TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 19.8.2026.
Skoro tri decenije nakon što je Welcome to Sarajevo stigao pred festivalsku publiku, Woody Harrelson ponovo je u Sarajevu, a ovog puta smo ga slušali kako bez scenarija govori o životu ispred i iza kamere.
Ako ste ikada imali osjećaj da je Woody Harrelson oduvijek negdje u vašem filmskom životu, vrlo vjerovatno ste u pravu. Možda ga prvo pamtite kao Woodyja iz Cheersa, možda kao Martyja Harta iz True Detectivea, možda iz Natural Born Killers, No Country for Old Men, Three Billboards Outside Ebbing, Missouri ili ste ga posljednjih godina upoznali kroz potpuno drugačiji svijet Triangle of Sadness. Njegova karijera traje više od četiri decenije i prelazi iz komedije u dramu, s televizije na film i pozorište toliko prirodno da ponekad zaboravimo koliko je neobična.
Ali Sarajevo u toj filmografiji zauzima sasvim drugo mjesto. Michael Winterbottomov Welcome to Sarajevo, u kojem Harrelson igra jednu od glavnih uloga, prikazan je na 3. Sarajevo Film Festivalu 1997. godine, a gotovo trideset godina kasnije Festival ga ponovo vraća na veliko platno dok Harrelson prima Počasno Srce Sarajeva. Zato je njegov dolazak na Masterclass imao osjećaj nečega između filmskog susreta i zatvaranja jednog vrlo dugog kruga.
Ušli smo u BKC očekujući priče iz jedne nevjerovatno duge karijere, a izašli s Notesima punim mnogo manjih stvari: o glumi, greškama, ljudima, riziku, humoru i onome što se dešava kada prestanete pokušavati sve kontrolisati. Ovo je naših 10 bilješki.
Dok mnogi glumci karakter grade iznutra prema van, Woody Harrelson radi obrnutim putem. Kostim, cipele, način na koji tijelo izgleda i fizički detalji lika za njega mogu biti početna tačka iz koje se otvara ostatak uloge.
Govoreći o filmu LBJ, prisjetio se višesatnog procesa stavljanja protetike, ali upravo mu je ona pomogla da drugačije razmišlja o liku. Tokom tih priprema slušao je i originalne snimke Lyndona B. Johnsona, spajajući fizičku transformaciju s načinom na koji je govorio i kretao se.
Harrelson nema problem priznati da njegova prva glumačka reakcija često bude velika. Zapravo, kaže da prirodno ima tendenciju otići preko granice i prepustiti reditelju da ga kasnije vrati tamo gdje scena treba biti.
To za njega nije greška procesa nego njegov način da pronađe mjeru. Radije prvo istraži koliko daleko nešto može ići nego da od početka ostane u sigurnoj zoni. Na jednom od posljednjih snimanja Jason Bateman se čak našalio s njim koliko je daleko otišao u jednoj sceni, što je Harrelson na Masterclassu ispričao kao još jedan primjer koliko mu je taj impuls prirodan.
Pripremajući Natural Born Killers, Harrelson je mnogo vremena posvetio preciznom akcentu istočnog Kentuckyja i razlikama između njega i govora iz dijelova Texasa. Tek kasnije je zaključio da je vjerovatno otišao mnogo dalje nego što je bilo potrebno.
Njegova današnja lekcija mladim glumcima bila je mnogo opuštenija: nije svaki detalj koji glumac primijeti jednako važan publici. Nekada temeljita priprema ima smisla, ali jednako je važno prepoznati trenutak kada preciznost više ne mijenja ono što gledatelj dobija iz lika.
Na pitanje kada je prvi put shvatio da želi glumiti, Harrelson nije ponudio veliku teoriju o pozivu. Sebe je jednostavno opisao kao nekoga ko je oduvijek volio izvoditi nešto pred drugima i nasmijavati ih.
Prvi pravi trenutak došao je sasvim slučajno, još u srednjoj školi. Nakon što su ga prijatelji nagovorili da u školskoj biblioteci imitira Elvisa, oko njega se okupila publika, a jedna djevojka iz dramskog kluba predložila mu je da dođe na audiciju za predstavu. Do tada nikada nije nastupao, ali taj spontani mali performans postao je prvi korak prema glumi.
Kada je dobio priliku za audiciju za Cheers, Harrelson je već očekivao da će se vratiti u New York i igrati na Broadwayu. Televizija ga tada čak nije posebno zanimala, pa u prostoriju nije ušao s osjećajem da mu od te audicije nešto zavisi.
I upravo je to promijenilo sve. Prisjećajući se ranijih audicija, rekao je da se kod njega previše osjećala želja da dobije ulogu i da ga je to često blokiralo. Za Cheers nije imao šta izgubiti, bio je opušten i spontan, a audicija koja mu u tom trenutku nije djelovala presudno završila je mijenjajući čitav tok njegove karijere.
Kada se razgovor dotakao Kingpina i Billa Murrayja, Harrelson je razbio onu lijepu ideju da najbolji komični trenuci jednostavno nastanu niotkuda. Murray jeste mnogo improvizirao tokom snimanja, ali Woody ga pamti i po onome što se dešavalo između kadrova.
Dok bi ostali čekali sljedeći take, Murray je nastavljao razmišljati, zapisivati i raditi na materijalu. Harrelson je to povezao i s Leonardom DiCaprijem te zaključio da su ljudi koje je upoznao, a koji su postigli najviše, ujedno bili među onima koji su najviše radili. Ono što na ekranu izgleda potpuno spontano vrlo često iza sebe ima mnogo više pripreme nego što možemo vidjeti.
Jedan od primjera iz vlastitog rada izdvojio je iz filma The Messenger. U sceni s Benom Fosterom primijetio je da njegov partner cijelo vrijeme gleda prema podu, pa je spontano reagirao i tražio od njega da ga pogleda dok mu govori.
Ta rečenica nije bila u scenariju, ali je ostala u filmu jer je odgovarala onome što se zaista događalo između dvojice glumaca u tom trenutku. Za Harrelsona improvizacija tu nije značila mijenjanje scene radi efekta, nego reagovanje na partnera i pronalaženje detalja koji odnos čini uvjerljivijim.
Govoreći o The Messengeru, Harrelson se posebno vratio načinu na koji je Oren Moverman radio s glumcima. Nije volio probe i često bi im ostavljao prostor da tek pred kamerom otkriju kako će se scena fizički odvijati.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka filma, scena Bena Fostera i Samanthe Morton, snimljen je u jednom kontinuiranom kadru od devet minuta. Nakon prvog takea Moverman je smatrao da već imaju ono što im treba. Harrelson je taj trenutak izdvojio i kao primjer glumačkog rada koji vrijedi pogledati upravo zato što nema rezova iza kojih se izvedba može sakriti ili ponovo sastaviti.
O The Messengeru nije govorio samo kroz ulogu ili nominaciju koja je kasnije došla uz film. Gotovo jednako važno bilo mu je to što su Oren Moverman i Ben Foster nakon snimanja ostali dio njegovog života.
Kada je tokom produkcije postojala mogućnost da Moverman bude uklonjen s projekta, Harrelson, Foster, Samantha Morton i ostatak ekipe stali su iza reditelja. Harrelson se Masterclassu nije vraćao toj priči kao nekoj velikoj filmskoj legendi, nego kao iskustvu iz kojeg su ostala prijateljstva i film koji mu je i danas posebno drag.
Posljednje pitanje iz publike vratilo je razgovor na dio glumačkog života o kojem se manje govori: odbijanja i periode kada posao jednostavno uspori. Harrelson kaže da nikada nije ozbiljno razmišljao o tome da potpuno prestane glumiti, ali jeste osjetio potrebu da se udalji na neko vrijeme.
Napravio je višegodišnju pauzu krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih, uz poneki pozorišni angažman i manji posao. Danas na to gleda bez dramatiziranja. Nije mu važna ideja neprekidnog napredovanja, ali jeste ona da se poslu na kraju vrati, jer glumu i dalje želi raditi što je duže moguće.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Bonjour.ba/PR
Dio programa 24. Zagreb Film Festivala bit će i novi filmovi suvremenih majstora poput Andreja Zvjaginceva, Radua Judea i Rodriga Sorogoyena, a na festivalskom platnu gledat ćemo i glumačke zvijezde Oliviju Colman, Alexandera Skarsgårda i Javiera Bardema. Objavljeni su i filmovi u programu za djecu KinoKino.
Zagrebački filmofili imat će priliku pogledati niz novih ostvarenja nekih od najzanimljivijih redateljskih imena današnjice na predstojećem Zagreb Film Festivalu, koji će se održati od 9. do 15. studenoga. Snažna filmska reprezentacija okupljena je i u uvijek popularnim programima Velikih 5 i Ponovno s nama. 
U programu Velikih 5, sastavljenom od pomno odabranih ostvarenja najvećih europskih nacionalnih kinematografija, ove jeseni naći će se Oni koje volimo španjolskog redatelja Rodriga Sorogoyena.
Intenzivna psihološka studija narušenih obiteljskih dinamika, uspoređivana s lanjskim hitom Sentimentalna vrijednost Joachima Triera (ZFF 2025.), na veliko platno dovodi glumačku zvijezdu Javiera Bardema u jednoj od najodvažnijih uloga karijere.
Bardem tumači uspješnog redatelja koji se vraća u rodnu Španjolsku kako bi snimio novi film, u kojem kao glumicu angažira svoju odraslu kćer. Filmski set tako postaje poprište osobnih obračuna oca i kćeri, čiji je odnos nakon dugogodišnje otuđenosti prepun tenzija, a njihove su perspektive toliko različite da se možda više ne mogu pomiriti. 
Ujedinjeno Kraljevstvo u istom će programu predstavljati osebujni Materijal za brak, čiju režiju potpisuje redateljski tandem i supružnički par Eleanor Wilson i Alex Huston Fischer.
Uz zvjezdanu glumačku postavu predvođenu Olivijom Colman i Alexanderom Skarsgårdom, ovo maštovito, bajkovito ostvarenje, temeljeno na kratkoj priči Ursule Wills-Jones, prati usamljenu ribaricu izloženu zluradim komentarima stanovnika srednjovjekovnog obalnog sela.
Godinama je zbog svoje neovisnosti trpjela podsmijeh, pa angažira lokalnog pletara da joj od pruća izradi muža. Pletena figura čarolijom oživljava i postaje odani suprug, nježan, ali strastven, a njihov nekonvencionalan odnos prisiljava ostale seljane da se suoče s vlastitim krutim tradicijama. 
Temom bračnih odnosa bavi se i Minotaur proslavljenog ruskog redatelja Andreja Zvjaginceva (Povratak, ZFF 2003. – Zlatna kolica; Izgnanstvo, ZFF 2007. – Zlatna kolica; Elena, ZFF 2012.; Bez ljubavi, ZFF 2017.).
Nakon devetogodišnje pauze, tijekom koje je iz Rusije otišao u egzil, Zvjagincev se vratio u punoj formi, čemu svjedoči i Grand Prix koji je za Minotaura osvojio u Cannesu.
Ova reinterpretacija Chabrolova klasika Nevjerna žena iz 1969. smještena je u suvremenu Rusiju, gdje radikalne društveno-političke promjene izlažu biznismena Gleba golemom pritisku. U naizgled idiličnom, luksuznom domu Gleb je u problemima: već uzdrman odnos sa suprugom Galinom dodatno se narušava kada posumnja u njezinu vjernost. 
Zvjagincevljeva oštra autorska kritika autoritarizma i patrijarhata dio je ZFF-ova programa Ponovno s nama, u kojem će se prikazati i filmovi Lukasa Dhonta i Radua Judea.
“Dnevnik jedne sobarice”
Dnevnik jedne sobarice, za Judea neuobičajeno nježno ostvarenje, daje uvid u mrežu ekonomske eksploatacije u današnjem društvu.
Sedmi Judeov film u programu ZFF-a, nakon niza koji uključuje i Zlatnim kolicima ovjenčano djelo Svi u našoj obitelji (2012.) te dobitnika Zlatnog medvjeda Baksuzno bubanje ili bezumni pornić (2021.), prati rumunjsku imigranticu u Francuskoj, gdje radi kao kućna pomoćnica imućne obitelji kako bi prehranila svoju kćerkicu i majku koje su ostale u Rumunjskoj. 
“Kukavica”
Nastavljajući istraživanje teme rodnog identiteta i queer seksualnosti u osjetljivom razdoblju adolescencije i mladosti, belgijski redatelj Lukas Dhont (Blizu, ZFF 2022.) svoj novi film Kukavica smješta u prošlost – u vrijeme kada je bjesnio Prvi svjetski rat.
Dvojica protagonista, netom mobilizirani mladići, susreću se na Zapadnom frontu, gdje vode kazališnu družinu čiji je zadatak zabavljati vojnike.
Glavni glumački dvojac, Emmanuel Macchia i Valentin Campagne, za uloge u ovom filmu o neočekivanoj ljubavi koja se budi usred ratnog užasa ovjenčan je nagradom u službenoj konkurenciji Cannesa. 
Za najmlađu publiku ZFF je pripremio izbor od pet naslova okupljenih u programu KinoKino, a jednom od njih dječji žiri dodijelit će nagradu.
“Željezni dječak”
Među njima nalazi se jedan kanski laureat, francusko ostvarenje Željezni dječak, čiju režiju potpisuje bivši Pixarov animator Louis Clichy, koji stoji iza animiranih klasika poput WALL-E (2009.) i Nebesa (2009.).
Ovaj ručno oslikan film, u kojem se isprepliću svakodnevno i čudesno, ovjenčan je Posebnom nagradom žirija u programu Izvjestan pogled.
“Atlas svemira”
S Posebnim priznanjem iz berlinskog programa Generation Kplus stiže Atlas svemira renomiranog rumunjskog redatelja Paula Negoescua o dječaku koji se otiskuje na neočekivano putovanje u nepoznate krajeve zbog jedne cipele.
“Lampica”
Mlade gledatelje nesumnjivo će šarmirati i bajkovita avantura Lampica o neustrašivoj svjetioničarevoj kćeri Nizozemke Margien Rogaar. 
“Pljus pljas zauvijek!”
Pljus pljas zauvijek! Natasche Beller prati dvije djevojčice koje udružuju snage kako bi spasile svoje najdraže mjesto na svijetu – lokalni bazen na otvorenom. 
“Kralj lutalica”
Važnim društvenim temama današnjice poput beskućništva, siromaštva i psihičke ranjivosti bavi se Kralj lutalica nizozemske redateljice Janne Schmidt, priča o djevojčici koja otkriva posve drugačiji, živopisan svijet svog oca.
Najmlađi (3+) moći će uživati u novom bloku kratkometražnih filmova iz programa Moj prvi odlazak u kino.
Na predstojećem ZFF-u KinoKino će ujedno najaviti novu sezonu, pa će se spomenuta ostvarenja u mjesecima koji slijede moći pogledati u kinima diljem Hrvatske te na posebnim projekcijama programa KinoKino. 
Zagreb Film Festival održava se od 9. do 15. novembra
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
