samo o još jednom festivalskom dolasku. Sarajevo je mjesto na kojem smo mogli gledati nekoliko različitih etapa njegove karijere gotovo dok su se događale.
Prije velikih serija i međunarodnih setova bio je Take Me Somewhere Nice Ene Sendijarević iz 2019. godine.
Coming-of-age film bio je Lazarov prvi veliki filmski proboj i otvorio mu mnogo širu vidljivost, a nakon njega uslijedili su Sin Ines Tanović i Pun mjesec Nermina Hamzagića.
Te prve uloge već su pokazivale nešto što će kasnije postati dosta jasno u njegovom izboru projekata: ne zadržava se dugo u jednom glumačkom registru.
Od regionalnog autorskog filma vrlo brzo je stigao do potpuno drugog svijeta.
2022. godine Lazar se pojavljuje u Netflixovoj španskoj fantasy-horor seriji Feria: The Darkest Light kao Halid, kroz svih osam epizoda prve sezone.
Slijedio je britanski Then You Run, a zatim Znam kako dišeš, gdje je uloga Dina Murtezića postala jedno od njegovih najprepoznatljivijih regionalnih glumačkih ostvarenja.
Nama je posebno zanimljivo što su upravo međunarodni i domaći projekti kod njega posljednjih godina išli paralelno. Dok jedan set znači Sarajevo i regionalnu dramu, sljedeći ga može odvesti u Španiju, Švedsku ili Prag.
I onda je stigao Spiro.
Prime Video je svih osam epizoda Ride or Die objavio 15. jula 2026. godine. Akcijska komedija prati dvije najbolje prijateljice koje završe u bijegu kroz Evropu nakon što se otkrije da jedna od njih vodi potpuno drugi život kao profesionalna ubica.
Octavia Spencer i Hannah Waddingham predvode seriju, dok Lazar kao Spiro ulazi u priču kroz pet epizoda.
Za Bonjour je taj trenutak posebno zanimljiv jer smo samo godinu ranije s njim razgovarali dok su veliki međunarodni poslovi još bili nešto o čemu je mogao govoriti tek u naznakama.
Sada jedan od njih već možemo otvoriti na Prime Videu.
Nakon Ride or Die nismo ga htjeli pitati koju veliku produkciju želi sljedeću.
Umjesto toga zamislili smo njegov idući casting uz jedno pravilo: gluma ovog puta nije dovoljna. Mora pokazati jedan skriveni talent. Koji bira?
Odgovor je stigao bez mnogo razmišljanja.
A taj dio ostavljamo Lazaru.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Alban Ukaj je 2001. kao student prvi put stigao u Sarajevo upravo zbog Film Festivala. Četvrt stoljeća kasnije ovdje smo ga uhvatili za naš Bonjour.portraits, u sedmici u kojoj se festivalskoj publici predstavlja s jednim od najuspješnijih regionalnih filmova godine.
Postoji lijepa simetrija u tome što smo Albana Ukaja za naš Bonjour.portraits uhvatili baš tokom Sarajevo Film Festivala.
Kada je 2001. godine prvi put došao u Sarajevo, povod je bio upravo Festival . Tada je još studirao glumu u Prištini, a taj dolazak pretvorio se u mnogo dužu priču. Nastavio je studij na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, grad u koji je došao zbog nekoliko festivalskih dana pretvorio u svoju profesionalnu bazu.
Dvadeset pet godina kasnije odvojili smo ga na nekoliko minuta tokom festivalske večeri i napravili ono što u Bonjour.ba kultura formatu najviše volimo: mali editorial portret između dvije mnogo veće priče.
Jedna je karijera koja već dugo prelazi granice između Sarajeva, Prištine i evropskih filmskih setova. Druga je film zbog kojeg se ovog augusta ponovo nalazi u centru festivalskog programa.
Shame and Money Visara Morine u Takmičarski program 32. Sarajevo Film Festivala dolazi s prilično ozbiljnim festivalskim pedigreom.
Film je početkom godine imao svjetsku premijeru u World Cinema Dramatic Competition programu Sundance Film Festivala, gdje je osvojio Grand Jury Prize: Dramatic. U Sarajevu ima regionalnu premijeru i takmiči se u konkurenciji dugometražnog igranog filma.
U središtu filma je porodica koja nakon gubitka izvora prihoda napušta selo i pokušava iznova izgraditi život u Prištini. Ukaj igra Albana, imućnijeg člana porodice koji Shabanu i Hatixhe pokušava pomoći pri dolasku u grad. Uz njega glume Astrit Kabashi, Flonja Kodheli, Kumrije Hoxha i Fiona Gllavica.
Od Sundancea je film nastavio ozbiljan festivalski put kroz Sydney, München i Karlovy Vary prije dolaska u Sarajevo.
Za Ukaja je to još jedan naslov u filmografiji koja već dugo izgleda kao mala mapa evropskog autorskog filma. 
Ako bismo njegovu filmografiju pokušali čitati samo kroz imena reditelja, već bismo dobili prilično dobar portret.
U ranoj fazi karijere pojavio se u Notre Musique Jean-Luca Godarda. Nekoliko godina kasnije igrao je Sokola u Lorninoj šutnji Jean-Pierrea i Luca Dardennea, filmu koji je 2008. bio u konkurenciji Cannesa. Slijedili su projekti Jasmile Žbanić, Blerta Zeqiri, Nermina Hamzagića, Igora Drljače i brojnih drugih autora iz regije i Evrope.
To je filmografija koja se razvijala bez potrebe da Ukaj pripada samo jednoj nacionalnoj kinematografiji ili jednom jeziku.
Priština i Sarajevo su njene dvije prirodne tačke, ali između njih stoje Belgija, Francuska, Grčka, Hrvatska, Albanija i niz međunarodnih koprodukcija.
Prvi bi gotovo sigurno bio Lornina šutnja . Ne samo zbog Dardennea, nego zato što je riječ o jednom od njegovih prvih velikih međunarodnih filmskih koraka.
Zatim Brak Blerta Zeqiri, gdje igra Bekima. Za tu je ulogu osvojio nagradu za najbolje glumačko ostvarenje na Tallinn Black Nights Film Festivalu. Nakon njega dolazi Pun mjesec Nermina Hamzagića, koji mu je donio nagradu za najboljeg glumca na FilmFestivalu Cottbus.
Na našoj listi mora biti i Quo Vadis, Aida? Jasmile Žbanić, u kojem igra Tarika, kao i Tori and Lokita braće Dardenne i The White Fortress Igora Drljače.
A ako želimo njegovu filmografiju dovesti sasvim do danas, tu su i prošlogodišnji Paviljon Dine Mustafića te novi For the Love of a Woman Guida Chiese, u kojem igra Moshea.
Kod Ukaja je lako otići duboko u filmografiju i zaboraviti da je teatar već više od dvije decenije jednako važna linija njegovog rada.
Stalni je član ansambla Sarajevskog ratnog teatra, a tokom karijere igrao je u produkcijama SARTR-a, MESS-a, Narodnog pozorišta Sarajevo, Kamernog teatra 55, Pozorišta mladih Sarajevo i teatara širom regije.
O svom odnosu prema pozorištu jednom je govorio gotovo kao o ritualu, nazivajući ga svojim „hramom“ i početkom iz kojeg za njega sve ostalo proizlazi.
A nije ostao ni samo ispred kamere i na sceni. Napisao je i režirao kratki film Horse , koji je prošao niz međunarodnih festivala, a kasnije se nastavio baviti i režijom.
Zato se njegov portrait zapravo teško može svesti samo na riječ glumac. Tu su film, teatar, režija i dvije kulturne sredine između kojih već godinama radi bez potrebe da bira samo jednu.
Njegova veza s Festivalom odavno nije samo ona iz 2001.
Godine 2018. upravo je Alban Ukaj vodio ceremoniju otvaranja 24. Sarajevo Film Festivala. Tokom narednih godina ovdje su se prikazivali brojni filmovi u kojima je igrao, a prošlogodišnji Festival otvorio je Paviljon , također s Ukajem u glumačkoj postavi.
Ove godine krug se nastavlja sa Shame and Money .
Možda zato njegovo prisustvo tokom festivalske sedmice djeluje manje kao klasičan povratak gosta, a više kao još jedno poglavlje odnosa koji traje gotovo koliko i njegova profesionalna karijera.
Bonjour.portraits | Okupili smo Nikolu, Hristinu i Predraga pred samu premijeru filma koji se iščekuje
Pročitaj više
Bonjour.portraits | Goran Višnjić stigao je u Sarajevo, a mi smo ga na 10 minuta odveli pred naš objektiv
Pročitaj više
Bonjour.portraits | Merjem Šiljak pred velikim je novim poglavljem, a mi smo je uhvatili prije njega
Pročitaj više
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
